Prijeđi na sadržaj

Formula 1 – sezona 1950.

Izvor: Wikipedija
FIA Svjetsko automobilističko prvenstvo 1950.
Prvak
Vozač Nino Farina
(Alfa Romeo)
Prethodna sezona Sljedeća sezona
1949. 1951.

Formula 1 - sezona 1950. je bila 1. sezona u prvenstvu Formule 1. Natjecanje se službeno zvalo Svjetsko automobilističko prvenstvo 1950., a vozilo se u bolidima Formule 1. Sezona je započela na stazi Silverstone gdje se prva utrka vozila 13. svibnja, a završila 3. rujna na sedmoj utrci sezone na stazi Monza.

Prvak je postao Nino Farina u bolidu Alfa Romeo koji je s tri pobjede u Velikoj Britaniji, Švicarskoj i Italiji, osvojio naslov ispred momčadskog kolege Juana Manuela Fangija koji je također upisao tri pobjede u Monaku, Belgiji i Francuskoj. Utrka 500 milja Indianapolisa pripala je Johnnie Parsonsu u Kurtis Kraftu.

Vozači i konstruktori

[uredi | uredi kôd]
Konstruktor Momčad / Sudionik Šasija Motor Gume Vozač Utrke

Alfa Romeo
Alfa Romeo SpA Alfa Romeo 158
Alfa Romeo 159
Alfa Romeo 159 LBC 1.5 L8s P Nino Farina 1–2, 4–7
Juan Manuel Fangio 1–2, 4–7
Luigi Fagioli 1–2, 4–7
Reg Parnell 1
Consalvo Sanesi 7
Piero Taruffi 7

Ferrari
Scuderia Ferrari Ferrari 125
Ferrari 166F2-50
Ferrari 275
Ferrari 375
Ferrari 125 F1 1.5 V12s
Ferrari 166 F2 2.0 V12
Ferrari 3.3 V12
Ferrari 375 F1 4.5 V12
P Luigi Villoresi 2, 4–5
Alberto Ascari 2, 4–5, 7
Raymond Sommer 2,4
Dorino Serafini 7
Peter Whitehead Ferrari 125 Ferrari 125 F1 1.5 V12s D

P

Peter Whitehead 2, 6–7

Talbot-Lago-Talbot
Automobiles Talbot-Darracq Talbot-Lago T26C-DA
Talbot-Lago T26C
Talbot 23CV 4.5 L6 D Yves Giraud-Cabantous 1, 4–6
Louis Rosier 1, 4–6
Philippe Étancelin 1, 5
Eugène Martin 1, 4
Pierre Levegh 5–6
Ecurie Belge Talbot-Lago T26C Talbot 23CV 4.5 L6 D Johnny Claes 1–2, 4–7
Philippe Étancelin Talbot-Lago T26C-DA
Talbot-Lago T26C
Talbot 23CV 4.5 L6 D Philippe Étancelin 2, 4, 6–7
Eugène Chaboud 6
Ecurie Rosier Talbot-Lago T26C-GS
Talbot-Lago T26C
Talbot 23CV 4.5 L6 D Louis Rosier 2, 7
Henri Louveau 7
Ecurie Bleue Talbot-Lago T26C Talbot 23CV 4.5 L6 D Harry Schell 4
Raymond Sommer Talbot-Lago T26C-GS
Talbot-Lago T26C
Talbot 23CV 4.5 L6 D Raymond Sommer 5–7
Ecurie Lutetia Talbot-Lago T26C-DA Talbot 23CV 4.5 L6 D Eugène Chaboud 5
Charles Pozzi Talbot-Lago T26C Talbot 23CV 4.5 L6 D Charles Pozzi 6
Louis Rosier 6
Guy Mairesse Talbot-Lago T26C-DA Talbot 23CV 4.5 L6 D Guy Mairesse 7
Pierre Levegh Talbot-Lago T26C-DA Talbot 23CV 4.5 L6 D Pierre Levegh 7

Maserati
Officine Alfieri Maserati Maserati 4CLT-48 Maserati 4 CL 1.5 L4s P Louis Chiron 1–2, 4, 6–7
Franco Rol 2, 6–7
Scuderia Ambrosiana Maserati 4CLT-48
Maserati 4CL
Maserati 4 CL 1.5 L4s D David Murray 1, 7
David Hampshire 1, 6
Reg Parnell 6
Joe Fry Maserati 4CL Maserati 4 CL 1.5 L4s D Joe Fry 1
Brian Shawe-Taylor 1
Enrico Platé Maserati 4CLT-48 Maserati 4 CL 1.5 L4s P Toulo de Graffenried 1–2, 4, 7
Prince Bira 1–2, 4, 7
Scuderia Achille Varzi Maserati 4CLT-48
Maserati 4CLT-50
Maserati 4CL
Maserati 4 CL 1.5 L4s P José Froilán González 2, 6
Alfredo Pián 2
Nello Pagani 4
Toni Branca 4
Scuderia Milano Maserati 4CLT-50 Maserati 4 CL 1.5 L4s P Felice Bonetto 4
Antonio Branca Maserati 4CL Maserati 4 CL 1.5 L4s P Toni Branca 5
Paul Pietsch Maserati 4CLT-48 Maserati 4 CL 1.5 L4s P Paul Pietsch 7

