GNK Dinamo Zagreb

»NK Dinamo« preusmjerava ovamo. Za ostala značenja, pogledajte Dinamo (razdvojba).

NK Dinamo Zagreb
Puno ime	Nogometni klub Dinamo Zagreb
Nadimak	Plavi, Modri
Osnovan	9. lipnja 1945..
Igralište	Maksimir, Zagreb
Kapacitet	38 000
Trener	Krunoslav Jurčić
Liga	1. HNL
2008./09.	1. HNL, 1.
Domaći dres Gostujući dres

Nogometni klub Dinamo Zagreb jedan je od dva najpopularnija hrvatska nogometna kluba. Od osnutka Republike Hrvatske najtrofejniji je klub u državi. Nadimci kluba su: zagrebački plavi, modri, plavi lavovi, purgeri. Maskota kluba je lav Maksi. Dinamo je poznat po svojim vjernim i fanatičnim navijačima Bad Blue Boysima. Domaće utakmice klub igra na stadionu Maksimir.

NK Dinamo je osnovan 9. lipnja 1945. odlukom komunističkih vlasti koje su ukinule prijeratne hrvatske klubove. Dinamo nastavlja tradiciju najtrofejnijeg i najpopularnijeg zagrebačkog kluba prije 2. svjetskog rata HŠK Građanski koji je osnovan 26. travnja 1911. Od njega je Dinamo preuzeo plavu boju dresova te nadimak purgeri. Većina igrača Građanskog je prešla u novoosnovani klub zajedno sa trenerom Martonom Bukovijem, a od 1969. i grb je vrlo sličan grbu Građanskog.

Najveći rival je splitski Hajduk. Dinamo i Hajduk igraju Vječni derbi oko prestiža u Hrvatskoj. Do danas su odigrali 177 utakmica u svim natjecanjima, a Dinamo je pobjedio 72 put. U bogatoj povijesti osvojeno je 15 naslova prvaka te 17 nacionalnih kupova. Dinamo je jedini hrvatski klub koji uspio osvojiti neki europski trofej, Kup velesajamskih gradova 1967. godine, preteču Kupa UEFA-e.

Klub je od osnivanja sportski simbol grada Zagreba. Procjene na osnovi nekih anketa govore da od 33% do 36% građana Hrvatske navija za Dinamo. Najviše odigranih utakmica, 802, za Dinamo ima Dražen Ladić, a najbolji strijelac je Igor Cvitanović sa 304 postignuta gola. Najduže je bio kapetan Tomislav Crnković. Dinamo je aktualni hrvatski prvak i osvajač kupa.

Povijest

Podrobniji članak o temi: 1. HŠK Građanski Zagreb

Klub nastavlja tradiciju Prvog hrvatskog građanskog športskog kluba (Građanski) utemeljenog u travnju 1911. godine. Pod tim nazivom nastupao je do svibnja 1945. godine, a potom je rasformiran odlukom nove komunističke vlasti, a sva bogata pismohrana je vandalski uništena. Umjesto Građanskog utemeljeno je tada Fiskulturno društvo Dinamo, a pet godina kasnije osamostaljuje se njegov nogometni klub. Godine 1991. klub mijenja naziv u HAŠK Građanski, 1993. u Croatia, a u veljači 2000. vraćen je naziv Dinamo.

U prostorijama Elektre u Gundulićevoj ulici, osnovan je 9. lipnja 1945. godine Dinamo. Klub je dobio ime po uzoru na moskovski Dinamo. Ondašnji zagrebački sportski komesar Ivica Medarić, koji je najprije igrao u HAŠK-u, potom i u Građanskom, je predložio ime Dinamo koje je prihvaćeno zbog bliskih odnosa sa SSSR-om.

Nakon osnivanja klubu su pristupili svi najbolji i najpopularniji igrači Građanskog: Urch, Wölfl, Kokotović, Lešnik, Cimermančić, Pleše, Antolković, Belošević, Jazbinšek, Reiss, te njegovi juniori: Bučar, Ferković, Martinec, Kukec, Gereš, Čonč i Režek te trener Márton Bukovi. Od igrača HAŠK klubu su pristupili Čajkovski, Kacian, Lojen, Peričić. Od njih samo je Čajkovski dugo ostao u Maksimiru - čak jedanaest godina. Dinamo je od Građanskog naslijedio plavu boju dresova i status najpopularnijeg zagrebačkog nogometnog kluba, nadimak purgeri, navijačku bazu, a od 1969. i grb je vrlo sličan grbu Građanskog.

U razdoblju nakon 2. svjetskog rata bio je glavni predstavnik zagrebačkog nogometa te jedan od četiriju najuspješnijih klubova u SFRJ uz splitski Hajduk te beogradske klubove Crvena zvezda i Partizan koji su zbog dominacije u jugoslavenskom nogometu dobili naziv velika četvorka. Osvojio je jugoslavenska prvenstva 1948., 1954., 1958., 1982. i kupove 1951., 1960., 1963., 1965., 1969., 1980. i 1983.

