Razgovor:Hrvati

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Ovo je stranica za razgovor za raspravu o poboljšanjima na članku Hrvati.
Rad na člancima


Slaveni vs. Indogermani[uredi]

Zeljko, jedno pitanje: zasto pises kod Hrvata "narod indoeuropskog porijekla", i kod Austrijanaca "germanski narod"? Meni to se cini nedosljedno Nahabedere 10:40, 16. siječnja 2006. (CET)

Haj prijatelju, drago mi je da ste se javili.

  • Vidite, nema nesuglasica da su Nijemci, Austrijanci, Englezi i drugi narodi, narodi germanskog porijekla. Nije bilo toliko politikanstva. Hrvati su Indoevropljani kao i Germani. U komunističkoj Jugoslaviji željela se stvoriti čista slavenska država, što je podupirala i Rusija, odluka da su Hrvati Slaveni bila je politička. Svi dokazi da Hrvati imaju veze sa Irancima uništavali su se, a oni koji su se bavili tom problematikom su proganjani.

Slavensko porijeklo Hrvata je upitno, mnogi povijesni i neki lingvistički dokazi upućuju na iranmsko porijeklo, vjerojatno su najbliskiji Kurdima. Negdje u Kurdistanu postoji čak i selo 'Hrvati'.

  • I sto hoces reci sa recenicom "Hrvati su indoevropljani"? U znanstvenom svijetu pojam indoeuropski samo postoji kao definicija jedne grupe jezika ... Nahabedere 09:58, 17. siječnja 2006. (CET)


od svih hrvata ti nadje bas bobana i francetica da spominjes. "Nezavisna Država Hrvatska" - sto ne spomenu koliko je ta drzava bila nezavisna ? hitler dva puta maceku nudi proglasenje ndh. ovaj to odbija, jer nece s nacistickim sljamom da ima posla. pavelic samo pomocu mussolinija dolazi na vlast. zauzvrat mu pavelic poklanja (skoro) cijelu dalmatinsku obalu. a sto cemo sa rasnim zakonima ?

kad treba blatiti posten hrvatski svijet, onda je ustaska propaganda ista svojoj "drugarici": cetnickoj. obje pricaju iste lazi. hvala bogu, nisu svi hrvati bili ustase. velika vecina je ipak bila antifasisticki orijentirana. posteni hrvati su se borili protiv osvajaca tj. fasista i nacista.

skidajte tu ustasku propagandu sa interneta! sramota.


Slažem se, od svih velikana hrvatske povijesti (npr. Radića ni ne spominješ), ovi su se našli na netu. Gospodo draga, poslije Ladislava Napuljskog (dakle, ne-Hrvata) koji je prodao Dalmaciju za 100 000 dukata, gori veleizdajica je bio jedino Pavelić - Hrvat dao Talijanima dio Hrvatske samo da bi se uguzio na poglavničku stolicu. I onda je još poklao tisuće ljudi, među kojima i puno Hrvata!

Daj skidaj to s neta!

Mičite Francetića i Bobana! Jeste li normalni?

Hrvati vs. Historija Hrvata[uredi]

I ova stranica treba da pretstavlja referencu?

99% teksta se bazira na teorijama i spekulacijama!

  • slazem se, ali nedostaju ljudi koji nisu zrtve propagande razlicite vrste, i koji su spremni raditi na tome Nahabedere 09:49, 26. siječnja 2006. (CET)

pravi orijentalci[uredi]

Tekst o Hrvatima je tragi-komedija. Takodjer pun je mrznje prema svemu jugoslavenskom. Kad vec toliko hoces pretstaviti Hrvate kao Irance, evo ti i zadnji prilog tome: sve veci broj mladih Hrvata slusa turbo-folk, koji potice upravo sa Bliskog Istoka, gdje je smjesten i Iran-povjesna postojbina Hrvata!:)), pozdrav;


Ja sam se potpisao, gdje je tvoje ime kukavico bezimena... pričat ćemo kad se predstaviš …do tada ništa. Zeljko

Dzaba sto si se potpisao, kad si srao govna po wikipediji. Ova enciklopedija ne pripada bezmozgasima i sijacima mrznje kao sto si ti. To sto si pisao u njoj nema nikakve vrijednosti i nema ni potrebe da se komentari potpisuju. Znaj da je vase vrijeme odavno proslo i da se nova Hrvatska nece graditi po uzoru NDH, vec po uzoru NOB-a i SFRJ i sada EU. To vam je i vas predsjednik ponovio "tisucu" puta, i magarci bi vec razumijeli. I sto god lose rekao na ovome odnosice se samo na tebe. Zivjelo novo bratstvo jugoslavenskih naroda, zivio Zapadni Balkan i EU!— Prethodni nepotpisani komentar napisao je 24.86.127.107 (razgovordoprinosi)

Prema pravilima Wikipedije, komentari se potpisuju.--Donatus 08:43, 18. prosinac 2006. (CET)

Nisam za Željkovo razmišljanje, ali mislim da je na ovoj stranici nedostatak NOB-a i TITA. Ako spominjemu Ustaše , gdje su tu Partizani. Ako stavljamo Juru i Bobana, gdje je tu Rade Končar ili Velimir Škorpik ( nota bene a na žalost mnogih HRVATI ). Radi čega u jedan članak koji je prilično dobro započeo kao povijesna preglednica Hrvata i njihova podrijetla TRPAMO POLITIKU ?

Alibaba

Alibaba, možda imaš pravo, možda ne treba politike, barem ne puno, iako je nužno zlo. -Nije bitno koga osobno smatraš pozitivcem, a koga ne... Partizani su se borili za Jugoslaviju, i dobili su je. Sada smo mi dobili ono za što su se Hrvati borili od vremena Tomislava pa kroz povijest do dr. Tuđmana. Ti poporičaj sa adminima (vjerojatno će oni i pročitat) pa ako oni žele, a ti imaš kakav konkretan plan, naprijed. Politike naročito partizanske nam ne treba, pogotovo nekakvih hvalospjeva, uza sve one zločine što su počinili nad Hrvatima i drugim nesrbima. --Zeljko 23:06, 8. svibnja 2006. (CEST)