ERA
T.A.S.O. Mathieson ERA E ERA 1.5 L6s D Leslie Johnson 1
Peter Walker ERA E ERA 1.5 L6s D Peter Walker 1
Tony Rolt 1
Cuth Harrison ERA B ERA 1.5 L6s D Cuth Harrison 1–2, 7
Bob Gerard ERA B
ERA A
ERA 1.5 L6s D Bob Gerard 1–2

Alta
Joe Kelly Alta GP Alta 1.5 L4s D Joe Kelly 1
Geoffrey Crossley Alta GP Alta 1.5 L4s D Geoffrey Crossley 1, 5

Simca-Gordini
Equipe Gordini Simca-Gordini T15 Simca-Gordini 15C 1.5 L4s E Robert Manzon 2, 6–7
Maurice Trintignant 2, 7

Cooper-JAP
Horschell Racing Corporation Cooper T12 JAP 1.1 V2 D Harry Schell 2

Maserati-Milano
Scuderia Milano Maserati 4CLT-50 Milano 1.5 L4s P Felice Bonetto 6
Franco Comotti 7

Ferrari-Jaguar
Clemente Biondetti Ferrari 166S Jaguar XK 3.4 L6 P Clemente Biondetti 7

Milano-Speluzzi
Scuderia Milano Milano 1 Speluzzi 1.5 L4s P Felice Bonetto 7
Vozači i konstruktori koji su nastupali s bolidma IndyCara na 500 milja Indianapolisa
Konstruktor Momčad / Sudionik Šasija Motor Gume Vozač Utrke

Kurtis Kraft-Offenhauser
Wynn's Friction Proofing Kurtis Offenhauser 4.5 L4 F Johnnie Parsons 3
Kurtis Kraft 3000 Offenhauser 3.0 L4C F Freddie Agabashian 3
John Zink Kurtis Kraft 3000 Offenhauser 4.5 L4 F Cecil Green 3
Granatelli-Sabourin Kurtis Kraft 3000 Offenhauser 4.5 L4 F Pat Flaherty 3
Hinkle Kurtis Kraft 3000 Offenhauser 4.5 L4 F Jack McGrath 3
Wolfe Kurtis Kraft 2000 Offenhauser 4.5 L4 F Joie Chitwood 3
Grant Piston Ring Kurtis Kraft 2000 Offenhauser 4.5 L4 F Walt Faulkner 3
Pete Wales Kurtis Kraft 2000 Offenhauser 4.5 L4 F Johnny McDowell 3
Morris Kurtis Kraft 2000 Offenhauser 4.5 L4 F Jerry Hoyt 3
Merz Engineering Kurtis Kraft 2000 Offenhauser 4.5 L4 F Sam Hanks 3
Brown Motor Co. Kurtis Kraft 2000 Offenhauser 4.5 L4 F Duke Dinsmore 3

Deidt-Offenhauser
Blue Crown Spark Plug Deidt Offenhauser 4.5 L4 F Bill Holland 3
Tony Bettenhausen 3
Howard Keck Deidt Offenhauser 4.5 L4 F Mauri Rose 3

Moore-Offenhauser
Blue Crown Spark Plug Moore Offenhauser 4.5 L4 F Lee Wallard 3

Lesowsky-Offenhauser
Blue Crown Spark Plug Lesovsky Offenhauser 4.5 L4 F George Connor 3

