Prijeđi na sadržaj

Filip Lukas

Izvor: Wikipedija
Inačica 6291719 od 10. siječnja 2022. u 10:55 koju je unio InternetArchiveBot (razgovor | doprinosi) (Broj spašenih izvora: 1; broj poveznica koje su označene kao mrtve: 0) #IABot (v2.0.8.5)
Filip Lukas
Filip Lukas
Rođenje 29. travnja 1871.
Smrt 26. veljače 1958.
Nacionalnost Hrvat
Portal o životopisima

Filip Lukas (Kaštel Stari, 29. travnja 1871.Rim, 26. veljače 1958.), bio je hrvatski zemljopisac, geopolitičar, povjesničar, kulturni djelatnik i starčevićanski intelektualac.

Životopis

Filip Lukas rođen je u Kaštel Starome 1871. godine. Završio je studij bogoslovije u Zadru te povijesti i zemljopisa u Austriji.[1] Profesor ekonomskog zemljopisa na Ekonomsko-komercijalnoj visokoj školi u Zagrebu od osnutka 1920. do 1945. godine, u kojem je razdoblju tri puta bio dekan te visokoškolske ustanove koja danas djeluje pod imenom Ekonomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Autor je mnogih znanstvenih radova, te suautor više atlasa. U svoje je vrijeme pisao o geopolitici, što je tada bila nova znanstvena disciplina.

Predsjednik je Matice hrvatske bez prijekida od 1928. do 1945. godine. U tom je razdoblju kao istaknuti intelektualac i hrvatski domoljub postao jedan od simbola otpora jugounitarizmu. U svojem djelovanju se nije u cijelosti priklanjao politici Hrvatske seljačke stranke, koja je u to doba bila glavna silnica u politici Hrvatske.[2]

Godine 1945. je izbjegao iz Hrvatske, a komunističke vlasti su ga u izočnosti osudile na smrt zbog podrške režimu NDH. Umro je u Rimu 1958. godine.

Tek 2017. godine je Županijski sud u Zagrebu poništio presudu iz 1945. godine.[3][4] Zahtjev za reviziju presude koju je donio jugokomunistički totalitarni režim predala je udruga U ime obitelji.[5] Zemni ostaci Filipa Lukasa 2021. godine preneseni su iz Rima i sahranjeni na mjesnom groblju Svetog Nikole u Kaštel Starom.[6]

Djela

  • Utjecaj prirodne okoline na stanovništvo Dalmacije: (anthropogeografska studija): sa 4 priloga, Štamparija De Giulli i dr., Dubrovnik, 1906.
  • Gospodarska geografija za trgovačke akademije, Trošak i naklada Kr. Hrv.-slav.-dalm. zemaljske vlade, Zagreb, 1915.
  • Geografija Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, Tisak Nadbiskupske tiskare, Zagreb, 1922. (2. izmijenjeno izd. 1940. Geografija Kraljevine Jugoslavije s Nikolom Peršićem)[7]
  • Ekonomska geografija, 2 sv., Tisak Kr. zemaljske tiskare, Zagreb, 1923. – 1924.
  • Strossmayer i hrvatstvo: spomenspis prigodom otkrića spomenika, Matica hrvatska, Zagreb, 1926.
  • Zapadna Evropa, sv. 1: Britanski otoci, Zemljopis Evrope, dio 2, Matica hrvatska, Zagreb, 1935.
  • Hrvatska narodna individualnost: govor prigodom 100. godišnjice narodnog preporoda u Čakovcu, dne 16. Veljače, 1936., Tipografija Zagreb, Zagreb, 1936.
  • Dr. Ante Starčević: govor prof. Filipa Lukasa, držan na komemoraciji prigodom 41-godišnjice Starčevićeve smrti u dvorani Hrvatskog glazbenog zavoda, dne 28. veljače 1937., Tiskara Ivan Lesnik, Jastrebarsko, 1937.
  • Hrvatsko pitanje i Londonski ugovor, Tipografija Zagreb, Zagreb 1937. (pod pseudonimom Lučonoša[7])
  • Hrvatska narodna samobitnost, knj. 1: Problem hrvatske kulture, Mala knjižnica Matice hrvatske. Nova serija, kolo 3, sv. 15, Matica hrvatska, Zagreb, 1938.
  • Zemljopis Nezavisne Države Hrvatske: za više razrede srednjih škola, Izdanje Nakladnog odjela Hrvatske državne tiskare, Zagreb, 1941., (2. izd. Hrvatska državna tiskara, 1943.) (suautor Nikola Peršić)[7]
  • Naša domovina, sv. 1: Hrvatska zemlja-hrvatski narod, hrvatska poviest-hrvatska znanost, Izdanje Glavnog ustaškog stana, Zagreb, 1943. (gl. ur.)
  • Stogodišnja uloga Matice hrvatske u sklopu političkokulturne poviesti hrvatskog naroda, P. o.: Hrvatsko kolo, knj. 24. [Matica hrvatska?], Zagreb, 1944.
  • Za hrvatsku samosvojnost: zakoni zemlje-krvi-duha: eseji, govori, članci, 2 sv., 1 knj. 2: Hrvatski narod i hrvatska državna misao; knj. 3: Ličnosti-stvaranja-pokreti, Matica hrvatska, Zagreb, 1944.
  • Hrvatska narodna samobitnost, Dom i svijet, Zagreb, 1997.