Iako je u 1960-im godinama imao daleko najbolju momčad u Jugoslaviji nije uspio osvojiti niti jedan naslov. Tome je svakako pridonjelo što je bio hrvatski klub te je postao ono što komunistički vlastodršci nikako nisu željeli - simbol hrvatstva, baš kao što je to bio Građanski u Kraljevini Jugoslaviji. Iz toga je vremena anegdota da u je u statutu Jugoslavenskog nogomentog saveza zapisano u prvom članku da Dinamo ne smije postati prvak. Drugi članak glasi: Ako se to ipak dogodi primjenjuje se članak prvi.

Dinamo je bio dugo vremena jedini jugoslavenski klub koji je osvojio jedan od europskih kupova: Kup velesajamskih gradova 1967. nakon pobjede u finalu nad Leeds Unitedom, a prije toga je eliminirao njemački Eintracht Frankfurt, talijanski Juventus, rumunjski Dinamo Bukurešt, škotski Dunfermline, čehoslovački Spartak Brno. Godine 1963. bio je finalist istog natjecanja izgubivši u istom natjecanja od španjolske Valencije.

Nakon 24 godine čekanja Dinamo osvaja svoj četvrti naslov u Jugoslaviji 1982. predvođen legendarnim trenerom Ćirom Blaževićem i igračima Zajecom, Kranjčarom, Mlinarićem, Deverićem i Vlakom. Mnogobrojni igrači slavne 82' generacije postali su idoli navijača i legende kluba. Dinamo je te godine imao više od 40 000 članova, najviše u Europi iza slavne Barcelone.

Godine 1991. klub, protivno volji navijača mijenja naziv u HAŠK Građanski, a 1993. u Croatia Zagreb. Bio je to potez kojim je tadašnji hrvatski politički vrh predvođen predsjednikom Franjom Tuđmanom želio distancirati od komunističke prošlosti i naziva kluba. Tuđman je uspješnim nastupom kluba u Europi, kojeg su državne tvrtke obilno financirale, pod imenom Croatia želio promovirati novostvorenu hrvatsku državu. Navijači Dinama osobito Bad Blue Boysi žestoko se protive i zahtjevaju vraćanje imena Dinamo. U drugoj polovici devedesetih Dinamo osvaja pet hrvatskih prvenstava u nizu: 1996., 1997., 1998., 1999. i 2000.

Pod vodstvom Otta Barića 1997. ponio je titulu s 81 od 90 mogućih bodova i s 21 bodom ispred drugoplasiranog Hajduka. U dva navrata 1998. i 1999. godine igra Ligu prvaka. Godine 1998. nakon pobjede nad Celticom u trećem pretkolu, u skupini s Ajaxom, Olympiakosom i Portom, Dinamo završava kao drugi iza Olympiacosa s 8 bodova, dvije pobjede i dva poraza. Godine 1999. u skupini s Manchester Unitedom, Olympiqueom iz Marseillea i Sturmom iz Graza završava kao posljednji s pobjedom i dva remija.

U veljači 2000. godine na Valentinovo, nakon višegodišnje borbe navijača, vraća se ime Dinamo. Početak novog stoljeća obilježen je teškom financijskom situacijom i dugovima prema bivšim igračima. Predsjednik Dinama 2000. postaje Mirko Barišić. Situacija se polako stabilizira. Dinamo 2003. osvaja prvenstvo ali pokušaji proboja u Europi redovito završavaju uvjerljivim porazima. U trećim pretkolima Lige prvaka 2000. poražen je od Milana, 2003. od Kijevskog Dinama, 2006. od Arsenala, 2007. od Werdera iz Bremena i 2008. od Šahtara iz Donjecka. U tri navrata, 2004., 2007. i 2008. godine modri nastupaju u skupinama Kupa UEFA.

Nakon najlošijeg prvenstvenog rezultata u neovisnoj hrvatskoj državi, igranja u Ligi za ostanak, 2005. godine, Dinamo doživljava oporavak u narednoj sezoni predvođen trenerom Josipom Kužeom te uvjerljivo osvaja prvenstva 2006., 2007. i 2008. godine. Predvođen Brankom Ivankovićem kao trenerom, u prvenstvu 2006./07 od 99 mogućih osvaja 92 boda uz 30 pobjeda u 33 kola. Od 14. kola sezone 2006/07 do 8. kola 2007/08 nanizao je 28 uzastopnih pobjeda u 1. HNL, a između ožujka 2006. i veljače 2008. 29 pobjeda zaredom na domaćem terenu. S takvim dostignućima, Dinamo je zadnjih godina statistički najuspješnija momčad u europskom nogometu.

1967.

Grafit na Peščenici u Zagrebu

Podrobniji članak o temi: Kup velesajamskih gradova 1966./67.