A zašto se ne bi moglo pisati o Hrvatskoj povijesti u cijelini? NDH i Pavelić su dio Hrvatske povijesti takvi kakvi jesu. Negirati to i bristi s ovakvih stranica bilo bi pogrešno. U neku ruku to bi značilo i poricanje zločina koje je ta fašistička i marionetska tvorevina počinila. Treba o tome pisati. I treba nadodati da je ta tvorevina bila izdaja Hrvata i njihovog sna o samostalnoj državi. Svi Hrvati su mrzili NDH osim nekoliko dupeuvlakača kakvih uvijek i svugdje ima. Jednako je loše što nema više materijala o Nedićevoj Srbiji. Po meni slićna marionetska tvorevina, samo danas manje popularna. Eto da ovdje nisam pročitao o nekom (kretenu) Tomislavu II, nikada ne bi znao da nekome takve kretenske stvari mogu pasti na pamet. To je još gore prodavanje hrvatskog naroda i od NDH. Nikada nisam čuo da neka kraljevina ima kralja koji ne smije doći u svoje kraljevstvo jer bi ga narod potrgao. Fuj! Iz ove perspektive stvarno mi nije jasno zašto netko nije spreman prihvatiti mogućnost Hrvatskog Iranskog porijekla. Koliko sam ja uspio pročitati materijala na ovu temu (nisam stručnjak)teorija o slavenskom porijeklu Hrvata baš i ne pije vodu. Zapravo, mišljenja sam da postoji više konkretnih dokaza protiv te teorije. Shvaćam da je u bivšem sistemu bilo potrebno stvoriti neko "zajedništvo" među narodima, pa su ciljali na zajedničko porijeklo svih naroda na ovim krajevima. I, normalno, s Rusima. Osobno ne favoriziram ovaj stav, kao mnogi drugi, da bi distancirao Hrvate od Srba. Naprotiv. Smatram da u današnjim okvirima nešto što se dogodilo toliko davno ne snosi neku težinu. Čak sva ona genetska istraživanja smatram nebitnima. Činjenica što su nam geni u postotcima ne mijenja činjenicu da danas nakon svih godina i povijesnih nedaća i dalje imamo i Hrvate i Srbe, tj.Hrvatsku i Srbiju. Ovakve teme mogu samo biti gorivo budućim malim nacistima i fašistima kojima se svaki nacionalni predznak gubi. Željko mi ovdje ispada pomalo djetinjas i ostrašćen kada pravi paralele između današnjeg turbo-folka i Hrvatskog možebitnog Iranskog porijekla. To nije za daljnju diskusiju jer bi se na takav način mogle povlačiti tisuće paralela u svim smijerovima. Pa bi tako mogli reći da su na isti naćin Srbi porijeklom Turci, što, naravno, nije točno. Za ovakve teorije potrebno je malo više dokaza od turbo-folka, jer bi to automatski povuklo zaključak da je večina naroda sa ovih prostora Iranskog porijekla. A to bi također značilo da ja nisam jer ne slušam turbo-folk. Moje interesovanje za porijeklo mog naroda je ćista djetinja radoznalost. Zdenko!

Da Zdenko, ne treba politike u ovakvim tekstovima. Ja bih najradije sve izbrisao. Ako ti znaš ponešto napiši. I ti imaš pravo pisati. Budi pozdravljen. --Zeljko 12:45, 19. lipanj 2007. (CEST)

Na Prvom programu HTV-a ovih se dana emitira dokumentarni serijal "Genetsko porijeklo Hrvata", vrlo zanimljiv. HTV kao i obično daje dobre dokumentarce u tako kasnom terminu. Zainteresirani, pogledajte. --Flopy 12:48, 19. lipanj 2007. (CEST)

POPULACIJA - Broj Hrvata u svijetu[uredi]

Zeljko, mislim da si malo pretjerao u broju Hrvata u mnogim državama. Trebao si navesti samo službene brojke prema popisu iz 2002. godine, a ne neku procjenu po UN-u.

Dakle, Hrvata je u Hrvatskoj 2002. prema službenom popisu stanovništva bilo točno 3.977.171, a zašto si ti dodao da ih je prema "procjeni" 4.093.000, nemam pojma. Možda je, možda nije, ali bi puno objektivnije bilo navesti službene podatke.

Zatim, dodao si da u Srbiji i Crnoj Gori živi 114.000 Hrvata. Isto netočno. Prema popisu iz 2002. u Srbiji ( bez Kosova ) je bilo točno 70.602, a u Gori 6.811, dakle sve skupa 77.413. S obzirom na to da se njihov broj iz desetljeća u desetljeće smanjuje ( 1961. je u Srbiji bilo čak 196.411 Hrvata ), vjerujem da bi ih danas trebalo biti još manje. Čak ni da ubrojiš 20 tisuća Bunjevaca, što bi isto bilo upitno.

Za Bosnu i neke države neću debatirati jer još nije proveden novi popis stanovništva ili rezultati nisu dostupni na internetu, ali prema engleskoj Wikipediji isto tako ima drugačiji broj Hrvata u SAD-u, Australiji i Austriji, doduše, veći od tvojeg broja.

U Makedoniji definitivno nema 40.000 Hrvata. Prema popisu iz 1994. ima ih 2.248, pa je teško zamisliti da im se broj udvadesetorostručio za par godina. Broj Hrvata u Sloveniji ( 35.642 ) nije podatak nepoznatog porijekla, to je službeni podatak iz popisa stanovništva tamo.


Stoga bi trebalo uskladiti brojeve ovdje po službenim podacima, a ne po subjektivnim.--Seiya 16:58, 9. svibnja 2006. (CEST) NE mogu a da ne dodam nekoliko rijeci u vezi Hrvata u Srbiji . Nije najvaznije prebrojati ih u decimale .Navaznije je metoda kako upisuju Hrvate u maticne knjige . Gdje god mogu (znam puno slucajeva i moj osobni ) upisuju Htvate kao Srbe . TO je masovno ali izbije na vidjelo samo poneki slucaj koji se brzo zaboravi . ZATASKA ako se bune ceka ih teska osvjeta.. Desava se po Hrvatskoj ista stvar ali novinari tako sta nece objaviti

Nepreciznosti i činjenične greške[uredi]

Iz članka sam izbrisao dio rečenice koji povezuje ime doline "Harava" (na hebrejskom zapravo "HaArava") za koje je bilo rečeno da ima veze s imenom Hrvata. Ona nema baš nikakve veze s imenom Hrvta. Onaj početni "Ha" je član hebrejskog jezika, a riječ "arava" znači "pustinja, putoš", te je ime doline u donjem toku Jordana, oko Mrtvog Mora, pa seve do Eilata. Njezino ime nikako se ne može dovesti u vezu s Hrvatima, no moguće je da ima kakve veze s Arapima, ali to nije tema ovog članka.

Izbrisao sam i dio koji govori o alfabetu. Bio je vrlo neprecizan. Nije čak niti bilo navedeno o kojem se alfabetu govori. Pretpostavljam da se mislilo na glagoljicu, no nju su sastavili Ćiril i Metod (zapravo Konstantin Ćiril sam), te ona izvorno nije imala nikakve veze s Hrvatima. Ako se njezin istočnjački oblik želi uzeti kao dokaz istočnjačkog porijekla Hrvata, onda to vrijedi i za ostale Slavene koji su je koristili (mnogi i prije Hrvata).

Ako sam letimičnim čitanjem naišao na ovakve dvije teške činjenične pogreške, što bi tek mogao naći netko tko se doista bavi poviješću Hrvata.

Jezik i stil ovog članka su kriminalni. Nije nam na čast da na hrvatskoj Wikipediji članak o Hrvatima bude u ovakvom stanju.

