Prijeđi na sadržaj

Katedrala u Modeni

Koordinate: 44°38′46.5″N 10°55′32.4″E / 44.646250°N 10.925667°E / 44.646250; 10.925667
Izvor: Wikipedija
Katedrala, Torre Civica i Piazza Grande u Modeni
Svjetska baština – UNESCO
}}
Država Italija
Godina uvrštenja1997. (21. zasjedanje)
VrstaKulturno dobro
Mjeriloi, ii, iii, iv
Ugroženost—
PoveznicaUNESCO:827
Koordinate44°38′46.5″N 10°55′32.4″E / 44.646250°N 10.925667°E / 44.646250; 10.925667
Modena na zemljovidu Italije
Modena
Modena
class=notpageimage|
Lokacija Modene u Italiji

Katedrala u Modeni je romanička rimokatolička katedrala (talijanski: duomo) nadbiskupije Modena-Nonantola u Modeni, Italija. Posvećena je 1184. godine i predstavlja jednu od najvažnijih romaničkih građevina u Europi, zbog čega je upisana na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Europi.[1]

Pročelje

Povijest

[uredi | uredi kôd]

Dvije starije crkve su bile posvećene na istom mjestu od 5. stoljeća, no obje su bile uništene prije početka njene izgradnje 1099. godine iznad grobne kapele sv. Geminiana, sveca-zaštitnika Modene. Svečevi posmrtni ostaci se i danas nalaze u katedralnoj kripti. Izgradnju je vodio majstor-graditelj Lanfranco, a posvetio ju je papa Lucije III. 12. srpnja 1184. godine.[2]

Pročelje

[uredi | uredi kôd]

Nakon izgradnje koju je vodio Lanfranco, katedralu su ukrasili Anselmo da Campione i njegovi nasljednici, tzv. "Campionezi", te tako njena fasada predstavlja djelo više stilova. Veličanstvenu rozetu je dovršio Anselmo u 13. stoljeću, dok dva lava koja nose portalne stupove potječu iz starog Rima, te su vjerojatno pronađeni prilikom iskapanja temelja.

Stvaranje Adama i Eve, slavni Wilgelmusov reljef

Na fasadi se nalaze i znameniti reljefi umjetnika Wiligelmusa, Lanfrancovog suvremenika; remek-djelo romaničkog kiparstva. Oni uključuju portrete proroka i patrijarha, te skoro sve Biblijske priče od kojih se ističu Stvaranje Adama i Eve, Prvi grijeh i Priča o Noi.

Tlocrt katedrale sa zvonikom

Bočna vrata su također zanimljiva: s glavnog trga (Piazza Grande) nalaze se „Kraljevska vrata” (Porta Regia) i manja „Prinčeva vrata” (Porta dei Principi) koja su urešena reljefima, Wiligelmusovog učenika, sa scenama iz života sv. Geminianusa; na sjevernoj strani su „Vrata riblje tržnice“ (Porta della Pescheria) s reljefnim prikazima mjeseci u godini (na mramornom okviru) i scenama iz Bretonskih legendi o kralju Arthuru (u luneti).[3]

Na arhitravu se nalaze križ, ptice, životinje, dok su u luneti likovi koji se prepoznaju iz mita o kralju Arturu; najvjerojatnije najraniji prikaz ove legende uopće i pripisuje se tzv. „Arturijskom majstoru“ iz oko 1120. – 1140. godine. U središtu lunete je dvorac s dvije kule u kojima stoje dvije figure (Mardoc i Winlogee, tj. Ginevera), dok lijevi toranj (koji buzdovanom brani Burmaltus) kopljima napadaju Artus de Bretania (Kralj Artur), Isdernus (Yder), i još jedan neimenovan vitez. S druge strane vitez Carrado se sukobljava s Galvaginom (najvjerojatnije Gawain), dok se Che (Sir Kay|) i Galvariun (Galeshin) približavaju s kopljima na ramenima. Mnogi znanstvenici[4] tvrde kako je tun prikazana scena otmice Ginevere koju će spasiti jedan od vitezova (ili pak kralj).

