Čedad
| Čedad | |
|---|---|
| Cividale del Friuli Cividât | |
 Panorama gradskoga središta | |
| država |  Italija |
| regija | Furlanija-Julijska krajina |
| pokrajina | Udine (Videm) |
| frazioni | Carraria, Fornalis, Gagliano, Grupignano, Purgessimo, Rualis, Rubignacco, San Giorgio, Sanguarzo, Spess |
| Vlast | |
| • gradonačelnik | Stefano Balloch |
| Površina | |
| • Ukupna | 50 km² |
| Visina | 135 |
| Koordinate | 46°05′N 13°26′E / 46.083°N 13.433°E |
| Stanovništvo (31. prosinca 2010.) | |
| • Entitet | 11 615 (229,32) |
| Vremenska zona | SEV (UTC+2) |
| Poštanski broj | 33043 |
| Pozivni broj | 0432 |
 | |
  Čedad čedadski položaj na zemljovidu Italije | |
Čedad[1][2] (tal. Cividale del Friuli, furl. Cividât, slov. Čedad), grad i općina u sjevernoj Italiji, u Udinskoj pokrajini, u Furlanskoj i Julijskoj krajini. U njemu prebiva 11 615 stanovnika (2010.).
Najpoznatiji čedadski stanovnici bili su Paulus Diaconus koji je tu živio u 9. stoljeću i glumica Adelaide Ristori iz 19. stoljeća.[3]
Čedad (Cividale del Friuli) leži u slikovitoj kotlini rijeke Natisone[3] (Nadiža) udaljen 15 km sjeveroistočno od Udina. On se nalazi na raskrsnici Alpa i Jadranskoga mora, nedaleko od slovenske granice.
Grad je osnovan za rimskih vremena pod imenom Forum Julii,[4] najvjerojatnije po Juliju Cezaru.[3] Za ranoga srednjega vijeka bio je prijestolnicom prvoga langobardskoga vojvodstva na Apeninskom poluotoku. Između 730. – 1238. bio je sjedište akvilejskih (oglejskih) patrijarha.[3] Između 1419. – 1420. potpao je pod Mletačku Republiku kao i ostala Furlanija,[3] i otad mu je važnost opala.
Broj stanovnika registriranih 1. siječnja 2026. godine bio je 10 804. Djeca i mladi činili su 11,6 %, a starije osobe 29,8 % stanovništva.[5]
| Popis stanovništva | ||
|---|---|---|
| Godina | Br. stan. | ±% |
| 1871. | 8413 | — |
| 1881. | 8118 | −3,5 % |
| 1901. | 9041 | +11,4 % |
| 1911. | 10 031 | +11,0 % |
| 1921. | 11 622 | +15,9 % |
| 1931. | 11 446 | −1,5 % |
| 1936. | 10 424 | −8,9 % |
| 1951. | 11 445 | +9,8 % |
| 1961. | 10 799 | −5,6 % |
| 1971. | 11 041 | +2,2 % |
| 1981. | 11 311 | +2,4 % |
| 1991. | 11 215 | −0,8 % |
| 2001. | 11 373 | +1,4 % |
| 2011. | 11 378 | +0,0 % |
| 2021. | 10 875 | −4,4 % |
| Izvori: [6][7] | ||
Najzastupljeniji su bili državljani sljedećih zemalja (po mjestu rođenja): Italija (9324 – 88,9 %), Albanija (164 – 1,6 %), Bosna i Hercegovina (105 – 1 %), Belgija (105 – 1 %), Rumunjska (86 – 0,8 %), Francuska (57 – 0,5 %), …[8]
| Langobardi u Italiji. Mjesta moći (568. – 774.) | |
|---|---|
 Svjetska baština – UNESCO | |
 | |
| Država | Italija |
| Godina uvrštenja | 2011. (35. zasjedanje) |
| Vrsta | Kulturno dobro |
| Mjerilo | ii, iii, vi |
| Ugroženost | – |
| Poveznica | UNESCO:1318 |
| Koordinate | 46°05′26″N 13°26′06″E / 46.0905°N 13.435°E |
Čedad ima brojne ranokršćanske spomenike koji sežu do početka 8. stoljeća, to su oktogonalni baptisterij i kapela samostana Santa Maria in Valle te oltar crkve San Martino. Ostale znamenitosti grada su katedrala Santa Maria Assunta (obnovljena 1458. i 1502.), Đavolji most iz 1442. uz par srednjovjekovnih crkava i palača.[3]
Godine 2011. UNESCO je na popis mjesta svjetske baštine u Europi upisao sedam mjesta moći koja svjedoče o glavnoj ulozi Langobarda u duhovnom i kulturnom razvoju srednjovjekovnog europskog kršćanstva, pogotovo potičući razvoj monaštva. U Čedadu to je Area della Gastaldaga, područje s ostacima patrijarhalne palače (današnji Nacionalni arheološki muzej) patrijarha Callista s bazilikom (slika desno) i krstionicom sv. Ivana Krstitelja, te kompleks langobardskog hrama (danas oratorij Santa Maria in Valle) koji ima jedine čiste lombardijske frizove, koji su jedina poveznica između umjetnosti antike i karolinške renesanse.