Podaci su često neprovjereni, općeniti, utemeljeni na pretpostavkama bez da se to izričito kaže. Teorija o iranskom porijeklu samo je jedna od teorija koje kolaju i nipošto nije dokazana. Ako je navedena ona (uz očitu simpatiju), onda bi istim takvim žarom i opsegom trebalo navesti i sve druge (to, naravno, ako želimo da hrvatska Wikipedija doista bude enciklopedija, a ne svojevrsni forum).--Donat 07:19, 2. srpnja 2006. (CEST)

Kačići i Šubići su dva od 12 plemena, pa poznajemo Jurja od Kačići i Mrmonju od Šubića , zašto su istjerani iz povijesti. --Zeljko 15:48, 30. kolovoza 2006. (CEST)

Kako urediti povijest Hrvata[uredi]

Ovamo prebacujem veći dio onoga što je stajalo u članku, zato što dotični tekst nije povijest Hrvata nego povijest Hrvatske, koja je već mnogo bolje i profesionalnije obrađena u članku Povijest Hrvatske i njegovim ograncima. Manji dio teksta prenio sam u članak Iranska teorija o podrijetlu Hrvata. Dakle: povijest Hrvata NIJE povijest Hrvatske. Povijest Hrvata je povijest jednog naroda, povijest promjena njegove svijesti o sebi i autohtonih osobina kao što su jezik i običaji. Politika i slično smiju se spominjati samo u vezi s razvitkom naroda, za sve ostalo imamo povijest Hrvatske. Ovaj tekst će ovdje stajati samo privremeno, dok ne vidim što se može iskoristiti za članak (vjerojatno vrlo malo). --Zmaj 15:49, 18. listopada 2006. (CEST)

P.S. Najbolje je ne izmišljati toplu vodu, nego gledati kako to rade hrvatske enciklopedije. --Zmaj 16:12, 18. listopada 2006. (CEST)


Podrijetlo Hrvata prije velike seobe naroda nije sigurno. Raznim teorijama o porijeklu Hrvata i njihovom prostoru prije doseljenja u Hrvatsku bavi se članak Hrvati prije seobe u Hrvatsku.

Početkom 7. stoljeća, Hrvati su napustili područje sjeverno od Karpata i istočno od rijeke Visle (tzv. Bijela Hrvatska) i naselili se na zapadnim Dinaridima.

Hrvati su bili narod ratničkog tipa. Neki bizantski izvještaji iz 10. stoljeća navode kako su u 7. stoljeću, u vrijeme cara Heraklija, protjerali oko 630. Avare i Slavene iz Dalmacije, a zatim protjerali i Avare iz današnje Slovenije. Na jadranskoj obali nastale su dvije Hrvatske, Bijela i Crvena.

Hrvatska se kao nezavisna nacija pojavljuje 924 u vrijeme kralja Tomislava (910.-928.) koji je zavladao sve do obala Dunava, dočim njegov prethodnik i osnivač dinastije Trpimirović, knez Trpimir, spominje da se ˝regnvm Croatorum˝ prostire do obala Dunava. Hrvatska i Venecija bore se za dominaciju nad Dalmatinskim gradovima. Ipak Dalmatinski gradovi uskoro moraju plaćati Hrvatima porez za slobodan prolaz svojih galija po Jadranu. Nakon Velikog raskola (1054.) odvojiše se rimska i Bizantska crkva. Normani, možda uz papinsku podršku, počinju opsjedati bizantinske gardove na obali. Nešto kasnije (1075.) papinski nuncij okrunio je Dmitrija Zvonimira (1076.-1089.) kraljem Hrvatske. Hrvatsko plemstvo potresa nesloga i nakon Zvonimirove smrti hrvatski tron prihvaća László I. Mađarski koji 1094. utemeljuje Zagrebačku biskupiju. Zagreb postaje crkveno središte Hrvatske. Drugi mađarski kralj Kálmán, pobijedivši opoziciju zadobiva 1102. krunu Dalmacije i Hrvatske, iste godine Hrvatska je službeno ušla u personalnu uniju s Ugarskom i u njoj ostala do kraja prvog svjetskog rata te je često, ne uvijek, tretirana kao vazalna država ali nikad pripojena Ugarskoj kao obična provincija već kao drugo kraljevstvo kojim se posebno vladalo. U sklopu Mađarske Hrvatska ima lokalnog guvernera (ban), privilegirano zemljovlasničko plemstvo i svoj Sabor. Priključenje hrvatske krune Mađarskoj ,automatski je učinio Mađarsku i Veneciju rivalima za dominaciju nad Jadranom. Mađarska zahtijeva pristup moru a Venecija sigurnost svojih trgovačkih putova prema istočnom Mediteranu i koristi dalmatinsko drvo za svoju brodogradnju. Između 1115 i 1420. dvije sile vodile su dvadesetjedan rat za pomorsku kontrolu. U ovo su se upleli i Srbija i Bosna. Srbi se dočepaše obale južno od Boke Kotorske na južnoj obali Jadrana oko 1196. i držali je nekih 150 godina. Bosna dominira srednjom obalom Jadrana tijekom kasnog 14. stoljeća. Istovremeno dalmatinski gradovi se bore za svoju autonomnost. U tim vremenima osobito se ističe Dubrovnik koji je dolaskom Turaka postao posrednik između Europe i nove otomanske provincije u Europi. Preko Dubrovnika izvoze se dobra, metali, sirovine, poljoprivredni proizvodi i robovi. Kasnije moć Dubrovnika počinje blijedjeti, godine 1667. pogađa ga snažan potres.

Od 1420. Venecija preuzima potpunu kontrolu nad dalmatinskom obalom, osim Dubrovnika, reduciraju prava dalmatinske lokalne autonomije, guše industriju i posjekoše šume. Dalmacija je postala siromašna , nazadna pokrajina čije je središte bio Zadar. Ona je ipak dala više umjetnika i intelektualaca : Majstor Radovan, Juraj Dalmatinac, Ivan Gundulić i Ruđer Bošković. Ni Turci ne miruju, u ranom 16. stoljeću preplavili cijelu istočnu i južnu Hrvatsku južno od Save. U bici na Mohačkom polju (Mohács) 1526. poklali su slabe mađarske snage. Nakon ove bitke Mađarski i Hrvatski plemići izabiru Ferdinanda I. Habsburškog za kralja Mađarske i Hrvatske. Ovim potezom Austrija odmah ograničava moć Sabora i uspostavlja vojnu granicu kroz Hrvatsku i regrutira Nijemce, Mađare i Srbe da služe kao seljačka granična straže. Austrija na to počinje direktno kontrolirati granično područje dajući lokalnu autonomiju obiteljima koje su prihvatile da se nasele na tom području. Ortodoksne granične obitelji postale su opozicija Rimokatoličkoj crkvi.

Turski upad u Hrvatsku i Austriju nabio je veliko povećanje cijena poljoprivrednim proizvodima. Ovo je dovelo da su kmetovi morali plaćati porez zemljovlasnicima u naturi. Dolazi do Seljačkog ustanka koji započinje 1573. pod vodstvom Matije Gupca. Seljaci se bore za svoje pravice, ukidanje feudalnog sistema osnivanje seljačke države. Pobuna je ubrzo ugušena, a Matija Gubec je pogubljen na Markovom trgu četrnaestog veljače iste godine. Vrije i na religioznom polju, mnogi hrvatski i dalmatinski plemići se preobraćuju sredinom 16. stoljeća na protestante, a Stipan Konzul i Antun Dalmatinac (umro 1579.) protestantski propovjednik, izdaju prvu hrvatsku Bibliju. Početkom sedamnaestog stoljeća ipak se ovi protestanti preobraćuju nazad. Sabor tada 1609. izglasava katoličku vjeru jedinom u Hrvatskoj. Isusovci utemeljuju škole, izdaju gramatiku i rječnike. Na ratištu su u međuvremenu Turci došli do Beča (1683.) ali su potučeni i počinje njihovo protjerivanje iz Europe. Godine 1699. ugovorom u Srijemskim Karlovcima Turci prepuštaju Austriji većinu Mađarske, Hrvatske i Slavonije. Od 1780. do 1790. Joseph II. uvodi reforme ali ne dobre za Hrvatsku. Cijelo carstvo pod njihovom je kontrolom a njemački zamjenjuje latinski jezik sližbenim. Ova odluka je razbjesnila Mađare koji se sada bore da mađarski bude službeni jezik u Mađarskoj. Hrvati su u strahu i od germanizacije i mađarizacije, oni brane latinski. Dolazi 1790. godina, Joseph umire a nasljeđuje ga Leopold II., ona napušta centralizaciju i germanizaciju i daje Mađarskoj status nezavisnog kraljevstva pod austrijskom krunom. Sljedeći austrijski car Francis I (1768.-1835.) koji politički guši Mađarsku gotovo četiri dekade.

