Nacrt:Hrvatske Zemlje u ranom srednjem vijeku

Ovo je nacrt članka koji svatko može uređivati. Članak u glavnom imenskom prostoru mora zadovoljavati kriterije, imati nepristrano gledište i navedene izvore. Sav sadržaj mora poštovati smjernicu o životopisima živih osoba, biti provjerljiv, enciklopedijske prirode i slobodnih autorskih prava. Članak mora biti pisan hrvatskim jezikom, wikipedijskim stilom i mora sadržavati wikipoveznice i kategorije. Nakon što su svi preduvjeti zadovoljeni i članak je sadržajno dovršen, postavite zahtjev za premještanje stranice u glavni imenski prostor. Članci s ovim predloškom za koje se nakon duljeg vremena utvrdi da ne zadovoljavaju osnovne uvjete o sadržaju vjerojatno će biti izbrisani. Predložak mogu ukloniti samo administratori. Zadnja izmjena: Ponor (razgovor | doprinosi) prije 12 minuta. (osvježi)

Hrvatske zemlje u ranom srednjem vijeku su zemlje koje su Hrvati naselili u ranom srednjem vijeku u razdoblju između 7. i 12. stoljeća. Pojam se također koristi za opis povijesti ranosrednjovjekovnih hrvatskih zemalja

Hrvatske zemlje u ranom srednjem vijeku

Hrvati su naselili Balkanski poluotok u 7. stoljeću. De administrando imperio koji je napisao bizantski car Konstantin VII Porfirogenet daje nam dobar opis hrvatskih zemalja. Prema Porfirogenetu Hrvati su naselili Pannonsku Hrvatsku (Donju Pannoniju) (koja će postati Slavonija) i Ilirk (koji će formirati Bosnu):

"...od Hrvata koji su naselili Dalmaciju odcijepio se jedan dio i zaposjeli Donju Panoniju i Ilirik..."

Porfirogenet je također objasnio da su panonski Hrvati imali svoju državu sa svojim knezom, koji je održavao dobre odnose s knezom Dalmacije:

"...i oni su imali samostalnog kneza, koji je održavao prijateljske veze, doduše samo preko poslanika, s hrvatskim knezom..."

Postojala su i mnoga druga plemena i oblasti koje Porfirogenet spominje u svom djelu. Hrvatsko pleme Neretvani, koje on naziva i Paganima, formiralo je svoju manju državu koja se prostirala od Cetine do Neretve. Nazvao ih je Pagani jer su se predugo pokrstili Još jedan dokument napisan mnogo prije Porfirogenet ovog vremena pod nazivom "Anali Franačkog Kraljevstva" spominje pleme zvano "Gudušćani". Osvojio ih je hrvatski knez Dalmacije Borna i ušli su u sastav hrvatske države. Njihova nacionalnost se zapravo ne zna, ali vrlo je vjerojatno da su bili hrvatsko pleme koje je živjelo negdje u blizini rijeke Gačke.

Još jedna Zemlja koju su Hrvati naselili o kojoj Porfirogenet piše je Bosna. Bosna za razliku od drugih Hrvatskih Zemalja nije nikad formirala svoju državu (do 1102) je bila pokraijna Hrvatske Kneževine i Kraljevine. Bosna je bila pozornica dvaju hrvatsko-bugarskih ratova. Supetarski kartular kaže da je ban bosanski jedan od 7 onih koji biraju kralja ako on umre bez muškog nasljednika. Znači titula "ban bosanski" nastala je mnogo ranije. Bosna će se nakon 1102. godine razviti u moćnu hrvatsku feudalnu državu. Zaključno, bilo je 5 hrvatskih zemalja u srednjem vijeku:

• Dalmacija (isto Primorska Hrvatska je glavna Hrvatska Zemlja iz koje Trpimirovići potiču)
• Donja Panonija (isto Panonska Hrvatska. U 819 su se Panonski Hrvati pod Ljudevitom Posavskom pobunili protiv Franačkog Carstva
• Guduščani (Hrvatsko pleme oko rijeke Gačke)
• Neretvani (isto Pagani su hrvatsko pleme koji su formirali svoju kneževinu koja je išla od Cetine do Neretve)
• Bosna (oblast u Primorskoj Hrvatskoj a kasnije Hrvatskoj Kraljevini)

