Padovanski ciklus fresaka iz 14. stoljeća

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Padovanski ciklus fresaka iz 14. stoljeća
Flag of UNESCO.svg Svjetska baštinaUNESCO
Padovanski ciklus fresaka iz 14. stoljeća
Flag of Italy.svg Italija


Padova na karti Italija
Padova
Padova
Lokacija Padove u Italiji
Godina uvrštenja: 2021. (44. zasjedanje)
Vrsta: Kulturno dobro
Mjerilo: ii,
Ugroženost: ne
Poveznica: 1623 UNESCO

Padovanski ciklus fresaka iz 14. stoljeća je naziv za četiri lokaliteta u Padovi u kojima se nalazi osam ciklusa fresaka u sakralnim i svjetovnim građevinama koje su naslikane od 1302. do 1397., a koji su 2021. godine upisani na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Europi[1]. Ovi fresko-ciklusi, premda djelo različitih umjetnika za različite vrste pokrovitelja i unutar zgrada različitih funkcija, ipak odražavaju jedinstvo stila i sadržaja. Pored Giottovog ciklusa fresaka kapele Scrovegni, za koji se smatra da je označio početak revolucionarnog razvoja u povijesti zidnog slikarstva, tu su i drugi ciklusi fresaka različitih umjetnika kao što su: Guariento di Arpo, Giusto de' Menabuoi, Altichiero da Zevio, Jacopo Avanzi i Jacopo da Verona. One ilustriraju kako se tijekom stoljeća umjetnost freskoslikarstva razvijala uz novi kreativni poticaj i razumijevanje prostornog prikaza[2], što je naposljetku dovelo do pojave rane renesanse u Italiji.

Popis lokaliteta[uredi | uredi kôd]

Velika oslikana dvorana Palače Ragione
Kapela sv. Jakova u Bazilici sv. Antuna
Freske Katedralne krstionice
Oslikani Oratorij sv. Jurja
Freske Oratorija sv. Mihovila
Naziv Slika ID Godina Opis
Kapela Arena Interior of the chapel, covered by frescos 1623-001 1303.-1305. U oslikavanju kapele Giotto se bazirao na realističniji antički način slikanja. Njegove figure nisu bizantski stilizirane i izdužene nego trodimenzionalne, anatomski točne i odjevene u stvarnu odjeću koja prirodno pada, a ne vijugavu formaliziranu draperiju. Lica i geste su utemeljeni na podrobnom proučavanju stvarnih lica, a čvrsto oblikovane figure su suprotstavljene realističnom pejzažu koji je oblikovan poput kazališne scene za likove. Također, Giottov način prikazivanja ljudskih lica i emocija čini njegovo djelo potpuno drugačijim od njegovih suvremenika.
Crkva Eremitani Chiesa degli Eremitani 1623-001 1361.-1370. Glavnu kapelu krasi Guarientov ciklus fresaka koji nakon ratnih razaranja pokriva samo lijevi (sjeverni) zid, s pričama o sv. Filipu i sv. Augustinu, te alegrijama o planetima i dobu čovjeka. Očito je kako je ovaj dio ukrasa pod utjecajem Giottovih obližnjih freska u kapeli Scrovegni.

U kapeli obitelji Cortellieri, smještenoj na desnoj strani lađe, nalaze se ostaci slikovnog ciklusa Giusta de 'Menabuoija iz oko 1370. koji prikazuje Slavu sv. Augustina s vrlinama i slobodnim umjetnostima[3].

