Bijela Hrvatska
Bijela Hrvatska ili Velika Hrvatska je državnički prostor odnosno srednjovjekovna nastambina Bijelih Hrvata, na području današnje istočne Bavarske, preko dijela sjeverne Češke i južne Poljske te na prostoru zapadne Ukrajine i njenih regija Galicije, Zakarpatja i Bukovine.
Kasnije se pojam Bijela Hrvatska više odnosi na jugoistočnu Poljsku i spomenute ukrajinske pokrajine. Sjedište Bijele Hrvatske, te ranoslavenske države je bilo u gradu Hrvatu, današnjem Krakovu u Poljskoj. Također značajno središte Hrvati su imali u gradovima Peremišlj i Galič u sklopu Kijevske Rusi.
Na srednjovjekovnim zemljovidima nalazimo je i pod latinskim imenom Chrobatia. Graničila je sa Velikomoravskom kneževinom, Poljskom, Kijevskom Rusi i nakon dolaska Ugara, sa Ugarskom, a prije toga sa državom panonskih Slavena.
Sadržaj |
[uredi] Predmet rasprave
Povijesti Bijele Hrvatske i Bijelih Hrvata do danas je predmet proučavanja među europskim stručnjacima, posebno među slovačkim, mađarskim, poljskim i ukrajinskim povjesničarima. Ne postoje posve zajednička i usuglašena stajališta o značaju Bijele Hrvatske za srednjovjekovnu povijest.
Poljski i češki znanstvenici uglavnom ignoriraju postojanje Bijelih Hrvata, koji se smatraju precima današnjih Hrvata. Prema stručnjaku Nevenu Budaku razlog tomu je: što u njihovim nacionalnim povijestima ne bi bilo popularno tumačenje da je u stvaranju srednjovjekovne državnosti Čeha i Poljaka sudjelovao netko drugi, pa možda i ti pradavni Hrvati, koji su živjeli na tom području.
U Ukrajini, koja pretendira na poziciju "majke svih slavenskih naroda", termin Bijeli Hrvati rado se prihvaća, pa je i jedan od braće osnivača Kijevske Rusi, najstarije slavenske državne tvorevine, nosio ime koje se, kroz lingvističke promjene, može dešifrirati kao Hrvat. Riječ je o imenu Horiv. Zanimljiv je i podatak koji iznosi stručnjak Eugen Paščenko, da su Poljički statut i zakonik Kijevska pravda, najvažniji srednjovjekovni dokumenti Hrvata i Ukrajinaca, frapantno slični.[1]
[uredi] Vidi još
[uredi] Izvori
[uredi] Literatura
- Jerzy Bechicki, František Dvorník, G. Iljinskyj, Orest Korčinskij, Tadeusz Lehr-Spławiński, Tadeusz Lewicki, Oleksandr Malyckij, Leopold Peřich, Neda Pintarić, Oleksij Strižak, Emanuel Šimek, Miloslav Vach, Józef Widajewicz, et al.: Bijeli Hrvati 1, Maveda, Rijeka, 2006., ISBN 953-7029-04-2 (prijevod: Neda Pintarić)
- Henryk Łowmiański: Hrvatska pradomovina, Maveda, Rijeka, 2004., ISBN 953-7029-01-X (prijevod s poljskoga Barbara Kryżan-Stanojević, prijevod djela Chorwacja Nadwiślańska)
- Evgenij Nykolaevyč Paščenko: Podrijetlo Hrvata i Ukrajina, Maveda, Rijeka, 2006., ISBN 953-7029-03-4
- Tadeusz Wojciechowski: Bijela Hrvatska, Maveda, Rijeka, 2005., ISBN 953-7029-02-6 (prijevod: Neda Pintarić, prijevod djela Chrobacya)
Ovaj članak dio je niza o Rana povijest
Srednji vijek
Habsburška Monarhija
Prvi svjetski rat
Versajska Jugoslavija
Drugi svjetski rat
Socijalističko razdoblje
Neovisna Hrvatska
|
[uredi] Vanjske poveznice
- Croatica Christiana Periodica, Vol.54 listopad 2004. Orest Korčinskij: Kultna središta ljetopisnih Hrvata IX.-XIV. st. u okolici gradine Stiljsko u Ukrajini
- (polj.) Muzeum Okręgowe w Tarnowie Czy jesteśmy Chorwatami?
- (ukr.) Polskie Radio dla zagranicy Білі Хорвати-2008
- (ukr.) Офіційний сайт Миколаївського району Стільське городище (IX- початку XI ст.) - осередок общинної та великокнязівської влади східних хорватів
- (engl.) Новини УНIАН Ukrainian highlanders Hutsuls, Boikos, and Lemkos Ukraine News by UNIAN
- Dalmacija Hrvati su iz Češke došli na Jadran?
- (češ.) infak.sweb.cz/itc/p%c5%99elou%c4%8d%20a%20okol%c3%ad.htm Přelouč a okolí Povijest mjesta Prelouča