Prijeđi na sadržaj

Kapela Arena

Izvor: Wikipedija
Padovanski ciklus fresaka iz 14. stoljeća
Svjetska baština – UNESCO
}}
Država Italija
Godina uvrštenja2021. (44. zasjedanje)
VrstaKulturno dobro
Mjeriloii
Ugroženost—
PoveznicaUNESCO:1623
Koordinate45°24′42″N 11°52′46″E / 45.41167°N 11.87944°E / 45.41167; 11.87944
Kapela Arena na zemljovidu Italije
Kapela Arena
Kapela Arena

Kapela Arena, pravog naziva Kapela Scrovegni (talijanski: Cappella degli Scrovegni) je kapela u Padovi (Veneto, Italija) u kojoj se nalaze freske slikara Giottoa, dovršene oko 1305. godine, koje su jedne od najvažnijih remek-djela europskog slikarstva ranog 14. stoljeća. Giottov ciklus freska kapele Scrovegni smatra se za početak revolucionarnog razvoja u povijesti zidnog slikarstva. Zbog toga su ove freske 2021. godine upisane na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Europi, zajedno sa sedam drugih fresko-ciklusa u Padovi kao „Padovanski ciklus fresaka iz 14. stoljeća”[1].

Povijest

[uredi | uredi kôd]

Bogati bankar Enrico Scrovegni je dao da se na njihovom velikom imanju, ispred njihove obiteljske vile (koje danas nema) izgradi privatna kapela. Pretpostavlja se kako je to uradio kako bi okajao očeve lihvarske grijehe,[2] no najnovija istraživanja su dokazala i njegovo lihvarsko djelovanje.[3] Enricova grobnica se nalazi u apsidi kapele, a njegov portret se nalazi na Posljednjem sudu kako Djevici Mariji daruje model crkve. Iako je kapela zgrađena kao privatni oratorij, kapela je svake godine za svečanost Navještenja služila za javnost.[4]

Kapela je poznata kao Kapela Arena jer je Enrico Scrovegni kupio zemljište za kapelu na kojemu je nekada stajala rimska arena. Na tom otvorenom prostoru se i godinama prije izgradnje kapele odvijala procesija posvećena Navještenju Djevici Mariji. Marchetto da Padova je navjerojatnije skladao motet za njeno posvećenje 25. svibnja, 1305. Godine.[5] Kapela je, dakle, posvećena na Navještenje 1305. godine kao crkva sv. Marije Blagostive Santa Maria della Carità, i Giottove freske u prikazu života Isusa Krista ističu ulogu Djevice Marije u ljudskom spasenju.[6]

Giottove freske

[uredi | uredi kôd]

Scrovegni je za oslikavanje kapele pozvao Giotta, koji je tada slovio kao najveći talijanski slikar. Između 1303. i 1310. godine Giotto je izveo (i potpisao) sve freske u kapeli. Osim Giottovih djela, kapela je građevina od crvene opeke s bačvastim svodom lišena svih ukrasa. Giottov Posljednji sud prekriva cijeli zid iznad ulaza, dok su zidovi podijeljeni na tri polja, svaka sa scenama u dvometarskim kvadratima (ukupno 37 prizora). Nasuprot oltara na gornjem dijelu desnog zida započinje prikaz scena iz života Djevice Marije i to s Navještenjem na središnjem mjestu iznad glavnog luka s prikazom Anđela Gabrijela s lijeve strane i Djevice Marije s desne strane luka. Slijede prizori iz života Djevice Marije (Izbacivanje Joakima iz hrama, navještenje sv. Ani, Joakimov san, Rođenje Djevice Marije, Predstavljanje Marije u hramu, itd.) te Rođenje Krista, Predstavljanje u hramu, Pasija, Uskrsnuće Krista i Duhovi. Kvadrati su značajni zbog prikaza nabijenih emocijama, voluminoznim figurama u realističnom prostoru. Između naslikanih scena, Giotto je naslikao lažn arhitekturu mramora kako bi ih podijelio i uokvirio.

Odlike

[uredi | uredi kôd]

Za razliku od Cimabuea, koji je kombinirao bizantski i antički način slikanja, Giotto se bazirao samo na realističniji antički način poput skulptura Arnolfa di Cambia. Njegove figure nisu bizantski stilizirane i izdužene nego trodimenzionalne, anatomski točne i odjevene u stvarnu odjeću koja prirodno pada, a ne vijugavu formaliziranu draperiju. Lica i geste su utemeljeni na podrobnom proučavanju stvarnih lica, poput lica koja su se pojavila na slikama Pietra Cavallinija, no izrazitije i češće kod Giotta. Čvrsto oblikovane figure su suprotstavljene realističnom pejzažu koji je oblikovan poput kazališne scene za likove. Ovakav dramatičan pristup u postavljanju likova “na scenu” je bio novina koju je prvi put primijenio u prikazima života Svetog Franje u bazilici sv. Franje u Assisiju. Giottov način prikazivanja ljudskih lica i emocija čini njegovo djelo potpuno drugačijim od njegovih suvremenika. Tako na prikazu “Joakim ispred pastira”, Joakim izgleda tužno dok pastiri postrance gledaju jedan drugoga. Na “Pokolju nevinih”, vojnik koji otima dijete iz ruku majke čini to s glavom uronjenom u ramena kao da se stidi svog čina. Ljudi prikazani na “Bijegu u Egipat” očito ogovaraju Mariju i Josipa u prolazu. Engleski kritičar John Ruskin iz 19. stoljeća je o Giottovom realizmu rekao: “Istina je da je on slikao Djevicu Mariju, sv. Josipa i Krista, ali je prije svega slikao majku, oca i dijete[7]

