Prijeđi na sadržaj

Nagrada HAZU

Izvor: Wikipedija
Nagrada HAZU

Nagrada Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti za najviša znanstvena i umjetnička dostignuća u Republici Hrvatskoj, također poznata i kao Nagrada HAZU, godišnja je nagrada koju Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti dodjeljuje za izniman doprinos u znanosti i umjetnosti u područjima društvenih znanosti, prirodnih znanosti i matematike, medicinskih znanosti, filoloških znanosti, književnosti, likovnih umjetnosti, glazbenih umjetnosti i tehničkih znanosti.

Nagradu je moguće osvojiti kao pojedinac ili kao dio nagrađene grupe, primjerice kod suautorstva. Unutar jednog područja moguće je dodijeliti više nagrada.

Utemeljenje nagrade

[uredi | uredi kôd]

Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti (HAZU) čelna je hrvatska akademija, utemeljena 29. travnja 1861. godine (kao JAZU, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti), govorom koji je biskup Josip Juraj Strossmayer održao u Hrvatskome saboru i kojim su postavljeni pravni temelji za osnivanje Akademije.

Akademija je 1994. godine na izvanrednom zasjedanju skupštine utemeljila Zakladu Hrvatske akademije, donijela Odluku o osnutku i dodjeli nagrade te utvrdila Dan Hrvatske Akademije.[1] Tom prigodom predsjednik Ivan Supek podsjetio je na njezino utemeljenje:

»Na današnji dan 29. travnja 1861. bosanski-srijemski biskup Josip Juraj Strossmayer predložio je Hrvatskom saboru osnutak Akademije znanosti i umjetnosti, nakon što je već prethodne godine položio glavnicu od 60.000 forinti za njezin rad. Taj je prijedlog Sabor prihvatio klicanjem, a to oduševljenje se proširilo na cijelu Hrvatsku. Sam Zagreb je preko noći slavio osnivanje Akademije iščekujući da će to biti svjetionik narodu u lutanjima i pomrčinama. Na istom zasjedanju Hrvatskog sabora izabran je i odbor koji je trebao izraditi smjernice i Statut Akademije. Taj je posao pod vodstvom Franje Račkoga bio do ljeta dovršen, kad je Sabor prihvatio Statut Akademije... U osnivačkoj besjedi đakovački je biskup postavio bit Akademije: hrvatska povijest, jezikoslovlje, književnost, prirodoslovlje, pravo. Kad se i letimično pregleda što je sve Akademija objavila od istraživanja prošlosti, jezika, prava i prirode, tad se smije zaključiti da bez tog velikog napora ne bi znanosti i umjetnosti dostigle onu razinu kakvom se danas ponosimo kao dio kulturne Europe. Ako su historiografija i jezikoslovlje više pružali ticala prema istoku i jugu, fizika, kemija, geologija, biologija i matematika rasle su s naglim napretkom na zapadu, a u uskoj suradnji Sveučilišta i Akademije. Većina članova Akademije bili su i sveučilišni profesori. To zajedništvo dviju najviših hrvatskih ustanova vodilo je Strossmayera u govoru na Saboru kad se jednako tako zalagao za moderno sveučilište... Hrvatska akademija kao najviša umjetnička i znanstvena ustanova u Republici Hrvatskoj osnovala je Nagradu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, kao i druge akademije u svijetu, a da ne moramo odmah misliti na Švedsku akademiju koja dodjeljuje Nobelove nagrade. Akademija se zasad ograničava podjelom plaketa za priznavanje znanstvenih i umjetničkih djela stvorenih u Hrvatskoj, ali se nadamo da će s vremenom tome pridoći i novčani prilog. Dan 29. travnja 1861. nismo mogli dostojnije proslaviti negoli da predamo nagrade Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti pregaocima koji su to zaslužili svojim znanstvenim ili umjetničkim djelom.«
(Ljetopis Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti za godinu 1994., knjiga 99., Zagreb, 1995., str. 63.-66.)

Glumac Tomislav Rališ pročitao je čuvene riječi osnivatelja Akademije Josipa Jurja Strossmayera:

»Danas se vojuje više i odlučuje oružjem duha nego oružjem materijalnim. Zaman nam najznamenitiji položaj, zaman najplemenitije zadaće, ako nam umnih i moralnih sila uzmanjka, bez kojih sve blago neba i zemlje ništa ne prudi, jerbo je um, koji blago materijalno oživljuje, ravna i na korist obraća.«
(Ljetopis Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti za godinu 1994., knjiga 99., Zagreb, 1995., str. 67.)

