Prijeđi na sadržaj

Rusini u Hrvatskoj

Izvor: Wikipedija
Rusini u Hrvatskoj
Narodna nošnja Rusina iz Petrovaca kod Vukovara
Ukupno pripadnika
2337[1]
Značajna područja naseljavanja
Vukovarsko-srijemska županija 1796
Osječko-baranjska županija 127
Grad Zagreb 123
Primorsko-goranska županija 61
Istarska županija 31
Jezik
hrvatski jezik, rusinski jezik
Vjera
pretežno grkokatolici
Zastava hrvatskih Rusina

Rusini u Hrvatskoj su jedna od 22 priznate nacionalne manjine u Hrvatskoj. Prema posljednjemu popisu stanovništva u Hrvatskoj živi 1.337 Rusina, od čega 76,85% u Vukovarsko-srijemskoj županiji

Kultura[uredi | uredi kôd]

U Zagrebu pri Knjižnicama grada Zagreba djeluje Središnja knjižnica Rusina i Ukrajinaca u Hrvatskoj .[2]

Rusini imaju kulturno-umjetnička društva "Rusnak", Petrovci, KUD „Osif Kostelnik",Vukovar, KUD „Jakim Hardi", Petrovci, KUD „Jakim Govlja", Mikluševci, KUD Rusina, Osijek, KUD Rusina, Vinkovci, Kulturno društvo Rusina i Ukrajinaca PGŽ „Rusnjak" Rijeka, Kulturno-prosvjetno društvo Rusina i Ukrajinaca, Rijeka.[3]

Povijest[uredi | uredi kôd]

Prije dolaska Mađara u Panoniju, Rusini su živjeli u Podkarpatju i na Karpatima. U 14. st. na feudalni posjed u Potkarpatje doselio ih je Fedor Korjatović. Dobili su višegodišnje oslobođenje od plaćanja obveza (i do 12 slobodnih godina). U Panoniju su doselili iz Hornjice, (Potkarpatje – leži južno i jugozapadno od vrhova Karpata i proteže se na zapad do rijeke Poprad u Slovačkoj) iz ekonomskih razloga. Doselili su kao Rusini grkokatolici, (do 1777. pripadali su kaločanskoj (Kalocsa) nadbiskupiji, a dalje križevačkoj) s pravom na slobodu selidbe. Došli su po pozivu Njegovog Kraljevstva Apostolskog Veličanstva i savjetnika Kraljevske Ugarske komore, Redl de Rotengauzena, prvo u Ruski Krstur i Kucuru (Bačka), prvom migracijom oko 1750., a zatim doseljavaju iz Bač Kerestura u Stare Jankovce 1830. godine, Petrovce 1836. godine i Mikluševce 1856 godine., te u manjim skupinama i u druge dijelove Hrvatske drugom migracijom, između 1830. i 1880. (godina 1830. se uzima za godinu doseljavanja Rusina u Hrvatsku[4]).

Doselili su iz županija: Zemplin, Boršod, Ung, Šariš, Spiš, Ugoča, Maramures, Satmar, Bereg, Sabolč, Abauj-Torna,Temes. Nekima je Hornjica već bila zavičaj, a pamtili su da su im preci došli s Karpata ili iz Podkarpatja, gdje su živjeli prije dolaska Mađara u Panoniju. Migrirali su prema jugu zbog neslaganja s feudalcima. Sudjelovali su i u Rakocijevoj buni. Spuštali su se Tisom prema jugu. Sa sjevera Mađarske, iz mjesta Nagykálló, Nagykároly i Miskolc dolazili su do mjesta Makó, na jugu Mađarske.

Od kraja 17. i u 18. st., kada se granica Osmanlijskoga Carstva ustaljuje na Uni, Savi i Dunavu, vlast potiče plansko naseljavanje. Nakon mira u Srijemskim Karlovcima 1699. Bečki dvor je počeo naseljavati novopripojeni prostor prvo Nijemcima, a zatim Mađarima, Slovacima, Rusinima, i ostalim narodima, koji su živjeli u Monarhiji. Rusini su došli u Ruski Krstur 1751., a u Kucuru 1763., kao grkokatolici unijati slobodne selidbe. Po dokumentima iz arhive muzeja Vojvodine, Srijemskih Karlovaca, N. Sada, Budimpešte, Zagreba, Beograda, Samobora, Baje, crkvene arhive grkokatoličke crkve Križevci i crkvene arhive u Kaloči, pretpostavlja se da je u drugoj polovici 18. st. s Hornjice doselilo u Bačku 2-3000 Rusina, a da ih je 1918. bilo 20.000. Iz Bačke su se selili u Srijem i Slavoniju. Već 1765. iz Ruskoga Krstura se iselilo oko 300 osoba, zbog boljega iskorištavanja slobodnih godina. U novom kraju, u mješovitim brakovima dolazilo je do nove migracije i nove asimilacije. U 19. st. Rusini su uglavnom bili prepoznatljivi kao grkokatolici, a od 20. st. evidentiraju se i kao Rusini i kao grkokatolici. Parohija je osnovana u Petrovcima 1836. (1350 vjernika), i koristio se autohtoni jezik, (oni ga na svom jeziku zovu ruski, a ono što mi nazivamo ruski Rusinima je rusijski), a u Mikluševcima 1858. (750 vjernika). Rajevo Selo imalo je 1911. god. 430 vjernika, Osijek 1941. god. 150 vjernika, Vinkovci 1958. god. 250 vjernika, a Vukovar 1962. god. 1000 vjernika.

