Srpska radikalna stranka
Srpska radikalna stranka (SRS) je nacionalistička i konzervativna politička stranka u Srbiji.
Sadržaj |
Program [uredi]
SRS se kao nacionalistička stranka zalaže za stvaranje srpske države koja bi sadržavala teritorije šire od današnje Srbije, odnosno velikosrpski projekt koji bi uključivao teritorije današnje Crne Gore, Makedonije, Bosne i Hercegovine i dijelova Hrvatske istočno od tzv. Šešeljeve linije. Međutim, za razliku od 1990-ih, SRS danas inzistira na tome da se ti ciljevi mogu postići isključivo političkim, odnosno mirnim putem. Usprkos toga, u dijelu srpske javnosti i javnosti susjednih država SRS se smatra ekstremističkom strankom čiji bi eventualni dolazak na vlast povećao mogućnost novih oružanih sukoba na prostoru bivše Jugoslavije. Zbog toga je SRS, iako najveća politička stranka u Srbiji, u opoziciji, odnosno sve druge vodeće političke stranke nastoje ne koalirati s njom na nacionalnoj razini.
S druge strane, SRS od odlaska u opoziciju kao glavni element svog programa sve manje ističe zahtjeve za promjenom srpskih granica, a sve više socijalna pitanja, odnosno populističku kritiku vladajućih stranaka tzv. demokratskog bloka koje optužuje za korupciju i nesposobnost.
Povijest [uredi]
Stranka je nastala iz inicijativnog odbora za osnivanje Srpskog slobodarskog pokreta, formiranog od grupe srpskih nacionalista i antikomunista 6. siječnja 1990. Osnivački kongres pokreta je održan 23. siječnja 1990. Toj organizaciji se 14. ožujka 1990. pridružila grupa disidenata iz stranke Srpska narodna obnova, pa je osnovana nova stranka po imenu Srpski pokret obnove (SPO) na čelu s Vukom Draškovićem.
Neslaganje između Draškovića i Vojislava Šešelja je dovelo do toga da se potonji odvoji iz SPO i osnuje vlastitu stranku Srpski četnički pokret. 23. veljače 1991. godine, u Kragujevcu, SČP se ujedinio s jednom frakcijom Narodne radikalne stranke koje je predvodio Tomislav Nikolić, te je osnovana nova stranka pod imenom Srpska radikalna stranka. SRS je usvojila program stvaranja velike Srbije. Njeni članovi su igrali važnu ulogu prilikom pokolja u Borovom selu, događaja koji je imao važnu ulogu u eskalaciji rata u Hrvatskoj, a kasnije tijekom raspada Jugoslavije su se borili u srpskim paravojnim formacijama u ratu u Hrvatskoj, odnosno ratu u Bosni i Hercegovini.
1992-1993 [uredi]
Svibnja 1992. godine, SRS se pojavljuje na prvim izborima za Skupštinu Savezne Republike Jugoslavije i osvaja drugo mjesto. A prosinca iste godine, na izvanrednim izborima za Skupštinu Srbije, radikali osvajaju 101 zastupničko mjesto. U periodu veljača-rujan 1993. godine, SRS je podržavala manjinsku Vladu Srbije Miloševićevog SPS-a. No, rujna te godine dolazi do prekida suradnje između Miloševića i Šešelja. Tako dolazi do novih izvanrednih izbora za srpski parlament, na kojima SRS osvaja nešto više od 30 zastupničkih mjesta i prelazi u oporbu.
1996-1997 [uredi]
U periodu 1996-1997, Srpska radikalna stranka bilježi uspjehe na izborima koji su u to doba održavani - u studenom 1996. SRS dolazi na vlast u općini Zemun, a u listopadu 1997. godine Vojislav Šešelj ulazi u drugi krug izbora za predsjednika Srbije sa Miloševićevim kandidatom Zoranom Lilićem. Iako je osvojio više glasova, Šešelj nije uspio postati predsjednik Srbije jer mu nije priznata pobjeda zbog nedovoljnog odziva birača. 21. prosinca iste godine, na ponovno organiziranim izborima, Šešelj u drugom krugu gubi od novog Miloševićevog kandidata, Milana Milutinovića.