Povijesni izgled ranosrednjovjekovnih hrvatskih zemalja

Hrvatske Zemlje u 7 stoljeću

Hrvatske Zemlje u 9 stoljeću

Hrvatske Zemlje u 10 stoljeću

Kraljevina Hrvatska u 11 stoljeću

7. stoljeće

Prvotno su Bijeli Hrvati u 9. stoljeću naselili rimsku provinciju Dalmaciju. Naselili su krajeve od Istre do Cetine. Odatle su se proširili i naselili Donju Panoniju i Ilirik

9. stoljeće

Do 9. stoljeća Hrvati su se pokrstili i formirali svoje kneževine. Postojala su tri glavna od njih:

• Donja Panonija (između rijeke Drave i Save zajedno s današnjim Zagorjem i dijelovima sjeverne Bosne)

• Primorska Hrvatska (Dalmacija od Istre do Cetine i oblast Bosna)

• Neretvanska Kneževina (Prostor od Cetine i Neretve)

10. stoljeće

U 10. stoljeću hrvatske zemlje ujedinio je kralj Tomislav i osnovao Hrvatsko kraljevstvo kojim je vladala dinastija Trpimirovića. Njegovo Kraljevstvo je bilo podijeljeno na 3 regije i čak je imao jednog vazala:

• Slavonija (bivša Donja Panonska Hrvatska)

• Dalmacija (Od Istre do Neretve)

• Bosna (od rijeke Bosne do Drine)

11. stoljeće

U vrijeme Kralja Petra Krešimira IV je Hrvatsko Kraljevstvo (prema Supetarskom Kartularu) bilo podjeljeno u 7 Banovina:

• Banovina Slavonija

• Banovina Bosna

• Banovina Požega

• Banovina Hrvatska

• Banovina Podravina

• Banovina Albanija (južne krajeve Kraljevine ne država Albanija)

•Banovina Srijem

Primorska Hrvatska

Kada su Hrvati stigli i naselili rimsku Dalmaciju, proširili su svoju vlast na Donju Panoniju i Ilirk (Bosnu). Primorska Hrvatska sastojala se od dvije oblasti. Dalmacija koja se prostirala od Istre do rijeke Cetine i Bosna koja se prostirala od rijeke Bosne do rijeke Drine. Prvi poznati knez Primorske Hrvatske bio je knez Višeslav. Iza sebe je ostavio prekrasnu krstionicu poznatu kao "Višeslavova krstionica". Bio je knez koji je dovršio pokrštavanje primorskih Hrvata. Ne zna se kako je izgledala njegova država, ali se može pretpostaviti da je obuhvaćala Dalmaciju (Istra do Cetine) i Bosnu. Naslijedio ga je Knez Borna (najvjerojatnije njegov sin). Knez Borna sudjelovao je u buni Ljudevita Posavskog (kneza Panonskih Hrvata) na strani franačkog carstva i pokorio pleme Gudušćani. Doživio je poraz u bitci na Kupi 819. godine gdje je umalo poginuo. Ljudevit će pljačkati njegovu zemlju sve dok knez Borna nije upotrijebio strategiju iscrpljivanja neprijatelja bijegom iz Bitke, što je uspjelo jer je knez Ljudevit bio prisiljen povući se u Panonsku Hrvatsku. Borna je umro 821. godine, a naslijedio ga je njegov nećak Vladislav. Tada je vojvoda Ljudevit bio poražen i pobjegao u Vladislavljev dio Dalmacije gdje je poginuo. Vladislav je vladao do 835. godine kao vjeran franački saveznik popravljajući štetu koju je nanio knez Ljudevit. Vladislava je naslijedio Mislav. S Neretljanima se borio protiv Mlečana, ali i arapskih gusara koji su opsjedali Dubrovnik. Sagradio je crkvu Svetog Jurja na Putaljima. Vladao je od 835-839

Trpimirovići

Mislava je naslijedio knez Trpimir I začetnik dinastije Trpimirović. Knez je postao 845. Prema njemačkom redovniku Gottschalku nazvao je Trpimira "Rex Sclavorum" i napisao da je između 846.-848. Trpimir I. osvojio bizantsku temu Dalmaciju. Godine 852. izdao je Povelju koja je jedan od najvažnijih dokumenata hrvatske srednjovjekovne povijesti i daje uvid u hrvatsku feudalnu hijerarhiju. Trpimir I. vladao je kao samostalan vladar.