Interijer

[uredi | uredi kôd]
Toranj girlandi katedrale u Modeni

Unutrašnjost crkve je podijeljena na tri broda. Između glavnog broda i kripte nalazi se mramorna pregrada na kojoj je Anselmo da Campione prikazao Kristov križni put, uključujući posljednju večeru. Ciborij je Arrigo da Campione, ukrasio malenim terakota skulpturama, a značajno je i drveno raspelo iz 14. stoljeća.

U katedrali se nalaze i dva prikaza Rođenja, prvo je djelo velikog slikara iz Modene (Antonio Begarelli, 1527.), a u kripti Madonna della Pappa velikog kipara (Guido Mazzoni, 1480.).

Posljednji ispraćaj slavnog tenora rođenog u Modeni, Luciana Pavarottija, održan je u katedrali.

  • Unutrašnjost prema zapadnom ulazu
    Unutrašnjost prema zapadnom ulazu
  • Arhitrav Prinčevih vrata
    Arhitrav Prinčevih vrata
  • Priča o Davidu Kapitel iz sobe na petom katu tornja.
    Priča o Davidu
    Kapitel iz sobe na petom katu tornja.
  • Ciborij iznad oltara.
    Ciborij iznad oltara.

Torre della Ghirlandina

[uredi | uredi kôd]

Torre della Ghirlandina je gotički kampanil (samostalni zvonik) katedrale u Modeni (1224. – 1319.) koji je tako prozvan zbog brončane girlande koja okružuje vodeni sat. Visok je 86,12 metara i kako je vidljiv sa svih strana grada postao je simbolom Modene.

Započet je kao Toranj sv. Geminiana (Torre di San Geminiano) 1179. godine i imao je pet katova. No kasnije, kako bi se natjecala s tornjevima Bolonje, oćinske vlasti su dodale prepoznatljivu oktogonalnu kapu koju je dizajnirao Arrigo da Campione, jedan od braće Campione koji je djelovao na obnovi katedrale od 13. do 15. stoljeća. vrh tornja je ukrašen dvima girlandama (dva mramorna vijenca), po kojima je toranj dobio ime.

Unutra se nalaze Sala della Secchia (soba s freskama iz 15. st.) u kojoj se nalazi kopija prikazaSecchia rapita, sjećanje na vremena kada je toranj služio kao riznica Komune Modena. Također su znameniti i kapiteli stupova u sobi Sala dei Torresani na petom katu.

Bilješke

[uredi | uredi kôd]
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
 Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Katedrala u Modeni
  • Norris J. Lacy, Nova Arturijska enciklopedija, Garland, New York, 1991.
  1. ↑ http://whc.unesco.org/en/list/827 Katedrala u Modeni na UNESCO-ovoj službenoj stranici
  2. ↑ San Geminiano di Modena
  3. ↑ Marilyn Stokstad, „Nova Arturijska enciklopedija“, Garland, New York, 1991., str. 324.-326. ISBN 0-8240-4377-4
  4. ↑ Roger Sherman Loomis, „Keltski mit i Arturijska legenda“, 1927., Columbia University Press.