Odbor za nagrade

[uredi | uredi kôd]

Skupština Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, na svojem zasjedanju 27. lipnja 1993. donijela je:

  1. Odluku o osnutku i dodjeli nagrade Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti za znanstvena i umjetnička dostignuća i
  2. Pravilnik o radu Odbora za nagrade u postupku dodjeljivanja nagrada Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti

Dan Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti

[uredi | uredi kôd]

Vidi također: Dan HAZU

Hrvatska akademija svake godine 29. travnja slavi Dan Akademije u spomen na odluku Hrvatskoga sabora o osnivanju akademije znanosti. Toga se dana istaknutim pojedincima dodjeljuju Nagrade HAZU za različita područja znanstvenog i umjetničkog djelovanja, tako i za „najviša znanstvena i umjetnička dostignuća u Republici Hrvatskoj u području književnosti“. Nagrada se sastoji od plakete i povelje o dodjeli nagrade. Postupak nominiranja započinje raspisivanjem javnog natječaja Odbora za nagrade HAZU-a.

Pregled dobitnika nagrada Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti za razdoblje od 1994. do 2022.

[uredi | uredi kôd]
Nagrada HAZU

Područje društvenih znanosti

[uredi | uredi kôd]

Područje prirodnih znanosti i matematike

[uredi | uredi kôd]
  1. Antun Tonejc, za značajna dostignuća u istraživanju novih slitina, faza, faznih pretvorbi u mikrostrukturama i nanostrukturama uzoraka pripravljenih u posebno ekstremnim uvjetima[2]
  2. Ivan Sondi, za područje prirodnih znanosti, polje geologija-oceanologija.[2]
  • 2008. Dodijeljene su dvije nagrade:[3]
  1. Dubravka Matković-Čalogović, za područje prirodnih znanosti i matematike, polje kemija[3]
  2. Kristian Vlahoviček za uspješan rad u bioinformatici[3]
  • 2009. Dodijeljene su dvije nagrade:[4]
  1. Hrvoje Šikić, za područje prirodnih znanosti i matematike[4]
  2. Mirko Orlić, za područje prirodnih znanosti (područje geoznanosti)[4]
  • 2010. Dodijeljene su dvije nagrade:[5]
  1. Anđelka Tonejc, za područje prirodnih znanosti i matematike, polje fizika, za izvanredna postignuća tijekom posljednjih pet godina, kao i za cijeli znanstveni opus s izrazitim odjekom u međunarodnoj znanstvenoj zajednici[5]
  2. Nikola Mirošević, za područje prirodnih znanosti, za znanstveni opus i objavljene knjige u zadnjih pet godina iz područja vinogradarstva i vinarstva[5]
  • 2011. Dodijeljene su dvije nagrade:[6]
  1. Branko Kovač i Igor Novak za dva znanstvena rada: "Electronic structure of pesticides", i "Electronic structure of herbicides", objavljena 2011. u časopisima "Chemical Physics Letters" i "Journal of Electron Spectroscopy and Related Phenomena"[6]
  2. Goran Durn za znanstveni rad "Improvements in Treatment of Waste from Petroleum Industry in Croatia", objavljen u časopisu "Journal of Energy Recources Technology", 2008.[6]
  • 2012. Dodijeljene su dvije nagrade:[7]
  1. Dražen Adamović, za otkrića novih konformnih ulaganja verteks-algebri i novih serija C2 konačnih verteks-algebri i super-algebri te dobivanje klasifikacije njihovih ireducibilnih reprezentacija, odnosno konstrukciju projektivnih reprezentacija W-algebri, koji su objavljeni u kompleksu znanstvenih radova[7]
  2. Jakov Dulčić, za znanstvena otkrića alohtonih vrsta riba i rakova u Jadranskome moru i analize njihova potencijalnog utjecaja na autohtone populacije i na cjelokupni ekosustav Jadranskoga mora, koja su objavljena u knjizi Nove ribe Jadranskog i Sredozemnog mora (2011.) te u 12 znanstvenih radova objavljenih u CC časopisima Journal of Applied Ichthyology, Cybium, Crustaceana, Acta Ichtyologica et Piscatoria i Journal of Fish Biology[7]
  • 2013. Dodijeljene su dvije nagrade:[8]
  1. Amir Hamzić, za značajna znanstvena otkrića u istraživanju fizičkih svojstava oksidnih heterostruktura i spinskoga Hallova efekta u slitinama, koja ukazuju na buduća istraživanja u spintronici s izrazitim potencijalnim primjenama.[8]
  2. Vladimir Zebec (u miru), za monografiju "Zbirka Trepča/Stari Trg" (Hrvatski prirodoslovni muzej u Zagrebu i Prirodoslovno-matematički fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 2012.)[8]
  • 2014. Dodijeljene su dvije nagrade:[9]
  1. Vladislav Tomišić, za izuzetne znanstvene rezultate vezane uz razvoj novih receptora aniona, kationa i neutralnih vrsta te fizikalno-kemijsko istraživanje odgovarajućih reakcija kompleksiranja, s naglaskom na utjecaj otapala, odnosno solvatacije na ravnoteže proučavanih procesa[9]
  2. Toni Nikolić, za objavljivanje izuzetno vrijednog dvovolumnog djela "Sistematska botanika – raznolikost i evolucija biljnog svijeta" (Alfa d.d., Zagreb, 2013.).[9]
  • 2015. Dodijeljene su dvije nagrade:[10]
  1. Eduard Marušić-Paloka, za rad koji daje teorijsko opravdanje matematičkog modela toka kroz tanko područje, a objavljen je u nizu od 11 članaka objavljenih u periodu od zadnjih 5 godina u prestižnim međunarodnim časopisima, od kojih posebno ističemo "Journal of NonNewtonian Fluid Mechanics".[10]
  2. Tvrtko Korbar, za rad: "Potential Cretaceous-Paleogene boundary tsunami deposit in the intra-Thetyan Adriatic Carbonate Platform section of Hvar" (Dalmatia, Croatia) – Geological Society of America Bulletin, 127/11-12, 1666-1680.[10]
  • 2016. Dodijeljene su dvije nagrade:[11]
  1. Marko Kralj za niz radova koji se mogu objediniti pod nazivom "Istraživanja kemijski i strukturno modificiranog kvazislobodnostojećeg epitaksijskog grafena"[11]
  2. Branka Salopek Sondi za niz radova koji se mogu objediniti pod zajedničkim nazivom "Funkcija, regulacija i moguća primjena biljnih bioaktivnih molekula".[11]
  • 2017. Dodijeljene su dvije nagrade:[12]
  1. Mira Ristić, za 37 objavljenih originalnih znanstvenih radova u međunarodnim časopisima u posljednjih pet godina, koji predstavljaju zaokruženu cjelinu te se mogu objediniti pod zajedničkim naslovom "Sustavno istraživanje sinteze, mikrostrukture te fizičkih i kemijskih svojstava nanočestica i nanoniti metalnih oksida"[12]
  2. Vlasta Ćosović, za rad "Development of transient carbonate ramps in an evolving foreland basin. Basin research" (DOI:10.1111/bre. 12274)[12]
  • 2018. Dodijeljene su dvije nagrade:[13]
  1. Zlatko Drmač, za niz od 10 znanstvenih radova objavljenih u periodu od zadnjih pet godina u međunarodnim časopisima, od kojih posebno ističemo ACM Transactions on Mathematical Software i SIAM Journal on Scientific Computing, povezanih u znanstvenu cjelinu pod nazivom "Razvoj robusnih numeričkih metoda linearne algebre za znanstveno računanje s primjenama u prirodnim i inženjerskim znanostima"[13]
  2. Nikola Pernar, za knjigu "Tlo – nastanak, značajke, gospodarenje" (Sveučilište u Zagrebu, Šumarski fakultet, Zagreb, 2017.)[13]