Na jugu Venecija odbija otomanske napade i nakon Mohačke bitke pomažu da se Turci napokon oko 1693. otjeraju s obale . U kasnom 18. stoljeću dolazi do promjena, Napoleon gazi Veneciju i Austriju, a Dalmacija, Dubrovnik i zapadna Hrvatska postaju Ilirske provincije. Francuska počinje stimulirati agrukulturu i trgovinu u svojim provincijama.

Godine 1814. vojna granica i Dalmacija vraćaju se Austriji kada je Napoleon pobijeđen; Mađarska ponovno zadobiva Hrvatsku i Slavoniju. Godine 1816. Austrija pretvara većinu Ilirskih provincija u Ilirsko kraljevstvo i Dalmaciju zadržava za sebe. Uskraćuju se prava dalmatinskom plemstvu. Sve ovo dovodi do pokreta za ujedinjenjem Južnih Slavena. Tridesetih godina 19. stoljeća vrlo je živahno, Ljudevit Gaj, novinar i lingvist, promovira slavenski jezik, a 1836. utemeljen je anti-mađarski žurnal koji poziva na ilirsko kulturno i političko jedinstvo. Ilirizam plaši Mađare, njihova skupština izglasala je da mađarski bude službeni jezik Mađarske i Slavonije. Hrvati za ovaj potez Mađara kažu da je povreda njihove autonomnosti. Pišu se peticije Beču da se odvoje od Mađarske. Sve dokumente iz Budimpešte šalju natrag u Mađarsku. Sve je zakuhalo. Mađari se 1848. podigoše protiv Austrije.

Ban Josip Jelačić povede svoju vojsku i napadne mađarske revolucionarne snage, upleli su se i Rusi i napali Mađarsku da slome revoluciju. Hrvati su i ovaj puta ostali kratkih rukava, usprkos lojalnosti Austriji u ratu s Mađarima , car je uveo apsolutističku vladu i germanizaciju. Austrijski apsolutizam na potraja dugo, tek do 1860. a vojnim porazom 1866. carstvo je u kolapsu. Ovo natjera 1867. cara Franju Josipa da uđe u dualnu monarhiju s Mađarskom pod jednom krunom. Hrvatska i Slavonija došla je pod mađarsku kontrolu. Dalmacijom zavlada Austrija. Negdje iza 1868. i hrvatsko vodstvo na one koji žele južnoslavensku uniju te Hrvata koji žele Hrvatsku u svojim granicama. Srbi su naravno za ujedinjenje Slavena a na njihovoj strani je i Josip Juraj Strossmayer. Ovaj u Zagrebu 1867. osniva Jugoslavensku Akademiju Znanosti i Umjetnosti i 1874. Zagrebački Univerzitet. Interese Hrvata zastupa na drugoj strani Ante Starčević koji je cijeli život proveo u borbi za slobodnu Hrvatsku i oslobađanje od austrijskog jarma. Protivnici su ga zbog ovoga prozvali nacionalistom. Austro-Ugarska je protiv stvaranja države pa ponovno uvodi vojnu granicu u Hrvatskoj, povećavaju broj Srba za oko 25% od njezinih 2,6 milijuna stanovnika. Rastu etničke tenzije. Ban Karoly Khuen-Héderváry (1883.-1903.) koristi ovu priliku da promovira mađarizaciju. Tek iza 1903. umjereni Hrvati i Srbi stvaraju koaliciju i ulaze u Sabor.

Približava se 20. stoljeće, 1861. nastala je Stranka Prava. Srbi rade na stvaranju Velike Srbije. Oni zahtijevaju svoje pismo i kulturnu i političku autonomiju i žele sjedinjenje s Kraljevinom Srbijom, takozvano 'Srpsko pitanje'. Godine 1914. dolazi do Prvog svjetskog rata koji potraje do 1918. Austro-Ugarska je poražena Iste godine nastaje nova država Srba, Hrvata i Slovenaca (SHS) sa središtem u Zagrebu. Ona i nastaje prvog prosinca 1918. a zastupaju je Svetozar Pribićević i Anton Korošec. Glavni grad postat će Beograd. Mir neće potrajati dugo. Do sljedećeg rata 1941. politički je veoma živo. Srbi vode veoma agresivnu politiku i u nju se najviše ulaže. Od 1928. počinju progoni Hrvata. Javljaju se Ustaše kojima je primarni cilj bilo rušenje kraljevine, čiji je vođa Ante Pavelić. Istim poslom zauzeti su i komunisti, i oni se bore za rušenje ove diktatorske države. Od 1929. zemlja nosi novi naziv, Kraljevina Jugoslavija. Godine 1939. stranka HSS ipak postiže da se Osnuje Banovina Hrvatska.

Mir ne traje dugo, dolazi do drugog svjetskog rata. U vremenu od 12 dana Sile osovine osvajaju Jugoslaviju i dijele je. Stvara se nova Hrvatska kojoj je pripala i cijela današnja BiH. Vlast preuzimaju Ustaše koji na čelu s Antom Pavelićem žele vlastitu hrvatsku državu, ona će biti nazvana Nezavisna Država Hrvatska.

Hrvatski komunisti pak na drugoj strani ne žele postojanje takve države. Pobjedom saveznika u Drugom svjetskom ratu (1945.) Jugoslavija je opstala. Ovom pobjedom počinje ponovno komunistički lov na Hrvate i pripadnike ustaške vojske. Vrše se masovni pokolji nad Hrvatima u Hrvatskoj. Srbi u Hrvatskoj zauzimaju sve vodeće položaje i bolja radna mjesta. Srpska paravojska (četnici) naveliko je pristupila pobjedničkoj strani. Hrvatski borci za hrvatsku nezavisnost prisiljeni su bježati u inozemstvo. Jure Francetić, jedan od najopjevanijih ustaških boraca ubijen je još za rata. Ništa manje poznati Rafael Boban uspio je pobjeći iz Jugoslavije, i kasnije se priključio američkim Zelenim beretkama[nedostaje izvor], nije poznat njegov svršetak. U zemlji pod pritiskom jugoslavenske policije vlada zatišje. Situacija se polako smiruje. Govori se o bratstvu i jedinstvu, koje prvi predsjednik Jugoslavije Josip Broz neprestano spominje. Takva situacija vlada sve do Brozove smrti. Narod ga isprva oplakuje ali uskoro ponovno dolazi do 'ugroženosti' Srba u Hrvatskoj. Opet se želi dovršiti cilj stvaranja Velike Srbije.

