Crteži doline Val Camonica

Izvor: Wikipedija
Jump to navigation Jump to search

Crteži na stijenama Valcamonice

Flag of UNESCO.svg Svjetska baštinaUNESCO
Crteži na stijenama Valcamonice
Flag of Italy.svg Italija


Val Camonica na karti Italija
Val Camonica
Val Camonica
Lokacija doline Camonica u Italiji
Godina uvrštenja: 1979. (3. zasjedanje)
Vrsta: Kulturno dobro
Mjerilo: iii, vi
Ugroženost: ne
Poveznica: http://whc.unesco.org/en/list/94 UNESCO

Val Camonica je dolina u nižem dijelu alpskog dijela Lombardije, između Brescije i Bergama u Italiji. To je zapravo gornja dolina rijeke Oglio, uzvodno od jezera Iseo.

Plan doline Val Camonica s naznačenim arheološkim lokacijama.

U njoj se nalazi najveći kompleks prapovijesnih crteža na stijenama u Europi, s oko 300,000 petroglifa koje su nacrtali pripadnici plemena Camuni na stotinama stijena, a datiraju od mlađeg paleolitika (oko 6000. pr. Kr.) pa sve do 19. stoljeća[1]. Ove figure povezane s poljoprivredom, navigacijom, ratovanjem i vračanjem predstavljaju izvanrednu slikovnu dokumentaciju prapovijesnih običaja i svijesti. Sustavno tumačenje, topološka klasifikacija i kronologija ovih djela u kamenu su značajno pridonijele proučavanju prapovijesti, sociologiji i etnologiji. Zbog toga su 1979. godine ovi crteži su dospjeli na UNESCO-v popis svjetske baštine kao prva svjetska baština u Italiji.

Povijest[uredi VE | uredi]

U području doline Camonica prepoznato je nekoliko razdoblja nastanka petroglifa koja odgovaraju evoluciji cammunijskog društva:

  • Mlađi paleolitik (od oko 8000. pr. Kr.) - prizori lova i rane kulture;
  • Neolitik (4000.-3000. pr. Kr.), pred kraj ledenog doba - prvi vjerski prizori, figure ljudi postaju obvezne i javljaju se prikazi svakodnevice, vrhunac umjetnosti Cammunija;
  • Eneolitik (3000.-2000. pr. Kr.) - kvalitetniji narativni prizori s detaljnim prikazima ljudi i seoskog života te važnih ženskih inicijacijskih rituala
  • Vrijeme miješanja kultura (od oko 1000. pr. Kr.) - prizori bitaka, koliba, kola, žetvi i oružja. Od tada slabi praksa stvaranja petroglifa.

Od 6. stoljeća pr. Kr. do 476. godine ovu dolinu kontroliraju Kelti, a potom Rimljani koji su ostavili rudnike željeza s radionicama. Nakon čestih upada barbara kulturu Camunija osvajaju Germani Heruli, a potom Ostrogoti koji su je gotovo potpuno uništili 542. godine. Od 568. do 774. godine njima vladaju Langobardi, a potom Franci koji potiču Benediktince da u dolini izgrade samostane i ubožnice. Negdje oko 1000. godine ponovno se javlja potreba za samoodređenjem i samoupravom, te se stvaraju samostalne zajednice, tzv. vicini (le vicinie). One 1164. godine carskom dozvolom postaju općine (komune), a od 1428. godine pripadaju Mletačkoj Republici, te se zbog nje od tada spore Venecija i Milansko Vojvodstvo.

Zahvaljujući uspješnim samostanima koji su poticali rudarstvo, stočarstvo i proizvodnju vune, dolina je bila gospodarski jako uspješna. Kada je 1769. godine Brescia pala u ruke Francuske, dolina je nazvana Cantone della Montagna i podijeljena je na sedam župa. Tijekom Napoleonove vladavine propadale su poljoprivreda i stočarstvo. Austrija je dolinu pripojila svojoj regiji Serio 1815. godine, kada je započela strašna glad i dolinu poharala kuga koja je potrajala do 1818. god. osnutkom Kraljevine Italije, 52 općine doline Camonica su pripale trima oblastima (Breno, Edolo i Pisagone).

Najpoznatije crteže je otkrio Walter Laeng, geograf iz Brescije, 1909. godine na dvije stijene u Pian delle Greppe u blizini Cemmo. Od 1950-ih, prikazi s površine tisuće stijena su kategorizirani u golemom projektu prijevod ai klasifikacije koji još uvijek traje.

Parkovi[uredi VE | uredi]

Svjetska baština, UNESCO-va lokacija n° 94

Ime (poveznica s galerijom slika) Općina Koordinate Petroglifi
1. Parco nazionale delle incisioni rupestri di Naquane Capo di Ponte 46°01′32″N 10°20′57″E / 46.02556°N 10.34917°E / 46.02556; 10.34917
2. Parco archeologico nazionale dei Massi di Cemmo Capo di Ponte 46°01′52″N 10°20′20″E / 46.03111°N 10.33889°E / 46.03111; 10.33889
3. Parco archeologico comunale di Seradina-Bedolina Capo di Ponte 46°02′00″N 10°20′29″E / 46.033333°N 10.34139°E / 46.033333; 10.34139
4. Parco archeologico di Asinino-Anvòia Ossimo 45°57′19″N 10°14′47″E / 45.95528°N 10.24639°E / 45.95528; 10.24639
5. Parco comunale delle incisioni rupestri di Luine Darfo Boario Terme 45°53′20″N 10°10′46″E / 45.88889°N 10.17944°E / 45.88889; 10.17944
6. Parco comunale archeologico e minerario di Sellero Sellero 46°03′26″N 10°20′29″E / 46.05722°N 10.34139°E / 46.05722; 10.34139
7. Parco archeologico comunale di Sonico Sonico 46°10′7″N 10°21′20″E / 46.16861°N 10.35556°E / 46.16861; 10.35556
8. Riserva naturale Incisioni rupestri di Ceto, Cimbergo e Paspardo Ceto (Nadro)
Cimbergo
Paspardo
46°01′6″N 10°21′10″E / 46.01833°N 10.35278°E / 46.01833; 10.35278

Bilješke[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Koordinate: 46°01′26″N 10°21′00″E / 46.02389°N 10.35°E / 46.02389; 10.35