Prijeđi na sadržaj

Hidroelektrična energija

Ova je stranica stvorena ili dopunjena u okviru WikiProjekta 10000. Kliknite ovdje za više informacija.
Izvor: Wikipedija

Radovi u tijeku!

Jedan vrijedni suradnik upravo radi na ovom članku!
Mole se ostali suradnici da NE UREĐUJU članak dok je ova obavijest prisutna.
Koristite stranicu za razgovor ako imate komentare i pitanja u vezi s člankom.
Kada radovi budu gotovi predložak će ukloniti suradnik koji ga je postavio na članak!
Predložak može svatko ukloniti ako 24 sata nije bilo promjena u članku i njegovoj stranici za razgovor.

Brana Tri klanca u središnjoj Kini najveći je svjetski pogon za proizvodnju električne energije bilo koje vrste.

Hidroelektrična energija jest električna energija dobivena od mehaničke energije vode. Predstavlja 14 % svjetske električne energije, gotovo 4210 TWh u 2023.,[1] što je više od svih ostalih obnovljivih izvora zajedno, a također i više od nuklearne energije.[2] Hidroenergija može na zahtjev osigurati velike količine električne energije s niskim udjelom ugljika, što je čini ključnim elementom za stvaranje sigurnih i čistih sustava opskrbe električnom energijom.[2] Hidroelektrana koja ima branu i akumulaciju vode fleksibilan je izvor jer se količina proizvedene električne energije može povećati ili smanjiti u kratkom vremenu kao odgovor na promjenjivu potražnju. Nakon gradnje, hidroelektrana ne proizvodi izravan otpad i gotovo uvijek emitira znatno manje stakleničkih plinova od energetskih postrojenja na fosilna goriva.[3] Međutim, kada se gradi u nizinama kišnih šuma, gdje je dio šume potopljen, mogu se emitirati znatne količine stakleničkih plinova.[4]

Izgradnja hidroelektrana može imati značajan utjecaj na okoliš, prvenstveno u gubitku obradivog zemljišta i raseljavanju stanovništva.[5][6] One također narušavaju ekosustave rijeka, utječući na staništa, zamuljivanje i eroziju. Dok brane mogu ublažiti rizike od poplava, kolaps brana može imati katastrofalne učinke.

Godine 2021. globalno instalirani hidroenergetski kapaciteti dosegli su gotovo 1400 GW, što je najviše među svim tehnologijama obnovljive energije.[7] Hidroenergija ima značajan udjel u zemljama poput Brazila, Norveške i Kine.[8] Energija plime i oseke može se koristiti u prigodnim obalnim područjima.

Kina je 2022. godine dodala 24 GW hidroelektrične snage, što čini gotovo tri četvrtine globalnih povećanja kapaciteta hidroelektrana. Europa je dodala 2 GW, svoj najveći iznos od 1990. Globalno je 2022. proizvodnja hidroelektrične energije porasla za 70 TWh (+2%), ostajući najveći obnovljivi izvor energije i nadmašujući sve druge tehnologije njezine proizvodnje zajedno.[9]

Povijest

[uredi | uredi kôd]

Hidroenergija se od davnina koristla za mljevenje brašna i druge poslove. U kasnome 18. stoljeću hidraulička energija osigurala je izvor energije potreban za početak industrijske revolucije. Sredinom 1700-ih francuski je inženjer Bernard Forest de Bélidor objavio Architecture Hydraulique, u kojemu su opisani hidraulični strojevi s okomitom i vodoravnom osi, a 1771. kombinacija vodene snage, vodenog okvira i kontinuirane proizvodnje Richarda Arkwrighta odigrala je značajnu ulogu u razvoju tvorničkog sustava. [10] U 1840-ima razvijene su hidrauličke mreže za proizvodnju i prijenos hidroenergije krajnjim korisnicima.

Do kraja 19. stoljeća razvijen je električni generator koji se mogao spojiti s hidraulikom.[11] Rastuća potražnja industrijske revolucije poticala je razvoj u tom smjeru.[12] William Armstrong 1878. godine u Cragsideu u Northumberlandu u Engleskoj razvio je prvu hidroelektranu na svijetu, a koristio ju je za napajanje lučne svjetiljke u svojoj umjetničkoj galeriji. [13] Stara elektrana Schoelkopf br. 1 u blizini slapova Niagare počela je proizvoditi električnu energiju 1881. godine; ona je korištena za manji broj lučnih svjetiljaka u mjestu Niagara Falls. Prva Edisonova hidroelektrana Vulcan Street Plant proradila je 30. rujna 1882. u Appletonu u Wisconsinu, sa snagom od oko 12,5 kilovata.[14] Do 1886. bilo je 45 hidroelektrana u Sjedinjenim Državama i Kanadi; a do 1889. bilo ih je 200 samo u Sjedinjenim Državama.[11]

Pogon elektrogeneratora dvorca Warwick na vodeni pogon, korištena za proizvodnju električne energije za dvorac od 1894. do 1940.

