7000 dana u Sibiru

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

7000 dana u Sibiru je autobiografski roman hrvatskog književnika austrijskog podrijetla Karla Štajnera, jednog od malobrojnih komunista koji se uspio vratiti u domovinu nakon zatočeništva u SSSR-u.

U mladosti je bio uvjereni komunist, član KP Austrije, i utočište je našao u Jugoslaviji. Ušao je u SSSR 1932. godine uvjeren da ulazi u socijalistički raj, zemlju svojih snova. Godine 1936. uhićen je u svojem stanu u Moskvi. Bilo je to vrijeme Staljinove Velike čistke. U montiranom procesu osumnjičen je da je agent Gestapoa zbog toga što je Austrijanac. Premda nevin, osuđen je na deset godina zatvora. Kazna je preinačena na dvadeset godina zatvora i rada u gulagu. Zbog paranoičnih izmišljotina zločinačkog komunističkog režima pretrpio je neviđene užase i izgubio svoju mladost. U knjizi je potanko opisao bijedu, jad i krajnju okrutnost života u sovjetskim logorima. Opisao je iskorištavanje zatvorenika za najteže fizičke poslove, strahovite torture i poniženja te neljudske uvjete zbog kojih su mnogi umrli. Razgovarajući s drugim zatočenicima otkrio je "razloge" zbog kojih su završili u logoru u hladnoj divljini. Mozaik tih strašnih sudbina oslikao je neljudskost režima koji ih je odvojio od obitelji. Dok je trpio patnje, u sebi je nosio stalno misao da treba preživjeti i cijelom svijetu ispripovijedati kakve su strahote prepatili. Štajner je robijao na nekoliko mjesta: Solovjecki otoci, Noriljsk, Novostrojka, Nadežda, Irkutsk, Bratsk, Ust-Kem, Jenisejsk, Maklakov u prostranstvima Sibira. Iznio je svjedočanstva strašnih zločina što ih je počinio Staljin i njegova klika u ime komunizma. U analize se nije upuštao nego je čitateljima iznio gole činjenice. Iznio je činjenicu da je staljinistički režim bezočno paktirao i aktivno surađivao s nacistima, kojima su izručili njemačke komuniste koji su utočište našli u SSSR-u. U predgovoru je rekao čitateljima da sadržaj nisu sumirane strahote, nego tek mali djelić, a za sve zapisati morao bi imati nadljudsko pamćenje. U romanu imena nisu izmišljena, osim osoba za koje je to učinio da ih ne dovede u opasnost o policijskih represalija. Strahote je izdržao zahvaljujući svojoj supruzi Sonji, koja ga je vjerno čekala sve to vrijeme. Uvjeti za slobodu dogodili su se nakon Staljinove smrti, nakon koje je slijedila destaljinizacija. Pustili su ga na slobodu, oslobodili optužaba i 1956. se vratio u Hrvatsku, u Zagreb, gdje je boravio sve do svoje smrti.

U Zagrebu se nakon povratka bavio publicistikom. Kad se našao daleko od NKVD-a, mogao je slobodno djelovati. Godine 1971. objavio je ovu knjigu, koju mu je objavio izdavač Globus. Godine 1972. knjiga je dobila nagradu Ivan Goran Kovačić za najbolju knjigu godine.[1]

Knjiga ima 24. izdanja, prevedena je na njemački, engleski, francuski i češki jezik. Također je prevedena i na esperanto7000 tagoj en Siberio (za taj je prijevod zagrebački esperantist Krešimir Barković dobio nagradu za najbolji esperantski prijevod publicistike 2002. godine). S esperanta je knjiga prevedena na kineski jezik 2003. godine (tiskana 2004. godine) Dostupna je i u elektroničkom obliku.

Izvori[uredi VE | uredi]

  • 7000 dana u Sibiru
  1. Ziher.hr Melita Vrsaljko: Preporuka: 7000 dana u Sibiru, 22. veljače 2013. (pristupljeno 29. rujna 2019.)