Nichels-Offenhauser
Russo-Nichels Nichels Offenhauser 4.5 L4 F Paul Russo 3

Marchese-Offenhauser
Bardahl Marchese Offenhauser 4.5 L4 F Myron Fohr 3

Stevens-Offenhauser
Belanger Motors Stevens Offenhauser 3.0 L4C F Duane Carter 3

Silnes-Offenhauser
Tuffy's Offy Silnes Offenhauser 4.5 L4 F Mack Hellings 3

Kalendar

[uredi | uredi kôd]
1 2 3 4
Velika nagrada Velike Britanije
III RAC Grand Prix d'Europe
Velika nagrada Monaka
XI Grand Prix Automobile de Monaco
500 milja Indianapolisa
XXXIV 500 Mile Race
Velika nagrada Švicarske
X Grosser Preis der Schweiz
Staza: Silverstone Staza: Monaco Staza: Indianapolis Staza: Bremgarten
Mjesto: Silverstone, Ujedinjeno Kraljevstvo Mjesto: Monte Carlo, Monako Mjesto: Speedway, Indiana, SAD Mjesto: Bern, Švicarska
Datum: 11.13. svibnja Datum: 19.21. svibnja Datum: 13.31. svibnja Datum: 2.4. lipnja
Dužina staze: 4,649 km Dužina staze: 3,181 km Dužina staze: 4,023 km Dužina staze: 7,280 km
Broj krugova: 70 Broj krugova: 100 Broj krugova: 138 Broj krugova: 42
Vrijeme na dan utrke: Vrijeme na dan utrke: Vrijeme na dan utrke: Vrijeme na dan utrke:
5 6 7
Velika nagrada Belgije
XII Grand Prix de Belgique
Velika nagrada Francuske
XXXVII Grand Prix de l'ACF
Velika nagrada Italije
XXI Gran Premio d'Italia
Staza: Spa-Francorchamps Staza: Reims-Gueux Staza: Monza
Mjesto: Stavelot, Belgija Mjesto: Gueux, Francuska Mjesto: Monza, Italija
Datum: 16.18. lipnja Datum: 31. kolovoza2. srpnja Datum: 1.3. rujna
Dužina staze: 14,120 km Dužina staze: 7,815 km Dužina staze: 6,300 km
Broj krugova: 35 Broj krugova: 64 Broj krugova: 80
Vrijeme na dan utrke: Vrijeme na dan utrke: Vrijeme na dan utrke:

Sažetak sezone

[uredi | uredi kôd]

Nakon Drugog svjetskog rata, točnije 1947. godine, osnovana je kategorija Formule 1 za Grand Prix utrke. Nakon nekoliko prijelaznih godina, uspostavljeno je Svjetsko automobilističko prvenstvo vozača, ono što danas zovemo Formulom 1.

Ideja, dakako, nije bila nova. Prvo Svjetsko automobilističko prvenstvo za konstruktore zapravo je održano još 1925. I tada je, baš kao što će biti slučaj četvrt stoljeća kasnije, dominantan bio Alfa Romeo, samo da bi se momčad nakon te jedne sezone povukla iz natjecanja. Prva titula ostala je njena, a prvaci su kasnije bili još Bugatti i Delage, a onda se sve urušilo i AIACR, FIA-in prethodnik, nije više imao što bodovati.

Godine 1931. pokrenuto je Europsko automobilističko prvenstvo kao zamjensko natjecanje, sada u konkurenciji vozača. Vozilo se s prekidima do izbijanja Drugog svjetskog rata. Prvi naslov prvaka je osvojio Ferdinando Minoia, a nakon njega titule su osvajali još Tazio Nuvolari, Bernd Rosemeyer i, triput, Rudolf Caracciola. Bilo je to vrijeme dominacije njemačkih Srebrnih strijela, a još i danas traju polemike o tome tko je trebao osvojiti titulu u prekinutom prvenstvu 1939., Mercedesov Hermann Lang ili Auto Unionov Hermann Paul Müller.

Kada je nakon rata ponovo pokrenuto utrkivanje za Veliku nagradu, u njemu neko vrijeme nije bilo Srebrnih strijela, jer je Nijemcima bilo zabranjeno sudjelovanje. To je Alfa Romeove tvorničke bolide učinilo gotovo nepobjedivima. Modeli 158 znani pod nadimkom Alfetta nisu samo izvučeni iz skrovišta u kojima su proveli rat, nego su bili i značajno dorađeni. Regulativa nove Grand Prix kategorije, od 1947. nazvane potpuno novim nazivom Formula 1, predviđala je ili kompresorske motore od 1,5 litre ili atmosferske motore trostruko veće zapremine. Alfa Romeova tvornica iz Milana, u državnom vlasništvu još od Duceova vremena, imala je značajno veće resurse od konkurenata koji su se mogli nadati pobjedi samo ako ne bi bilo niti jedne Alfette na startu.

Alfina tvornička momčad bila je nedodirljiva. Jean-Pierre Wimille smatran je najvećim vozačem tog vremena, a on, grof Carlo Felice Trossi i Achille Varzi naprosto su pobjeđivali sve pred sobom. A onda su zaredale tragedije. Varzi je poginuo na Bremgartenu 1948., Wimille na stazi Palermo u Buenos Airesu početkom sljedeće godine, dok je Trossi umro od raka u svibnju 1949. Unutar godine dana, nestala je čitava Alfa Romeova nepobjediva trojka. Momčad se još jednom povukla iz utrka, kojima je te 1949. počeo vladati Ferrari, no kada je objavljeno da počinje novo natjecanje - Svjetsko prvenstvo vozača 1950., Alfa Romeo je najavio da će se vratiti utrkama, s ostarjelom, ali unatoč tome vrlo konkurentnom Alfettom 158. Momčad je okupila trojicu vozača kojima je prezime počinjalo istim slovom.[1]