Početkom 20. stoljeća mnoge su male hidroelektrane gradile komercijalne tvrtke u planinama u blizini gradskih područja. U Grenobleu je1925. Međunarodnu izložbu hidroenergije i turizma posjetilo više od milijun posjetitelja. Kako su elektrane postajale sve veće, njihove povezane brane omogućile su kontrolu poplava, navodnjavanje i plovidbu. Američki Bureau of Reclamation koji je početkom 20. stoljeća započeo niz projekata navodnjavanja na zapadu zemlje, sada je gradio velike energetske sustave kao što je Hooverova brana iz 1928. godine. [15]

Hidroelektrane su se nastavile povećavati tijekom 20. stoljeća. Početna elektrana na Hooverovoj brani od 1345 MW bila je najveća svjetska hidroelektrana 1936.; zasjenila ju je 1942. hidroelektrana Grand Coulee od 6,809 MW. [16] Hidroelektrana Itaipu otvorena je 1984. u Južnoj Americi kao najveća, sa snagom od 14 GW, ali ju je 2008. nadmašila hidroelektrana Tri klanca u Kini s 22,5 GW. Hidroelektrična energija sada opskrbljuje zemlje poput Norveške, Demokratske Republike Kongo, Paragvaja i Brazila s više od 85 % njihove električne energije.

Budući potencijal

[uredi | uredi kôd]

Neke su zemlje do kraja razvile svoj hidroenergetski potencijal i imaju vrlo malo prostora za rast: Švicarska proizvodi 88 % svog potencijala, a Meksiko 80 %.[17] Godine 2021. Međunarodna agencija za energiju (IEA) izjavila je da su potrebni dodatni napori kako bi se ograničile klimatske promjene.[18] Godine 2022. objavila je glavnu prognozu od dodanog 141 GW stvorenog hidroenergijom u razdoblju od 2022. do 2027., što je malo niže od implementacije od 2017. do 2022. godine. Budući da su vremena za dobivanje ekoloških dozvola i izgradnju duga, procjenjuju da će hidroenergetski potencijal ostati ograničen, sa samo dodatnih 40 GW koji se smatraju mogućima u scenariju ubrzanog razvoja.[7]

IEA je 2021. istaknula velike potrebe za modernizacijom postojećih sustava.[2]:67

Metode stvaranja

[uredi | uredi kôd]

 

Akumulacijske elektrane

[uredi | uredi kôd]

Većina hidroelektrične energije dolazi iz potencijalne energije voda pregrađenih branom koje pokreće vodenu turbinu i s njom povezan generator. Snaga dobivena od vode ovisi o volumenu i visinskoj razlici između zahvata vode i turbine. Tlačni cjevovod dovodi vodu iz akumulacijskog jezera na turbinu.[19]

Reverzibilne elektrane

[uredi | uredi kôd]

Ova metoda proizvodi električnu energiju za opskrbu velikih vršnih zahtjeva premještanjem vode između rezervoara na različitim nadmorskim visinama. U vrijeme niske potražnje za električnom energijom, višak proizvodnog kapaciteta koristi se za pumpanje vode u viši rezervoar. [2] Kada potražnja postane veća, voda se kroz turbinu vraća natrag u donji rezervoar. U 2021. reverzibilne elektrane osigurale su gotovo 85 % od svjetskih 190 GW skladištenja energije iz električne mreže.[2] Reverzibilne elektrane ukupno stvaraju gubitak energije.[20]

Protočne elektrane

[uredi | uredi kôd]

Protočne su hidroelektrane one s malim ili nikakvim akumulacijskim kapacitetom, tako da je samo trenutačno dolazeća voda dostupna za proizvodnju, a prekomjerni dotok ostaje neiskorišten. Stalan i značajan dotok vode iz jezera ili postojeće akumulacije uzvodno značajna je prednost pri izboru mjesta za protočne elektrane.[21]

Plimne elektrane

[uredi | uredi kôd]

Elektrana na plimu i oseku koristi dnevne oscilacije visine oceanske vode zbog plime i oseke; takvi su izvori vrlo predvidljivi, a ako uvjeti dopuštaju izgradnju akumulacija, također se mogu distribuirati za proizvodnju energije tijekom razdoblja velike potražnje. Energija plime i oseke dostupna je na relativno malom broju lokacija diljem svijeta.[22]

Veličine, vrste i kapaciteti hidroenergetskih objekata

[uredi | uredi kôd]

Klasifikacija hidroelektrana počinje s dvije najviše kategorije: [23]

  • male hidroelektrane
  • velike hidroelektrane.

Takva se klasifikacija temelji na nazivnom kapacitetu, a prag se razlikuje od zemlje do zemlje. Postrojenja s kapacitetom većim od 50 MW u pravilu se svugdje smatraju velikima. [23] U Kini je gornja granica za male hidroelektrane 25 MW, za Indiju 15 MW, a za veći dio Europe ispod 10 MW. [24]

Velike hidroelektrane

[uredi | uredi kôd]

Najveći proizvođači električne energije u svijetu su hidroelektrane. Postoje hidroelektrane koje mogu proizvesti više nego dvostruko više od instaliranih kapaciteta najvećih nuklearnih elektrana.