1998-1999 [uredi]
Ožujka 1998. godine, SRS ulazi u koalicijsku vlast sa Miloševićevim SPS-om i Jugoslavenskom levicom, formirajući sa njima novu Vladu Srbije. Ta Vlada donijela je vrlo oštar zakon o informiranju, koji je kažnjavao sve novinare koji su pisali protiv Miloševićeva režima.
U lipnju 1999. godine, nakon što je prestalo NATO bombardiranje Srbije i uslijedilo povlačenje srpskih snaga sa Kosova, SRS izlazi iz srpske Vlade, ne slažući se sa povlačenjem srpskih snaga. No, vrlo brzo su tu odluku promijenili i vratili se u Vladu, zbog "nacionalnih razloga".
2000 [uredi]
U rujnu 2000. godine, SRS bilježi izuzetno loš rezultat na izborima za Skupštinu SR Jugoslavije, predsjednika SR Jugoslavije, i lokalnu vlast Srbije. A 23. prosinca iste godine, radikali bilježe još jedan težak neuspjeh - osvajaju svega 23 zastupnička mjesta na izvanrednim izborima za Skupštinu Srbije. U narednom periodu, SRS je bila oporba koaliciji Demokratska opozicija Srbije (DOS), koja je osvojila apsolutnu vlast u Srbiji.
2003-2004 [uredi]
Nakon dobrovoljna Šešeljeva odlaska u Haaški tribunal, 24. veljače 2003. godine, SRS je u Srbiji predvodio Tomislav Nikolić. U narednim mjesecima, radikali su sudjelovali u rušenju DOS-ove Vlade Srbije (kojoj je premijer bio Zoran Živković). 16. studenog, Tomislav Nikolić na izborima za predsjednika Srbije osvaja prvo mjesto ali mu pobjeda nije priznata zbog nedovoljnog broja izašlih birača.
28. prosinca, na izvanrednim izborima za srpski parlament, SRS osvaja više od milijun glasova što joj donosi prvo mjesto sa 82 zastupnička mjesta. No, ostali su i dalje u oporbi jer je novu srpsku Vladu formirala koalicija Demokratska stranka Srbije-G 17+-Srpski pokret obnove-Nova Srbija na čelu sa Vojislavom Koštunicom (ožujak 2004).
13. lipnja 2004. godine, Tomislav Nikolić ulazi u drugi krug izbora za predsjednika Srbije sa liderom Demokratske stranke, Borisom Tadićem. Iako je u prvome krugu osvojio više glasova, Nikolić u drugom krugu (27. lipnja) gubi od Tadića.
2007 [uredi]
Na sljedećim izvanrednim izborima za Skupštinu Srbije, 21. siječnja 2007. godine, SRS ponovno osvaja prvo mjesto (81 zastupničko mjesto). 8. svibnja te godine, Tomislav Nikolić postaje predsjednik Skupštine Srbije (uz pomoć glasova DSS i SPS). No, pošto su 11. svibnja DS, DSS, i G 17 plus postigli dogovor o formiranju nove Vlade Srbije, zatražena je smjena Nikolića. On je 13. svibnja podnio ostavku, pa je SRS ostala i dalje u oporbi.
2008 [uredi]
20. siječnja 2008. održava se prvi krug izbora za predsjednika Srbije. SRS je po drugi put kandidirala Nikolića, koji osvaja 40% glasova i ponovo u drugi krug ulazi sa Borisom Tadićem. U naredne dvije sedmice, kampanja je bila izuzetno oštra, sa obije strane. Na kraju je Tadić uspio pobijediti, ali vrlo tijesnim rezultatom - 50,3%:49,7%.
11. svibnja iste godine, na novim, izvanrednim, izborima za Skupštinu Srbije SRS osvaja drugo mjesto sa 78 zastupničkih mjesta. No, Šešeljeva stranka i po treći put ostaje u oporbi jer je novu srpsku Vladu formirala Demokratska stranka sa SPS-om.