Dinamo je jedini hrvatski klub koji je osvojio neki od europskih kupova. Zbilo se to 1967. kada je Dinamo osvojio Kup velesajamskih gradova protiv engleskog Leeds Uniteda , četiri godine kasnije od poraza u finalu istog natjecanja protiv Valencije.

Te sezone je Dinamo igrao fantastično. U studenom 1966. Dinamo je u Srednjoeuropskom kupu, koji se igrao u isto vrijeme kao i Kup velesajamskih gradova, porazio jaki A.C. Milan sa Schnellingerom, Riversom, Amarillom, Sormanijem. Slaven Zambata je zabio jedini pogodak na utakmici. U veljači 1967. u prijateljskoj utakmici u Glasgowu, pred više od 65.000 navijača, Dinamo je ponovno golom Zambate pobijedio snažni Celtic, momčad koja će nekoliko mjeseci kasnije postati prvak Europe.

Početak sezone pokazao je da sreća obično prati hrabre, jer bez sreće Dinamo ne bi prošao ni prvo kolo. Nakon 0:2 i 2:0 protiv Spartaka iz Brna, modre je spasio ždrijeb, odnosno novčić i spretnost kapetana Zambate. Naime nakon što je sudac bacio novčić Zambata i ostali igrači su počeli skakati od sreće i potpuno zbunili suca i protivnika. Ni do danas se ne zna na čiju je stranu odlučio novčić. Od tada je fortuna očito okrenula leđa modrima jer od tada, više od 40 godina, nisu prezimili u Europi. U drugom kolu mučili su se i sa škotskim Dunfermlineom (2:4 i 2:0), a u trećem strepili i protiv rumunjskog Dinama (1:0 u Pitestiju i 0:0 u Maksimiru).

U četvrtfinalu Kupa velesajamskih gradova Stara dama se jedina izvukla, u Torinu, gdje su Zagrepčani, s dva pogotka Jukića, sve do posljednjih trenutaka vodili s 2:1. Poraz Juventusa od 3:0 u Zagrebu bio je najveći europski poraz u tri sezone što ga je doživio talijanski velikan. Golove su zabili Novak, Mesić i Belin.

U polufinalu je njemački Eintracht Frankfurt dolazio u Zagreb s ogromnom prednosti od 3 gola iz prve utakmice. Ipak veličanstvenom predstavom pred punim Maksimirom Dinamo je pobijedio 4:0. Briljantno je odigrao Stjepan Lamza, a golove su postigli Slaven Zambata u 14. minuti, Marijan Novak u 16., Josip Gucmirtl u 87. te napokon nakon 102 minute igre iz jedanaesterca, koji je iznudio Lamza, gol postiže Rudi Belin. Pohvat protiv Eintrachta, 14. lipnja 1967., ostvarili su: Škorić, Blašković, Brnčić, Mesić, Belin, Ramljak, Novak, Gucmirtl, Zambata, Lamza i Rora.

U finalu je srušen i veliki Leeds United sa Sprakeom, Bremnerom, Grayem, 0'Gradyjem i - Jackijem Charltonom. Plavi su 30. kolovoza 1967. u prvoj utakmici postigli odlučujuću prednost od dva gola. Strijelci su bili mladi devetnaestogodišnji Marijan Čerček i Krasnodar Rora. U uzvratu su Englezi pokušali na svom terenu dostići Dinamovu prednost ali nisu mogli slomiti obranu predvođenu Zlatkom Škorićem, Mladenom Ramljakom i Filip Blaškovićem.

Bio je to datum koji će zlatnim slovima biti upisan u povijest hrvatskog nogometa: 6. rujna 1967. Tadašnji predsjednik FIFA-e Sir Stanley Rous predao je trofej kapetanu i najboljem strijelcu Dinama Slavenu Zambati. Momčad koja je ostvarila taj sjajan uspjeh: Slaven Zambata, Zlatko Škorić, Branko Gračanin, Filip Blašković, Rudolf Belin, Denijal Pirić, Krasnodar Rora, Marijan Čerček, Marijan Brnčić, Mladen Ramljak, Josip Gucmirtl, Stjepan Lamza. Treneri su bili Branko Zebec i Ivica Horvat.

• Prvo kolo:
  • Dinamo - Spartak Brno 2-0
  • Spartak Brno - Dinamo 2-0

• Drugo kolo:
  • Dinamo - Dunfermline 2-0
  • Dunfermline - Dinamo 4-2

• Treće kolo:
  • Dinamo - Dynamo Pitesti 0-0
  • Dynamo Pitesti - Dinamo 0-1

• Četvrtfinale:
  • Juventus - Dinamo 2-2
  • Dinamo - Juventus 3-0

• Polufinale:
  • Eintracht Frankfurt - Dinamo 3-0
  • Dinamo - Eintracht Frankfurt 4-0

• Finale:
  • Dinamo - Leeds United 2-0
  • Leeds United - Dinamo 0-0

Sportski uspjesi

• Prvenstva: (15)
  • Prvenstvo SFRJ: 1948., 1954., 1958., 1981/82.
  • Prvenstvo Republike Hrvatske: 1992/93., 1995/96., 1996/97., 1997/98., 1998/99., 1999/2000., 2002/03., 2005/06., 2006/07., 2007/08., 2008/09.