Nino Farina, bivši Nuvolarijev momčadski kolega i član izvorne momčadi Scuderia Ferrari, vratio se u veliku Alfettu kako bi vodio momčad 1950. Farina je nastupao za Alfa Corse od 1938. do 1940., a među bolidima koje je vozio se nalazila i Alfetta 158. Drugi vozač momčadi bio je Luigi Fagioli, talijanski automobilistički veteran koji je bio jedan od posljednjih preostalih vozača koji su se utrkivali u Srebrnim strijelama - dominantnim njemačkim automobilima tridesetih. S 52 godine, Fagioli je bio jedan od najstarijih vozača na gridu. Treće potpisivanje Alfa Romea bilo je kasno i pomalo neočekivano. Nakon što je početkom godine pobijedio na Velikoj nagradi Paua i Velikoj nagradi San Rema, neprvenstvenim utrkama Formule 1, Alfa Romeo je potpisao najboljeg argentinskog vozača Juana Manuela Fangia, kojeg je, nakon dominacije u Argentini, automobilski klub Argentine (Automóvil Club Argentino) poslao da ih predstavlja u Europi gdje je brzo ostavio trag.

Ferrari je zadržao vozačku postavu iz 1949. - Alberta Ascarija i Luigija Villoresija, no glavni suparnik Alfa Romea, izostao je s popisa za prvu utrku na Silverstoneu. Danas možda zvuči čudno, ali nitko tada nije mogao naslutiti da će novo prvenstvo zaživjeti, a kamoli koliko će postati važno. Ferrari je naprosto zaključio kako se ne isplati slati tvorničku momčad u Englesku, na superbrzu stazu na kojoj ionako nema osobitih šansi protiv snažnijih Alfetta, koje su u tom trenutku razvijale već preko 350 KS. Osim toga, Enzo Ferrari je bio i nezadovoljan početnim novcem koji su Britanci bili spremni platiti momčadima. pa je na kraju svega, Ferrari umjesto utrke na Silverstoneu, izabrao utrku Formule 2 koja se u isto vrijeme održavala u Monsu.


Bilo je sunčano i suho, ne i vruće. Ugodan kasnoproljetni dan u središnjoj Engleskoj, na jugu Northamptonshirea. Danas legendarna staza, Silverstone je tada bio jedan od mnogih napuštenih vojnih aerodroma preostalih nakon završetka rata. Prva je utrka ondje održana dvije godine ranije, a staza se — ponajprije zbog odličnog zemljopisnog položaja, dovoljno blizu najvećim engleskim gradovima da privuče publiku iz svih njih — počela nametati kao najozbiljniji kandidat za novi spiritualni dom britanskih utrka. Onaj pravi, stari, Brooklands, nepovratno je uništen tijekom rata i priča o kompetitivnim natjecanjima na njemu već je bila zauvijek gotova. Iako prave staze još nije ni bilo, razne bačve goriva dugo su služile kao markeri zavoja na nekadašnjoj pisti. Silverstone je dobio čast ne samo da ugosti Veliku nagradu Velike Britanije, nego je toj utrci te sezone dodijeljena i prestižna titula Velike nagrade Europe za tu sezonu, počasne titule koja je pedesetak godina dodjeljivana samo po jednoj utrci godišnje.

Kao što je već rečeno, Ferrari se nije pojavio na utrci, dok je Alfa Romeo uputio jednokratni poziv jednom od najboljih britanskih vozača, Regu Parnellu, za njegov domaći Grand Prix. Gianbattista Guidotti se također pojavio na gridu, kao zamjenski peti vozač za Alfa Romeo, no nije nastupio.

Maserati je imao šest bolida na utrci, no samo je Louis Chiron predstavljao tvorničku momčad Officine Alfieri Maserati. Od ostalih Maseratijevih bolida, tu je bila Scuderia Ambrosiana, koja je angažirala lokalne vozače, Davida Hampshirea i Davida Murraya, dok su za momčad Enrico Platé nastupali barun Emmanuel de Graffenried i tajlandski princ B. Bira. Svih pet vozača nastupalo je u bolidu Maserati 4CLT/48, dok je Joe Fry nastupao u zastarjeloj šasiji Maserati 4CL. Sedmi vozač Felice Bonetto je trebao nastupiti u modificiranoj šasiji 4CLT/50 za momčad Scuderia Milano, ali se nije pojavio na utrci.

Talbot-Lago je imao pet bolida na utrci. Za momčad Automobiles Talbot-Darracq su nastupali Yves Giraud-Cabantous i Eugène Martin u nadograđenoj šasiji T26C-DA, dok su u standardnoj šasiji T26C nastupali Louis Rosier i Philippe Étancelin. U T26C šasiji je nastupao i Johnny Claes za momčad Ecurie Belge. Svi vozači su imali iskustva vožnje u bolidima Talbot-Lago u neprvenstvenim utrkama Formule 1, osim Martina.

