Arapsko proljeće
 |
Ovo je članak o događaju u tijeku ili djelu u stvaranju. Moguće su česte izmjene članka kako događaj ili produkcija napreduju. |
Prosvjedi u arapskom svijetu 2010.-2011. (zvani i Arapsko proljeće) jedinstven su val prosvjeda i koji su počeli u Tunisu 18. prosinca 2010 i proširili se na Sjevernu Afriku i Bliski istok.
Sadržaj |
Zemljovid [uredi]
| Prosvjedi u arapskom svijetu i okolici |
|---|
|
\
|
| Legenda |
Boje:
Slova:
|
Razvoj događaja [uredi]
Prosvjedi i nemiri do danas su doveli do rata u Libiji, revolucije u Tunisu i egipatske revolucije. U Alžiru, Bahreinu, Džibutiju, Iraku, Jordanu, Omanu, Siriju i Jemenu nastali veliki prosvjedi. Manji incidenti su se dogodili u Kuvajtu, Libanonu , Mauritaniji, Maroku, Saudijskoj Arabiji, Sudanu i Zapadnoj Sahari.[1][2][3][4][5].
Pored prosvjeda i građanskog otpora uključuju i štrajkove, marševe i okupljanja, kao i uporabu socijalnih mreža kao što su Facebook i Twitter za organiziranje, komunikaciju unatoč pokušaja državne represije i cenzure Interneta. Nemiri u arapskom svijetu utjecali su i na poticanje prosvjeda u brojnim nearapskim državama diljem Europe, Azije i Afrike.
Odnose se protiv autoritarnih režima na vlasti kao političke i društvene strukture tih zemalja.
Tunis [uredi]
U Tunisu, prosvjedi su započeli 17. prosinca 2010. godine, samozapaljenjem Mohameda Bouazizija u gradu Sidi Bouzidu na jugu Tunisa. Već idući dan u tom gradu počeli su prosvjedi.[6] 27. prosinca u gradu Tunisu organiziran je prosvjed solidarnosti na kojem se okupilo oko 1000 ljudi.[7] Isti dan prosvjedi su održani i u mnogim drugim gradovima diljem Tunisa. 14. siječnja 2011. godine, predsjednik Zine El Abidine Ben Ali pobjegao je iz zemlje. Glavni razlozi prosvjeda u Tunisu su bili korupcija, inflacija i nezaposlenost.
Ostatak arapskog svijeta [uredi]
Prosvjedi u Tunisu poslužili i kao nadahnuće sličnom pokretu u Egiptu, koji je u veljači 2011. doveo do ostavke Hosnija Mubaraka. U veljači 2011. prosvjedi Libiji u prerasli u sveopću pobunu protiv režima Muammar al Gaddafija. Veliki prosvjedi praćeni policijskom i vojnom brutalnošću događaju se i u Siriji i Jemenu.
Vanjske poveznice [uredi]
- Protest spreads in the Middle East The Big Picture orrialdean. (engl.)
Izvori [uredi]
- ↑ Humphrey, Shawn (2011-02-24). Benin, Senegal, Mauritania Impacted by Protest Movements. Yahoo!. pristupljeno 2011-02-25
- ↑ Ibrahim, Mohammed (2011-02-16). Somalia: Government Forces Fire on Demonstrators, Killing 5. The New York Times. pristupljeno 2011-02-20
- ↑ Thousands in Yemen Protest Against the Government. The New York Times (2011-01-28).
- ↑ Posted by multiple 26 January 2011 (2011-01-26). Protest spreads in the Middle East - The Big Picture. Boston.com. pristupljeno 2011-02-01
- ↑ Lebanon: Protests against Sectarian Political System. Reuters (2011-02-27). pristupljeno 2011-03-08
- ↑ Rania Abouzeid. "Bouazizi: The Man Who Set Himself and Tunisia on Fire", časopis Time, 21. siječnja 2011.
- ↑ Tunisia jobless protests rage – Africa – Al Jazeera English. English.aljazeera.net (28 December 2010). pristupljeno 14 January 2011