Područje matematičkih, fizičkih i kemijskih znanosti

[uredi | uredi kôd]
  • 2020. Ivo Piantanida za izvanredan znanstveni opus od 52 rada objavljena u periodu 2016. – 2020. te za otkriće selektivnog višenamjenskog senzora za DNA, RNA i proteine, objavljeno 2020. u znanstvenom časopisu Chemistry A European Journal.[15]
  • 2021. Marcela Hanzer za izuzetne recentne znanstvene doprinose u teoriji reprezentacija klasičnih p-adskih grupa i teoriji automorfnih formi te Langlandsovom programu koji uključuju potpuno određivanje polova degeneriranih Eisensteinovih redova za klasične grupe i one koje dolaze od Jordanovih algebri, potpun i eksplicitan opis theta liftova dualnih parova tipa I klasičnih p-adskih grupa, potpun i eksplicitan opis theta liftova reprezentacija koje imaju Whittakerov model te problema smještavanja reprezentacija s Whittakerovim modelima u standardne module i teoriji R-grupa za etaplektičke grupe; objavljeno u nizu od 6 radova u periodu od 2018. do 2021. u prestižnim međunarodnim časopisima.[16]
  • 2022. Hrvoje Buljan za razvoj teorije nelinearnih i međudjelujućih topoloških sustava i otkrića nelinearnih topoloških pojava u tim sustavima, djelo objavljeno u posljednjih 5 godina u seriji od pet znanstvenih članaka u prestižnim svjetskim znanstvenim časopisima koji čine znanstvenu cjelinu.[17]