Kretanje broja Rusina[uredi | uredi kôd]

Službeni naziv Hrvatske Godina Broj Rusina
1931. Zabilježeni kao Rusi
Narodna Republika Hrvatska 1948 6397
1953. 5980
1961. 6290
Socijalistička Republika Hrvatska 1971. 3728
1981. 3321
Republika Hrvatska 1991. 3253
2001. 2337
(Statistički zavod Hrvatske)[5]
  • Napomena: 1948., 1953. i 1961. godine u okviru Rusini zabilježeni su i podaci za Ukrajince.

Nacionalni i vjerski sastav stanovništva u gradovima istočne Hrvatske 1900. i 1910.

Mjesto Rusnaci Grkokatolici
1900. 1910. 1900. 1910.
Vinkovci 37 31 66 117
Ilok 93 66 100 141
Vukovar 1521 1567 1523 1649
Županja 123 221 120 239

Po popisu stanovništva 1953. rusinskim je jezikom u Hrvatskoj govorio 4831 stanovnik, dok 1971. god. broje 3728 stanovnika. Po popisu stanovništva iz 1991. u Republici Hrvatskoj živjelo ih je 3253, ili 0,1 % (do 1971. pod Rusin su bili uključeni Ukrajinci i Malorusi, a od 1971. god. evidentiraju se odvojeno). U malim skupinama žive u cijeloj Hrvatskoj, a najviše ih je u Vukovaru (924), Mikluševcima (493 što čini 73,2 % stanovništva), Petrovcima (737 ili 57 %), što ukupno iznosi 2284. Manji je broj Rusina u Starim Jankovcima (28), Piškorevcima (12), Donjim Andrijevcima(11), Andrijaševcima(8), Rajevom Selu (87) i Gunji (38). Gradovi u kojima ima bar oko 100 Rusina su: Zagreb (141), Osijek (105), Vinkovci (109), Županja (136), bivša zajednica općina Rijeka (85).

Popis stanovništva 2001. godine[uredi | uredi kôd]

Broj Rusina po županijama prema popisu stanovništva iz 2001. godine.

Županija Rusina Ukupni postotak
Vukovarsko-srijemska 1796 76,85 %
Osječko-baranjska 127 5,44 %
Grad Zagreb 123 5,22 %
Primorsko-goranska 61 2,61 %
Istarska 31 1,33 %
Koprivničko-križevačka 28 1,20 %
Brodsko-posavska 25 1,07 %
Zagrebačka 25 1,07 %
Virovitičko-podravska 18 0,77 %
Zadarska 15 0,64 %
Splitsko-dalmatinska 13 0,56 %
Bjelovarsko-bilogorska 13 0,56 %
Požeško-slavonska 12 0,52 %
Sisačko-moslavačka 11 0,47 %
Dubrovačko-neretvanska 11 0,47 %
ostale županije 28 1,20 %
Ukupno 337 100 %
(Popis stanovništva 2001. godine)[1]

Organizacija[uredi | uredi kôd]

Zgrada Saveza Rusina u Vukovaru.

Danas Rusini djeluju u Hrvatskoj kroz brojna kulturno-umjetnička društva unutar Saveza Rusina Hrvatske, imaju manifestacije Kad je golubica letjela, Petrovačko zvono i Mikluševačko ljeto, na Hrvatskom radiju Vukovar imaju tjednu emisiju (nakon vijesti u 7 ujutro) Valovi s Dunava (rsn.: Габи з Дунаю) na rsn. jeziku, te časopise Rusnakovo klaski (godišnjak društva Rusnak), Misli s Dunava (godišnjak Saveza Rusina Republike Hrvatske), dvomjesečnik Novu dumku i časopis za mlade Vjenčić. U Mikluševcima djeluje sportsko društvo SD Rusin Mikluševci, gdje je najaktivniji nogometni klub NK Rusin Mikluševci. U Petrovcima djeluje nogometni klub NK Petrovci.

Poznati Rusini iz Hrvatske[uredi | uredi kôd]

  • Eugenija Barić (rođ. Hornjak), hrvatska jezikoslovka
  • Irena Kolesar, glumica
  • Julije Drohobeczky, križevački biskup, borac za hrv. jezik, umj. mecena, njegovatelj glazbene kulture i crkvenoslavenskog jezika,
  • Vlado Štefančić, redatelj, glumac, plesač, pjevač, utemeljitelj hrvatskoga mjuzikla
  • Gabrijel Bukatko, križevački vladika i beogradski nadbiskup
  • Ljubica Segedi Falc, učiteljica rusinskog jezika, pjesnikinja, utemeljiteljica društva Rusnak i njegova počasna predsjednica, članica Svjetskog vijeća Rusina

Povezani članci[uredi | uredi kôd]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  • Rusnaci (Rusini) – mr.sc. Nada Bajić, Zebra, Vinkovci, 2003.
  1. a b Popis stanovništva 2001. godine
  2. Ministarstvo kulture RH Središnje knjižnice nacionalnih manjina
  3. Vlada RH[neaktivna poveznica] Nacionalne manjine – Rusini i Ukrajinci
  4. VjesnikArhivirana inačica izvorne stranice od 21. lipnja 2002. (Wayback Machine) 170 godina Rusina u Hrvatskoj
  5. Stanovništvo Hrvatske od 1931.-2001.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]