Rascjep [uredi]
Krajem kolovoza i početkom rujna iste godine (2008), Skupština Srbije trebalo je da ratificira Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju Srbije sa Europskom unijom. Tomislav Nikolić je najavio da će SRS, pošto je srpska Vlada prihvatila amandman SRS na tekst prijedloga Sporazuma kojim se garantira da je Kosovo dio Srbije, glasovati za ratificiranje SSP. No, Centralna domovinska uprava SRS, poslije Šešeljeva naloga, odlučuje se usprotiviti tome. Zbog toga, 5. rujna, Tomislav Nikolić podnosi ostavku na dužnost zamenika predsjednika Srpske radikalne stranke i šefa zastupničke skupine radikala u Skupštini Srbije. Uskoro je Nikolić osnovao zasebnu zastupničku skupinu u parlamentu, kojoj je dao ime "Napred Srbijo". Zbog toga, 12. rujna, Nikolića Centralna domovinska uprava isključuje iz stranke (zajedno sa desetak funkcionara koji su prešli na njegovu stranu). U listopadu je Nikolić, zajedno sa Aleksandrom Vučićem (bivšim generalnim tajnikom SRS), osnovao novu stranku.
Poslije odlaska Nikolića, SRS ponovno bilježi pad popularnosti.
2012 [uredi]
Taj pad popularnosti najbolje se pokazao na redovitim općim izborima 6. svibnja 2012. godine. Srpska radikalna stranka, prvi put od svog osnutka, nije uspjela ući u parlament (tek nešto više od 4% glasova), dok ni na predsjedničkim izborima njen kandidat, Šešeljeva supruga Jadranka Šešelj, nije uspjela dobiti više od pet posto glasova. Ovi loši rezultati uzrokovali su odlaskom nekoliko tadašnjih visokih dužnosnika iz stranke, kao što je Aleksandar Martinović, koji je važio za vodećeg mlađeg dužnosnika SRS.
Danas je SRS zastupljena samo u Skupštini AP Vojvodine i na lokalnom nivou.
Organizacija [uredi]
Najznačajniji organ Srpske radikalne stranke je Otadžbinski Kongres, koji se održava redovno svake četiri godine. Delegati Kongresa biraju predsjednika, zamjenika predsjednika, kao i ostale članove Centralne otadžbinske uprave. Kongres odlučuje o Programu i Statutu Srpske radikalne stranke i definira djelovanje Srpske radikalne stranke u narednom periodu.
Centralna otadžbinska uprava, koju sačinjava 101 član izabran od strane Kongresa, donosi najvažnije odluke u oblasti organizacije i funkcioniranja Stranke.
Predsjednik Centralne otadžbinske uprave (Središnja domovinska uprava) je dr. Vojislav Šešelj, zamjenik predsjednika je Dragan Todorović, a potpredsjednici su Gordana Pop-Lazić, Milorad Mirčić i Aleksandar Martinović.
Generalno tajništvo na svom čelu ima generalnog tajnika, izabranog od strane Centralne otadžbinske uprave, koji imenuje dva zamejnika i osam članova generalnog tajništva. Generalni tajnik Srpske radikalne stranke je Elena Božić-Talijan.
Izvršni odbor Srpske radikalne stranke je organ teritorijalne organizacije Stranke.
Podružnice u drugim državama [uredi]
- Srpska radikalna stranka u Crnoj Gori;
- Radikalna partija Srba Makedonije u Makedoniji;
- Srpska radikalna stranka Republike Srpske u Bosni i Hercegovini (Republika Srpska);
- Srpska radikalna stranka Republike Srpske Krajine, koja je nakon Erdutskog sporazuma i dolaska istočne Slavonije pod hrvatsku vlast promijenila ime u Partija podunavskih Srba.
Značajniji dužnosnici [uredi]
U ovaj odlomak ulaze članovi SRS koji su u Srbiji, Saveznoj Republici Jugoslaviji te u Državnoj zajednici Srbija i Crna Gora obnašali značajnije dužnosti kao što su ministarske, (pot)predsjedničke (Vlade, Skupštine) i sl.
- Tomislav Nikolić, bivši zamjenik predsjednika radikala (do 12. rujna 2008)
- Aleksandar Vučić, bivši generalni tajnik radikala (do 15. rujna 2008)
- Dragan Todorović, potpredsjednik Centralne otadžbinske uprave koji po nalogu Šešelja vodi stranku u zemlji
- Nataša Jovanović, potpredsjednica Skupštine Srbije
- Vjerica Radeta, zastupnik u Skupštini Srbije
- Gordana Pop-Lazić, zastupnik u Skupštini Srbije i bivša predsjednica opštine Zemun
- Zoran Krasić, zastupnik u Skupštini Srbije i šef tima za obranu Šešelja pred Haaškim tribunalom