Područje prirodnih znanosti

[uredi | uredi kôd]
  • 2020. Dodijeljene su dvije nagrade:[15]
  1. Jadranka Šepić za znanstvena istraživanja o postanku meteoroloških tsunamija, njihovom gibanju u raznim morima te transformaciji u obalnom području, objavljena u 15 članaka u posljednjih 5 godina,
  2. Ivica Kisić za djelo Antropogena erozija tla (Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 2016.) te 28 radova na istu temu, referiranih u bazi znanstvenih podataka Web of Science,
  • 2021. Petra Bajo - za znanstvena istraživanja o paleoklimatskim promjenama tijekom prošlosti na temelju geokemijskih značajki siga, objavljena u 24 znanstvena rada u posljednjih 5 godina te za otkriće uloge orbitalnih parametara Zemlje na razvoj i trajanje prijelaza između hladnijih i toplijih razdoblja (glacijala i interglacijala) u pleistocenu, objavljeno 2020. u znanstvenom časopisu Science (čimbenik odjeka 41,85)[16]
  • 2022. Melita Peharda Uljević za značajan doprinos poznavanju bioloških i ekoloških značajki školjkaša te sklerokronologiji školjkaša i riba, ostvaren kroz objavljivanje 27 znanstvenih radova u posljednjih 5 godina, od kojih su 22 rada vezana uz školjkaše, a 5 za ribe.[17]

Područje medicinskih znanosti

[uredi | uredi kôd]
  • 1993. Radan Spaventi, Sanja Kapitanović i Asim Kurjak
  • 1994. Sabina Rabatić, dr. med. Alenka Gagro i Igor Auer
  • 1995. Ljiljana Pinter i Pero Lučin
  • 1996. Zvonko Kusić
  • 1997. Danijel Rukavina i skupina suradnika Istraživačkog instituta Plive d.d., i to: Slobodan Đokić, Gabrijela Kobrehel, * Gorjana Radobolja-Lazarevski i Zrinka Tamburašev za otkriće novog antibiotika azitoromicina
  • 1998. Maria Stefanija Antica
  • 1999. Antun Tucak
  • 2000. Branko Vitale
  • 2001. Alemka Markotić
  • 2002. Stipan Jonjić
  • 2003. Željko Dujić
  • 2004. Mirna Šitum
  • 2005. Vladimir Savić
  • 2006. Siniša Volarević
  • 2007. Eduard Vrdoljak, za područje biomedicine i zdravstva, polje kliničke znanosti[2]
  • 2008. Goran Šimić za znanstveno dostignuće u istraživanju spinalne mišićne atrofije[3]
  • 2009. Davor Miličić, za područje medicinskih znanosti[4]
  • 2010. Željko Cvetnić za iznimna znanstvena dostignuća trajne vrijednosti iz područja veterinarske medicine, odnosno mikrobiologije[5]
  • 2011. Bojan Polić za znanstveno otkriće objavljeno 2009. u znanstvenom časopisu "Immunity" pod naslovom: "Altered NK cell development and enhanced NK cell-mediated resistance to mouse cytomegalovirus in NKG2D-deficient mice"[6]
  • 2012. Nela Pivac, za znanstveni doprinos i otkrića koja predstavljaju doprinos razumijevanju molekularne podloge i liječenju neuropsihijatrijskih poremećaja i poremećenih ponašanja kao što je suicidalno ponašanje, objavljena u 2 (dva) znanstvena rada gdje su prikazane raznovrsne i vrlo važne uloge moždanog neurotrofnog 4 čimbenika u suicidalnom ponašanju i razvoju psihoza, a koji čine tematsku cjelinu[7]
  • 2013. Zdravko Petanjek, za značajna znanstvena otkrića o odgođenoj maturaciji dendrita asocijativnih neurona tijekom ranog djetinjstva u čovjeka.[8]
  • 2014. Marijan Klarica, za znanstveni doprinos izuzetnog značenja objavljen u dva originalna znanstvena rada (Klarica M. i sur. Neurosci 2013; 248:278-289 i Klarica M. i sur. Plos One 2014; 9(4): e95229. doi: 1371/journal.pone. 0095229), koji temeljito nadopunjuju i zaokružuju novi koncept fiziologije i patofiziologije likvora i intrakranijskog tlaka.[9]
  • 2015. Lovorka Grgurević, za znanstveni doprinos izuzetnog značenja objavljen u znanstvenom radu (Grgurević L. et al. Journal of American Society of Nephrology 22 : 681-692, 2011) za otkriće BMP1 enzima u cirkulaciji bolesnika s kroničnom bolesti bubrega koji uzrokuje stvaranje fibroznog tkiva te ubrzava gubitak bubrežne funkcije. Time je nađena nova ciljna molekula za razvoj prvog lijeka protiv stvaranja fibroznog tkiva u kroničnim bolestima čovjeka.[10]
  • 2016. Maja Valić za rad objavljen u "Experimental Physiology" (101.2 (2016) pp. 319-331): "Intermittent hypercapnia-induced phrenic long-term depression in revealed after serotonin receptor blockade with methysergide in anaesthetized rats".[11]
  • 2017. Mislav Vrsalović, za rad "Prognostic effect of cardiac troponim elevation in acute aortic dissection. A meta-analysis" (International Journal of Cardiology 2016, 214: 277–278, Q1, IF 6,2), u kojem je prvi put dokazana prognostička uloga srčanog troponima u bolesnika s akutnim aortalnim sindromom[12]
  • 2018. Nagrada nije dodijeljena.[13]
  • 2019. Felix Wensveen – za znanstveno postignuće u području medicinskih znanosti za znanstvene radove u otkriću mehanizama interakcije između imunološkog i endokrinog sustava u debljini i infekciji koji dovode do progresije razvoja šećerne bolesti tipa 2.[14]
  • 2020. doc. Vedran Velagić za 25 znanstvenih radova iz područja liječenja fibrilacije atrija, koji su objavljeni tijekom posljednjih 5 godina.[15]
  • 2021. Ivana Tlak Gajger - za znanstveno dostignuće objavom 30 znanstvenih članaka u posljednjih 5 godina (2017.-2021.), koji čine jednu tematsku cjelinu označenu naslovom biologija i patologija pčela.[16]
  • 2022. Goran Augustin za 11 znanstvenih radova na temu akutnih abdominalnih stanja u trudnoći, objavljenih u posljednjih 5 godina te monoautorski udžbenik Acute Abdomen During Pregnancy, drugo dopunjeno izdanje (Springer, 2nd ed. 2018).[17]