U svijetu je sada sedam postrojenja s preko 10000 MW instalirane snage:[25]

hidroelektrana zemlja položaj instalirana snaga (MW)
1. Tri klanca NR Kina 30°49′15″N 111°00′08″E / 30.82083°N 111.00222°E / 30.82083; 111.00222 22 500
2. Baihetan Dam NR Kina 27°13′23″N 102°54′11″E / 27.22306°N 102.90306°E / 27.22306; 102.90306 16 000
3. Itaipu Dam Brazil

Paragvaj 		25°24′31″S 54°35′21″W / 25.40861°S 54.58917°W / -25.40861; -54.58917 14 000
4. Xiluodu Dam NR Kina 28°15′35″N 103°38′58″E / 28.25972°N 103.64944°E / 28.25972; 103.64944 13 860
5. Belo Monte Dam Brazil 03°06′57″S 51°47′45″W / 3.11583°S 51.79583°W / -3.11583; -51.79583 11 233
6. Guri Dam Venezuela 07°45′59″N 62°59′57″W / 7.76639°N 62.99917°W / 7.76639; -62.99917 10 235
7. Wudongde Dam NR Kina 26°20′2″N 102°37′48″E / 26.33389°N 102.63000°E / 26.33389; 102.63000 10 200

Male hidroelektrane

[uredi | uredi kôd]

Mala hidroelektrana služi maloj zajednici ili industrijskom postrojenju.

Male hidroelektrane mogu se spojiti na konvencionalne električne distribucijske mreže kao izvor jeftine obnovljive energije. Alternativno, projekti malih hidroelektrana mogu se graditi u izoliranim područjima koja bi bila neekonomična za opsluživanje iz mreže ili u područjima gdje ne postoji nacionalna elektrodistribucijska mreža. Budući da projekti malih hidroelektrana obično imaju minimalne akumulacije i građevinske radove, smatra se da imaju relativno malen utjecaj na okoliš u usporedbi s velikim hidroelektranama.

Mikroelektrane

[uredi | uredi kôd]

Mikro hidroelektrane su hidroelektrične instalacije koje obično proizvode do 100 kW snage. Ove instalacije mogu opskrbljivati strujom izolirani dom ili malu zajednicu, ili su ponekad spojene na električne mreže. Mnogo je takvih instalacija diljem svijeta, osobito u zemljama u razvoju jer mogu pružiti ekonomičan izvor energije bez kupnje goriva. [26] Mikrosustavi nadopunjuju fotonaponske solarne sustave jer je u mnogim područjima protok vode, a time i raspoloživa hidroenergija, najveća zimi kada je sunčeve energije najmanje.

Pikoelektrane

[uredi | uredi kôd]

Hidroelektrane za proizvodnju električne energije ispod 5 kW instalirane snage korisne su u malim, udaljenim zajednicama koje zahtijevaju samo malu količinu električne energije. Takve su elektrane obično protočne, što znači da se cijevima preusmjerava dio toka na nižu turbinu i ponovo ga se vraća u tok.

Izračun raspoložive snage

[uredi | uredi kôd]

Jednostavna formula za aproksimaciju proizvodnje električne energije u hidroelektrani je:

gdje je

  • snaga (u vatima )
  • (eta) koeficijent učinkovitosti (bezmjerni, skalarni koeficijent, u rasponu od 0 za potpuno neučinkovito do 1 za potpuno učinkovito).
  • ( rho ) gustoća vode (~1000 kg / m 3 )
  • volumni protok (u m 3 /s)
  • maseni protok (u kg/s)
  • (delta h) promjena visine (u metrima)
  • gravitacijsko ubrzanje (9.8 m/s 2 )

Učinkovitost je često veća (tj. bliža 1) s većim i modernijim turbinama. Godišnja proizvodnja električne energije ovisi o raspoloživoj zalihi vode. U nekim instalacijama postoje velike oscilacije u protoku vode tijekom godine.

Osobine

[uredi | uredi kôd]

Prednosti

[uredi | uredi kôd]
Elektrana Ffestiniog može proizvesti 360 MW električne energije unutar 60 sekundi od pojave potražnje.

Fleksibilnost

[uredi | uredi kôd]

Hidroenergija je fleksibilan izvor električne energije jer se stanice mogu vrlo brzo povećavati i smanjivati kako bi se prilagodile promjenjivim zahtjevima za energijom. [25] Hidroturbine imaju vrijeme pokretanja reda veličine nekoliko minuta. [27] Iako je baterija brža, njen kapacitet je malen u usporedbi s vodom. [2] Potrebno je manje od 10 minuta da se većina hidro jedinica dovede od hladnog pokretanja do punog opterećenja; ovo je brže od nuklearne energije i gotovo svih fosilnih goriva. [28] Proizvodnja električne energije također se može brzo smanjiti kada postoji višak proizvodnje električne energije. [29] Stoga se ograničeni kapacitet hidroelektrana općenito ne koristi za proizvodnju osnovne energije osim za ispražnjenje bazena od poplava ili zadovoljavanje nizvodnih potreba. [30] Umjesto toga, može poslužiti kao rezerva za generatore koji nisu hidroelektrane. [29]

Snaga visoke vrijednosti

[uredi | uredi kôd]

Glavna prednost konvencionalnih brana hidroelektrana s akumulacijama je njihova sposobnost skladištenja vode po niskoj cijeni za kasnije slanje kao čista električna energija visoke vrijednosti. Godine 2021. IEA je procijenila da "akumulacije svih postojećih konvencionalnih hidroelektrana zajedno mogu pohraniti ukupno 1500 teravat-sati (TWh) električne energije u jednom punom ciklusu", što je "oko 170 puta više energije od globalne flote crpne hidroelektrane". [2] Ne očekuje se da će kapacitet baterijskog skladištenja nadmašiti kapacitet pumpnog skladištenja tijekom 2020-ih. [2] Kada se koristi kao vršna snaga za zadovoljenje potražnje, hidroelektrična energija ima veću vrijednost od osnovne snage i mnogo veću vrijednost u usporedbi s povremenim izvorima energije kao što su vjetar i sunce.