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
v • u
Svjetska baština u Italiji
Kulturna dobra (53)
Agrigento (Dolina hramova) (1997.) • Akvileja (1998.) • Amalfijska obala (1997.) • Arapsko-Normanski Palermo i katedralne crkve u Cefalù i Monrealeu (2015.) • Bazilika Svetog Franje Asiškog i povijesno staro središte Asiza (2000.) • Portici Bolonje (2021.) • Botanički vrt u Padovi (1997.) • Brežuljci prošeka Coneglianoa i Valdobbiadenea (2019.) • Caserta (Palača u Caserti, Vanvitellijev akvadukt, San Leucio) (1997.) • Castel del Monte (1996.) • Etruščanske nekropole Banditaccia i Monterozzi (2004.) • Cilento i Vallo di Diano (Paestum, Velia, samostan u Paduli) (1998.) • Cinque Terre, Portovenere i otoci (Palmaria, Tino i Tinetto) (1997.) • Crespi d'Adda (1995.) • Ferrara (1995.) • Povijesno središte Firence (1982.) • La Strade Nuove i kompleks Palazzi dei Rolli u Genovi (2006.) • Hadrijanova vila (1999.) • Ivrea, industrijski grad 20. stoljeća (2018.) • Langobardska središta u Italiji (Cividale del Friuli, Brescia, Castelseprio, Spoletu, Campello sul Clitunno, Benevento, Monte Sant'Angelo) (2011.) • Mantova i Sabbioneta (2008.) • Sassi i park crkava u stijenama Matere )1993.) • Medici vile i vrtovi (2013.) • Mletačke utvrde od 15. do 17. stoljeća: Stato da Terra i zapadni Stato da Mar (2017.) • Torre Civica, Piazza Grande i Katedrala u Modeni (1997.) • Povijesno središte Napulja (1995.) • Padovanski ciklus fresaka iz 14. stoljeća (2021.) • Povijesno središte Pienze (1996.) • Katedralni trg u Pisi (1987.) • Pompeji, Herkulanej i Oplontis (Torre Annunziata) (1997.) • Prapovijesne naseobine sojenica oko Alpa2) (2011.) • Raetinska pruga1) (2008.) • Ranokršćanski spomenici u Ravenni (Mauzolej Gale Placidije, Neonova krstionica, Arijanska krstionica, Nadbiskupska kapelica u Raveni, Nova bazilika Svetog Apolinarija, Teodorikov mauzolej, Bazilika svetog Vitalea i Bazilika Svetog Apolinarija u Classi) (1996.) • Rezidencije Savojske dinastije (1997.) • Povijesno staro središte Rima uključujući Baziliku sv. Petra izvan zidina 1) (1980.) • Sacri Monti (2003.) • San Gimignano (1990.) • Siena (1995.) • Sirakuza i Pantalica (2005.) • Su Nuraxi (1997.) • Crkva Svete Marije Milostive u Milanu (1980.) • Villa d'Este (2001.) • Trulli Alberobella (1996.) • Urbino(1998.) • Crteži doline Val Camonica (1979.) • Kasnobarokni gradovi visoravni Val di Noto (Caltagirone, Catania, Militello in Val di Catania, Modica, Noto, Palazzolo Acreide, Ragusa, Scicli) (2002.) • Val d'Orcia (2004.) • Venecija i njezina laguna (1987.) • Verona • Vicenza i Paladijeve vile • Villa del Casale (1997.) • Vinogradarski krajolik Pijemonta: Langhe-Roero i Monferrato (2014.) • Veliki lječilišni gradovi Europe (Montecatini Terme) (2021.)
Talijanska zastava
Prirodna dobra (5)
Bukove prašume u Karpatima i drugim područjima Europe2) (2017.) • Dolomiti (2009.) • Etna (2013.) • Liparski otoci (2000.) • Monte San Giorgio3) (2003.)
Nematerijalna
svjetska baština (9)
Sardinijsko pastoralno pjevanje Canto a tenore (2009.) • Mediteranska prehrana5) (2010.) • Tradicionalno sicilijansko lutkarsko kazalište Opera dei Pupi (2008.) • Tradicionalna izrada violina u Cremoni (2012.) • Napuljski Pizzaiuolo (2017.) • Proslave procesija velikih struktura na ramenima (2013.) • Tradicionalni račvasti uzgoj loze zajednice na otoku Pantelleria (2014.) • Transhumanca (2019)6) • Praksa opernog pjevanja u Italiji (2023.)

1) Zajednička svjetska baština Italije i Vatikana   2) Zajednička svjetska baština 13 europskih zemalja [1]  3) Zajednička svjetska baština Italije i Švicarske  4) Zajedno s pet ostalih alpskih zemalja   5) Zajednička svjetska baština Cipra, Grčke, Hrvatske, Italije, Španjolske, Maroka i Portugala  6) Zajedno s više zemalja 

Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Katedrala_u_Modeni&oldid=6855704"