Prijeđi na sadržaj

Noto

Koordinate: 36°53′N 15°05′E / 36.883°N 15.083°E / 36.883; 15.083
Izvor: Wikipedija
Noto
Città di Noto
Općina
Položaj općine u Italiji
Regija:Sicilija
Pokrajina:Sirakuza (SR)
Koordinate:36°53′N 15°05′E / 36.883°N 15.083°E / 36.883; 15.083
Visina:152 m
Površina:551,12 km2
Stanovništvo:24,131 (30. prosinca 2012.)
Gustoća stanovništva:43,79 stan./km2
Poštanski broj:96017
Pozivni broj:0931
ISTAT-broj:089013
Svetac zaštitnik:Sveti Konrad
Noto na zemljovidu Italije
Noto
Noto
Noto na zemljovidu Italije
Službena stranica:comune.noto.sr.it

Noto (sicilijanski: Nuotu; latinski: Neetum i Netum) je grad u Italiji, na otoku i administrativnoj regiji Sicilija, središte istoimene općine u pokrajini Sirakuza. Noto se nalazi u podnožju planine Iblea i po njemu je nazvana visoravan Val di Noto.

Barokno središte Nota je, zajedno sa sedam drugih baroknih gradova u dolini Val di Noto koji su obnovljeni nakon potresa 1693. godine, 2002. godine upisano na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Europi kao primjer "vrhunca i završnog procvata baroka u Europi".

Panorama Nota

Povijest

[uredi | uredi kôd]
Barokna gradska vijećnica u Notu

Stariji grad, Noto Antica, koji se nalzi 8 km sjeverno na planini Alveria, su osnovali Sikuli (skupina Italika) i pripadao je Magni Graeciji. Prema grčkim mitovima ovdje je pristao Dedal u bijegu, ali i Heraklo nakon obavljenog sedmog zadatka. Tijekom Prvog punskog rata taj grad je 263. pr. Kr. pripao Rimljanima. God. 866. osvajaju je Arapi koji ga čine glavnim gradom jedne od tri oblasti (Vellum) Emirata Sicilije.

Nakon pobune Sicilijanaca protiv Anžuvinaca, Petar III. Aragonski se u Cataniji okrunio za kralja Sicilije 1282. godine. Sicilija postaje dijelom Aragonskog kraljevstva u ranom 15. stoljeću. U 16. i 17. stoljeću u gradu su djelovale brojne važne osobe kao što je Giovanni Aurispa i arhitekt Matteo Carnelivari, te je kralj Ferdinand III. Aragonski gradu dodijelio titulu civitas ingeniosa ("genijalni grad"). Sljedeće stoljeće grad se gradi i širi izvan gradskih granica, no 1693. godine potres je gotovo uništio cijeli grad. Poslije ovih katastrofa grad je obnovio u broknom planu arhitekt Giovanni Battista Landolina. Djela mnogih baroknih arhitekata od lokalnog tufa, koji je pod sunčevim svjetlom boje meda, su mu osigurala naslov "Kamenog vrta".

Gospodarstvo grada se ipak nije nikada potpuno obnovilo i 1817. godine izgubio je naslov središta pokrajine, a 1844. dobio je biskupiju. U svibnju 1860. Giuseppe Garibaldi je Siciliju pripojio Kraljevini Italiji pripojenjem pokrajine Noto.

Znamenitosti

[uredi | uredi kôd]
Kasnobarokni gradovi visoravni Val di Noto
Svjetska baštinaUNESCO
}}
Država Italija
Godina uvrštenja2002. (26. zasjedanje)
VrstaKulturno dobro
Mjeriloi, ii, iv, v
Ugroženost
PoveznicaUNESCO:1024
Koordinate36°53′00″N 15°05′00″E / 36.8833°N 15.0833°E / 36.8833; 15.0833 (WD)
Noto na zemljovidu Italije
Noto
Noto
  • Duždevu palaču (Ducezio Palace), današnju gradsku vijećnicu, izgradio je Vincenzo Sinatra, a oslikao u neoklasicističkom stilu Antonio Mazza.
  • U gradu su izgrađene još dvije znamenite palače, Palača Astuto i Palača Villadorata iz 1733. godine.
  • Katedrala sv. Nikole (San Nicolò di Mira) je dovršena 1776. godine, a 1996. godine su se neki njeni dijelovi iznenada srušili i još uvijek nisu obnovljeni.
  • Samostan Santa Chiara iz 1735. godine dizajnirao je Rosario Gagliardi u ovalnom tlocrtu čiju unutrašnjost dijeli dvanaest stupova. U njoj se nalazi "Gospa s Djetetom" iz 16. stoljeća (Antonello Gagini).
  • Od četrdesetak crkava u Notu najznamenitije su: Crkva sv. Karla Borromea, Crkva sv. Dominika (San Domenico, arhitekt Rosario Gagliardi), San Francesco all'Immacolata, Santissimo Crocifisso, i dr.

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]

Ostali projekti

[uredi | uredi kôd]
Zajednički poslužitelj ima stranicu o temi Noto
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Noto