Prijeđi na sadržaj

Proslave procesija velikih struktura na ramenima

Izvor: Wikipedija
Proslave procesija velikih struktura na ramenima
UNESCO – Nematerijalna svjetska baština
Proslave procesija velikih struktura na ramenima
Italija
Regija: Europa i Sjeverna Amerika
Godina upisa: 2013.
Ugroženost: -
Poveznica: UNESCO:00721

Proslave procesija velikih struktura na ramenima (talijanski: Rete delle grandi macchine a spalla) su katoličke proslave koje se održavaju po cijeloj Italiji, ali posebice u četiri povijesna gradska središta:

Stroj sv. Roze otvoren navečer
Festa dei Gigli u Noli 2013. god.
Slika naziv vrijeme i mjesto održavanja opis
Varia di Palmi Posljednja nedjelja kolovoza, Palmi Varia di Palmi je središnja procesija struktura na ramenima u Kantabriji u čast Gospe od Svete Poslanice, zaštitnice grada.[1] Varia (dijalekt za „lijes”) je ogromna konstrukcija koja predstavlja svemir i Uznesenje u nebo Djevice Marije; ima visinu od 16 metara i u procesiji ju nosi na ramenu 200 Mbuttaturi (nositelja), dan prije procesije Gospe od Poslanice s relikvijom „Svetog skalpa” (kosa Djevice Marije).
Macchina di Santa Rosa (Toranj sv. Roze) navečer 3. rujna, Viterbo Stroj Santa Rose je toranj osvijetljen bakljama i električnim svjetiljkama od lakih metala i suvremenih materijala kao što je stakloplastika (koji su prije nekoliko godina zamijenili konstrukciju od željeza, drva i papir-mašea), visok oko trideset metara i težine od pet tona. Strukturu u procesiji na ramenima nosi stotinu ljudi poznatih kao Facchini Santa Rosa na udaljenost od tek nešto više od kilometra kroz ulice i trgove središta grada. Prijevoz simbolično obilježava prijenos tijela Svete Roze, koji se dogodio u Viterbu 1258. god. po nalogu pape Aleksandra IV., iz crkve Santa Maria Poggio do crkve Santa Maria delle Rose (sada svetište Svete Roze).
Festa dei Gigli (Festival sv. Paulina) Četvrtak prije i nedjelja poslije 22. lipnja, Nola Festa dei Gigli slavi povratak u grad Svetog Paulina Poncija Meropia iz zatočeništva u rukama barbara, koji se dogodio u prvoj polovici 5. stoljeća. Legenda kaže da je grad pozdravio povratak biskupa cvijećem ljiljana, te se zbog toga u spomen na taj događaj u Noli održavaju povorke piramidalnih konstrukcija (cataletti) u obliku ljiljana ukrašenih svijećama koje na ramenima nose sami građani, uz mnogo pjesme i glazbe.
Faradda di li candareri (Silazak svijećnjaka) Večer prije blagdana Velike Gospe, Sassari Sastoji se od plesne povorke velikih simboličnih drvenih stupova koji se s visinom sužavaju kao "svijećnjaci" (sasarski: candareri), koji se održava uz Corso Vittorio Emanuele II do Porta San Antonio i Francesco Vico sa završetkom kod crkve Santa Maria di Betlem. Procesiju prati Festha mana ("velika zabava") koja prema tradiciji proizlazi iz zavjeta Djevici Mariji koja je spasila grad od kuge.

Kao izraz talijanske kulture ove procesije su upisane na UNESCO-ov popis nematerijalne svjetske baštine u Europi.[2] Koordinacija i podjela zadataka u organizaciji zajedničkog projekta je temeljni dio proslava koje povezuju zajednice, učvršćuju samopoštovanje, suradnju i zajedništvo. Dijalog među nosačima koje povezuju ove proslave je također djelo razvoja mreže suradnje. Proslave zahtijevaju sudjelovanje brojnih glazbenika i pjevača, kao i vojske majstora koji proizvode konstrukcije, ritualnu odjeću i predmete. Festivalske zajednice se oslanjaju na neformalni prijenos ovih znanja i tehnika kako bi se svake godine ponovno napravile konstrukcije. Proces koji pomaže održanju i jačanju kulturnog identiteta zajednice.

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Francesco Lovecchio, La Varia - Storia e tradizione, GolemSoftware, 2000. ISBN 8887455031.(tal.) Preuzeto 8. travnja 2014.
  2. Celebrations of big shoulder-borne processional structures UNESCO-ovim službenim stranicama (engl.) Preuzeto 8. travnja 2014.