Prijeđi na sadržaj

Krešo Golik

Izvor: Wikipedija
Krešimir Golik
Krešimir Golik tijekom snimanja
Rođenje20. svibnja 1922.
Fužine
Smrt20. rujna 1996.
Zagreb
PseudonimGelimir Krešik[1]
Zanimanjefilmski i televizijski redatelj
Godine rada1948. – 1991.
WWW
Ostale nagrade
Pula 1971. - Brončana arena za režiju, Pula 1978. - Brončana arena za režiju, Nagrada Vladimir Nazor za životno djelo

portal o životopisima ‧ portal o filmu

Krešimir "Krešo" Golik (Fužine, 20. svibnja 1922.Zagreb, 20. rujna 1996.), bio je hrvatski filmski i TV redatelj. U stvaralačkoj karijeri koja je trajala pet desetljeća između kasnih 1940-ih i kasnih 1980-ih, Golik je režirao niz kritički hvaljenih igranih filmova i televizijskih serija. Radeći gotovo isključivo u zagrebačkim produkcijskim kućama Jadran Film, Zagreb Film i Croatia Film, Golik se smatra jednim od najvažnijih redatelja hrvatske kinematografije, a njegova komedija iz 1970. Tko pjeva zlo ne misli često se imenuje najboljim hrvatskim filmom ikada napravljenim.

Životopis

[uredi | uredi kôd]

Krešo Golik rođen je u Fužinama 1922. godine. Osnovnu školu polazio je u Fužinama, a gimnaziju i Grafičku školu u Senju i Zagrebu. Prvotno je bio sportski reporter na Radio Zagrebu te redatelj filmskih pregleda u Jadran filmu. Od 1947. godine profesionalno se bavio filmom.

Prvi cjelovečernji film mu je Plavi 9 (1950) što je ujedno i prva hrvatska zvučna komedija te prvi film iz sportskog života.[2] Tijekom 50-ih Golik je režirao Djevojku i hrast (1955). 1955. otkriveno je da je u razdoblju NDH napisao nagrađenu pripovijetku Ustaša se živ ne predaje,[3] zbog čega mu je bilo onemogućeno snimati vlastite filmove u Zagrebu iduće desetljeće. Za to vrijeme snimio je film Kala (1958.) u Sloveniji i nastavio je raditi kao asistent hrvatskim redateljima.[4] Njegov povratak obilježio je antologijski dokumentarac Od 3 do 22, jedan od najboljih dokumentarnih filmova jugoslavenskog "crnog vala". Film je nagrađivan u Oberhausenu, Locarnu i Beogradu. Također mu je bila uspješna i melodramatska komedija Imam dvije mame i dva tate. Snimao je i TV filmove i drame. Njegov najveći televizijski uspjeh bila je kultna komedija Gruntovčani, serija o životu seljana u Podravini. Snimljena je na kajkavskom dijalektu sjeverozapadne Hrvatske i prema scenariju Mladena Kerstnera. Uspjeh serije potaknuo je renesansu upotrebe dijalekata u suvremenoj hrvatskoj kulturi.

Od 1979. do 1989. predavao je kao profesor filmske režije na zagrebačkoj Akademiji za film, kazalište i televiziju (Akademija dramske umjetnosti). Autorski opus zaključio je televizijskom serijom Dirigenti i mužikaši (1991).

Filmovi i TV serije

[uredi | uredi kôd]

Redatelj

[uredi | uredi kôd]
  • Na novom putu (1948.)
  • Još jedan brod je zaplovio (1948.)
  • Autostrada Bratstvo-jedinstvo (1948.)
  • Plavi 9 (1950.)
  • Djevojka i hrast (1955.)
  • Kala (1958., suredatelj Andrej Hieng
  • Od 3 do 22 (1966.)
  • Šest koraka... do svjetskog rekorda (1967.)
  • Koreografija za kameru i plesače (1968.)
  • Imam dvije mame i dva tate (1968.)
  • Koliko to vrijedi (1969.)
  • Pucanj (1970.), TV film
  • Tko pjeva zlo ne misli (1970.)
  • Konflikt (1972.), TV film
  • Diskrecija zajamčena (1972.), TV film
  • Živjeti od ljubavi (1973.)
  • Razmeđa (1973.)
  • Gruntovčani (1975.), TV serija
  • Motel mjesečina (1976.), TV film
  • Pucanj (1977.)
  • Ljubica (1978.)
  • Inspektor Vinko (1984.), TV serija
  • Vila Orhideja (1988.)
  • Dirigenti i mužikaši (1990.), TV serija

Scenarist

[uredi | uredi kôd]
  • Još jedan brod je zaplovio (1948.)
  • Autostrada Bratstvo-jedinstvo (1948.)
  • Plavi 9 (1950.)
  • Žute i plave poljane (1960.)
  • Zaigrane osovine (1960.)
  • Na pragu grada (1960.)
  • Dozvane vode (1960.)
  • Martin u oblacima (1961.)
  • Prekobrojna (1962.)
  • Nikoletina Bursać (1964.)
  • Od 3 do 22 (1966.)
  • Šest koraka... do svjetskog rekorda (1967.)
  • Imam dvije mame i dva tate (1968.)
  • Koliko to vrijedi (1969.)
  • Tko pjeva zlo ne misli (1970.)
  • Živjeti od ljubavi (1973.)
  • Vila Orhideja (1988.)[5]

Nagrade i spomen

[uredi | uredi kôd]

U čast Goliku i njegovom djelu u Hrvatskoj je 1997. godine osnovana Vjesnikova godišnja nagrada za životni doprinos filmu, "nagrada Krešo Golik".

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. "U 4 humoristična oka Krešo Golik". Večernji list. 21. studenoga 1970. Pristupljeno 26. kolovoza 2024.
  2. FILM.HR ::: krešo golik. web.archive.org. 14. svibnja 2011. Inačica izvorne stranice arhivirana 14. svibnja 2011. Pristupljeno 16. srpnja 2021.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
  3. Polimac, Nenad. 25. travnja 2015. On je najvažniji snimatelj našeg filma: Čovjek kojem je vjerovao i jedan Orson Welles. Zašto je ostao u sjeni?. Jutarnji list. Inačica izvorne stranice arhivirana 18. svibnja 2021. Pristupljeno 2. studenoga 2022.
  4. Marković, Dario. 2003. Kragić, Bruno; Gilić, Nikica (ur.). Golik, Krešo. Filmski leksikon. Leksikografski zavod "Miroslav Krleža". Inačica izvorne stranice arhivirana 20. prosinca 2021. Pristupljeno 2. studenoga 2022.
  5. Krešo Golik, IMDB
  6. Općina Fužine. Facebook

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]