Devetesete godine hrvatski Srbi počinju podizati cestovne barikade. Ova srpska revolucija dobila je naziv 'Balvan revolucija'. Godine 1991. buknuo je otvoreni rat, 25 lipnja 1991. prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman proglasio je nezavisnu Republiku Hrvatsku. Napadnut je Vukovar, počinju otvoreni napadi na području Slavonije, Like i Dalmacije. Srbi nastoje odvojiti bivšu Vojnu krajinu i osnivaju nepriznatu državu na području Hrvatske i Bosne, žele izbiti na more. Osobito je žestoko na području Pakraca i Gospića. Obrani prvi pristupaju pripadnici Policije, HOS-a, članova Stranke Prava, koju osniva Dobroslav Paraga, i ZNG-a Ovaj rat potrajao je do sredine devetesetih godina kada je u dvije znamenite akcije 'Bljesak' i 'Oluja' oteto hrvatsko područje vraćeno matici zemlji.

Hrvati (ni)su Južni Slaveni[uredi]

Ovaj bi članak trebalo preraditi jer je mnogo toga u njemu neznanstveno. Neću o modernoj povijesti nego o detalju da je za Hrvate napisano (te se i upućuje na jednu internetsku stranicu) da nisu Južni Slaveni već slavenizirani. Hrvati su jezično slavenizirani, moguće još od kontakta s Antima, a kasnije iz panslavističkih razloga, politički svrstani u Slavene.. To uopće nije sigurno, iako ime Hrvat nije slavenskog porijekla. Postoje više teorija o porijeklu Hrvata:

1) Hrvati su slavenski narod koji se u sedmom (neki tvrde tek početkom devetog) stoljeća doselio u današnju domovinu. Ta je teorija još uvijek najdominantnija.

2) Hrvati potječu iz Irana, zapravo točnije iz dijela današnjeg Afganistana (dugo je postojala tamo pokrajina Hrvatistan, ne znam zove li se i danas još tako)te su se u vrijeme seobe slavenizirali, ali zadržali svoje neslavensko ime

3) Hrvati su onaj ratnički sloj koji je, kad su Avari pokorili u sedmom stoljeću Slavene na Balkanu, bili zaduženi za držanje u pokornosti istih. No kako ih je bilo mali broj u dominantno slavenskoj sredini, oni su se postepeno slavenizirali davši međutim tom novom "narodu" svoje ime (slično kao Franci koji su se romanizirali davši pritom Francuskoj ime).

4) Neki pak tvrde da su Hrvati slavenizirani Goti, ali ta teorija ima najmanje poklonika i praktički je neodrživa.

Ovako sam učio na faksu. Flopy, 12:58, 19. listopada 2006.

Evo, uredio sam tako da se teorije spominju na početku povijesti. --Zmaj 14:12, 19. listopada 2006. (CEST)
Ovo je malo bolje, ali opet nezadovoljavajuće. Njemačka wikipedija ima izvrstan članak o tome (bolji od engleske)[1]. Tko zna njemački neka pročita i diskusiju na stranici za razgovor. Nijemci to zbilja stručno rade, praktički bez politike, a na engleskoj wikipediji sve vrvi antihrvatskom propagandom (no administratori i mnogi suradnici drže se engleske wikipedije kao pijani plota. Kad se riješim studentskih obveza morat ću se ja primiti ovoga posla). Isto tako statistike o broju Hrvata izvan domovine se ne podudaraju ovdje i na njemačkoj wikipediji. Na njemačkoj wikipediji su ovi podaci (kopiram bez grafičkog uređivanja i prevođenja):

Kroaten in aller Welt Kroatien 3.977.171 Italien 60.000 Peru 5.000 Bosnien und Herzegowina 600.000 Slowenien 35.642 Venezuela 5.000 Argentinien 500.000 Frankreich 50.000 Bulgarien 5.000 USA 374.241 Niederlande 45.000 Slowakei 4.000 Deutschland 385.000 Neuseeland 40.000 Mazedonien 3.000 Australien 105.747 Schweden 35.000 Uruguay 2.000 Chile 200.000 Großbritannien 15.000 Dänemark 2.000 Kanada 97.000 Rumänien 12.000 Norwegen 1.500 Österreich 131.307 Südafrika 10.000 Tschechien 850 Serbien und Montenegro 77.413 Brasilien 10.000 Luxemburg 500 Ungarn 15.597 Belgien 10.000 Portugal 150 Schweiz 70.000 Paraguay 6.000 Finnland 100

Nijemci su također stavili u svoj članak o Hrvatima da kravata potječe iz Hrvatske i upućuju na poseban članak. Mene je zbilja pomalo sram kad vidim da drugi imaju bolje i znanstvenije članke o nama od nas samih. Flopy, 09:44, 20. listopada 2006.

Sorry, ne znam njemački. A da se ti prihvatiš toga? --Zmaj 09:44, 20. listopada 2006. (CEST)
Ma vrlo rado. Ali kažem zbog studentskih obveza baš i nemam previše vremena (sad sam u pauzi na faksu pa sam malo na wikipediji). Članak bi naime trebalo potpuno preraditi, a ne samo ovo što zahtijeva više vremena. Ja kad nešto mijenjam onda mijenjam sve što je krivo, ne samo dio. Vidjet ću, možda sad nešto sitno promijenim. I inače je njemačka wikipedija u mnogim stvarima bolja i stručnija od engleske. Oni o nama pišu vrlo korektno i stručno (uvijek su nam i bili skloni za razliku od Britanaca pa i Amerikanaca). Flopy, 09:52, 20. listopada 2006.

U modernoj znanosti nema takvih jednostavnih teorija. Svaki narod je mjesavina od mnogo razlicitih sloja ljudi. To je razlog zasto nema smisla govoriti o "slavenski/germanski itd. narod" u smislu "narod slavenskog krva". Danas u znanosti "slavenski narod" samo znaci: "narod koji govori jednim od slavenskih jezika". U tom smislu Hrvati jesu slavenski narod. Sto se tica podrijekla Hrvata, je jasno da ima tisucu razlicitih uticaja, neki manji, neki veci. Existuje teorije o tome, ali potpuno sigurno je samo jedno: Hrvati (kao i ostali narodi) nemaju samo jedno podrijeklo (ni samo slavenski, ni samo iz Irana, ni samo Goti itd.) Nahabedere 12:33, 20. listopada 2006. (CEST)

To je posve točno. Međutim ovdje se radi o tome, koje je porijeklo "pranaroda" koji su na ove prostore donijeli hrvatsko ime. Jasno je da su se Hrvati po dolasku izmiješali sa starosjediocima kao i svi drugi narodi. Flopy, 12:39, 20. listopada 2006.

Imate jednu sedam teorija o podrijetlu Hrvata (imate članak sa popisom), zadnja, najnovija, je turska teorija.
Što smo podrijetlom, to se još raspravlja, i još se ima puno za reći.
Ali danas govorimo slavenskim jezikom, i najveći smo branitelji slavenstva na slavenskom Jugu, ali i šire u slavenskoj zajednici, što se najbolje vidi po:

  • našoj urođenoj sklonosti čuvanja starih hrvatskih riječi i
  • stvaranja novih hrvatskih riječi, utemeljenih na slavenskom korijenu. Stoga se ne moramo stidit svog slavenstva. Kubura 14:13, 20. listopada 2006. (CEST)
Posve točno, ja se ne stidim slavenstva, iako ime Hrvat gotovo sigurno nije slavenskog porijekla. Flopy, 12:52, 23. listopada 2006.