• Kupovi: (17)
  • Kup Jugoslavije: 1951., 1960., 1963., 1965., 1969., 1979/80., 1982/83.
  • Hrvatski nogometni kup: 1993/94., 1995/96., 1996/97., 1997/98., 2000/01., 2001/02., 2003/04., 2006/07., 2007/08., 2008/09.

• Superkupovi: (3)
  • Hrvatski superkup: 2002., 2003., 2006.,

• Međunarodni uspjesi:
  • Kup velesajamskih gradova: 1967. (finalisti 1963.)
  • Balkanski kup: 1977.

Podrobniji članak o temi: NK Dinamo u europskim natjecanjima

Grb i dres

Dres Dinama tradicionalno je tamno plave boje. Rezervni dres je bijeli, a u novije vrijeme je zamijenjen srebrnom varijantom. Godine 2007. novi dobavljač sportske opreme Diadora po prvi put u Dinamovoj povijesti je prezentirala narančasti dres za gostujuće utakmice. Grb Dinama je okruglog oblika podijeljen kosom crtom popola. Na desnoj strani nalazi se na plavoj podlozi malo tiskano slovo d bijele boje sa zlatnim obrubom. Na lijevoj strani nalazi se hrvatski povijesni grb. Grb je obrubljen zlatnom bojom, no u zadnjih par godina,koristi se i srebrna varijanta. U uporabi je od 1969. kada je zamijenio stari grb u obliku štita, a inspiracija mu je bio grb Građanskog.

Navijači

Bad Blue Boys

Bad Blue Boysi na sjevernoj tribini zajedno s igračima proslavljaju naslov prvaka 2008.

Iako je Dinamo kroz povijest pratila vojska navijača prva organizirana grupa pojavila se tek 80-ih godina. Nekolicina najvjernijih i najzagriženijih navijača plavih osnovala je po uzoru na inozemne grupe navijačku grupu Bad Blue Boys. Naziv grupe inspirirao je, u to vrijeme vrlo popularni film Bad Boys sa Seanom Pennom u glavnoj ulozi.

Od osnutka 17. ožujka 1986. godine na utakmici s Hajdukom u Splitu bodre Dinamo u velikom broju kako na domaćim tako i na gostujućim utakmicama. Tijekom godina, unatoč brojnim incidentima, postali su zaštitni znak kluba zbog svoje vjernosti i fanatičnog navijanja. Na domaćim utakmicama smješteni su na sjevernoj tribini maksimirskog stadiona.

Ujedinjeni su u Udrugu navijača Dinama sa sjedištem u Draškovićevoj ulici u Zagrebu i Klub navijača Bad Blue Boys. Kao maskotu grupe prihvatili su buldoga, a himna grupe je pjesma Dinamo ja volim. Izdavali su fanzin posvećen njima Ajmo plavi, a u prosincu 2006. godine pokrenut je fanzin Dinamov sjever kao službeno glasilo Udruge navijača Dinama. Izdaju video materijal, a imaju i internet stranicu.

Popularnost

Dinamo je kroz povijest uvijek imao veliku vojsku navijača kako diljem Hrvatske i BiH tako i širem svijeta. Dinamo su u Jugoslaviji uglavnom simpatizirali Hrvati budući da je i bio jedan od simbola hrvatstva. GfK-Hrvatska proveo je 2005. istraživanje kolika je popularnost nogometnih klubova u Hrvatskoj. Približno 33% ispitanika je navelo da navija za Dinamo što je otprilike 1 500 000 ljudi, trećina ljudi navela je da navija za druge hrvatske klubove, a druga trećina da ih nogomet ne zanima te ne navijaju ni za koga. Godine 2008. ponovno je provedeno istraživanje, a 36% ispitanika je navelo Dinamo kao klub za koji navija.

Dinamo je najpularniji klub u Zagrebu, Sjevernoj, Središnjoj Hrvatskoj i Slavoniji, ukratko u Panonskoj Hrvatskoj. U istraživanju je uključeno samo područje Republike Hrvatske tako da je broj navijača širom svijeta vjerojatno još i veći. Dinamo velik broj navijača ima u susjednoj BiH posebice u dijelovima gdje žive Hrvati poput zapadne Hercegovine, dijelova Srednje Bosne i bosanske Posavine. U inozemstvu navijači Dinama u većem broju žive u Austriji, Švicarskoj i Njemačkoj te u SAD-u, Kanadi i Australiji.

