Prijeđi na sadržaj

Europski sustav putnih informacija i autorizacije

Izvor: Wikipedija

██ Schengenski prostor

██ djelomično u Schengenskom prostoru samo zračnim i vodenim putem (Bugarska i Rumunjska)

██ zemlje s otvorenim granicama prema Schengenskom prostoru (Monako, San Marino, Andora i Vatikan)

██ zemlja kandidat (Cipar)

Europski sustav putnih informacija i autorizacije (skr. ETIAS) planirani je elektronički sustav autorizacije Europske unije za posjetitelje oslobođene od vize koji putuju u schengensko područje (uključujući zemlje EFTA-e), kao i na Cipar. Planirano je da ETIAS košta 7 eura za 3 godine valjanosti ili do isteka putovnice, što god nastupi prije.[1] Od kolovoza 2024. planirano je da ETIAS stupi na snagu do svibnja 2025. s planiranim prijelaznim razdobljem od šest mjeseci.[2]

Prema Europskoj komisiji, planira se provesti „za identifikaciju sigurnosnih, neregularnih migracija ili visokih rizika od epidemije koje predstavljaju posjetitelji koji su oslobođeni vize.”[3] To nije viza, i ne jamči ulaz.

ETIAS je prvi put predložila Europska komisija 2016. i službeno je uspostavljen Uredbom (EU) 2018/1240 Europskog parlamenta i Europskog vijeća od 12. rujna 2018. Zbog niza razloga, uključujući poteškoće u integraciji nacionalnih sustava različitih država članica u središnju bazu podataka, datum provedbe više puta odgođen je od siječnja 2021.

ETIAS je sličan drugim elektroničkim sustavima za autorizaciju putovanja, kao što su elektronički sustav za autorizaciju putovanja Sjedinjenih Država (ESTA) i elektronička autorizacija putovanja (ETA) Ujedinjenog Kraljevstva.

Europske države koje zahtijevaju odobrenje putovanja ETIAS-a

[uredi | uredi kôd]

Države za koje će trebati ETIAS su: Austrija, Belgija, Bugarska, Cipar, Češka, Danska, Estonija, Francuska, Finska, Grčka, Hrvatska, Island, Italija, Latvija, Lihtenštajn, Litva, Luksemburg, Mađarska, Malta, Nizozemska, Norveška, Njemačka, Poljska, Portugal, Rumunjska, Slovačka, Slovenija, Španjolska, Švedska i Švicarska.

Državljani država koji će trebati ETIAS za putovanje u schengensko područje

[uredi | uredi kôd]

Državljani koji će trebati ETIAS za putovanje u schengensko područje dolaze iz ovih država: Albanija, Antigva i Barbuda, Argentina, Australija, Bahami, Barbados, Bosna i Hercegovina, Brazil, Brunej, Crna Gora, Čile, Dominika, El Salvador, Gruzija, Grenada, Gvatemala, Honduras, Hong Kong, Istočni Timor, Izrael, Japan, Južna Koreja, Kanada, Kiribati, Kolumbija, Kostarika, Makao, Malezija, Maršalovi Otoci, Mauricijus, Meksiko, Mikronezija, Moldavija, Nikaragva, Novi Zeland, Palau, Panama, Paragvaj, Peru, Sveti Kristofor i Nevis, Sveta Lucija, Sveti Vincent i Grenadini Samoa, Solomonski Otoci, Sejšeli, Singapur, Sjedinjene Američke Države, Sjeverna Makedonija, Srbija, Tajvan, Tonga, Trinidad i Tobago, Tuvalu, Ukrajina, Ujedinjeni Arapski Emirati, Ujedinjeno Kraljevstvo, Urugvaj i Venezuela.

Izvori

[uredi | uredi kôd]