Najbolje od svega je što su od gore navedene 4 teorije najvjerojatnije istovremeno točne prve 3 uz određene preinake. U Poljskoj je postojala teorija da određeni bogatiji krugovi građanske populacije nisu slavenskog porijekla nego iranskog, starohrvatska predromanička sakralna arhiktektura u priobalju datira iz 9.st. - nije se valjda razvila u par godina!? Istočno Bizantski car je 628. pozvao Hrvate da rastjeraju Avare, Avari su ih pozvali da pripaze na Slavene dok oni idu na Carigrad, a kad se Bizant obranio, Hrvati rekoše: sad smo mi gazde. Ostalo je Hrvatska Povijest.83.131.144.83 18:09, 23. ožujak 2007. (CET)

Pitam vas[uredi]

Ima li poseban razlog da članak bude zaključan?

Nije zaključan! --Andrej Šalov 18:15, 29. listopada 2006. (CET)

Mislim da je malo POV urađen dio koji govori o Crnogorcima. Da li se netko slaže? --212.200.83.31 18:12, 29. listopada 2006. (CET)

Fotografija[uredi]

Ako se vama sviđa, možete uključiti i ovu fotografiju iz Commons. Takvih grobnica doista ima puno na gradskom groblju u Punta Arenasu. --153.5.37.249 23:24, 14. studenog 2006. (CET)

Podrijetlo Hrvata[uredi]

Hrvatski je jezik indoeuropski jezik, ali Hrvati su mješavina svega i svačega, kao uostalom i većina ostalih naroda, ali u puno većoj mjeri od prosjeka. Zasad je tvrdnja iz prve rečenice članka neprovjerljiva i zato neprikladna za članak.

Pa i u toj mješavini, prema svim dosadašnjim relevantnim teorijama, galvni su čimbenik uvijek Indoeuropljani.--Donatus 20:31, 4. prosinac 2006. (CET)

Hrvati jesu mješavina ali je genetika pokazala da to nije ništa extra iznad prosjeka, dapače interesantna je genetička "čistoća" ili "usmjerenost" u odnosu na susjedne narode. 76% Hrvata ima jednu od dvije haplo grupe I1b ili R1a, dok recimo naši susjedi Srbi ili Slovenci jednostavno nemaju takvu jednostavnu uniformnost (pogotovo Srbi). Npr. ni Nijemci nisu ništa manje mix od Hrvata, itd...83.131.144.138 14:00, 23. ožujak 2007. (CET)

Porijeklo Hrvata[uredi]

Genetske analize jasno pokazuju kojeg su porijekla Hrvati: dijelom smo potomci predslavenskih stanovnika ovih krajeva, a dijelom Slavena koji su tu došli 30-tak godina prije dolaska Hrvata. Ostali haplomarkeri tj. genske oznake koje upućuju na porijeklo se javljaju u iznimno maloj mjeri. Samo ime Hrvat doalzi najvjerojatnije iz Irana, ali ne smijemo miješati porijeklo imena i porijeklo naroda koji ga nosi. U 7. st. doselio se neki narod koji se zvao Hrvati i po kojima se mi danas zovemo, ali to ne znači da smo mi njihovi apsolutni potomci, zapravo je znanstveno dokazano da mi uopće nismo njihovi potomci, jer nije pronađen gen koji bi mogao ukazivati na porijeklo od njih među genima današnjih Hrvata. Tih doseljenih Hrvata bilo je jako malo, ali oni su u svoj kulturni i etnički krug asimilirali sve zatečene stanovnike i nametnuli im svoje ime. Dakle, po imenu smo nasljednici tih Hrvata, ali po genima nismo. Zato me osobno nervira što neki mogu napisati na tsranice o porijeklu tih Hrvata koji su ovamo došli u 7. st., a ni ne spomenuti da recimo prosječno 50% gena današnjih Hrvata iznose geni koje smo naslijedili od Ilira. Svakako, treba razlikovati porijeklo imena i krvno porijeklo, kako rekoh. Suradnik:Flegmatik

30-ak godina prije Hrvata? Ista ta genetika nagoviještava da su manje skupine (R1a) dolazile već puno ranije - početkom tisućljeća, a sad da li su to Slaveni, Anti ili neko drugi... Naime haplo-grupa R1a ne znači da se izričito radi o Slavenima. Pra-Hrvati su navodno indoiranci arijevci, nisam nigdje pronašao da se ne radi o R haplogrupi. To je vjerojatno točno da ime Hrvat potječe od jedne manje ali izuzetno utjecajne skupine (ovo drugo je očito iz činjenice da se transformacija ukupne populacije u hrvatski identitet desila u samo par stotina godina), ali ona bi genetski mogla odgovarati R1a haplo grupi.83.131.144.138 14:30, 23. ožujak 2007. (CET)

Pa kako to sad izgleda genetski, Hrvati su najvjerojatnije došli kao neka vladajuća kasta, pa se i jezik raširio područjem, ali su za sobom ostavili malo potomaka u odnosu na ostale, pa im više nema puno traga u populaciji. Uostalom, možda je hrvatska inačica staroslavenskog bila jednostavna za korištenje u međusobnoj komunikaciji različitih plemena koja su tu živjela prije stoljeća sedmog? Da li uopće znamo kojim su jezikom govorili ljudi na ovom području u doba pada Rima?Latinskim? — Prethodni nepotpisani komentar napisao je Svjetlaa (razgovordoprinosi)

Kaže se da je Balkan selektivno romaniziran, latinski jezik se govorio uglavnom u gradovima pogotovo onim koji su se našli na trgovačkim putevima a naklapali su ga i domoroci koji su odlazili u gradove trgovati ili šljakati. Seosko stanovništvo je koristilo posrednike u komunikaciji s rimskim namještenicima, neki zabiti krajevi su vjerojatno dugo zadržali svoje tradicionalne jezike. U Bosni je navodno čak u 18. st. još bilo izoliranih pastirskih zaseoka čije stanovnike nitko nije razumio... "Balkanski" latinski u gradovima je prema raznim autorima bio dosta "prljav" prilagođen domorodačkom izgovoru i izrazima. Npr. maritimni izrazi u hrvatskom jeziku obiluju autohtonim "izobličenim" romanizmima ili romaniziranim iliriskim nazivima. Ali ni sva ilirska plemena nisu koristila iste jezike, tu je onda razna ekipa... nitko ne spominje Gote? Vjerojatno su odigrali jednu od ključnih uloga u stvaranju hrvatskog identiteta. Gotsko -mer u imenu je možda hrvatsko -mir. Krešimir, Trpimir, Branimir,... Ni Slaveni nisu izgleda masovno nahrupili u 7. st tek tako. Sklavini se doseljavaju dosta ranije i vjerojatno mješaju prvo s domorodačkim seoskim stanovništvom van gradova. Nakon pada Rima cijela ta mješavina polako osvaja gradove. Prema nekim navodima Salona nije pala ratovanjem nego je napuštena jer je more bilo zamuljeno a plodno tlo oko grada opustošeno i zamočvareno nakon višekratnih napada Avara i Slavena kroz duži period.