Posljednjih šest bolida činili su britanski proizvođači. U bolidima Alta GP nastupali su Joe Kelly i Geoffrey Crossley, s tim da je Kellyju ovo bio prvi nastup u Altinom bolidu, dok je Crossley imao iskustva u neprvenstvenim utrkama. U bolidima ERA, nastupala su četiri vozača. Cuth Harrison i Bob Gerard vozili su u staru prijeratnu šasiju tipa B, dok su u moderniju šasiju tipa E ušli Peter Walker i Leslie Johnson, kojeg je angažirao drugi britanski vozač, Taso Mathieson, za utrku u svom bolidu tipa E. Peti vozač je trebao biti jedan od suosnivača English Racing Automobilesa, Raymond Mays, no on je otkazao svoj nastup prije utrke.

Nekim je bolidima bilo zabranjeno sudjelovanje na Silverstoneu. Brian Shawe-Taylor planirao je ući u stari bolid ERA tipa B, a Tony Rolt u Delage. Oba su bolida smatrana neprikladnima za utrku zbog svoje velike starosti, te nisu mogli nastupiti. Ipak, Shawe-Taylor je nastupio kasnije u jednom dijelu utrke, tako što je dijelio Maseratijev bolid s Joeom Fryjem, dok je Rolt podijelio ERA-u s Peterom Walkerom.

Hersham and Walton Motors je bila treća britanska momčad koja je htjela nastupiti sa suosnivačem momčadi Georgeom Abecassisom, no njegov zahtjev je odbijen, zbog toga što mu je bolid bio previše nov.

Kvalifikacije

S odsustvom Ferrarija, Alfa Romeo nije imao izazov tijekom kvalifikacija u četvrtak. Nino Farina je osvojio pole position s 0,2 sekunde prednosti ispred momčadskog kolege Luigija Fagiolija i 0,4 sekunde ispred Juana Manuela Fangija u trećem Alfa Romeu. Četvrti Alfa Romeo Rega Parnella, ostvario je četvrto vrijeme s 1,4 sekunde iza Farine. Prince Bira bio je najbolji od Maseratija, pobijedivši Yvesa Girauda-Cabantousa i Eugènea Martina u Talbot-Lagu. Toulo de Graffenried u drugom Maseratiju na osmom mjestu, kasnio je za Farinom točno pet sekundi, dok je Louis Rosier u trećem Talbot-Lagu zauzeo devetu poziciju. Peter Walker u ERA-i, koji je ostvario deseto vrijeme s 5,8 sekundi zaostatka za Farinom, je bio najbolji vozač kod britanskih bolida. Najveće razočaranje je bio Louis Chiron u Maseratiju na jedanaestom mjestu, jer se od veterana automobilizma ipak očekivalo nešto više. Leslie Johnson i Bob Gerard bili su sljedeći u svojim ERA bolidima, dok je Philippe Étancelin zauzeo četrnaesto mjesto u Talbot-Lagu, sa sedam sekundi zaostatka za Farinom. Cuth Harrison na petnaestom mjestu je bio najlošiji od četiri bolida ERA-e. Od 16. do 20. mjesta, pozicije su zauzeli preostali bolidi Maseratija Davida Hampshirea, Davida Murraya i Joea Fryja, te dva Altina bolida Geoffa Crossleya i Joea Kellyja. Najlošije vrijeme kvalifikacija je odvezao Johnny Claes, koji je u Talbot-Lagu kasnio čak 18 sekundi za Farinom.

Utrka

Bolidi Alfa Romea su poveli utrku iz prvog startnog reda, s Ninom Farinom na prvom mjestu. Toulo de Graffenried je napredovao dva mjesta, dok je Yves Giraud-Cabantous izgubio dva mjesta. Peter Walker je s desetog mjesta pao na samo začelje zbog problema s mjenjačem. Leslie Johnson je postao prvi vozač koji je odustao, kada je njegov kompresor eksplodirao u drugom krugu. Ubrzo nakon njega, posljednji Walker je ušao u boks, te predao bolid Tonyju Roltu, ne bi li Rolt uspio napraviti nešto s bolidom čiji je mjenjač bio u kvaru. No u petom krugu, Rolt ponovo ulazi u boks, te odustaje. Tako su nakon samo pet krugova, dva od četiri bolida ERA-e odustala od utrke. Talbot-Lago Eugènea Martina se od početka utrke borio sa smanjenim dotokom ulja, te je Martin odustao u osmom krugu.