Lokalni arheološki muzej čuva puno langobardskih i gotičkih artefakata.
Po Čedadu je prozvano i Čedadsko evanđelje (Čedadski evanđelistar), za koji su monasi tvrdili da je od ruke sv. Marka. Evanđelistar je iz razdoblja od 6. stoljeća do 7. stoljeća s upisanim imenima hodočasnika među kojima su hrvatski knezovi Trpimir i Branimir, te hrvatskopanonski knez Braslav.
Čedad je prije svega trgovačko središte svoga kraja, s nešto malih industrijskih pogona, uz to je za gospodarstvo (prirad) grada važan i turizam.[3]
- ↑ Stjepan Babić, Božidar Finka, Milan Moguš, Hrvatski pravopis, 5. – prerađeno izd., Školska knjiga, Zagreb, mjeseca prosinca 2000., ISBN 953-0-40017-9, str. 185. (Crolist)
- ↑ Mirko Pak, Jaroslav Šašel, Branko Marušić, »Čedad«, u enciklopediji: Ivo Cecić, v. d. gl. ur., Enciklopedija Jugoslavije, 2. izd., 3. sv. : Crn – Đ, Jugoslavenski leksikografski zavod »Miroslav Krleža«, Zagreb, 1984., str. 225. – 226.
- 1 2 3 4 5 6 7 Cividale del Friuli (engleski). Encyclopædia Britannica. Pristupljeno 1. studenoga 2014.
- ↑ R., »Čedad (Cividale)«, u publikaciji: Žarko Domljan, gl. ur., Likovna enciklopedija Jugoslavije, 1. sv. : (A – J), Jugoslavenski leksikografski zavod »Miroslav Krleža«, Zagreb, 1984., ISBN 86-7053-001-5 (sv. 2.), str. 264. (NSK), (COBISS.SI)
- ↑ Resident population by age, sex and marital status on 1st January 2026. demo.istat.it. Talijanski nacionalni institut za statistiku. 1. siječnja 2026. Pristupljeno 1. travnja 2026. (Napomena: Povezivanje datoteke na tehničkom skupu podataka.)
- ↑ Popolazione residente dei comuni. Censimenti dal 1861 al 1991 (PDF). ebiblio.istat.it (talijanski). Talijanski nacionalni institut za statistiku. 1994
- ↑ Popolazione residente per territorio – serie storica,. esploradati.censimentopopolazione.istat.it (engleski i talijanski). Talijanski nacionalni institut za statistiku. Inačica izvorne stranice arhivirana 23. svibnja 2025. Pristupljeno 16. ožujka 2026.
- ↑ Resident population by sex, municipality and individual citizenship or country of birth from year 2002. demo.istat.it. Talijanski nacionalni institut za statistiku. 1. siječnja 2025. Pristupljeno 27. veljače 2025. (Napomena: Povezivanje datoteke na tehničkom skupu podataka.)
.svg){kind=small}