Hidroelektrane imaju dug ekonomski vijek, a neke elektrane još uvijek rade nakon 50-100 godina. [31] Operativni troškovi rada također su obično niski, jer su postrojenja automatizirana i imaju malo osoblja na gradilištu tijekom normalnog rada.

Tamo gdje brana ima višestruku namjenu, može se dodati hidroelektrana uz relativno niske troškove izgradnje, pružajući koristan dotok prihoda za nadoknadu troškova rada brane. Izračunato je da će prodaja električne energije iz brane Tri klanca pokriti troškove izgradnje nakon 5 do 8 godina pune proizvodnje.[32] Međutim, neki podaci pokazuju da će u većini zemalja velike hidroelektrane biti preskupe i predugo će se graditi da bi se ostvario pozitivan povrat prilagođen riziku, osim ako se ne uvedu odgovarajuće mjere upravljanja rizikom. [33]

Prikladnost za industrijske primjene

[uredi | uredi kôd]

Dok mnogi hidroelektrični projekti opskrbljuju javne električne mreže, neki su stvoreni da služe određenim industrijskim poduzećima. Namjenski projekti hidroelektrana često se grade kako bi se osigurale znatne količine električne energije potrebne za, na primjer, postrojenja za elektrolizu aluminija . Brana Grand Coulee prešla je na podršku Alcoa aluminiju u Bellinghamu, Washington, Sjedinjene Države za američke zrakoplove iz Drugog svjetskog rata prije nego što joj je bilo dopušteno opskrbljivati navodnjavanje i struju građanima (uz aluminijsku energiju) nakon rata. U Surinamu je akumulacija Brokopondo izgrađena za opskrbu električnom energijom za industriju aluminija Alcoa . Novozelandska elektrana Manapouri izgrađena je za opskrbu električnom energijom talionice aluminija u Tiwai Pointu.

Smanjena emisija CO2

[uredi | uredi kôd]

Budući da brane hidroelektrana ne koriste gorivo, proizvodnja električne energije ne proizvodi ugljični dioksid . Dok se ugljični dioksid inicijalno proizvodi tijekom izgradnje projekta, a nešto metana godišnje ispusti rezervoari, hidroelektrane imaju jednu od najnižih emisija stakleničkih plinova u životnom ciklusu za proizvodnju električne energije. [34] Nizak utjecaj hidroelektrične energije na stakleničke plinove posebno je prisutan u umjerenim klimatskim područjima . Veći utjecaj na emisiju stakleničkih plinova nalazi se u tropskim regijama jer rezervoari elektrana u tropskim regijama proizvode veću količinu metana od onih u umjerenim područjima. [35]

Kao i drugi izvori nefosilnih goriva, hidroenergija također nema emisije sumpornog dioksida, dušikovih oksida ili drugih čestica.

Ostale namjene akumulacija

[uredi | uredi kôd]

Akumulacije stvorene hidroelektranama često pružaju sadržaje za sportove na vodi, a same postaju turističke atrakcije. U nekim je zemljama akvakultura u akumulacijama uobičajena. Višenamjenske brane postavljene za navodnjavanje podržavaju poljoprivredu uz relativno stalnu opskrbu vodom. Velike hidroelektrane mogu kontrolirati poplave, koje bi inače utjecale na ljude koji žive nizvodno od projekta. [36] Upravljanje branama koje se također koriste u druge svrhe, poput navodnjavanja, je komplicirano. [2]

Nedostatci

[uredi | uredi kôd]

Uništenje ekosustava i gubitak zemlje

[uredi | uredi kôd]
Brana Merowe u Sudanu . Hidroelektrane koje koriste brane potapaju velike površine zemlje zbog potrebe za akumulacijom . Ove promjene boje tla ili albeda, uz određene projekte koji istodobno potapaju prašume, mogu u ovim specifičnim slučajevima rezultirati utjecajem globalnog zatopljenja ili ekvivalentnim stakleničkim plinovima tijekom životnog ciklusa projekata hidroelektrana, koji potencijalno premašuju utjecaj elektrana na ugljen.