Naslikani prikazi

[uredi | uredi kôd]
Shema s prikazom rasporeda slikopisa:
Joakimov život
Gospin život
Isusov život
Alegorije
Posljednji sud
Arhitektonski ukrasi
  1. Joakim otjeran iz hrama
  2. Joakim među pastirima
  3. Anđeo se ukazuje sv. Ani u molitvi
  4. Joakim žrtvuje kozlića Gospodu
  5. Joakimov san
  6. Joakim i Ana kod Jeruzalemskih zlatnih vrata
  7. Rođenje Djevice Marije i kupanje djeteta
  8. Predstavljanje Djevice Marije u Hramu
  9. Prinos grančica
  10. Molitva za cvatanje grančica
  11. Vjenčanje Djevice
  12. Svadbena povorka
  13. Bog Otac okružen anđelima u slavoluku
  14. Navještenje (Anđeo Gabrijel lijevo)
  15. Navještenje (Gospa desno)
  16. Vizitacija
  17. Rođenje Krista
  18. Poklonstvo mudraca u kojemu je betlehemska zvijezda na nebu prikazana poput kometa. Na to je Giotta najvjerojatnije inspirirao Helleyev komet koji je bio vidljiv na nebu 1301. godine. Zbog tog prikaza Halleyeva kometa, svemirska sonda koja je 1986. godine (godini kada je Halleyev komet ponovno prolazio pored Zemlje) poslana u svemir dobila je ime Giotto.
  19. Predstavljanje Isusa u Hramu
  20. Bijeg u Egipat kojim je Giotto prekinuo mnoga tradicionalna pravila u prikazivanju ove teme. Tako pored Svete Obitelji u prolazu stoje ljudi koji ih ogovaraju iza leđa.
  21. Pokolj nevine dječice
  22. Isus među mudracima (Pronalazak u Hramu)
  23. Krštenje Krista
  24. Vjenčanje u Kani
  25. Lazarovo uskrsnuće
  26. Isus ulazi u Jeruzalem
  27. Isus tjera trgovce iz Hrama
  28. Juda izdaje Krista
  29. Posljednja večera
  30. Pranje nogu učenicima
  31. Judin poljubac (Giotto)
  32. Isus pred Kaifom
  33. Bičevanje Krista
  34. Uzlazak na Kalvariju
  35. Raspeće
  36. Oplakivanje Krista je prikaz koji je kasnije postao jedan od najcjenjenijih slika Kristove muke kojoj su se divili mnogi renesansni umjetnici, poput Michelangela od kojeg su očuvane mnoge studije i skice po Giottovom originalu.
  37. Uskrsnuće Krista — "Noli me tangere"
  38. Uznesenje
  39. Duhovi (Pedesetnica)
40. – 53. Alegorije Mana i Vrlina
54. Posljednji sud

Bilješke

[uredi | uredi kôd]
  1. ↑ Pet mjesta u Arabiji i Europi upisano na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine (engl.) Pristupljeno 21. lipnja 2022.
  2. ↑ Naime, njegov otac, Reginaldo degli Scrovegni, je lihvar koju Dante smješta u sedmi krug pakla.
  3. ↑ Anne Derbes i Mark Sandona, The Usurer's Heart: Giotto, Enrico Scrovegni, and the Arena Chapel in Padua. Pennsylvania State University Press, 2008.
  4. ↑ Laura Jacobus, "Giotto's Annunciation in the Arena Chapel, Padua" The Art Bulletin 81.1., ožujak 1999., str. 93-107.
  5. ↑ Jedan zapis u motetu navodi Marchetta kao skladatelja.
  6. ↑ Za predložak prikaza života Djevice Marije Giotto je koristio “Zlatnu legend” Jacopa da Varazzea, a za Život Isusa Krista djelo „Meditacije o Isusovom životu“ Pseudo-Bonaventure
  7. ↑ http://en.wikipedia.org/wiki/Giotto_di_Bondone#cite_note-Sarel-4 John Ruskin o Giottu