Darovnica Kneza Trpimira I

Godine 854 Trpimir I dolazi u sukob s Bugarskim Carstvom. De administrando imperio piše o hrvatsko-bugarskom sukobu koji se vodio negdje u Bosni. Bitka je bila hrvatska pobjeda, Trpimir I. i Bugarska sklopili su mir koji je išao Trpimiru u prilog. Trpimir I je imao 3 sinova:

• Petar (otac Kralja Tomislava)

• Zdeslav (Knez Hrvatske 876-878)

• Muncimir (Knez Primorske Hrvatske od 892-910)

Domagojevići

Prijestolje Primorske Hrvatske oteto je plemiću po imenu Domagoj. Vladao je od 864-876. Tijekom njegove vladavine poticalo se gusarenje i nije se usredotočio na širenje kršćanstva što je prisililo papu da svoju pozornost usmjeri na Hrvatsku gdje je njegov utjecaj slabio. Sudjelovao je u opsadi Barija 876. otprilike u vrijeme kada je umro. Bizant je iskoristio tu priliku i na hrvatsko prijestolje postavio svog kandidata, nakratko vrativši na prijestolje dinastiju Trpimirovića pod Zdeslavom. U te 2 godine Zdeslav je postao nepopularan. Bio je grkofil i učinio je Hrvatsku bizantskim vazalom što među Hrvatima nije bilo podržano. Godine 878. ubio ga je jedan od Domagoja, rođak Branimir. Vladao je između 878.-892. povećao je svoju neovisnost čak i priznavanjem od papinstva. Umro je 892. godine vraćajući na prijestolje dinastiju Trpimirovića Godine 892. Muncimir postaje knez Primorske Hrvatske. Njegova je vladavina bila mirna. Izdao je povelju 892. godine kojom se "vraća na prijestolje svoga oca". U to su vrijeme Mađari napali Europu prijeteći njegovoj kneževini. Pružao je utočište srpskim knezovima zbog građanskih ratova oko prijestolja koji su bjesnili u zemlji.

Knez Tomislav

nećak Tomislav naslijedio ga je 910. godine. Godine 925. sukobio se s Mađarima na rijeci Dravi gdje je izvojevao pobjedu. Tom je pobjedom ujedinjena Donja Panonija i Primorska Hrvatska, a 925. okrunjen je za kralja Hrvatske ujedinjujući sve hrvatske zemlje.

Panonska Hrvatska

Panonska Hrvatska se prvi put spominje u Analima Franačkog Kraljevstva kada je knez Vojnomir porazio raspadajući Avarski kaganat. Kao nagradu za pomoć Franci su mu dali Donju Panoniju (Panonsku Hrvatsku).

Svoj vrhunac kneževina će doživjeti za vrijeme vladavine hrvatskog kneza Ljudevita Posavskog. Pobunio se protiv Franaka i uspio pridobiti druge Slavene da se pridruže njegovom ustanku. Sjedište mu je bilo u Sisku. Neko se vrijeme činio nezaustavljivim pa je čak upao u Primorsku Hrvatsku. Međutim, bio je poražen i prisiljen pobjeći Srbima gdje je ubio lokalnog Župana dok na kraju nije otišao u Primorsku Hrvatsku gdje je ubijen.

Nakon smrti Ljudevita Posavskog. Panonska Hrvatska slabi kao država. Nakon pada franačkog carstva opljačkana je i okupirana sa svih strana. Godine 925. ulazi u sastav Hrvatskog Kraljevstva i ukida se titula "kneza Panonske Hrvatske".

Bosna

Bosna je većim dijelom svoje ranosrednjovjekovne povijesti bila oblast. Bosna za razliku od drugih Hrvatskih Zemalja nikad nije formirala svoju državu (do 1102) bila je pokrajina Hrvatske Kneževine i Kraljevine. Bosna je bila pozornica dvaju hrvatsko-bugarskih ratova. Supetarski kartular kaže da je ban bosanski jedan od 7 onih koji biraju kralja ako on umre bez muškog nasljednika. Znači titula "ban bosanski" nastala je mnogo ranije. Bosna će se nakon 1102. godine razviti u moćnu hrvatsku feudalnu državu.