Velike akumulacije povezane s tradicionalnim hidroelektranama rezultiraju potapanjem velikih područja uzvodno od brana, ponekad uništavajući biološki bogate i produktivne nizinske i riječne dolinske šume, močvare i travnjake. Izgradnja brana prekida tok rijeka i može naštetiti lokalnim ekosustavima, a izgradnja velikih brana i akumulacija često uključuje raseljavanje ljudi i divljih životinja. [25] Gubitak zemlje često je pogoršan fragmentacijom staništa okolnih područja uzrokovanom akumulacijom. [37]

Projekti hidroelektrana mogu biti štetni za okolne vodene ekosustave i uzvodno i nizvodno od lokacije elektrane. Proizvodnja hidroelektrične energije mijenja nizvodni riječni okoliš. Voda koja izlazi iz turbine obično sadrži vrlo malo suspendiranog sedimenta, što može dovesti do struganja riječnih korita i gubitka riječnih obala. [38] Turbine će također ubiti velike dijelove faune koja prolazi kroz njih, na primjer 70% jegulja koje prolaze kroz turbine će odmah nestati. [39] [40] [41] Budući da se zatvarači turbina često povremeno otvaraju, uočavaju se brze ili čak dnevne fluktuacije riječnog toka. [42]

Suša i gubitak vode isparavanjem

[uredi | uredi kôd]

Suša i sezonske promjene padalina mogu ozbiljno ograničiti hidroenergiju. [2] Voda se također može izgubiti isparavanjem. [43]

Zamuljivanje i smanjenje protoka

[uredi | uredi kôd]

Kada voda teče, ona ima sposobnost transporta čestica težih od sebe nizvodno. To ima negativan učinak na brane i posljedično na njihove elektrane, posebno one na rijekama ili unutar slivova s visokim nanosom mulja. Nanos mulja može ispuniti akumulaciju i smanjiti njenu sposobnost kontrole poplava te uzrokovati dodatni horizontalni pritisak na uzvodni dio brane. Na kraju, neki rezervoari mogu postati puni sedimenta i beskorisni ili se mogu preliti tijekom poplave i pokvariti. [44] [45]

Emisije metana iz akumulacije

[uredi | uredi kôd]
Hooverova brana u Sjedinjenim Državama velika je konvencionalna hidroelektrana s branom, s instaliranim kapacitetom od 2,080 MW .

Niži pozitivni učinci nalaze se u tropskim regijama. U nizinskim prašumskim područjima, gdje je potrebno natapanje dijela šume, uočeno je da rezervoari elektrana proizvode značajne količine metana . [46] To je zbog biljnog materijala u poplavljenim područjima koji se raspada u anaerobnom okruženju i stvara metan, staklenički plin . Prema izvješću Svjetske komisije za brane, [47] gdje je akumulacija velika u usporedbi s proizvodnim kapacitetom (manje od 100 vata po kvadratnom metru površine) i nije poduzeto krčenje šuma u tom području prije zatvaranja rezervoara, emisije stakleničkih plinova iz rezervoara mogu biti veće od onih iz konvencionalnog termoelektrane na naftu. [48]

Preseljenje stanovništva

[uredi | uredi kôd]

Još jedan nedostatak brana hidroelektrana je potreba za preseljenjem ljudi koji žive tamo gdje su planirane akumulacije. Godine 2000. Svjetska komisija za brane procijenila je da su brane fizički premjestile 40–80 milijuna ljudi diljem svijeta. [49]

Rizici od kolapsa brana

[uredi | uredi kôd]

Budući da veliki konvencionalni hidroelektrani s branama zadržavaju velike količine vode, kvar zbog loše izgradnje, prirodnih katastrofa ili sabotaže može biti katastrofalan za nizvodna naselja i infrastrukturu.

Tijekom tajfuna Nina 1975. brana Banqiao u južnoj Kini je propala kada je u roku od 24 sata palo više od godinu dana kiše (vidi kvar brane Banqiao 1975. ). Nastala poplava rezultirala je smrću 26.000 ljudi, a još 145.000 od epidemija. Milijuni su ostali bez domova.

Izgradnja brane na geološki neprikladnom mjestu može uzrokovati katastrofe poput katastrofe na brani Vajont u Italiji 1963. godine, gdje je poginulo gotovo 2000 ljudi. [50]

Kvar brane Malpasset u Fréjusu na Francuskoj rivijeri (Côte d'Azur), južna Francuska, srušio se 2. prosinca 1959., usmrtivši 423 osobe u poplavi koja je nastala. [51]

Manje brane i mikro hidroelektrane stvaraju manji rizik, ali mogu stvarati stalne opasnosti čak i nakon stavljanja izvan pogona. Na primjer, brana Kelly Barnes s malim zemljanim nasipom propala je 1977., dvadeset godina nakon što je njena elektrana zatvorena, uzrokujući 39 smrtnih slučajeva. [52]

Hidroenergija po državama

[uredi | uredi kôd]
Udio proizvodnje električne energije u hidroelektranama 2022. godine[53]
Godišnja proizvodnja hidroelektrične energije po kontinentima[54]
Pproizvodnja hidroelektrične energije po državama 2021. godine (engleski)[54]

U 2022. hidroelektrane su proizvele 4.289 TWh, 15% ukupne električne energije i polovicu obnovljivih izvora. Od ukupne količine u svijetu najviše je proizvela Kina (30%), zatim Brazil (10%), Kanada (9,2%), Sjedinjene Države (5,8%) i Rusija (4,6%).