Rezultati po regijama:

• Zagreb i okolica: 55% ispitanika navija za Dinamo
• Sjeverna Hrvatska: 42% ispitanika navija za Dinamo
• Lika, Kordun, Banovina: 41% ispitanika navija za Dinamo
• Slavonija: 33% ispitanika navija za Dinamo
• Istra, Hrvatsko primorje i Gorski kotar: 11% ispitanika navija za Dinamo
• Dalmacija: 7% ispitanika navija za Dinamo

Stadion Maksimir

Podrobniji članak o temi: Stadion Maksimir

Stadion Maksimir

Stadion Maksimir je najveći nogometni stadion u Zagrebu na kojem domaće utakmice igra NK Dinamo. Nazvan je prema gradskom kvartu u kojem se nalazi. Prvotnim igralištem se služio HAŠK od 1912. godine, a 1948. na služenje ga je dobio Dinamo. Klub je uskoro na igralištu podigao zgradu, nasipe za stajanje, a na zapadnom dijelu malenu tribinu. Prvu utakmicu Dinamo je na Maksimiru odigrao 1948. godine s beogradskim Partizanom.

Postojeći stadion se počeo graditi 1952., a projektanti su bili arhitekti Vladimir Turina, Eugen Ehrlich i Franjo Neidhardt. U prvoj dionici gradnje 1954. dovršene su atletska staza i zapadna tribina. Sjeverna tribina podignuta je 1955., a u trećoj dionici izgrađeni su zapadni ulaz, blagajna, sanitarni čvor na zapadu te žičana ograda oko stadiona. U četvrtoj etapi gradnje izgrađena je 1961. istočna tribina, koja ujedno natkriva zapadnu tribinu pomoćnog igrališta te je postavljena rasvjete. Gradnja južne tribine je započela 1964., a završila 1969. Uprava Dinama preselila se 1972. iz prostorija u Haulikovoj ulici u prostorije na stadionu.

Godine 1974. na stadionu je uvedena nova rasvjeta, a 1998. počelo je opsežno preuređenje stadiona: srušene su sjeverna tribina te zapadno, istočno i južno stajanje, a dograđena je zapadna tribina i sagrađena nova sjeverna tribina čime je narušen prvotni izgled stadiona. Zbog nerealnih planova i nedostatka sredstava radovi nisu završeni, pa se stadion u 2000-ima koristi u nedovršenom stanju.

Prije uvođenja sjedalica na zapadnu i istočni tribinu, kapacitet stadiona je bio 64.000 gledatelja, a u 2000-ima stadion može primiti 40.000 gledatelja. Na maksimirskom stadionu igrane su utakmice Europskog prvenstva 1976. godine, a na njemu je većinu utakmica odigrala hrvatska reprezentacija od 1990.; danas se njime redovito koristi i upravlja NK Dinamo.

Nogometna škola Hitrec-Kacijan

Dinamova nogometna škola nosi ime po dvije legende zagrebačkog nogometa: Ici Hitrecu i Ratku Kacianu. Ico Hitrec je po mnogima bio najbolji zagrebačke nogometaš prije 2. svjetskog rata. Bio je vođa napada HAŠK-a. Kao jedan od prvih hrvatskih internacionalaca, karijeru je nastavio u švicarskom Grasshoppersu, a Kicker, tada najveći sportski list Europe, uvrstio ga je u najbolju momčad Starog kontinenta.

Bio je i prvi tehnički referent Dinama 1945., u čijoj su se radnoj sobi, u Električnoj centrali, u Gundulićevoj ulici, okupljali najistaknutiji igrači Građanskog razgovarajući o stvaranju novog kluba plave boje. Ratko Kacian je, igrajući s Hitrecom, bio prvak s HAŠK-om 1938., a deset godina kasnije sudjelovao je u osvajanju prvog Dinamovog naslova prvaka. Sadašnji direktor nogometne škole je Romeo Jozak.

Nogometna škola je 2004. godine dobila Trofej podmlatka, najvišu nagradu Hrvatskog nogometnog saveza.

Rivalitet sa 'splitskim bilima'

Podrobniji članak o temi: Vječni derbi

Vječni derbi hrvatskog nogometa između splitskog Hajduka i zagrebačkog Dinama je najveće i najznačajnije suparništvo između dvaju klubova u Hrvatskoj. Iako bi pravilnije bilo reći rivalitet, ime derbi se udomaćilo, tako da se susreti ta dva kluba nazivaju Vječni derbi. Suparništvo splitskih bilih i zagrebačkih plavih traje od 1924. godine kada su Hajduk i Građanski odigrali prvu utakmicu.

Građanski i Hajduk su odigrali 27 derbija, a od 1946. godine odigrano je 178 derbija u prvenstvu, kupu i superkupu. Dinamo je zabilježio 72 pobjede, Hajduk 63, a 43 utakmice su završile neodlučenim rezultatom. Od osamostaljenja Hrvatske odigrano je 75 derbija. Dinamo je zabilježio 32 pobjede, Hajduk 27, a 16 puta utakmica je završila bez pobjednika.

