Shenyang: razlika između inačica

Koordinate: 41°44′N 123°53′E / 41.733°N 123.883°E / 41.733; 123.883
Izvor: Wikipedija
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
MerlIwBot (razgovor | doprinosi)
m robot Dodaje: mr:षन्यांग
ArthurBot (razgovor | doprinosi)
m r2.7.2) (robot Dodaje: simple:Shenyang
Redak 248: Redak 248:
[[sah:Шэньян]]
[[sah:Шэньян]]
[[sco:Shenyang]]
[[sco:Shenyang]]
[[simple:Shenyang]]
[[sk:Šen-jang]]
[[sk:Šen-jang]]
[[sr:Шенјанг]]
[[sr:Шенјанг]]

Inačica od 9. rujna 2012. u 09:04

Shenyang
沈阳
Pogled na grad; zgrada u parku Beiling; trg Zhongshan; palača Mukden; ostaci kulture Xinle
Pogled na grad; zgrada u parku Beiling; trg Zhongshan; palača Mukden; ostaci kulture Xinle
Pogled na grad; zgrada u parku Beiling; trg Zhongshan; palača Mukden; ostaci kulture Xinle
Koordinate: 41°44′N 123°53′E / 41.733°N 123.883°E / 41.733; 123.883
Država Kina
Pokrajina Liaoning
Vlast
 - Gradonačelnik Li Yingjie
Površina
 - Urbano područje 3.495 km²
 - Metropolitansko područje 12.924 km²
Stanovništvo (2008.)
 - Urbano područje 5.090.000
 - Urbana gustoća 1.456,4 stanovnika/km²
 - Metropolitansko područje 7.760.000
 - Gustoća metro područja 600,4 stanovnika/km²
Vremenska zona China Standard Time (UTC+8)
 - Ljeto (DST) ne primjenjuje se (UTC+8)
Poštanski broj 110000
Pozivni broj 24
Službena stranica www.shenyang.gov.cn
Zemljovid
Položaj Shenyanga u pokrajini Liaoning i Liaoninga u Kini
Položaj Shenyanga u pokrajini Liaoning i Liaoninga u Kini

Položaj Shenyanga u pokrajini Liaoning i Liaoninga u Kini

Shenyang (mandžurski: Mukden) je grad na sjeveroistoku Kine u tradicionalnoj regiji Mandžuriji. Glavni je grad kineske pokrajine Liaoning. Shenyang je značajan industrijski i prometni centar sjeveroistočne Kine. Grad se još naziva Shengjing (盛京) ili Fengtian (奉天).

Povijest

U mlađem kamenom dobu je na prostoru Shenyanga postojala kultura Xinle. Shenyang je oko 300. pr. Kr. utemeljio general Qin Kai iz države Yan u razdoblju kad je Kina bila podijeljena na više država koje su međusobno ratovale (razdoblje ratujućih država). Grad je nazvan Hou. Ime Shenyang je dobio u doba dinastije Ming.

1625. ga je svojom prijestolnicom proglasio Nurhaci, vođa Mandžurije koji će kasnije osvojiti cijelu Kinu i utemeljiti dinastiju Qing. Grad je nazvan Shengjing i bio je glavni grad dinastije Qing do selidbe u Peking 1644. U njemu je ostala carska palača i riznica. 1657. je u prostoru Shenyanga osnovana prefektura Fengtian.

Početkom 20. st. slabi snaga Kine, a jača interes Rusije i Japana za Mandžurijom bogatom ugljenom i sirovinama. 1905. je kod Shenyanga vođena Bitka kod Mukdena, odlučujuća bitka Rusko-japanskog rata. Zbog japanske pobjede je Mandžurija došla pod japanski gospodarski utjecaj i sagrađena je Južna mandžurijska željeznica. Shengjin se od 1914. ponovo zove Shenyang. Bio je jedna od postaja na Južnoj mandžurijskoj željeznici i nakon toga brzo raste. U njemu se razvija industrija i postaje gospodarski centar.