U 20. krugu poredak je izgledao: 1. Nino Farina (Alfa Romeo), 2. Luigi Fagioli (Alfa Romeo), 3. Juan Manuel Fangio (Alfa Romeo), 4. Reg Parnell (Alfa Romeo), 5. Prince Bira (Maserati), 6. Yves Giraud-Cabantous (Talbot-Lago), 7. Toulo de Graffenried (Maserati), 8. Louis Rosier (Talbot-Lago), 9. Philippe Étancelin (Talbot-Lago), 10. Cuth Harrison (ERA), 11. Bob Gerard (ERA), 12. David Hampshire (Maserati), 13. David Murray (Maserati), 14. Louis Chiron (Maserati), 15. Johnny Claes (Talbot-Lago), 16. Geoffrey Crossley (Alta), 17. Joe Kelly (Alta), 18. Joe Fry (Maserati).

Poredak vozača nakon utrke
1. Nino Farina 9
2. Luigi Fagioli 6
3. Reg Parnell 4
4. Yves Giraud-Cabantous 3
5. Louis Rosier 2

Poredak vozača nakon utrke
1. Nino Farina 9
2. Juan Manuel Fangio 9
3. Luigi Fagioli 6
4. Alberto Ascari 6
5. Louis Chiron 4

Poredak vozača nakon utrke
1. Nino Farina 9
2. Juan Manuel Fangio 9
3. Johnnie Parsons 9
4. Luigi Fagioli 6
5. Bill Holland 6

Poredak vozača nakon utrke
1. Nino Farina 18
2. Luigi Fagioli 12
3. Juan Manuel Fangio 9
4. Johnnie Parsons 9
5. Bill Holland 6

Poredak vozača nakon utrke
1. Nino Farina 22
2. Luigi Fagioli 18
3. Juan Manuel Fangio 17
4. Louis Rosier 10
5. Johnnie Parsons 9

Poredak vozača nakon utrke
1. Juan Manuel Fangio 26
2. Luigi Fagioli 24
3. Nino Farina 22
4. Louis Rosier 10
5. Johnnie Parsons 9

Poredak vozača nakon utrke
1. Nino Farina 30
2. Juan Manuel Fangio 27
3. Luigi Fagioli 24
4. Louis Rosier 13
5. Alberto Ascari 11

Utrke

[uredi | uredi kôd]
Rd Velika nagrada Prvo startno mjesto Pobjednik vozač Pobjednik konstruktor
1 Velika nagrada Velike Britanije Nino Farina Nino Farina Alfa Romeo
2 Velika nagrada Monaka Juan Manuel Fangio Juan Manuel Fangio Alfa Romeo
3 500 milja Indianapolisa Walt Faulkner Johnnie Parsons Kurtis Kraft-Offenhauser
4 Velika nagrada Švicarske Juan Manuel Fangio Nino Farina Alfa Romeo
5 Velika nagrada Belgije Nino Farina Juan Manuel Fangio Alfa Romeo
6 Velika nagrada Francuske Juan Manuel Fangio Juan Manuel Fangio Alfa Romeo
7 Velika nagrada Italije Juan Manuel Fangio Nino Farina Alfa Romeo

Sistem bodovanja

[uredi | uredi kôd]

Sistem bodovanja u Formuli 1

Mjesto Bodovi
1. 8
2. 6
3. 4
4. 3
5. 2
Najbrži krug 1
  • Samo 4 najbolja rezultata u 7 utrka su se računala za prvenstvo vozača.

Rezultati utrka

[uredi | uredi kôd]

VN Velike Britanije

Poz. Br. Vozač Konstruktor Vrijeme Grid Bodovi
1. 2 Nino Farina Alfa Romeo 2 h 13 min 23,6 s 1. 9
2. 3 Luigi Fagioli Alfa Romeo + 2,6 s 2. 6
3. 4 Reg Parnell Alfa Romeo + 52,0 s 4. 4
4. 14 Yves Giraud-Cabantous Talbot-Lago-Talbot + 2 kruga 6. 3
5. 15 Louis Rosier Talbot-Lago-Talbot + 2 kruga 9. 2
Najbrži krug Nino Farina - 1 min 50,6 s

VN Monaka

Poz. Br. Vozač Konstruktor Vrijeme Grid Bodovi
1. 34 Juan Manuel Fangio Alfa Romeo 3 h 13 min 18,7 s 1. 9
2. 40 Alberto Ascari Ferrari + 1 krug 7. 6
3. 48 Louis Chiron Maserati + 2 kruga 8. 4
4. 42 Raymond Sommer Ferrari + 3 kruga 9. 3
5. 50 Prince Bira Maserati + 5 krugova 15. 2
Najbrži krug Juan Manuel Fangio - 1 min 51,0 s

Indianapolis 500

Poz. Br. Vozač Konstruktor Vrijeme Grid Bodovi
1. 1 Johnnie Parsons Kurtis Kraft-Offenhauser 2 h 46 min 55,97 s 5. 9
2. 3 Bill Holland Deidt-Offenhauser + 1 krug 10. 6
3. 31 Mauri Rose Deidt-Offenhauser + 1 krug 3. 4
4. 54 Cecil Green Kurtis Kraft-Offenhauser + 1 krug 12. 3
5. 17 Joie Chitwood
Tony Bettenhausen
Kurtis Kraft-Offenhauser + 2 kruga 9. 1
1
Najbrži krug Johnnie Parsons - 1 min 9,77 s