Statistika

1924. - 1941.	Građanski - Hajduk	27	10	9	8	49:45
1946. - 1991.	Dinamo - Hajduk	103	40	27	36	147:137
1992. - 2009.	Dinamo - Hajduk	75	32	16	27	97:86
Ukupno		205	82	52	71	293:268

Sezona 2009./10.

Trenutačna momčad

Igrač	Broj	Državljanstvo	Položaj	Prethodni klub
Vratari
Tomislav Butina	1		vratar	Olympiakos
Filip Lončarić	30		vratar	omladinska škola
Ivan Turina			vratar	Lech Poznań
Obrambeni igrači
Ivan Tomečak	2		desni branič/desni vezni	Lokomotiva
Luis Ibáñez	3		lijevi branič/lijevi vezni	Boca Juniors
Robert Kovač	4		središnji branič	Borussia Dortmund
Etto	7		desni branič/desni vezni	Atlético Paranaense
Carlos	15		središnji branič/lijevi branič	Varteks
Tomislav Barbarić	19		središnji branič	Lokomotiva
Igor Bišćan (kapetan)	22		središnji branič/obrambeni vezni	Panathinaikos
Leandro Cufré	25		branič	Gimnasia La Plata
Vezni igrači
Adrián Calello	5		obrambeni vezni	Independiente
Ante Tomić	8		navalni vezni/središnji vezni	Škoda Xanthi
Sammir	10		navalni vezni	São Caetano
Šime Vrsaljko	14		desni vezni/središnji vezni	Lokomotiva
Milan Badelj	16		navalni vezni/središnji vezni	Lokomotiva
Domagoj Antolić	18		središnji vezni	Lokomotiva
Ivica Vrdoljak	21		obrambeni vezni/središnji branič	Zagreb
Pedro Morales	77		navalni vezni	Universidad de Chile
Guillermo Suárez	—		navalni vezni	Tigre
Napadači
Andrej Kramarić	9		napadač	omladinska škola
Mario Mandžukić	17		napadač/krilni napadač	Zagreb
Miroslav Slepička	20		napadač	Sparta Prag
Dodô	23		napadač	Inter-Zaprešić

Transferi sezone 2009./10. (zima)

• Došli:
  • Domagoj Antolić - Lokomotiva
  • Šime Vrsaljko - Lokomotiva
  • Dodô - Inter-Zaprešić

• Otišli:
  • Dejan Lovren - Lyon
  • Dimitrios Papadopoulos - Celta Vigo

• Na posudbi:
  • Matej Bagarić - Lokomotiva
  • Tomislav Havojić - Lokomotiva
  • Krunoslav Hendija - Lokomotiva
  • Ivan Herceg - Lokomotiva
  • Matej Jelić - Lokomotiva
  • Ivan Kelava - Lokomotiva
  • Mirko Kramarić - Lokomotiva
  • Mate Maleš - Lokomotiva
  • Mario Musa - Lokomotiva
  • Dalibor Pandža - Lokomotiva
  • Ivan Peko - Lokomotiva
  • Josip Pivarić - Lokomotiva
  • Mateo Poljak - Lokomotiva
  • Ilija Sivonjić - Inter-Zaprešić
  • Guillermo Suárez - Atlético Tigre
  • Emiljano Vila - Lokomotiva

Stručni stožer

Pozicija	Ime
Trener	Krunoslav Jurčić
Pomoćni trener	Tomislav Rukavina
Trener vratara	Mario Jozić
Trener vratara	Miralem Ibrahimović
Kondicijski trener	Miljenko Rak
Sportski direktor	Zoran Mamić
Tehnički direktor	Davor Bukovina
liječnik	dr. Mladen Čepulić
liječnik	dr. Hrvoje Šojat
liječnik	dr. Saša Janković
liječnik	dr. Božidar Šebečić
fizioterapeut	Mario Novak-Stanko
fizioterapeut	Mario Petrović
ekonom	Livio Cvrk
prevoditelj	David Prpa