Spomen

Osnovna škola prof. Filipa Lukasa u Kaštel Starom.
  • Po Filipu Lukasu danas nose ime ulice u Zagrebu, Zadru i Ivanjoj Reci, te osnovna škola u Kaštelima.[8]

Bilješke

  1. 1  Knj. 1 nije izašla.[9]

Izvori

  1. Kronologija pravaštva. Povodom 150. obljetnice Stranke prava i 115. obljetnice smrti Ante Starčevića, (priredio Mladen Kaldana), Zagreb 2011./2012., isto i u: Politički zatvorenik: glasilo hrvatskog društva političkih zatvorenika, br. 234, rujan 2011.
  2. Davor Dijanović, Prof. Filip Lukas – simbol otpora Jugoslaviji i jugoslavenstvu, hkv.hr, 20. prosinca 2011.
  3. Poništena smrtna presuda komunističkih vlasti – Filip Lukas je nevin čovjek!, narod.hr 20. srpnja 2017.
  4. Narod.hr: Odvjetnik Planinić o prof. Lukasu: “Želimo prokazati način funkcioniranja komunističkog totalitarnog sustava u kojem su stradali mnogobrojni Hrvati”, Izvor: narod.hr/Hrvatski tjednik, narod.hr, 15. veljače 2017. Pristupljeno 26. srpnja 2017.
  5. narod.hr: (FOTO, VIDEO) U ime obitelji predala zahtjev za reviziju komunističke presude na smrt hrvatskog intelektualca profesora Filipa Lukasa, narod.hr, 25. siječnja 2017. Pristupljeno 26. srpnja 2017.
  6. Zemni ostaci Filipa Lukasa preneseni iz Rima u grobnicu na starosejskom groblju, objavljeno 15. rujna, arhivirano i pristupljeno 17. rujna 2021.
  7. a b c Lukas, Filip, hbl.lzmk.hr, pristupljeno 30. lipnja 2019.
  8. Osnovna škola prof. Filipa LukasaArhivirana inačica izvorne stranice od 17. rujna 2021. (Wayback Machine), os-flukasa-kastelstari.skole.hr, pristupljeno 17. rujna 2021.
  9. Za hrvatsku samosvojnost : zakoni zemlje-krvi-duha : eseji, govori, članci / Filip Lukas, katalog.kgz.hr, pristupljeno 3. studenoga 2018.

Vanjske poveznice

Mrežna mjesta