Područje filoloških znanosti

[uredi | uredi kôd]
  • 1993. /
  • 1994. /
  • 1995. Šime Jurić
  • 1996. /
  • 1997. Dragica Malić
  • 1998. Mario Grčević
  • 1999. Josip Lisac
  • 2000. Darko Novaković
  • 2001. Ranko Matasović
  • 2002. Milan Mihaljević
  • 2003. Nada Vajs
  • 2004. Zef Mirdita
  • 2005. doc. Mira Menac-Mihalić
  • 2006. Amir Kapetanović
  • 2007. Mateo Žagar, za knjigu Grafolingvistika srednjovjekovnih tekstova, Matica hrvatska, Zagreb, 2007.[2]
  • 2008. Aleksandar Stipčević za knjigu Socijalna povijest knjige u Hrvata I. - III. (Školska knjiga, 2008.).[3]
  • 2009. Daniel Bučan za knjigu: Kako je filozofija govorila arapski.[4]
  • 2010. Darija Gabrić-Bagarić za knjigu: Na ishodištu hrvatske leksikografije 3. za područje filoloških znanosti[5]
  • 2011. Nagrada nije dodijeljena[6]
  • 2012. Iva Lukežić, za knjigu: "Zajednička povijest hrvatskih narječja, 1. Fonologija", Hrvatska sveučilišna naklada, Filozofski fakultet u Rijeci, Katedra Čakavskog sabora Grobnišćine, 2012.[7]
  • 2013. Marija Turk, za knjigu "Jezično kalkiranje u teoriji i praksi. Prilog lingvistici jezičnih dodira." (Hrvatska sveučilišna naklada – Filozofski fakultet u Rijeci, Zagreb – Rijeka, 2013.)[8]
  • 2014. Nagrada nije dodijeljena.[9]
  • 2015. Bojan Marotti, za djelo "Značenje nadslovaka u Vitezovićevu Lexiconu" (ArTresor, Zagreb, 2013.)[10]
  • 2016. Ana Kovačević za djelo "Negacija od čestice do teksta – usporedna i povijesna raščlamba negacije u hrvatskoglagoljskoj pismenosti" (Staroslavenski institut, Zagreb, 2016.).[11]
  • 2017. Vladimir Rezar, za knjigu "Damiani Benessae Poemata" (Književni krug Split – Marulianum, Split, 2017.)[12]
  • 2018. Ankica Čilaš Šimpraga, za knjigu "Rječnik suvremenih hrvatskih osobnih imena" (Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb, 2018.)[13]
  • 2019. Ivan Andrijanić – za knjigu "Gramatika sanskrta" (Zagreb, Školska knjiga, 2019.).[14]
  • 2020. Vera Blažević Krezić za objavljenu knjigu Književnimi radnjami za crkvu i domovinu. O novocrkvenoslavenskome jeziku Parčićeva misala iz 1893. (Matica hrvatska, Zagreb, 2020.).[15]
  • 2021. Ekrem Čaušević - za knjigu: "Ustroj, sintaksa i semantika infinitnih glagolskih oblika u turskom jeziku. Turski i hrvatski jezik u usporedbi i kontrastiranju" (Ibis grafika, Zagreb, 2018.)[16]
  • 2022. Anja Nikolić-Hoyt za metodološku obnovu i izradu novih svezaka te poglavito za 15. svezak Benešićeva Rječnika hrvatskoga književnoga jezika od preporoda do I. G. Kovačića (ta-uljudba) (Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb, 2022.).[17]

