Danilo Kiš

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Danilo Kiš
Danilo Kiš 2010 Montenegro stamp.jpg
Danilo Kiš na crnogorskoj poštanskoj marci
Rođenje Subotica, 22. veljače 1935.
Smrt Pariz, 15. listopada 1989.
Zanimanje književnik
Potpis Signature of Danilo Kiš.jpg
Portal o životopisima

Danilo Kiš (Subotica, 22. veljače 1935. - Pariz, 15. listopada 1989.) bio je srpski književnik.

Životopis[uredi | uredi kôd]

Mladost i obrazovanje[uredi | uredi kôd]

Danilo Kiš rođen je u Subotici 1935. godine, od oca Eduarda, višeg inspektora državnih željeznica i autora Jugoslavenskog voznog reda željezničkog, autobusnog, brodskog i zračnog prometa i majke Milice Dragićević, Crnogorke s Cetinja. Roditelji su mu se upoznali kad mu je mati bila u posjetu sestri u Subotici.[1] Osnovnu školu pohađao je u Mađarskoj, a gimnaziju na Cetinju. Njegov je otac uhićen 1944. godine u jednoj antisemitskoj raciji i odveden u Auschwitz, gdje je ubijen zajedno s tisućama drugih Židova. Ostatak obitelji Crveni križ odvodi u Crnu Goru, na Cetinje, u zavičaj Danilove majke. Tu Danilo dovršava gimnazijsko školovanje. Godine 1954. upisao se na Filozofski fakultet Sveučilišta u Beogradu, a 1958. godine diplomirao je na novoosnovanoj skupini za opću književnost, čime je postao njezin prvi diplomant.

Književni rad[uredi | uredi kôd]

Rano se dokazao kao vrsni prevoditelj s francuskog i mađarskog jezika. Godinama je živio kao književnik i prevoditelj, a jedno vrijeme je vodio i međunarodnu suradnju u Udruzi književnika Srbije. Niz godina radio je i kao lektor za srpsko-hrvatski jezik i književnost u Strasbourgu, Bordeauxu i Lilleu. Za dopisnog člana Srpske akademije znanosti i umjetnosti izabran je 1988. godine.

Posljednjih godina života živio je kao književnik u Parizu i Beogradu. Umro je u Parizu 15. listopada 1989. godine od raka pluća koji mu je dijagnosticiran u jesen 1986. godine. Pokopan je u Beogradu, na Novom groblju.

Djela[uredi | uredi kôd]

Danilo Kiš je pisao pripovijetke, romane, drame, pjesme, eseje i polemičke rasprave, a prevodio je s ruskog, mađarskog, francuskog i engleskog jezika. Njegova prva knjiga objavljena je 1962. godine, a sadrži dva kratka romana: Mansarda i Psalam 44. Najviša čitateljska priznanja i istinsku slavu dobio je za roman Bašta, pepeo (1965.).

Sabrana djela Danila Kiša, objavljena 1983. godine, obuhvaćaju deset svezaka. To su: Mansarda, Psalam 44, Rani jadi, Bašta, pepeo, Peščanik, Noć i magla, Grobnica za Borisa Davidoviča, Čas anatomije,[2] Homo poeticus i Enciklopedija mrtvih.[3]

Posmrtno su mu objavljene knjige: Život, Literatura, Gorki talog iskustva, Pjesme i pripjevi, Lauta i ožiljci.

Nagrade[uredi | uredi kôd]

Spomen[uredi | uredi kôd]

Spomenik Danilu Kišu u Subotici.
  • Od 2012. godine subotička Fondacija za omladinsku kulturu i stvaralaštvo nosi ime Danila Kiša [1]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. 1,0 1,1 Blic Likovni konkurs: Portret Danila Kiša , 17. ožujka 2015., pristupljeno 19. travnja 2016. (srp.)
  2. Odlomak iz knjige: Pisanje je alhemijski proces
  3. Sadrži pripovjetke: Simon Čudotvorac, Posmrtne počasti, Enciklopedija mrtvih, Legenda o spavačima, Ogledalo nepoznatog, Priča o majstoru i učeniku, Slavno je za otadžbinu mreti, Knjiga kraljeva i budala, Crvene marke s likom Lenjina i Post scriptum

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Mrežna mjesta