Paragvaj proizvodi gotovo svu svoju električnu energiju iz hidroelektrana i izvozi daleko više nego što koristi. [55] Veća postrojenja obično grade i njima upravljaju nacionalne vlade, tako da je većina kapaciteta (70%) u javnom vlasništvu, unatoč činjenici da je većina postrojenja (gotovo 70%) u vlasništvu i pod upravom privatnog sektora, od 2021. [2]

Sljedeća tablica navodi ove podatke za svaku zemlju:

Izvor podataka je Ember koji datira do 2023. godine osim ako nije drugačije navedeno. [54] Uključuje samo zemlje proizvodnjom većom od 1 TWh.

država proizv.
(TWh) 		%
proizv. 		kap.
(GW) 		% kap.
growth 		fakt.
kap.
Svijet 4183,41 14,2 1267,90 0,6 38%
NR Kina 1226,00 13,0 370,60 0,8 38%
Brazil 428,65 60,4 109,90 0,1 50%
Kanada 364,20 57,5 83,31 0,0 50%
SAD 233,96 5,5 86,66 0,0 31%
Rusija 200,87 17,1 50,57 -1,6 45%
Indija 149,17 7,6 47,33 0,2 36%
Norveška 135,96 88,5 34,40 0,4 45%
Vijetnam 80,90 29,3 22,64 0,5 41%
Japan 74,50 7,4 28,22 0,1 30%
Švedska 66,07 39,7 16,40 0,0 46%
Venezuela (2022) 65,68 77,6 16,81 0,0 45%
Turska 63,72 19,9 31,78 0,7 23%
Kolumbija 54,24 62,5 13,21 5,3 47%
Francuska 53,19 10,4 24,14 -0,4 25%
Paragvaj (2022) 43,87 99,7 8,81 0,0 57%
Austrija 39,79 59,4 14,71 -1,4 31%
Švicarska 39,00 54,8 15,28 1,4 29%
Italija 37,94 14,5 18,85 -0,4 23%
Pakistan 37,90 23,5 10,64 0,0 41%
Laos (2022) 33,40 72,7 9,65 7,7 40%
Malezija 31,51 16,8 6,21 0,0 58%
Peru 31,51 52,6 5,50 0,0 65%
Argentina 29,90 20,4 10,39 0,0 33%
Ekvador 26,61 76,4 5,19 0,0 59%
Novi Zeland 26,04 58,5 5,68 0,0 52%
Indonezija 24,59 7,0 6,78 1,3 41%
Čile 23,90 28,6 7,47 2,5 37%
Iran 22,65 5,9 11,68 1,6 22%
Meksiko 20,40 5,8 13,30 0,0 18%
Španjolska 20,01 7,4 16,81 0,0 14%
Njemačka 19,47 3,9 5,74 2,1 39%
Tadžikistan (2022) 18,66 89,4 5,76 0,3 37%
Rumunjska 18,30 32,5 6,57 0,0 32%
Zambija (2022) 17,09 87,8 3,17 17,0 62%
Mozambik (2022) 15,49 81,4 2,19 0,0 81%
Australija 15,26 5,6 8,44 9,5 21%
Finska 15,11 18,9 3,18 0,3 54%
Etiopija (2022) 14,75 95,7 4,82 18,4 35%
Island (2022) 13,94 70,2 2,11 0,0 75%
Egipat 13,82 6,3 2,83 0,0 56%
Sjeverna Koreja (2022) 12,82 57,5 4,89 0,6 30%
Angola (2022) 12,64 74,6 3,73 0,0 39%
Srbija 12,19 32,0 2,49 0,0 56%
Kirgistan (2022) 11,90 85,9 2,78 0,0 49%
Ukrajina (2022) 11,10 9,9 4,82 0,0 26%
DR Kongo (2022) 11,00 99,6 2,93 12,3 43%
Sudan (2022) 11,00 61,6 1,48 0,0 85%
Portugal 10,98 24,5 8,19 0,0 15%
Gruzija 10,85 75,5 3,45 2,1 36%
Nepal (2022) 9,67 98,5 2,20 11,7 50%
Mjanmar 9,37 51,6 3,27 0,0 33%
Panama (2022) 9,24 69,2 1,84 1,7 57%
Filipini 9,08 7,7 3,09 1,6 34%
Butan (2022) 9,00 100,0 2,33 0,0 44%
Kazahstan 8,79 7,8 2,90 3,2 35%
Kostarika 8,45 70,5 2,37 1,7 41%
Nigerija 8,28 20,4 2,85 32,6 33%
Hrvatska 7,87 46,5 2,21 0,0 41%
Gana (2022) 7,50 33,3 1,58 0,0 54%
Albanija (2022) 6,96 99,4 2,49 -0,8 32%
Tajland 6,59 3,5 3,11 0,0 24%
Bosna i Hercegovina 6,37 37,4 1,84 0,0 40%
Zimbabve (2022) 5,88 65,9 1,08 0,0 62%
Ujedinjeno Kraljevstvo 5,19 1,8 2,19 0,0 27%
Šri Lanka (2022) 5,11 29,4 1,83 1,7 32%
Gvatemala (2022) 5,08 38,6 1,57 0,0 37%
Kamerun (2022) 5,00 61,6 0,81 0,0 70%
Uzbekistan (2022) 4,97 6,7 2,23 8,8 25%
Slovenija 4,96 32,6 1,16 -0,9 49%
Uganda (2022) 4,81 89,2 1,03 2,0 53%
Slovačka 4,63 15,6 1,62 0,0 33%
Kambodža (2022) 4,00 45,4 1,68 26,3 27%
Honduras (2022) 4,00 33,3 0,91 7,1 50%
Republika Kina 3,96 1,4 2,10 0,0 22%
Grčka 3,87 7,8 3,43 0,3 13%
Latvija 3,80 60,8 1,57 -1,3 28%
Južna Koreja 3,72 0,6 1,80 -0,6 24%
Urugvaj 3,62 27,4 1,54 0,0 27%
Obala Bjelokosti (2022) 3,35 30,1 0,88 0,0 43%
Bugarska 3,11 7,8 2,53 0,0 14%
Tanzanija (2022) 2,82 31,3 0,60 1,7 54%
Kenija 2,70 22,1 0,86 0,0 36%
Irak (2022) 2,65 2,3 1,56 0,0 19%
Poljska 2,38 1,4 0,98 0,0 28%
Češka 2,34 3,1 1,12 0,9 24%
Bolivija 2,31 19,0 0,74 0,0 36%
Crna Gora 2,13 52,1 0,70 0,0 35%
Armenija (2022) 2,00 22,8 1,35 0,0 17%
Gvineja (2022) 2,00 65,8 0,81 37,3 28%
JAR 1,69 0,7 0,75 0,0 26%
Sjeverna Makedonija 1,65 23,5 0,70 0,0 27%
Salvador 1,62 21,8 0,57 0,0 32%
Azerbajdžan (2022) 1,60 5,5 1,16 0,0 16%
Mali (2022) 1,40 37,3 0,46 43,8 35%
Malavi (2022) 1,05 77,8 0,39 0,0 31%
Dominikanska Republika (2022) 1,00 4,6 0,62 0,0 18%