Područje književnosti

[uredi | uredi kôd]

Područje likovnih umjetnosti

[uredi | uredi kôd]

Područje glazbenih umjetnosti

[uredi | uredi kôd]
  • 1993. Frano Parać
  • 1994 /
  • 1995. Stanko Horvat
  • 1996. /
  • 1997. /
  • 1998. Marija Riman i Petar Antun Kinderić
  • 1999. Igor Kuljerić
  • 2000. Frano Parać
  • 2001. Zoran Juranić
  • 2002. Mirjana Babić-Siriščević
  • 2003. Hana Breko
  • 2004. maestro Krešimir Šipuš
  • 2005. skladatelj i pijanist Nikola Glassl
  • 2006. Vjera Katalinić
  • 2007. Marko Ruždjak, član suradnik HAZU, za kompoziciju: La Frontera, za sopran i komorni orkestar, koja je izvedena 2007. prošle godine na Muzičkom bijenalu u Zagrebu.[2]
  • 2008. član suradnik Ennio Stipčević za knjigu Francesco Sponga-Usper (MIC, 2008.)[3]
  • 2009. Mladen Tarbuk, za balet Tramvaj zvan čežnja, za područje glazbene umjetnosti.[4]
  • 2010. Grozdana Marošević za knjigu: Glazba četiriju rijeka[5]
  • 2011. Berislav Šipuš, skladatelj i dirigent, za kompoziciju "AD TE…, Concertino za violončelo i gudače" (praizvedba: Ljubljana, 2010., prva izvedba u Republici Hrvatskoj: Glazbena tribina Opatija, 5. studenoga 2011.).[6]
  • 2012. Davorka Radica, za knjigu: "Ritamska komponenta glazbe 20. stoljeća", Umjetnička akademija u Splitu, 2011. Davorka Radica[7]
  • 2013. Zoran Juranić, član suradnik HAZU, za operu "Posljednji ljetni cvijet".[8]
  • 2014. Ivana Tomić Ferić, za knjigu "Julije Bajamonti: Glazbeni rječnik" (Hrvatsko muzikološko društvo, Zagreb, 2013.).[9]
  • 2015. Davorin Kempf, za djelo "Simfonijski stavak za orgulje i orkestar", u izdanju Muzičkog informativnog centra, 2015.[10]
  • 2016. Vjera Katalinić, članica suradnica, za dvojezično (hrvatsko-englesko) izdanje "Sorkočevići: dubrovački plemići i glazbenici" (Muzički informativni centar Koncertne direkcije Zagreb, Zagreb, 2014.).[11]
  • 2017. Olja Jelaska, za skladbu "Modri val" za simfonijski orkestar (izvedenu 8. svibnja 2014. u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog)[12]
  • 2018. Nagrada nije dodijeljena.[13]
  • 2019. Ante Knešaurek – za djelo Koncert za klavir i orkestar, nastao po narudžbi 40. Osorskih glazbenih večeri, a praizveden na koncertu otvorenja festivala 19. srpnja 2015. u interpretaciji pijanista Filipa Faka i Simfonijskog orkestra HRT-a pod ravnanjem maestra Aleksandra Markovića.[14]
  • 2020. Sanja Majer-Bobetko za knjigu Hrvatska glazbena historiografija od početka 20. stoljeća do 1945. godine (Hrvatsko muzikološko društvo, Zagreb, 2019.).[15]
  • 2021. Mladen Tarbuk - za skladbu Sinfonia, praizvedba 27. travnja 2017. u okviru Muzičkog biennala, na koncertu Simfonijskog orkestra HRT, pod ravnanjem Pierre-André Valadea.[16]

Područje glazbenih umjetnosti i muzikologije

[uredi | uredi kôd]
  • 2022. Katja Radoš-Perković – za djelo Luca Sorgo: Memoriae / Dnevnik Luke Sorkočevića (1781-1782) (Hrvatsko muzikološko društvo, Zagreb, 2021.)[17]