VN Švicarske

Poz. Br. Vozač Konstruktor Vrijeme Grid Bodovi
1. 16 Nino Farina Alfa Romeo 2h 02 min 53,7 s 2. 9
2. 12 Luigi Fagioli Alfa Romeo + 0,4 s 3. 6
3. 10 Louis Rosier Talbot-Lago-Talbot + 1 krug 10. 4
4. 30 Prince Bira Maserati + 2 kruga 8. 3
5. 34 Felice Bonetto Maserati + 2 kruga 12. 2
Najbrži krug Nino Farina - 2 min 41,6 s

VN Belgije

Poz. Br. Vozač Konstruktor Vrijeme Grid Bodovi
1. 10 Juan Manuel Fangio Alfa Romeo 2 h 47 min 26,0 s 2. 8
2. 12 Luigi Fagioli Alfa Romeo + 14,0 s 3. 6
3. 14 Louis Rosier Talbot-Lago-Talbot + 2 min 19,0 s 8. 4
4. 8 Nino Farina Alfa Romeo + 4 min 5,0 s 1. 4
5. 4 Alberto Ascari Ferrari + 1 krug 6. 3
Najbrži krug Nino Farina - 4 min 34,1 s

VN Francuske

Poz. Br. Vozač Konstruktor Vrijeme Grid Bodovi
1. 6 Juan Manuel Fangio Alfa Romeo 2 h 57 min 52,8 s 1. 9
2. 4 Luigi Fagioli Alfa Romeo + 25,7 s 3. 6
3. 14 Peter Whitehead Ferrari + 3 kruga 18. 4
4. 44 Robert Manzon Simca Gordini-Gordini + 3 kruga 12. 3
5. 16 Philippe Étancelin
Eugène Chaboud
Talbot-Lago-Talbot + 5 krugova 4. 1
1
Najbrži krug Juan Manuel Fangio - 2 min 35,6 s

VN Italije

Poz. Br. Vozač Konstruktor Vrijeme Grid Bodovi
1. 10 Nino Farina Alfa Romeo 2 h 51 min 17,4 s 3. 9
2. 48 Dorino Serafini
Alberto Ascari
Ferrari + 1 min 18,6 s 6. 3
3
3. 36 Luigi Fagioli Alfa Romeo + 1 min 35,6 s 5. 4
4. 58 Louis Rosier Talbot-Lago-Talbot + 5 krugova 13. 3
5. 25 Philippe Étancelin Talbot-Lago-Talbot + 5 krugova 16. 2
Najbrži krug Juan Manuel Fangio - 2 min 0,0 s

Poredak

[uredi | uredi kôd]
Mjesto Vozač Bodovi VBR
MNK
500
ŠVI
BEL
FRA
ITA
1. Nino Farina 30 9 8 3 8
2. Juan Manuel Fangio 27 9 8 8
3. Luigi Fagioli 24 6 6 6 6 4
4. Louis Rosier 13 2 4 4 3
5. Alberto Ascari 11 6 2 3
6. Johnnie Parsons 9 9
7. Bill Holland 6 6
8. Prince Bira 5 2 3
9. Peter Whitehead 4 4
10. Louis Chiron 4 4
11. Reg Parnell 4 4
12. Mauri Rose 4 4
13. Dorino Serafini 3 3
14. Yves Giraud-Cabantous 3 3
15. Raymond Sommer 3 3
16. Robert Manzon 3 3
17. Cecil Green 3 3
18. Philippe Étancelin 3 1 2
19. Felice Bonetto 2 2
20. Eugène Chaboud 1 1
21. Joie Chitwood 1 1
22. Tony Bettenhausen 1 1
Mjesto Vozač Bodovi VBR
MNK
500
ŠVI
BEL
FRA
ITA
  • Luigi Fagioli je osvojio ukupno 28 bodova, ali samo 24 boda osvojena u četiri najbolje utrke su se računala za prvenstvo vozača.
Boja Značenje
5 Osvojeni bodovi koji su se računali za prvenstvo vozača
5 Osvojeni bodovi koji se nisu računali za prvenstvo vozača
Vozač nije osvojio bodove u utrci
Vozač nije nastupao na utrci

Kvalifikacije

[uredi | uredi kôd]
Poz. VBR
Poz.
1. Farina 1.
2. Fagioli 2.
3. Fangio 3.
4. Parnell 4.
5. Bira 5.
6. Cabantous 6.
7. Martin 7.
8. De Graffenried 8.
9. Rosier 9.
10. Walker 10.
11. Chiron 11.
12. Johnson 12.
13. Gerard 13.
14. Étancelin 14.
15. Harrison 15.
16. Hampshire 16.
17. Crossley 17.
18. Murray 18.
19. Kelly 19.
20. Fry 20.
21. Claes 21.

