Bijela Hrvatska

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Optimalan prostor srednjovjekovne Bijele Hrvatske (9. st.)
Situacija na prijelazu 8. u 9. stoljeće
Dvije Hrvatske 912. godine: Jadranska i zakarpatska Bijela Hrvatska (Chrobatia) sa sjedištem u Krakovu.

Bijela Hrvatska ili Velika Hrvatska je državnički prostor odnosno srednjovjekovna nastambina Bijelih Hrvata, na području današnje istočne Bavarske, preko dijela sjeverne Češke i južne Poljske te na prostoru zapadne Ukrajine i njenih regija Galicije, Zakarpatja i Bukovine.

Kasnije se pojam Bijela Hrvatska više odnosi na jugoistočnu Poljsku i spomenute ukrajinske pokrajine. Sjedište Bijele Hrvatske, te ranoslavenske države je bilo u gradu Hrvatu, današnjem Krakovu u Poljskoj. Također značajno središte Hrvati su imali u gradovima Peremišlj i Galič u sklopu Kijevske Rusi.

Na srednjovjekovnim zemljovidima nalazimo je i pod latinskim imenom Chrobatia. Graničila je sa Velikomoravskom kneževinom, Poljskom, Kijevskom Rusi i nakon dolaska Ugara, sa Ugarskom, a prije toga sa državom panonskih Slavena.

Sadržaj

[uredi] Predmet rasprave

Povijesti Bijele Hrvatske i Bijelih Hrvata do danas je predmet proučavanja među europskim stručnjacima, posebno među slovačkim, mađarskim, poljskim i ukrajinskim povjesničarima. Ne postoje posve zajednička i usuglašena stajališta o značaju Bijele Hrvatske za srednjovjekovnu povijest.

Poljski i češki znanstvenici uglavnom ignoriraju postojanje Bijelih Hrvata, koji se smatraju precima današnjih Hrvata. Prema stručnjaku Nevenu Budaku razlog tomu je: što u njihovim nacionalnim povijestima ne bi bilo popularno tumačenje da je u stvaranju srednjovjekovne državnosti Čeha i Poljaka sudjelovao netko drugi, pa možda i ti pradavni Hrvati, koji su živjeli na tom području.

U Ukrajini, koja pretendira na poziciju "majke svih slavenskih naroda", termin Bijeli Hrvati rado se prihvaća, pa je i jedan od braće osnivača Kijevske Rusi, najstarije slavenske državne tvorevine, nosio ime koje se, kroz lingvističke promjene, može dešifrirati kao Hrvat. Riječ je o imenu Horiv. Zanimljiv je i podatak koji iznosi stručnjak Eugen Paščenko, da su Poljički statut i zakonik Kijevska pravda, najvažniji srednjovjekovni dokumenti Hrvata i Ukrajinaca, frapantno slični.[1]

[uredi] Vidi još

[uredi] Izvori

[uredi] Literatura

  • Jerzy Bechicki, František Dvorník, G. Iljinskyj, Orest Korčinskij, Tadeusz Lehr-Spławiński, Tadeusz Lewicki, Oleksandr Malyckij, Leopold Peřich, Neda Pintarić, Oleksij Strižak, Emanuel Šimek, Miloslav Vach, Józef Widajewicz, et al.: Bijeli Hrvati 1, Maveda, Rijeka, 2006., ISBN 953-7029-04-2 (prijevod: Neda Pintarić)
  • Henryk Łowmiański: Hrvatska pradomovina, Maveda, Rijeka, 2004., ISBN 953-7029-01-X (prijevod s poljskoga Barbara Kryżan-Stanojević, prijevod djela Chorwacja Nadwiślańska)
  • Evgenij Nykolaevyč Paščenko: Podrijetlo Hrvata i Ukrajina, Maveda, Rijeka, 2006., ISBN 953-7029-03-4
  • Tadeusz Wojciechowski: Bijela Hrvatska, Maveda, Rijeka, 2005., ISBN 953-7029-02-6 (prijevod: Neda Pintarić, prijevod djela Chrobacya)
Coat of arms of Croatia.svg

Ovaj članak dio je niza o
povijesti Hrvatske


[uredi] Vanjske poveznice

Osobni alati
Imenski prostori

Inačice
Radnje
Orijentacija
Ispis/izvoz
Alati
Drugi jezici