Pelagije II.: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Addbot (razgovor | doprinosi)
m Bot: brisanje 49 međuwiki poveznica premještenih u stranicu d:q151908 na Wikidati
Nema sažetka uređivanja
Redak 3: Redak 3:
| latinsko_ime = Pelagius Secundus
| latinsko_ime = Pelagius Secundus
| pravo_ime =
| pravo_ime =
| slika = PopePelagiusII.jpg
| slika = Pope Pelagius II.jpg
| slika_širina = 180px
| slika_širina = 180px
| slika_opis =
| slika_opis =
Redak 10: Redak 10:
| prethodnik = [[Benedikt I.]]
| prethodnik = [[Benedikt I.]]
| nasljednik = [[Grgur I.]]
| nasljednik = [[Grgur I.]]
| datum_rođenja =
| datum_rođenja = [[520.]]
| mjesto_rođenja = [[Rim]], [[Italija]]
| mjesto_rođenja = [[Rim]], [[Italija]]
| datum_smrti =
| datum_smrti = [[7. veljače]] [[590.]]
| mjesto_smrti =
| mjesto_smrti = [[Rim]], [[Italija]]
| imenjaci = Pelagije
| imenjaci = Pelagije
| fusnota =
| fusnota =
Redak 19: Redak 19:
'''Pelagije II.''', papa od [[26. studenog]] [[579.]] do [[7. veljače]] [[590.]] godine.
'''Pelagije II.''', papa od [[26. studenog]] [[579.]] do [[7. veljače]] [[590.]] godine.


== Životopis ==
{{pape}}
{{mrva-biog-pape}}


Rođen je u [[Rim]]u [[520.]] godine. Bio je rodom iz Rima, ali ime njegovog oca, Winigild, pretpostavlja moguće [[ostrogoti|ostrogotsko]] podrijetlo. [[Pontifikat]] su mu obilježili uspjesi Rimokatoličke crkve u uspostavljanju autoriteta nad [[Europa|Europom]]. Od njih je najvažniji preobraćenje [[Vizigoti|Vizigota]] sa arijanstva na katoličanstvo. Biskup Milana, koji se odmetnuo od rimske Crkve za vrijeme raskola "Tri poglavlja", ponovno je prihvatio autoritet rimskog pape, iako drugi odmetnuti biskupi Sjeverne Italije nisu. Pelagije II. je imao manje uspjeha u diplomatskim naporima kojima je nastojao prekinuti langobardska pustošenja [[Italija|Italije]]. Bizantinci, kojima se prvima obratio za pomoć, su bili previše zauzeti ratom s Perzijancima i slavenskim provalama na [[Balkan]] da bi mogli intervenirati. Pelagije II. je potom za pomoć zamolio Franke, ali su njih Langobardi podmitili. Na kraju je došao u sukob sa carigradskim patrijarhom, zamjerajući mu uzimanje titule "ekumenski", smatrajući to umanjivanjem vlastitog autoriteta.<ref>Duffy, Eamon. ''Saints and Sinners: A History of the Popes'', Yale University Press, 2001. pp 62–63. ISBN 0-300-09165-6.</ref><ref>Maxwell-Stuart, P. G. ''Chronicle of the Popes: The Reign-by-Reign Record of the Papacy from St. Peter to the Present'', Thames & Hudson, 2002, p.&nbsp;47. ISBN 0-500-01798-0.</ref> Umro je od posljedica kuge koja je, [[590.]] pogodila [[Rim]].

== Izvori ==
{{izvori}}

{{pape}}
[[Kategorija:Pape]]
[[Kategorija:Pape]]

Inačica od 6. veljače 2015. u 23:36

Pelagije II.
Pelagius Secundus

Početak pontifikata 26. studenog 579.
Kraj pontifikata 7. veljače 590.
Prethodnik Benedikt I.
Nasljednik Grgur I.
Rođen 520.
Rim, Italija
Umro 7. veljače 590.
Rim, Italija
Papinski grb
Ostali pape imena Pelagije
Portal o kršćanstvu

Pelagije II., papa od 26. studenog 579. do 7. veljače 590. godine.

Životopis

Rođen je u Rimu 520. godine. Bio je rodom iz Rima, ali ime njegovog oca, Winigild, pretpostavlja moguće ostrogotsko podrijetlo. Pontifikat su mu obilježili uspjesi Rimokatoličke crkve u uspostavljanju autoriteta nad Europom. Od njih je najvažniji preobraćenje Vizigota sa arijanstva na katoličanstvo. Biskup Milana, koji se odmetnuo od rimske Crkve za vrijeme raskola "Tri poglavlja", ponovno je prihvatio autoritet rimskog pape, iako drugi odmetnuti biskupi Sjeverne Italije nisu. Pelagije II. je imao manje uspjeha u diplomatskim naporima kojima je nastojao prekinuti langobardska pustošenja Italije. Bizantinci, kojima se prvima obratio za pomoć, su bili previše zauzeti ratom s Perzijancima i slavenskim provalama na Balkan da bi mogli intervenirati. Pelagije II. je potom za pomoć zamolio Franke, ali su njih Langobardi podmitili. Na kraju je došao u sukob sa carigradskim patrijarhom, zamjerajući mu uzimanje titule "ekumenski", smatrajući to umanjivanjem vlastitog autoriteta.[1][2] Umro je od posljedica kuge koja je, 590. pogodila Rim.

Izvori

  1. Duffy, Eamon. Saints and Sinners: A History of the Popes, Yale University Press, 2001. pp 62–63. ISBN 0-300-09165-6.
  2. Maxwell-Stuart, P. G. Chronicle of the Popes: The Reign-by-Reign Record of the Papacy from St. Peter to the Present, Thames & Hudson, 2002, p. 47. ISBN 0-500-01798-0.