Ijekavski govor

Ijekavski govor je jedan od refleksa nekih narječjâ hrvatskoga jezika on je ujedno i dominantni ali ne i jedini refleks opće hrvatskoga standardnog jezika (mlijeko, lijepo, bijelo ; ali gdje, živio, mio, nisam selo, vrelo).

U ovom refleksu staroslavenski glas jat izražen je kao (i)je. Osim u hrvatskom jeziku (i)jekavski jat se pojavljuje i u drugim slavenskim jezicima ili je zastupljen samo u pojedinim njihovim narječjima.

Rasprostranjenost

Hrvatski ijekavski govori rasprostiru se po znatnom dijelu Hrvatske te Bosne i Hercegovine.

• Hrvatski (i)jekavski govori štokavskog narječja rasprostiru se kroz čitavo dubrovačko primorje, u donjoj Neretvi (Metković, Opuzen), u južnoj Hercegovini ijekavskim jatom služe se i Hrvati Stolca, Ravnog, Neuma, Konjica te na prostoru srednje Bosne (Kiseljak, Kreševo, Vareš, Žepče, Usora, Sol, Brčko i Hrvati Sarajeva). Hrvati sa područja Slunja, Rakovice, dijelom Banovine (Glina, Topusko, Petrinja, Hrvatska Kostajnica, Pounje te na prostoru zapadne Slavonije (Đulovac, Voćin, Pakrac, Lipik, Daruvar, Grubišno Polje, Hercegovac i dalje prema Bjelovaru), potom ijekavski govori srednje Slavonije od Virovitice i Slatine do gradova Osijeka i Vinkovaca, zatim Žumberak i ponešto u Gorskom Kotaru.
• Hrvatski (i)jekavski govori čakavskoga narječja rasprostiru se među južnočakavskim govorima u lastovskom dijalektu (otok Lastovo sa okolnim otočjem te dijelovi poluotoka Pelješca (Janjina...)).
• Hrvati kajkavskog narječja također se služe (i)jekavskim refleksom jata i to uglavnom u arhaičnoj kajkavici središnjih dijelova Hrvatskoga Zagorja.^{[nedostaje izvor]}

Povezani članci

• ekavski govor
• ikavski govor

Nedovršeni članak Ijekavski govor koji govori o jeziku treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.