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. ↑ Global Electricity Review 2024. Ember (engleski). 7. svibnja 2024. Pristupljeno 2. rujna 2024.
  2. ↑ a b c d e f g h i j k Hydropower Special Market Report – Analysis. IEA (engleski). 30. lipnja 2021. Pristupljeno 30. siječnja 2022.
  3. ↑ Renewables 2011 Global Status Report, page 25, Hydropower, REN21, published 2011, accessed 2016-02-19.
  4. ↑ de Faria, Felipe A M; Jaramillo, Paulina; Sawakuchi, Henrique O; Richey, Jeffrey E; Barros, Nathan. 1. prosinca 2015. Estimating greenhouse gas emissions from future Amazonian hydroelectric reservoirs. Environmental Research Letters. 10 (12): 124019. Bibcode:2015ERL....10l4019D. doi:10.1088/1748-9326/10/12/124019. ISSN 1748-9326
  5. ↑ Fearnside, Philip M. 1. srpnja 1989. Brazil's Balbina Dam: Environment versus the legacy of the Pharaohs in Amazonia. Environmental Management (engleski). 13 (4): 401–423. Bibcode:1989EnMan..13..401F. doi:10.1007/BF01867675. ISSN 1432-1009
  6. ↑ Yardley, Jim. 19. studenoga 2007. Chinese Dam Projects Criticized for Their Human Costs. The New York Times (engleski). ISSN 0362-4331. Pristupljeno 21. travnja 2023.
  7. ↑ a b IEA (2022), Renewables 2022, IEA, Paris https://www.iea.org/reports/renewables-2022, License: CC BY 4.0
  8. ↑ BP Statistical Review of World Energy 2019 (PDF). BP. Pristupljeno 28. ožujka 2020.
  9. ↑ Hydroelectricity. IEA – International Energy Agency. 28. travnja 2024.
  10. ↑ Maxine Berg, The age of manufactures, 1700-1820: Industry, innovation and work in Britain (Routledge, 2005).
  11. ↑ a b History of Hydropower. U.S. Department of Energy
  12. ↑ Hydroelectric Power. Water Encyclopedia
  13. ↑ Association for Industrial Archaeology. 1987. Industrial archaeology review, Volumes 10-11. Oxford University Press. str. 187
  14. ↑ Hydroelectric power - energy from falling water. Clara.net
  15. ↑ Boulder Canyon Project Act (PDF). 21. prosinca 1928. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 13. lipnja 2011.
  16. ↑ Hoover Dam and Lake Mead. U.S. Bureau of Reclamation
  17. ↑ Renewable Energy Essentials: Hydropower (PDF). IEA.org. International Energy Agency. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 29. ožujka 2017. Pristupljeno 16. siječnja 2017.
  18. ↑ Hydropower – Analysis. IEA (engleski). Pristupljeno 30. siječnja 2022.
  19. ↑ Hydroelectricity - Renewable Energy Generation. www.electricityforum.com
  20. ↑ Pumped Storage, Explained. Inačica izvorne stranice arhivirana 31. prosinca 2012.
  21. ↑ Run-of-the-River Hydropower Goes With the Flow. 31. siječnja 2012.
  22. ↑ Energy Resources: Tidal power. www.darvill.clara.net
  23. ↑ a b Kuriqi i Jurasz 2022.
  24. ↑ Nelson, V.C. 2011. Introduction to Renewable Energy. Taylor & Francis. str. 246. ISBN 978-1-4398-3450-3. Pristupljeno 27. travnja 2024.
  25. ↑ a b c Hemanth Kumar. Ožujak 2021. World's biggest hydroelectric power plants. Pristupljeno 5. veljače 2022.
  26. ↑ Micro Hydro in the fight against poverty. Tve.org. Inačica izvorne stranice arhivirana 26. travnja 2012. Pristupljeno 22. srpnja 2012.
  27. ↑ Robert A. Huggins. 1. rujna 2010. Energy Storage. Springer. str. 60. ISBN 978-1-4419-1023-3
  28. ↑ About 25% of U.S. power plants can start up within an hour - Today in Energy - U.S. Energy Information Administration (EIA). www.eia.gov. Pristupljeno 30. siječnja 2022.
  29. ↑ a b Bent Sørensen. 2004. Renewable Energy: Its Physics, Engineering, Use, Environmental Impacts, Economy, and Planning Aspects. Academic Press. str. 556–. ISBN 978-0-12-656153-1
  30. ↑ Geological Survey (U.S.). 1980. Geological Survey Professional Paper. U.S. Government Printing Office. str. 10