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
 Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Kapela Arena
v • u
Svjetska baština u Italiji
Kulturna dobra (53)
Agrigento (Dolina hramova) (1997.) • Akvileja (1998.) • Amalfijska obala (1997.) • Arapsko-Normanski Palermo i katedralne crkve u Cefalù i Monrealeu (2015.) • Bazilika Svetog Franje Asiškog i povijesno staro središte Asiza (2000.) • Portici Bolonje (2021.) • Botanički vrt u Padovi (1997.) • Brežuljci prošeka Coneglianoa i Valdobbiadenea (2019.) • Caserta (Palača u Caserti, Vanvitellijev akvadukt, San Leucio) (1997.) • Castel del Monte (1996.) • Etruščanske nekropole Banditaccia i Monterozzi (2004.) • Cilento i Vallo di Diano (Paestum, Velia, samostan u Paduli) (1998.) • Cinque Terre, Portovenere i otoci (Palmaria, Tino i Tinetto) (1997.) • Crespi d'Adda (1995.) • Ferrara (1995.) • Povijesno središte Firence (1982.) • La Strade Nuove i kompleks Palazzi dei Rolli u Genovi (2006.) • Hadrijanova vila (1999.) • Ivrea, industrijski grad 20. stoljeća (2018.) • Langobardska središta u Italiji (Cividale del Friuli, Brescia, Castelseprio, Spoletu, Campello sul Clitunno, Benevento, Monte Sant'Angelo) (2011.) • Mantova i Sabbioneta (2008.) • Sassi i park crkava u stijenama Matere )1993.) • Medici vile i vrtovi (2013.) • Mletačke utvrde od 15. do 17. stoljeća: Stato da Terra i zapadni Stato da Mar (2017.) • Torre Civica, Piazza Grande i Katedrala u Modeni (1997.) • Povijesno središte Napulja (1995.) • Padovanski ciklus fresaka iz 14. stoljeća (2021.) • Povijesno središte Pienze (1996.) • Katedralni trg u Pisi (1987.) • Pompeji, Herkulanej i Oplontis (Torre Annunziata) (1997.) • Prapovijesne naseobine sojenica oko Alpa2) (2011.) • Raetinska pruga1) (2008.) • Ranokršćanski spomenici u Ravenni (Mauzolej Gale Placidije, Neonova krstionica, Arijanska krstionica, Nadbiskupska kapelica u Raveni, Nova bazilika Svetog Apolinarija, Teodorikov mauzolej, Bazilika svetog Vitalea i Bazilika Svetog Apolinarija u Classi) (1996.) • Rezidencije Savojske dinastije (1997.) • Povijesno staro središte Rima uključujući Baziliku sv. Petra izvan zidina 1) (1980.) • Sacri Monti (2003.) • San Gimignano (1990.) • Siena (1995.) • Sirakuza i Pantalica (2005.) • Su Nuraxi (1997.) • Crkva Svete Marije Milostive u Milanu (1980.) • Villa d'Este (2001.) • Trulli Alberobella (1996.) • Urbino(1998.) • Crteži doline Val Camonica (1979.) • Kasnobarokni gradovi visoravni Val di Noto (Caltagirone, Catania, Militello in Val di Catania, Modica, Noto, Palazzolo Acreide, Ragusa, Scicli) (2002.) • Val d'Orcia (2004.) • Venecija i njezina laguna (1987.) • Verona • Vicenza i Paladijeve vile • Villa del Casale (1997.) • Vinogradarski krajolik Pijemonta: Langhe-Roero i Monferrato (2014.) • Veliki lječilišni gradovi Europe (Montecatini Terme) (2021.)
Talijanska zastava
Prirodna dobra (5)
Bukove prašume u Karpatima i drugim područjima Europe2) (2017.) • Dolomiti (2009.) • Etna (2013.) • Liparski otoci (2000.) • Monte San Giorgio3) (2003.)
Nematerijalna
svjetska baština (9)
Sardinijsko pastoralno pjevanje Canto a tenore (2009.) • Mediteranska prehrana5) (2010.) • Tradicionalno sicilijansko lutkarsko kazalište Opera dei Pupi (2008.) • Tradicionalna izrada violina u Cremoni (2012.) • Napuljski Pizzaiuolo (2017.) • Proslave procesija velikih struktura na ramenima (2013.) • Tradicionalni račvasti uzgoj loze zajednice na otoku Pantelleria (2014.) • Transhumanca (2019)6) • Praksa opernog pjevanja u Italiji (2023.)

1) Zajednička svjetska baština Italije i Vatikana   2) Zajednička svjetska baština 13 europskih zemalja [1]  3) Zajednička svjetska baština Italije i Švicarske  4) Zajedno s pet ostalih alpskih zemalja   5) Zajednička svjetska baština Cipra, Grčke, Hrvatske, Italije, Španjolske, Maroka i Portugala  6) Zajedno s više zemalja 

Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Kapela_Arena&oldid=6855538"