Momčadi prvaka

Sezona	Sastav	Trener
1948.	Arneri, Cimermančić, Pukšec, Željko Čajkovski, Jazbinšek, Benko, Jurić, Kacian, Wölfl, Horvat, Pleše	Karl Mütsch
1954.	Majerović, Čonč, Crnković, Osojnak, I. Horvat, Kralj, Dvornić, Strnad, Ž. Čajkovski, Banožić, Benko, Cizarić, Ferković, Lipošinović, Kukec, Šikić, Režek, Mantula	Ivan Jazbinšek
1958.	Irović, Režek, Košćak, Lipošinović, Šikić, Hmelina, Matuš, Benko, Šantek, Jerković, Crnković, Gašpert, Banožić, Čonč, Ferković, Horvat, Hugl, Kolonić i Prelčec.	Gustav Lechner
1982.	Ivković, Vlak, Bošnjak, Kurtela, Stipić, Ćalasan, Panić, Cerin, Hohnjec, Cvetković, Krnčević, H. Dragičević, E. Dragičević, Braun, Bračun, Dumbović, Hadžić, Bručić, Kranjčar, Zajec, Deverić, Mlinarić, Mustedanagić	Miroslav Blažević
1993.	Ladić, Ibrahimović, Turković, Panadić, Ištvanić, Lesjak, Stanić, Mamić, Pakasin, Vlaović, Cvitanović, Gašpar, Adžić, Škrinjar, Halilović, Marić, Kosić, Peternac	Miroslav Blažević
1996.	Ladić, Ibrahimović, Mladinić, A. Petrović, Mamić, Soldo, Krznar, Tomas, D. Šimić, Turković, Jeličić, Mlinarić, Gašpar, Marić, Kosić, Slišković, I. Cvitanović, Viduka, Kovačić, J. Šimić, Golubica	Zlatko Kranjčar
1997.	Ladić, A. Dautbegović, Ibrahimović, D. Šimić, Mladinić, A. Petrović, Jurčić, Galić, Marić, Krznar, Štefulj, Rukavina, M. Cvitanović, Šarić, Slišković, I. Cvitanović, Viduka, Mujčin, Kovačić, Kosić, Gašpar	Otto Barić
1998.	Ladić, Butina, Ibrahimović, Mladinić, M. Cvitanović, Bišćan, Tomas, Jurčić, Krznar, Jeličić, Jurić, Prosinečki, Gašpar, D. Šimić, Šarić, Marić, Mujčin, Šabić, Rukavina, Viduka, V. Petrović, Šokota, Jurčec, J. Šimić, Munoz	Zlatko Kranjčar
1999.	Ladić, Bišćan, Šokota, Štefulj, Jurić, Sedloski, Mujčin, Prosinečki, Jurčić, Banović, Šimić, Tokić, Rukavina, Šabić, Tomas, Mikić, Kozniku, Mikulenas, Cvitanović	Ilija Lončarević
2000.	Ladić, Butina, Vasilj, Šimić, Pavlović, Bišćan, Sedloski, Jurić, M. Cvitanović, Tokić, Tomas, Abramović, Pilipović, Šabić, Bazina, Krznar, Šarić, Jurčić, Mikić, I. Cvitanović, Šokota, Mujčin, Prosinečki, Rukavina, Jeličić, Kozniku, Mikulenas	Marijan Vlak
2003.	Butina, Jozić, Cesar, Poldrugač, D. Smoje, Krivić, Drpić, Sedloski, Čale, Ćosić, Polovanec, Tomić, Krznar, Papa, Mujčin, Agić, Čutura, Janjetović, M. Jurić, Mikić, S. Marić, Balaban, Zahora, Mitu, Mešanović, Olić, Dragičević, N. Kranjčar	Miroslav Blažević
2006.	Lončarić, Turina, Šarlija, Carlos, Drpić, Čale, Buljat, Etto, Ćorluka, Tomić, Bošnjak, Modrić, Chago, Šarić, Vukojević, Marić, Mamić, Junior, Anderson Costa, Eduardo, Zahora	Josip Kuže
2007.	Lončarić, Turina, Šarlija, Vranjić, Nowotny, M. Cvitanović, Carlos, Drpić, Čale, Buljat, Etto, Ćorluka, Schildenfield, Tomić, Agić, Pokrivač, Jertec, Mikić, Modrić, Chago, Vukojević, Sammir, Vugrinec, Tadić, Eduardo da Silva	Branko Ivanković
2008.	Koch, Kelava, Lončarić, Buljat, Čale, Mikulić, Schildenfeld, Barbarić, Etto, Carlos, Bišćan, Drpić, Modrić, Chago, Pokrivač, Mikić, Antolić, Sammir, Guela, Vukojević, Vrdoljak, Vugrinec, Balaban, Tadić, Mandžukić, Šokota, Peko	Zvonimir Soldo
2009.	Butina, Kelava, Lončarić, Tomečak, Ibáñez, Bišćan, Kovač, Barbarić, Lovren, Etto, Hrgović, Calello, Tomić, Badelj, Morales, Chago, Sammir, Vrdoljak, Sivonjić, Slepička, Tadić, Mandžukić	Krunoslav Jurčić

Igrači s najviše nastupa i pogodaka

Najviše nastupa

#	Igrač	Karijera	Nastupa
1	Dražen Ladić	1986.-2000.	802
2	Marko Mlinarić	1978.-1987. 1995.-1996.	613
3	Srećko Bogdan	1975.-1985.	595
4	Zlatko Kranjčar	1973.-1983.	556
5	Drago Vabec	1968.-1979. 1984.	529
6	Mladen Ramljak	1962.-1973.	523
7	Damir Lesjak	1986.-1995.	510
8	Slavko Ištvanić	1983.-1995.	507
9	Ivica Horvat	1945.-1957.	507
10	Igor Cvitanović	1989.-1997. 2000.-2001.	502