Palazzo della Ragione Fresco in a large hall 1623-002 početak 14. st. U velikoj dvorani (il Salone), sva četiri zida u cijelosti su zauzeta freskama. Dekoracija se sastoji od više od tri stotine različitih scena podijeljenih u dva dijela: gornji dio, koji datira iz petnaestog stoljeća, sadrži prizore koji se razvijaju na tri razine i pokazuje da svaki mjesec u godini odgovara određenim znakovima zodijaka, obrtima i karakterne osobine. Donji dio je manje gusto ukrašen i sadrži dijelove fresaka iz 14. stoljeća.[4] Originalni slikovni ciklus pripisan je Giottu i prikazivao je četiri glavne kreposti, tri teološke kreposti, svece zaštitnike Padove (kao što su sv. Justina i Antun Padovanski), te crkveni doktori. Ti su vjerski prizori prošarani diskovima s prikazom životinja, ispod kojih su sjedili suci i bilježnici suda. U to je vrijeme nepismenost bila raširena, a oni koji su bili tuženi na suđenju bi dobivali karticu na kojoj je stajala figura životinje koja simbolizira suca koji je vodio suđenje, a koju su tako prepoznali i oni koji nisu znali čitati. Ovo je podsjetnik na izvornu funkciju palače, sudsku[5].
Loža palače Carraresi ILoggia dei Carraresi 1623-002 1339.-1343. U stražnjim prostorijama nalazi se Sala delle Adunanze u kojoj se nalazi ono što je ostalo od privatne kapele. U njoj se nalaze neke Guarientove freske koje prikazuju biblijske prizore. Krov je bio ukrašen plavom bojom zlatnim zvijezdama i imao je drvene okrugle u sredini s prikazom Bogorodice s djetetom i četiri evanđelista.
Krstionica katedrale Battistero di Padova 1623-002 1375.-1376. Freske se smatraju remek-djelom Giusta de Menabuoija kojega su pored padovanskih, inspirirale i strogi romanički i bizantski uzori. O tomu svjedoči freska u kupoli krstionice koja je organizirana oko Krista Pantokratora okruženog hipnotičkom višeslojnom trakom s anđelima i svecima koji se okreću, čije aureole u urednim redovima podsjećaju, gledano odozdo, na obilježja veličanstvene zlatarske umjetnosti. Slike koje prekrivaju zidove prikazuju epizode iz života sv. Ivana Krstitelja (lijevo od ulaza), Marije i Isusa. Iz analize stilskih odabira jasno je kako je korištenje retro uzora za Giusta bilo nešto što je namjerno odabirao u izražajne i simboličke svrhe. On je možda jedini slikar četrnaestog stoljeća u Padovi koji svjesno bira koji likovni jezik koristiti.
Bazilika i samostan svetog Antuna Cappella del beato Luca Belludi 1623-003 1376.-1379. S desne strane lađe, nasuprot grobnice sv. Antuna, nalazi se velika kapela sv. Jakova koju je naručio Bonifacio Lupi 1370-ih u gotičkom stilu, s freskama na zidovima koji prikazuju priče o sv. Jakovu koje su naslikali Altichiera da Zevio i Jacopo Avanzi. Dvije su iznimke: prva je prizor snova kralja Ramira i bitke kod Clavija, koja je inspirirana španjolskom tradicijom, a druga je „Raspeće”, središnji i prevladavajući element dekoracije. Altichierovo „Raspeće” jedna je od najznačajnijih slika kasnog 14. stoljeća. Tu je i nekoliko freski koje je naslikao Girolamo Tessari.
Oratorij sv. Jurja Oratorio di San Giorgio 1623-003 1379.-1384. Altichiero da Zevio je dva bočna zida podijelio u dvije trake koje se preklapaju: na lijevoj strani su scene iz Života sv. Aleksandrije (gore) i Svete Lucije (dolje). Na protupročelju su prikazani prizori iz Kristova djetinjstva, a stražnjim zidom dominira veliko „Raspeće” na kojem se nalazi Marijina krunidba između anđeoskih zborova. Arhitektonski dijelovi su složeni i savršeno integrirani u odvijanje scena, s dubokim pogledima iz perspektive. Stanje očuvanosti fresaka nije izvrsno, ali u najbolje očuvanim dijelovima očituje se iznimno profinjena igra svjetla i mekih nijansi s briljantnim kombinacijama, što je svojevrstan vrhunac slikarstva četrnaestog stoljeća.
Oratorij sv. Mihovila A church in red brick 1623-004 1397. Jacopo da Verona je djelovao skoro jednog stoljeća poslije Giottova istraživanja koja su neizbrisivo utjecala na njegovu umjetnost. Ovo je ujedno i posljednji primjer fresko slikarstva u Padovi iz četrnaestog stoljeća. Njegov stil se smatra kao na puka imitacija velikih majstora svoga vremena, ali se vidi i njegova originalnost u ugodnom i tečnom pripovijedanju sakralnih motiva, te u ambijentalnom kontekstu bliskom tadašnjem gledatelju; u prikazu svakodnevnog života radnji i prikazivanju poznatih i kroničkih detalja.

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Pet mjesta u Arabiji i Europi upisano na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine (engl.) Pristupljeno 21. lipnja 2022.
  2. Padovanski ciklus fresaka iz 14. stoljeća na službenim stranicama UNESCO-a (engl.) Pristupljeno 21. lipnja 2022.
  3. Anna Maria Spiazzi, La Chiesa degli Eremitani a Padova, 1993., str. 9.
  4. D. Gunzburg, Giotto’s Sky: The Fresco Paintings of the First Floor Salone of the Palazzo della Ragione, Padua, Italy, Equinox Publishing, 2013., University of Bristol
  5. Padova Urbs Picta, Palazzo della Ragione, Padova Urbs Picta, Padova Urbs Picta (tal.) Pristupljeno 21. lipnja 2022.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]