Područje tehničkih znanosti

[uredi | uredi kôd]
  • 1993. Vladimir Muljević
  • 1994. Rajko Pfaff i Tugomir Šurina
  • 1995. Roko Cebalo, Hrvoje Babić i Tomislav Kelemen
  • 1996. Dragutin Taboršak, Ante Šantić i Tomislav Lovrić
  • 1997. Danilo Feretić
  • 1998. Stjepan Jecić
  • 1999. Nikola Šerman
  • 2000. Tomislav Filetin
  • 2001. Želimir Sladoljev
  • 2002. Vedran Žanić
  • 2003. Fabijan Radonić
  • 2004. Zijad Haznadar
  • 2005. Jurica Sorić
  • 2006. Branko Novaković
  • 2007. Jasna Prpić Oršić i Većeslav Čorić, za knjigu: Pomorstvenost plovnih objekata, Sveučilište u Rijeci, Rijeka 2006.[2]
  • 2008. Andrej Korbar za knjigu Podmorničarstvo - 100 godina (Laurana, 2007.)[3]
  • 2009. Janoš Kodvanj, za znanstveno dostignuće od izuzetnog i trajnog značenja za RH, za područje tehničkih znanosti.[4]
  • 2010. Josip Brnić za znanstveno dostignuće od izuzetnog i trajnog značenja za RH, za područje tehničkih znanosti, polje: strojarstvo i brodogradnja, temeljne tehničke znanosti, grana: opće strojarstvo, konstrukcija plovnih i pučinskih objekata i tehnička mehanika[5]
  • 2011. Nagrada nije dodijeljena[6]
  • 2012. Sanja Steiner, za znanstveni doprinos – rezultate istraživanja korelacije zračnog prostora, kapaciteta i protoka u europskom sustavu upravljanja zračnim prometom s ciljem optimizacije efikasnosti leta civilne zrakoplovne operative, koji su objavljeni u kompleksu znanstvenih radova u razdoblju 2008. – 2012. godine[7]
  • 2013. Davor Romić za biotehnološka postignuća u području melioracije i gospodarenja vodom[8]
  • 2014. Šime Malenica, za ostvareno djelo na području razvoja hidroelastičnosti brodskih konstrukcija pod nazivom: "Suvremene metode za hidroelastičnu analizu i projektiranje konstrukcije ultra velikih brodova", a posebno za vrlo vrijedne radove objavljene u uglednim međunarodnim publikacijama u posljednjih 5 godina, koji čine jednu cjelinu.[9]
  • 2015. Dragan Kovačević, za djela nastala u razdoblju od pet godina (značajna znanstvena postignuća koja je predloženik ostvario u proteklom petogodišnjem razdoblju 2011. – 2015.) prije raspisivanja natječaja, a među kojima se posebno ističe njegova recentna knjiga "Tehnologija kulena i drugih fermentiranih kobasica" (Prehrambeno-tehnološki fakultet Osijek, Osijek, 2014.); jedinstveno djelo na nacionalnoj razini iz područja unapređenja tehnologije, kvalitete i sigurnosti tradicionalnih mesnih proizvoda.[10]
  • 2016. Ivo Alfirević, professor emeritus, za znanstvenu monografiju "Povijest mehanike u okviru prirodne filozofije od Talesa do Leonarda da Vincija" (Sveučilište u Zagrebu, Fakultet strojarstva i brodogradnje, Zagreb, 2016.).[11]
  • 2017. Ivan Petrović, za znanstveno postignuće u istraživanju algoritama za sustave autonomije mobilnih robota, čija je svrha osiguravanje autonomne navigacije mobilnih robota u nepoznatim i dinamičkim prostorima te autonomno obavljanje raznih korisnih poslova umjesto ljudi ili u suradnji s ljudima, objavljeno u 9 znanstvenih radova koji čine znanstvenu cjelinu pod nazivom "Algoritmi za sustave autonomije mobilnih robota".[12]
  • 2018. Hrvoje Pandžić, za 20 znanstvenih radova objavljenih u međunarodnim časopisima povezanih u znanstvenu cjelinu pod nazivom "Povećanje učinkovitosti pogona i integracije obnovljivih izvora energije korištenjem spremnika energije".[13]
  • 2019. Igor Kuzle – za znanstvene radove u primjeni različitih koncepata upravljanja naprednim elektroenergetskim mrežama u svrhu povećanja fleksibilnosti elektroenergetskog sustava te omogućavanja masovne integracije obnovljivih izvora energije.[14]
  • 2020. Hrvoje Kozmar za znanstvenu cjelinu pod nazivom Geofizička i industrijska strujanja fluida i njihov utjecaj na inženjerske konstrukcije i vozila, koja se sastoji od ukupno 30 radova objavljenih u prethodnih 5 godina, i to za 28 znanstvenih članaka u relevantnim međunarodnim časopisima i 2 poglavlja u knjigama.[15]
  • 2021. Jonatan Lerga - za djelo Napredni postupci digitalne obrade signala i strojnog učenja, znanstvenu cjelinu s 28 radova, od kojih je 13 objavljeno u časopisima kategorije Q1, 11 u časopisima kategorije Q2, a Lerga prvi je autor pet i drugi autor deset radova.[16]