Najbolji strijelci

#	Igrač	Karijera	Pogodaka
1	Igor Cvitanović	1989-1997 2000-2001	304
2	Dražan Jerković	1954.–1966	300
3	Snješko Cerin	1978.–1988.	295
4	Zlatko Kranjčar	1973.-1983.	256
5	Željko Čajkovski	1945.-1956.	249
6	Franjo Wölfl	1945.-1953.	254
7	Aleksandar Benko	1947.-1958.	235
8	Slaven Zambata	1959.-1969. 1972.	227
9	Drago Vabec	1968.-1979. 1984.	183
10	Marko Mlinarić	1978.-1987. 1995.-1996.	174

Poznati igrači

Milan Antolković Rudolf Belin Igor Bišćan Zvonimir Boban Srećko Bogdan Petar Bručić Tomislav Butina Snješko Cerin Zvonimir Cimermančić Igor Cvitanović Marijan Čerček Vladimir Čonč

Vedran Ćorluka Stjepan Deverić Eduardo da Silva Tomislav Ivković Oskar Jazbinšek Dražan Jerković Goran Jurić Ratko Kacian Vlado Kasalo Niko Kranjčar Zlatko Kranjčar Dražen Ladić

Stjepan Lamza August Lešnik Zoran Mamić Silvio Marić Vlatko Marković Marko Mlinarić Luka Modrić Zvonimir Monsider Džemal Mustedanagić Ivica Olić Robert Prosinečki Mladen Ramljak

Ivica Senzen Zvonimir Soldo Mario Stanić Dario Šimić Zlatko Škorić Davor Šuker Drago Vabec Marijan Vlak Goran Vlaović Franjo Wölfl Velimir Zajec Slaven Zambata

Strani igrači

Eddy Bosnar Mark Viduka Leandro Cufré

Branko Strupar Edin Mujčin Kazuyoshi Miura

Jens Nowotny Georg Koch Dimitrios Papadopoulos

Goce Sedloski Dumitru Mitu Boštjan Cesar

Treneri

Arthur Gaskell, 1923-1924. Josef Brandstätter, 1925-1926. Imre Pozsonyi, 1926-1928. James Donnelly, 1929-1931. Giury Molnar, 1932. Robert Haftl, 1933-1935 Marton Bukovi, 1935-1945. Branko Kunst, 1945. Marton Bukovi, 1945-1947. Mirko Kokotović, 1947. Karl Mütsch, 1948. Bruno Knežević, 1948-1949. Bernard Hügl, 1950-1952. Milan Antolković, 1952-1953. Ivan Jazbinšek, 1953-1955. Bogdan Cuvaj, 1956. Milan Antolković, 1957. Gustav Lechner, 1957-1958. Milan Antolković, 1959-1960. Marton Bukovi, 1960-1961. Milan Antolković, 1961-1964. Vlatko Konjevod, 1964-1965. Branko Zebec, 1965-1967. Ivica Horvat, 1967-1970.

Zlatko Čajkovski,1970-1971. Dražan Jerković, 1971-1972. Stjepan Bobek, 1972. Domagoj Kapetanović, 1973. Ivan Marković, 1973-1974. Mirko Bazić, 1974-1977. Rudolf Belin, 1977-1978. Vlatko Marković, 1978-1980. Ivan Marković. 1980. Miroslav Blažević, 1980-1983. Rudolf Belin, 1983. Vlatko Marković, 1983. Branko Zebec, 1984. Tomislav Ivić, 1984-1985. Zdenko Kobeščak, 1985. Miroslav Blažević, 1986-1988. Josip Skoblar, 1988-1989. Rudolf Belin, 1989. Josip Kuže, 1989-1990. Vlatko Marković, 1990-1991. Zdenko Kobeščak, 1991-1992. Vlatko Marković, 1992. Miroslav Blažević, 1992-1994. Ivan Bedi, 1994.

Zlatko Kranjčar, 1994-1996. Otto Barić, 1996-1997. Marijan Vlak, 1997-1998. Zlatko Kranjčar, 1998. I. Bedi / H. Braović, 1998. Velimir Zajec, 1998-1999. Ilija Lončarević, 1999. Osvaldo Ardiles, 1999. Marijan Vlak, 1999-2000. Hrvoje Braović, 2000-2001. Ilija Lončarević, 2001-2002. Marijan Vlak, 2002. Miroslav Blažević, 2002-2003. Nikola Jurčević , 2003-2004. Đuro Bago, 2004. Nenad Gračan, 2004. Ilija Lončarević, 2005. Zvjezdan Cvetković, 2005. Josip Kuže, 2005-2006. Branko Ivanković, 2006.-2008. Zvonimir Soldo, 2008. Branko Ivanković, 2008. Marijan Vlak, 2008.-2009. Krunoslav Jurčić, ožujak 2009. -

Poveznice

• 1. HŠK Građanski Zagreb
• Vječni derbi

Vanjske poveznice

• NK Dinamo Zagreb - Službene stranice