1931. su Kinezi kod Shenyanga minirali dio pruge. To je bio povod Japanu da napadne Mandžuriju i stvori Mandžukuo, posebnu državu pod japanskom okupacijom. Tokom japanske okupacije se Shenyang zvao Fengtian i bio značajan industrijski centar. 1945. su grad zauzele sovjetske snage nakon čega je prešao u ruke kineskih nacionalista. Tokom Kineskog građanskog rata je bio baza Kuomintanga, a komunisti su ga zauzeli 1948. I u doba komunističke vlasti se Shenyang razvija kao značajan industrijski centar. Tokom 1970-ih godina je bio treći po snazi kineski industrijski centar (nakon Peking i Tianjina). Nakon 1990. se Kina gospodarski vrlo brzo razvija, ali slabi značenje Mandžurije koja od najrazvijenijeg postaje slabije razvijen dio Kine, te zbog toga slabi i gospodarsko značenje Shenyanga.

Zemljopis

Shenyang se nalazi u aluvijalnoj (riječnoj) dolini koju je stvorila rijeka Liao. Grad leži na rijeci Hun, glavnom pritoku rijeke Liao. Istočno od grada je šumovita planina Changbai. Shenyang je glavno prometno čvorište južne Mandžurije gdje se sijeku ceste koje vode prema Pekingu, sjeveru Mandžurije i Sjevernoj Koreji.

Klima je vlažna kontinentalna. Ljeta su vruća i vlažna (do grada dopire utjecaj monsuna), a zime hladne i suhe (zbog utjecaja sibirske anticiklone). Vrlo su izražena godišnja doba.

Gospodarstvo

Shenyang je industrijski centar prvenstveno koncentriran na tešku industriju (metalurgija, proizvodnja strojeva, dijelova za avione i automobile, vojna industrija). Takva industrija se temelji na prirodnim bogatstvima Mandžurije (ugljen, željezna ruda) i bila je najznačajnija tokom većeg dijela 20. st., ali ne odgovara današnjim gospodarskim kretanjima. Zbog toga je Shenyang bio (uz ostatak Mandžurije) gospodarski najrazvijeniji dio Kine tokom većeg dijela 20. st., ali danas mu gospodarsko značenje opada, dok raste značenje obalnog dijela Kine. Također teška industrija zagađuje okoliš i stvara ekološke probleme. Kineska vlada je prepoznala probleme, te je od 2003. pokrenula projekt revitalizacije sjeveroistočne Kine kojim pokušava uvesti modernu tehnologiju i modernizirati industriju.

Palača Mukden

Znamenitosti

Shenyang ima nekoliko znamenitosti koje su uvrštene na listu svjetske baštine UNESCO-a. Najvažnija je palača Mukden[1]) koja je bila sjedište cara u doba dinastije Qing, a danas je muzej. Palača se sastoji od 114 građevina, izgrađenih od 1625.-26., te 1783. godine. U njoj se nalazi važna knjižnica u kojoj je zabilježen nastanak posljednje kineske dinastije, prije nego je preselila svoju prijestolnicu u Peking, čime se središte moći u Kini preselilo u središte države. Nakon toga je ova palača postala palačom-ljetnikovcem, a glavna rezidencija je bio Zabranjeni grad. Palače je svjedočanstvo izvanredne arhitekture i povijesti dinstije Qing, te kulturnih tradicija Mandžuraca i drugih naroda sjeverne Kine.

Na listi svjetske baštine su i grobnice careva dinastije Qing (Dongling-grobnica prvog cara Nurhacija i Zhaoling-grobnica drugog cara Huang Taijija smještena u parku Beiling).

Značajan je Svjetski hortikulturni izložbeni centar u kojem je 2006. Expo organizirao Međunarodnu hortikulturnu izložbu. Zanimljivi su ostaci pretpovijesne kulture Xinle za koje postoji poseban muzej.

Izvori

  1. carske palače dinastija Ming i Qing na UNESCO-vim stranicama (engl.) Preuzeto 4. kolovoza 2011.