  • 2022. nagrada nije dodijeljena[17]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Ljetopis Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti za godinu 1994., knjiga 99., Zagreb, 1995.
  2. a b c d e f g h i j [1] Odluka o dodjeli nagrada Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti za najviša znanstvena i umjetnička dostignuća u Republici Hrvatskoj za 2007. godinu
  3. a b c d e f g h i j [2] Tportal.hr, HAZU objavio dobitnike godišnje nagrade, objavljeno 22.04.2009 u 13:04, pristupljeno 1. listopada 2020.
  4. a b c d e f g h i j [3] Odluka o dodjeli nagrada Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti za najviša znanstvena i umjetnička dostignuća u Republici Hrvatskoj za 2009. godinu
  5. a b c d e f g h i j [4] Izvješće o radu HAZU za 2011. godinu, Redovito zasjedanje skupštine HAZU, Zagreb, 27. ožujka 2012.
  6. a b c d e f g h i j [5] Odluka o dodjeli nagrada Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti za najviša znanstvena i umjetnička dostignuća u Republici Hrvatskoj za 2011. godinu, u: Ljetopis Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti za godinu 2013., knjiga 117., Zagreb, 2014.
  7. a b c d e f g h i j HAZU Odluka o dodjeli nagrada Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti za najviša znanstvena i umjetnička dostignuća u Republici Hrvatskoj za 2012. godinu, 26. ožujka 2013. (pristupljeno 13. lipnja 2016.)
  8. a b c d e f g h i j [6] Odluka o dodjeli nagrada Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti za najviša znanstvena i umjetnička dostignuća u Republici Hrvatskoj za 2013. godinu
  9. a b c d e f g h i j [7] Odluka o dodjeli nagrada Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti za najviša znanstvena i umjetnička dostignuća u Republici Hrvatskoj za 2014. godinu
  10. a b c d e f g h i j [8] Odluka o dodjeli nagrada Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti za najviša znanstvena i umjetnička dostignuća u Republici Hrvatskoj za 2015. godinu
  11. a b c d e f g h i j [9] Odluka o dodjeli nagrada Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti za najviša znanstvena i umjetnička dostignuća u Republici Hrvatskoj za 2016. godinu, u: Ljetopis Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti za godinu 2017., knjiga 121., Zagreb, 2018.
  12. a b c d e f g h i j [10] Odluka o dodjeli nagrada Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti za najviša znanstvena i umjetnička dostignuća u Republici Hrvatskoj za 2017. godinu, u: Ljetopis Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti za godinu 2018., knjiga 122., Zagreb, 2019.
  13. a b c d e f g h i j [11] Odluka o dodjeli nagrada Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti za najviša znanstvena i umjetnička dostignuća u Republici Hrvatskoj za 2018. godinu, u: Ljetopis Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti za godinu 2019., knjiga 123., Zagreb, 2020.
  14. a b c d e f g h [12] Odluka o dodjeli nagrada Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti za najviša znanstvena i umjetnička dostignuća u Republici Hrvatskoj za 2019. godinu
  15. a b c d e f g h i Dobitnici Nagrada Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, HAZU, objavljeno 29. travnja 2021., pristupljeno 30. travnja 2021.
  16. a b c d e f g h i NAGRADE HRVATSKE AKADEMIJE ZNANOSTI I UMJETNOSTI za najviša znanstvena i umjetnička dostignuća u Republici Hrvatskoj za 2021. godinu, HAZU, objavljeno 29. travnja 2022., pristupljeno 17. listopada 2022.
  17. a b c d e f g h i NAGRADE HRVATSKE AKADEMIJE ZNANOSTI I UMJETNOSTI za najviša znanstvena i umjetnička dostignuća u Republici Hrvatskoj za 2022. godinu, HAZU, objavljeno 27. travnja 2023., pristupljeno 27. listopada 2023.
  18. HRTArhivirana inačica izvorne stranice od 10. kolovoza 2016. (Wayback Machine) Nagrade HAZU-a za 2010. godinu', '23. svibnja 2011. (pristupljeno 13. lipnja 2016.)
  19. HAZU Dodjelom nagrada za 2011. godinu proslavljen Dan HAZU, 26. travnja 2012. (HINA) (pristupljeno 13. lipnja 2016.)

Literatura

[uredi | uredi kôd]
 
Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s mrežnih stranica Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (http://info.hazu.hr/). Vidi dopusnicu za Wikipediju na hrvatskome jeziku: Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti.
Dopusnica nije važeća!
Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.