  31. ↑ Hydropower – A Way of Becoming Independent of Fossil Energy?  Arhivirana inačica izvorne stranice od 28. svibnja 2008. (Wayback Machine)
  32. ↑ Beyond Three Gorges in China. Waterpowermagazine.com. 10. siječnja 2007. Inačica izvorne stranice arhivirana 14. lipnja 2011.
  33. ↑ Ansar, Atif; Flyvbjerg, Bent; Budzier, Alexander; Lunn, Daniel. Ožujak 2014. Should We Build More Large Dams? The Actual Costs of Hydropower Megaproject Development. Energy Policy. 69: 43–56. arXiv:1409.0002. Bibcode:2014EnPol..69...43A. doi:10.1016/j.enpol.2013.10.069. SSRN 2406852
  34. ↑ 2018 Hydropower Status Report: Sector Trends and Insights (PDF). International Hydropower Association. 2018. str. 16. Pristupljeno 19. ožujka 2022.
  35. ↑ Wehrli, Bernhard. 1. rujna 2011. Climate science: Renewable but not carbon-free. Nature Geoscience. 4 (9): 585–586. Bibcode:2011NatGe...4..585W. doi:10.1038/ngeo1226
  36. ↑ Atkins, William. 2003. Hydroelectric Power. Water: Science and Issues. 2: 187–191
  37. ↑ Robbins, Paul. 2007. Hydropower. Encyclopedia of Environment and Society. 3
  38. ↑ Sedimentation Problems with Dams. Internationalrivers.org. Inačica izvorne stranice arhivirana 1. listopada 2010. Pristupljeno 16. srpnja 2010.
  39. ↑ Loss of European silver eel passing a hydropower station | Request PDF
  40. ↑ One in five fish dies from passing hydroelectric turbines
  41. ↑ Another nail in the coffin for endangered eels. 26. kolovoza 2019.
  42. ↑ Glowa, Sarah E.; Kneale, Andrea J.; Watkinson, Douglas A.; Ghamry, Haitham K.; Enders, Eva C.; Jardine, Timothy D. 10. veljače 2023. Applying a 2D-Hydrodynamic Model to Estimate Fish Stranding Risk Downstream from a Hydropeaking Hydroelectric Station. Ecohydrology. E2530. doi:10.1002/eco.2530
  43. ↑ John Macknick and others, A Review of Operational Water Consumption and Withdrawal Factors for Electricity Generating Technologies, National Renewable Energy Laboratory, Technical Report NREL/TP-6A20-50900.
  44. ↑ Patrick James, H Chansen. 1998. Teaching Case Studies in Reservoir Siltation and Catchment Erosion (PDF). TEMPUS Publications. Great Britain. str. 265–275. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 2. rujna 2009.
  45. ↑ Șentürk, Fuat. 1994. Hydraulics of dams and reservoirs reference. izdanje. Water Resources Publications. Highlands Ranch, Colo.. str. 375. ISBN 0-918334-80-2
  46. ↑ "Deliberate drowning of Brazil's rainforest is worsening climate change", Daniel Grossman 18 September 2019, New Scientist; retrieved 30 September 2020
  47. ↑ WCD Findal Report. Dams.org. 16. studenoga 2000. Inačica izvorne stranice arhivirana 21. kolovoza 2013.
  48. ↑ Graham-Rowe, Duncan. 24. veljače 2005. Hydroelectric power's dirty secret revealed. NewScientist.com
  49. ↑ Briefing of World Commission on Dams. Internationalrivers.org. 29. veljače 2008. Inačica izvorne stranice arhivirana 13. rujna 2008. Pristupljeno 3. rujna 2008.
  50. ↑ References may be found in the list of Dam failures.
  51. ↑ Bruel, Frank. La catastrophe de Malpasset en 1959. Pristupljeno 2. rujna 2015.
  52. ↑ Toccoa Flood USGS Historical Site, retrieved 02sep2009
  53. ↑ Share of electricity production from hydropower. Our World in Data. Pristupljeno 15. kolovoza 2023.
  54. ↑ a b c Yearly electricity data. ember-climate.org. 6. prosinca 2023. Pristupljeno 20. kolovoza 2024.
  55. ↑ Paraguay: a significant electricity exporter, but citizens suffer outages. Dialogo China. 14. lipnja 2022. Pristupljeno 30. prosinca 2023.

Literatura

[uredi | uredi kôd]
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Hidroelektrična_energija&oldid=7035762"