O upravljanju carstvom
O upravljanju carstvom (lat. De administrando imperio, skraćeno DAI) djelo je bizantskog cara Konstantina VII. Porfirogeneta iz 10. stoljeća pisano na grčkom jeziku. Latinski naziv dao mu je 1611. godine nizozemski učenjak Johannes Meursius koji ga je prvi objavio. Konstantin djelu nije dao precizan naziv, već na početku stoji posveta sinu Romanu. Stoga se smatra da je djelo nastalo kao priručnik za budućeg cara.
Sadržaj |
[uredi] Rukopisi
Izvornik nije sačuvan, a najstariji prijepis potječe s kraja 11. stoljeća. Taj rukopis se u znanstvenoj literaturi označava slovom P (skraćeno od Codex Parisinus gr. 2009). On je 1509. godine prepisan od strane Antonija Eparchusa. Ovaj prijepis označava se kao V (Codex Vaticanus-Palatinus gr. 126) i popraćen je opaskama kasnijih čitatelja na latinskom i grčkom. Treća kopija, F (Codex Parisinus gr. 2967) prijepis je rukopisa V. Konačno, četvrti i nedovršeni rukopis je M (Codex Mutinensis gr. 179), prijepis rukopisa P, učinjen od Andrije Darmarija između 1560. and 1586. godine. Rukopisi P i F čuvaju se u Bibliothèque Nationale u Parizu, rukopis V u vatikanskoj knjižnici, a rukopis M u Modeni.[1]
[uredi] Sadržaj
O upravljanju carstvom donosi važne podatke za ranu povijest mnogih europskih etničkih skupina od kojih su neka svoja imena zadržala do današnjih vremena, dok su druga nestala iz pisanih izvora. Od slavenskih etničkih skupina, O upravljanju carstvom donosi podatke o Hrvatima, Srbima, Neretljanima, Zahumljanima, Travunjanima, Kanalitima, Duklanjima, Moravljanima i tako dalje, dok od ostalih skupina veliku pozornost posvećuje Mađarima i Pečenezima.
Spis O upravljanju carstvom Hrvate i Hrvatsku spominje u više poglavlja. Sam spis je kompilacija raznih podataka, mjestimično proturječnih. Stoga je nejasno što je točno pisao car, a što njegovi suradnici.[2]. Najvažnije podatke donose 29., 30. i 31. poglavlje. Dio podataka o Hrvatskoj povijesti nalazi se u ostalim poglavljima, npr. 13. ili 41.
[uredi] Poglavlje 13
Pod nazivom O narodima koji su susjedi Turaka (Konstantin Mađare naziva Turcima) nalazi se podatak o zemljopisnom položaju Hrvata:
„Ovi narodi su susjedi Turaka: njima na zapadnoj strani Frankija; njima na sjever Pečenezi; i na južnoj strani velika Moravska,[3] zemlja Spendoplokosa koja je sad posve uništena od ovih Turaka i od njih zauzeta. S onu stranu planina Hrvati su susjedni Turaka.[4]“
[uredi] Poglavlja 29-31
Među povjesničarima prevladava mišljenje da je Konstantin napisao samo 29. i 31. poglavlje, a da je 30. naknadno umetnuo neki anonimni nastavljač.[5] Navedena poglavlja donose niz podataka o narativima kojima se opisivao dolazak Hrvata, pokrštavanju, zatim o vojnoj moći ranosrednjovjekovne Hrvatske, ali i dalmatinskim gradovima. Podatak o tome da krštena Hrvatska može podići 100 000 pješaka i 60 000 konjanika potaknuo je niz rasprava o realnosti tog broja. Danas prevladava mišljenje, na temelju komparacije s drugim povijesnim vrelima te arheološkim nalazima, da je riječ o pretjeranoj brojci.[6] Ipak, problemu broja hrvatskih vojnika u 31. poglavlju spisa "O upravljanju carstvom" pristupio je nedavno i srbijanski povjesničar Tibor Živković koji je na temelju uvida u najstariji rukopis tog teksta doveo u pitanje tradicionalno čitanje Porfirogenetove vijesti. Ukazujući ponajprije na paleografski problem razumijevanja tih podataka, Živković je ponudio i tumačenje kojim navedene brojeve svodi na 3000 – 4000 konjanika i 20000 pješaka.[7] Razna tumačenja izazvao je Pofirogenetov podatak o hrvatskim arhontima Trpimiru, Krešimiru i Miroslavu. Iako tradicionalna historiografija smatra da je ovdje riječ o hrvatskim kraljevima iz desetog stoljeća, Trpimiru II., Krešimiru I. i Miroslavu, novija tumačenja drže da bi ih kronološki trebalo stavljati u deveto stoljeće.[8]
[uredi] Poglavlje 41
Pod nazivom O moravskoj zemlji, ovo poglavlje donosi podatak da su Moravljani nakon provale Mađara:
[uredi] Bilješke
- ↑ Moravcsik, Gyula i Romilly Jenkins, De administrando imperio, 1967, str. 15-27.
- ↑ Antoljak, Stjepan, Izvori za historiju naroda Jugoslavije, Zadar 1978., str. 9.
- ↑ Neki povjesničari smatraju da ovdje umjesto "velika" treba čitati "stara"
- ↑ Prijevod prema: Moravcsik, Gyula i Romilly Jenkins, De administrando imperio, 1967, str. 65.
- ↑ Opširnije: Grafenauer, Bogo, "Prilog kritici izvještaja Konstantina Porfirogeneta o doseljenju Hrvata", Historijski zbornik 5 (1952).
(PDF) - ↑ Nazor, Ante, O ustroju hrvatske vojske u ranome srednjem vijeku, u: Raukarov zbornik, Zagreb 2005, str. 83-108.
- ↑ Vedriš, Trpimir, "Povodom novog tumačenja vijesti Konstantina VII. Porfirogeneta o snazi hrvatske vojske", Historijski zbornik 60 (2007), str. 1-33.
- ↑ Međunarodni znanstveni skup „U početku bijaše De administrando imperio: Konstantin Porfirogenet i percepcije najranije hrvatske povijesti“, Filozofski fakultet u Zagrebu, 18. veljače 2010. [1]
- ↑ Prijevod prema: Moravcsik, Gyula i Romilly Jenkins, De administrando imperio, 1967, str. 181.
[uredi] Izdanja
- Moravcsik, Gyula i Romilly Jenkins, De administrando imperio, 1967. ("klasično" kritičko izdanje s grčkim izvornikom i engleskim prijevodom)
- O upravljanju carstvom, priredio Mladen Švab, preveo Nikola Tomašić, Zagreb 1994. (hrvatsko izdanje, bez prijevoda zadnjih pet poglavlja)
[uredi] Vanjske poveznice
Nedovršeni članak O upravljanju carstvom koji govori o povijesti treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.