Statistike

[uredi | uredi kôd]
Vozač Postolja Prvo startno
mjesto
Najbrži krug Krugovi
u vodstvu
1. mjesto 2. mjesto 3. mjesto
Nino Farina 3 - - 2 3 197
Juan Manuel Fangio 3 - - 4 3 179
Johnnie Parsons 1 - - - 1 115
Luigi Fagioli - 4 1 - - 8
Alberto Ascari - 2 - - - 2
Bill Holland - 1 - - - 8
Dorino Serafini - 1 - - - -
Louis Rosier - - 2 - - -
Reg Parnell - - 1 - - -
Louis Chiron - - 1 - - -
Mauri Rose - - 1 - - 15
Peter Whitehead - - 1 - - -
Walt Faulkner - - - 1 - -
Raymond Sommer - - - - - 5
Konstruktor Postolja Prvo startno
mjesto
Najbrži krug Krugovi
u vodstvu
1. mjesto 2. mjesto 3. mjesto
Alfa Romeo 6 4 2 6 6 384
Kurtis Kraft-Offenhauser 1 - - 1 1 115
Ferrari - 2 1 - - 2
Deidt-Offenhauser - 1 1 - - 23
Talbot-Lago-Talbot - - 2 - - 5
Maserati - - 1 - - -

Vodeći vozač i konstruktor u prvenstvu

[uredi | uredi kôd]

U rubrici bodovi, prikazana je bodovna prednost vodećeg vozača ispred drugoplasiranog, dok je žutom bojom označena utrka na kojoj je vozač osvojio naslov prvaka.

Utrka Vozač Bodovi
VN Velike Britanije Nino Farina 3
VN Monaka Nino Farina
Juan Manuel Fangio
0
Indianapolis 500 Nino Farina
Juan Manuel Fangio
Johnnie Parsons
0
VN Švicarske Nino Farina 6
VN Belgije 4
VN Francuske Juan Manuel Fangio 2
VN Italije Nino Farina 3
Datum Kategorija Naziv utrke Staza Pobjednik vozač Pobjednik konstruktor
8. siječnja Formula Libre IX Grand Prix de Buenos Aires Palermo Luigi Villoresi Ferrari
15. siječnja Formula Libre III Grand Prix du Général San Martín El Torreón Alberto Ascari Ferrari
22. siječnja Formula Libre IV Grand Prix de Rosario Rosario Luigi Villoresi Ferrari
10. travnja Formula 1 Velika nagrada Paua Pau Juan Manuel Fangio Maserati
10. travnja Formula 1 Richmond Trophy Goodwood Reg Parnell Maserati
16. travnja Formula 1 Velika nagrada San Rema Ospedaletti Juan Manuel Fangio Alfa Romeo
30. travnja Formula 1 Velika nagrada Pariza Montlhéry Georges Grignard Talbot-Lago
15. lipnja Formula 1 XII British Empire Trophy Douglas Bob Gerard ERA
9. srpnja Formula 1 Velika nagrada Barija Lungomare Nino Farina Alfa Romeo
13. srpnja Formula 1 IV J.C.C. Jersey Road Race Saint Helier Peter Whitehead Ferrari
16. srpnja Formula 1 XII Circuit de l'Albigeois Albi Louis Rosier Talbot-Lago
23. srpnja Formula 1 Velika nagrada Nizozemske Zandvoort Louis Rosier Talbot-Lago
30. srpnja Formula 1 Velika nagrada Nacija Geneva Juan Manuel Fangio Alfa Romeo
7. kolovoza Formula Libre I Nottingham Trophy Retford Gamston David Hampshire Maserati
12. kolovoza Formula 1 IV Ulster Trophy Dundrod Peter Whitehead Ferrari
15. kolovoza Formula 1 XIX Coppa Acerbo Pescara Juan Manuel Fangio Alfa Romeo
19. kolovoza Formula Libre I Sheffield Telegraph Trophy Retford Gamston Cuth Harrison ERA
26. kolovoza Formula 1 II BRDC International Trophy Silverstone Nino Farina Alfa Romeo
30. rujna Formula 1 III Goodwood Trophy Goodwood Reg Parnell BRM
29. listopada Formula 1 X Gran Premio de Penya Rhin Pedralbes Alberto Ascari Ferrari
17. prosinca Formula Libre Chilean Grand Prix Pedro de Valdivia Norte Juan Manuel Fangio Ferrari

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Sretan ti rođendan, Formulo 1 Telesport F1. Objavljeno 14. svibnja 2021. Pristupljeno 1. srpnja 2021.

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
Nedovršeni članak Formula 1 – sezona 1950. koji govori o sezoni Formule 1 treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.