Etimologija-Hrvat[uredi]

Jaz mislim, da beseda Hrvat izvira iz toponima Karpati. Primerjal sem naslednje besede: Hrvat, priimke Horvat, Hrovat, Horvatič, Karabatić in Crobath (=Krobat, Krovat), besedo kravata in toponim Karpati (modificirano Karapati, Karabati). Kaj mislite vi o tem? Sama beseda Kar naj bi sicer pomenila goro. Tudi Karantanija jo vsebuje. --Janezdrilc 21:27, 7. travanj 2007. (CEST)

mislim da sam negdje pročitala se izraz Hrvat u avarskoj vojsci odnosio na vojnu kastu koja je čuvala granice, pa bi to možda objasnilo pojavu tog imena na tim područjima. — Prethodni nepotpisani komentar napisao je Svjetlaa (razgovordoprinosi)

Broj Hrvata u Kraljevini SHS/Jugoslaviji[uredi]

Uklonio sam zadnju promjenu u poglavlju koje u naslovu kaže da je riječ o broju Hrvata po republikama od 1948. godine. Ako se želi govoriti o prethodnim razdobljima, potrebno je preimenovati poglavlje ili započeti novo, a podatke potkrijepiti nekim dokazima, budući da je riječ bila o prilično širokoj procjeni.--Donatus 07:58, 9. svibanj 2007. (CEST)

Obzor[uredi]

Mislim da ovo trebamo uzeti u obzir s rezervom, imajuci na umu da su to rijeci jednog Ustase, i da ta pricica nije nidje zabiljezena osim u jednome njegovom novinskom clanku. Naravno, vrijedi pominjanja - ali zasigurno ne u tom kontekstu i ponajvise ne kao cinjenicni izvor. --NI 18:23, 9. svibanj 2007. (CEST)


Bijela i Crvena Hrvatska[uredi]

To ne možeš izbaciti. A Obzor neka ti bude. --Zeljko 18:32, 9. svibanj 2007. (CEST)

Poprilicno fer. --NI 19:02, 9. svibanj 2007. (CEST)

Drina?[uredi]

Bio sam u članku promijenilo Drina u Vrbas kad se govorilo o granicama naseljavanja Hrvata pa je to netko poništio. Pitam se zašto, jer mislim da je navoditi Drinu kao istočnu granicu naseljavanja Hrvata predrastično, neobjekitvno i politički nekorektno prema susjednoj državi. Zanimljivo kako se kroz povijest naše historiografije ta tema prešućivala, pa se redovito spominjalo Jadransko more, Sutla, Drava, a istočnu granicu ne bi ni spomenuli. Međutim, u današnjoj školskoj literaturi jasno se navodi da "granica hrvatskog naseljavanja nije jasno određena ni sigurna, ali da je moguće da je sezala čak do Vrbasa". Dakle, Vrbas je najistočnije dokle su oni došli ako su i do tamo. Mislim da je to jedina realna definicija, temeljena na radovima modernije generacije hrvatskih povjesničara (Nada Klaić, T. Raukar itd) koja nije bila opterećena nacionalnim pitanjima ni u zanosu nacionalnog romantizma 19. st. Oni nisu htjeli ni lagati, a niti odreći se Bosne kao hrvatske zemlje (što je tad bilo općeuvriježeno mišljenje) pa bi problem istočne granice samo prešutili.--78.3.31.10 20:26, 18. rujan 2007. (CEST)

Ne možeš bit tako izričit. Postoje pouzdani i sigurni podatci, koji izravno govoridu o hrvatskoj nazočnosti, i podatci koji posridno potvrđujedu hrvatsku nazočnost.
Ne moreš reć "Hrvati su bili do Vrbasa i - pik!". Dosta nan je onih nazovipovisničara koji s mazohističnon strašću umanjuju nazočnost Hrvata i dosege hrvatske kulture. Kubura 08:38, 6. prosinac 2007. (CET)

Mislim da je ispravna formulacija; "Po dolasku u novu domovinu Hrvati su nastanili područje između Drave i Jadranskog mora. S obzirom na fluktuacije istočne granice ona se ne može točno odrediti, no na cijelom bosanskohercegovačkom prostoru se mogu naći tragovi ranije hrvatske nazočnosti." Čeha 13:28, 3. travanj 2008. (CET)

slaveni[uredi]

Pošto u Vikipediji ne vučemo zaključaka a predstavljamo činjenice, pošto stručnjaci ovog svemira priznaju Hrvate Slavenima, te pošto to ne čini srpskohrvatski jezik stvarnijim i nije uvrijeda Hrvatima, vraćam na međunarodnu inačicu. Ali dat ću vam nešto da se sporazumijemo. --VKokielov 00:26, 6. prosinac 2007. (CET)

A o tome da se stidite biti povezani s Rusijom, ili, još bolje, da to mrzite, to je kao kad vama dolazi neki čovjek čiji brat smrdi (ne mislim na Srbe, nego na osobiti ruski način vladanja), a vi ga stoga ne želite vidjeti. Nema čega se stidjeti. Rusija i njena vlada imali su kaljavu i neprijatnu povijest, pa i sada nije anđeo među državama; ali vjerujte mi, Rusija nije samo vlada. U ruskoj kulturi naći ćete puno toga što bi vredjelo naučiti, ako ne i poštovati. --VKokielov 00:40, 6. prosinac 2007. (CET)

Sve je u redu, Koki, ne stidimo se mi tega šta smo Slaveni.
A niti onega ilirskega u nami se ne stidimo (svi smo mi Enver Hoxha, ha, ha, ha!).
Hrvatska i Rusija imaju itekako snažne kulturne veze kroz povijest; čak su povjesničari ispitivali veze hrvatskeg Poljičkog štatuta i ruske spoznaje o njemu.
Možda je zadnje stoliće ostalo obiliženo timen što smo mi Hrvati platili buletu življenja u zajedničkoj državi sa Srbima, u kojoj su Srbi vodili glavnu rič, i što smo sve međunarodne kulturne i političke odnose imali priko njih (diplomacija najprvo) i odnosno, ništa nije moglo ić bez njihovega blagoslova. Jasno, Rusiju su smatrali svojim isključivim područjem djelovanja, i teško smo mi Hrvati tu mogli izać na površinu i pridstavit se. Rusi nas pošteno nisu stigli ni upoznat ni spoznat, nego samo ono što su im Srbi "prodali"; od Hrvata bi do Rusa možebitno doprlo samo ono što bidu uspili doznat o nami priko trgovinskih sveza.
Mnogi su '90-ih mislili da Rusija radi isključivo za srpske interese, i da isključivo Srbima drži stranu, a posli se vidilo da je Rusija vrlo djelovala i u korist hrvatske strane. Održavala je snažne gospodarske odnose (i to kao veliki kupac hrvatskih dobara, i to ne sitnarija, nego proizvoda koje zapošljavaju puno ljudi u hrv. industrijama, dok veliki "prohrvatski" Zapad ta dobra nikad nije kupova). Glasno Srbima na strani, a nami Hrvatima utiho i ništa manje ustrajno. Sad do nas dolaze priče da su nam Rusi prodavali oružje unatoč embargu (i to s blagoslovom državnog vrha), prodavalo nam se raketne sustave koje malo tko izvan Rusije ima (o kojima Zapad sanja, jer su tehnološki superiorniji njihovima), a čitan i da su ruski piloti upravljali zrakomlatima (vrtoletima) Hrvatske vojske u njenim zadnjim osloboditeljskim akcijama.
Ja sam mišljenja da je Hrvatskoj (i slavenskem svitu) potribna Rusija. I to vrlo jaka Rusija, koja stalno jača. Inače, imali bismo sve bezobraznije istupe zapadnih zemalja prima Hrvatskoj, sa sve bezočnijin zahtivima. Oni istupi od Napolitana, Finija i njima sličnih bidu bili još drskiji. Kubura 08:33, 6. prosinac 2007. (CET)

