Zdravko Zima

Izvor: Wikipedija
Jump to navigation Jump to search

Zdravko Zima (Malinska, 9. ožujka 1948.), hrvatski publicist, esejist i književni kritičar.[1]

Život i djelo[uredi VE | uredi]

Rođen na otoku Krku. Studirao je sociologiju i jugoslavistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Bio je novinar i kolumnist kulturnih i društvenih rubrika u Vjesniku, Danasu, Vijencu, Novom listu i dr. Uređivao je časopise "Most/The Bridge", "Lettre Internationale" i "Cicero". Bio je savjetnik za izdavaštvo u hrvatskom Ministarstvu kulture.[1][2] Njegova poznata kolumna “Zimsko ljetovanje” je 15-ak godina izlazila u Novom listu, u kulturnom prilogu Mediteran. Kolumna je bila svojevrsna društveno-kulturna kronika širokog zamaha, pisana u eruditskoj maniri.[3] Kao književni kritičar osebujnog stila se afirmira 1980-ih. Pokazuje veliku erudiciju u prikazima svjetskih književnih imena i djela, te s njima povezanim društvenim i estetskim pitanjima.[1] Za tisak je priredio knjige niza autora (Nedjeljko Fabrio, Irena Vrkljan, Feđa Šehović, Veselko Tenžera, Drago Štambuk, Edvard Kocbek).[4] Član je Društva hrvatskih književnika.[5]

Zbirke eseja, kritika i dnevničkih zapisa[uredi VE | uredi]

  • Noćna strana uma, 1990.
  • Zvjezdana prašina, 1992.
  • Zagreb je kriv za sve, 1993.
  • Purgeri u purgatoriju, 1995.
  • Porok pisanja, 2000.
  • Zimsko ljetovanje, 2001.
  • Močvara, 2002.
  • Prikazi, prikaze, 2003.
  • Gondolijer na Vltavi, 2004.
  • Metak u petak, 2005.
  • Lovac u labirintu, 2006.
  • Život je tabloid, 2007.
  • Bordel u plamenu, 2009.
  • Adam i Eva u raju, 2012.
  • Ekstraeseji, 2012.
  • Dnevnik jednog skribomana, 2015.
  • Dnevnik jednog mitomana, 2017.

Nagrade (nepotpun popis)[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]