Slažem se Kubura, pogotovo nas sad Rusi jako vole kad smo izbacili Engleze i odveli njih na Europsko prvenstvo;) --Flopy 08:53, 6. prosinac 2007. (CET)

OSTAVITE NAS NA MIRU[uredi]

Draga bivsa braco, Savetujem Vas da nas ostavite na miru i da gledate svoja posla. Odakle Vam toliki kompleksi da i kada uredjujete clanak o hrvatskoj naciji svaki komentar u sebi sadrzi i nas Srbe? Mislim da za to nema potrebe i da bi bilo dobro ukoliko Vas zanimaju cinjenice o Jugoslaviji pogledate pored Vasih i nase izvore. Iz ovog razloga pored srpske ja i posecujem uvek hrvatsku Wikipediju. Gde bi mi bio kraj kada bih ja recimo uzimao zdravo za gotovo sve sto ludi Seselj ima da kaze o Hrvatima. Mozda je to Vama cudno ali iako sam SRBIN i volim Srbiju do daske takodje uvek navijam za Hrvatsku i posle moje zemlje smatram je najlepsom zemljom. I da, ne znam koliko Vas je zbilja upoznalo Ruse u zivotu ali ja imam profesionalne kontakte pored ostalih nacija i sa Rusima i moram da Vam kazem da oni sa nama nemaju nikakve slicnosti ni po mentalitetu a ni fizicki. Sa druge strane mozemo se mi mrzeti koliko god zelimo ali medju nama su slicnosti ogromne. Zelim da Vas pitam jos samo kada cemo zavrsiti nase sukobe? Kada je kraj tim glupostima? Dragi prijatelji toliko. Pozdrav, Srboljub!

Zašto nemate znamenite Hrvate?[uredi]

Jel to niko nije mogao da napiše, pa stvarno...? --Boris Godunov (razgovor) 19:02, 12. srpanj 2008. (CEST)

Pitanje[uredi]

Zašto je prije bilo na onome dijelu o hrvatskim plemenima neki dodatak da članak nije točan— Prethodni nepotpisani komentar napisao je 92.240.59.181 (razgovordoprinosi) 13:41, 27. srpanj 2008.

Zbog srpskih pretenzija i brisanja hrvatske povijesti, ili Srbi svi i svuda --Zeljko (razgovor) 10:38, 10. rujan 2008. (CEST)

Opet malo o populaciji[uredi]

Poštovani, meni nije jasno ako recimo Nijemci, Irci i mnogi drugi pod ukupnom populacijom stavljaju estimate(procjenu) i pod tim će prikazati brojku koliko se ljudi ukupno procjenjuje da ima njemačko odnosno irsko porijeklo u svijetu. Pa tako Irci navode da samo u americi ima preko 45 milijuna amerikanaca irskih korijena, a sveukupno ih je više od 60 milijuna.

Sumnjam da se 45 milijuna Amera izjasnilo kao Irci, a ako ćemo tako gledati i Hrvate onda nas ima mnogo više od nekih 6 ili 9 milijuna, dakle ljudi hrvatskih korijena. Samo u SAD navodno ima nekih 4 ili više milijuna amerikanaca hrv. korijena. Dakle da skratim mislim da bi pod estimate trebala biti mnogo veća brojka, ne znam točno ali kad bi udružili snage možda bi došli do neke realne brojke koja ja vjerujem ne bi bila manja od 15-20 milijuna. Tomo

Sveto pismo: Wikipedija:Literatura. --Ante Perkovic (razgovor) 17:19, 10. rujan 2008. (CEST)

Nije nam baš na čast[uredi]

Za hrvatsku Wikipediju, na hrvatskom jeziku, stranica o Hrvatima (dakle: nama!) nam nije baš na čast.

  • dvaput se spominju plemena, ali samo u popisu, bez ikakvog popratnog objašnjenja, odakle, kako, što, gdje su živjela itd.
  • ne spominju se nikakvi narodni običaji, osim jezika i vjere, kao da Hrvati nemaju svoju tradiciju, običaje, način života itd sve što ih čini posebnim narodom
  • poglavlje "život i običaji" sadrži povijest i općenite podatke tipa "radišan narod koji je našao plodnu zemlju" koji ni po čemu ne govori nešto posebno.

Znamo da su Hrvati još vjerojatno za vrijeme saveza s Antima, ili možda i malo kasnije poprimili slavenski jezik.

Baš to nikako ne znamo. To je jedna pretpostavka, i to manjinska. To treba reći.

S obzirom na fluktuacije istočne granice ona se ne može točno odrediti, no na cijelom bosanskohercegovačkom prostoru se mogu naći tragovi ranije hrvatske nazočnosti.

Ovo isto baš nije sigurno za najistočniji dio. Za srednji i zapadni dio svakako...

Današnje Šokce koje nalazimo u Slavoniji nemaju biti kojeg drugog podrijetla nego onog sklavinskog.

Ovo je očito prepisano iz nekog izvora XIX stoljeća ili ranog XX, i pisano u sasvim drugom kontekstu (u prijeporima što su to Šokci).

Istočni Srijem nalazio se u sastavu hrvatske države tokom povijesti, tako su hrvatske vojničke postrojbe u sklopu Austro-Ugarske vojske oslobodile cijeli Srijem od Turaka i bio je uključen u sastav Hrvatske sve do 1918. - 45.

Mislim da se u to doba, kraj 17. stoljeća, ne može govoriti o Austro-Ugarskoj. I nastavak "sve do 1918.-45. je isto besmislen, znači li to da je poslije 1945. opet bio uključen? Osim toga nakon 1918. nestaje hrvatska posebnost u SHS, unutrašnje granice se drugačije organiziraju...

Ja bih to išao mijenjati ali prvo malo treba raspraviti da ne dođe do svađe i poništavanja promjena! dnik 11:15, 29. rujna 2009. (CEST)

Antun, ne Faust Vrančić na slici[uredi]

Zanimljivo da to nitko dosad nije primijetio. 89.164.48.59 00:58, 24. svibnja 2010. (CEST)

Točno! Treba izmjeniti sliku.
--Gdje je nestala duša svijeta (razgovor) 19:26, 10. rujna 2010. (CEST)
Sliku treba maknuti iz infookvira. Po kojim je kriterijima nastala? Na temelju koje znanstvene literature ili koje reprezentativne ljestvice? Pogotovo su Hrvatice predstavljene na neprimjeren način, a nekim osobama iz nje možda i nije mjesto među ostalima. U svakom slučaju, ta "slagalica" je loše složena i više šteti nego koristi članku. --Roberta F. 13:46, 21. listopada 2010. (CEST)
Slažem se u potpunosti s Robertom. Slika je načinjena po nekim mjerilima za en:wiki. Na slici nema što tražiti ni Ujević niti Gjalski. A još manje Andrić. -- Bugoslav (razgovor) 18:56, 21. listopada 2010. (CEST)
Na prvoj podslici treba biti Tomislav umjesto Zvonimira te na posljednje dvije Ivanišević i Petrović.

--89.201.230.71 10:53, 22. listopada 2010. (CEST)