Razlika između inačica stranice »Zagrebačka nadbiskupija«

Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
bez sažetka
Višestoljetna problematika uzdignuća zagrebačke biskupije na čast nadbiskupije našla se opet na dnevnom redu u doba intenziviranog procesa hrvatskog narodnog preporoda. Stvar je u svoje ruke uzeo [[Hrvatski sabor]], kojim je predsjedao zagrebački biskup [[Juraj Haulik]] u časti banskog namjesnika. Nakon toga, [[1850.]] godine ban [[Josip Jelačić]] urgirao je u Beču, u međuvremenu su [[1848.]] prekinuti odnosi kraljevina Hrvatske i Ugarske, i molio da se zagrebačka biskupija uzvisi na čast nadbiskupije i metropolije. Konačno je [[12. kolovoza]] [[1850.]] godine sam kralj [[Franjo Josip I.]] potpisao odredbu kojom se zagrebačka biskupija uzvisuje na čast nadbiskupije za hrvatsko-slavonsku crkvenu pokrajinu. Zbog dugotrajnog otpora ostrogonskog i kaločkog nadbiskupa i Sveta je Stolica odgađala konačno rješenje dvije godine.
 
Zahvaljujući ponovnoj urgenciji bana Jelačića i ustrajnom nastojanju bečke vlade te konačnom zauzimanju papinskog nuncija u Beču, nadbiskupa i kardinala Mihalja Viale-Prela, sve je riješio papa [[Pio IX.]]. koji je [[11. prosinca]] [[1852.]] objavio svečanu bulu Ubi primum placuit. Tom se papinskom bulom ustanovljuje i određuje da se zagrebačka biskupija podigne na nadbiskupiju, a da grad [[Zagreb]], odnosno [[Zagrebačka katedrala|crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije]] bude metropolitanskom crkvom nove nadbiskupije i njezinim sjedištem, a njezinom predstavniku nadbiskupu pripao bi palij, križ i sve časti povezane uz taj naslov. Ta se nadbiskupija osniva kao samostalna hrvatsko-slavonska crkvena pokrajina. Novoj metropoliji podređene su biskupije koje su do sada sa zagrebačkom spadale pod kaločku metropoliju. Prema tome, zagrebačkoj su nadbiskupiji podređene [[bosansko-srijemska biskupija]] (đakovačka), [[senjsko-modruška biskupija]] i [[križevačka biskupija]] (grkokatolička). Prema idućoj odredbi Svete Stolice, papinski nuncij kardinal Viale-Prela svečano je [[8. svibnja]] [[1853.]] godine u zagrebačkoj katedrali ustoličio prvoga zagrebačkog nadbiskupa Jurja Haulika. Hrvatski se narod u crkvenom pogledu potpuno oslobodio mađarskog utjecaja, a bio je to i korak prema potpunoj samostalnosti Hrvatske i njezinoj teritorijalnoj cjelovitosti.
 
U [[20. stoljeće|20. stoljeću]] javilo se pitanje podjele nadbiskupije koja je postala prevelika površinom i brojem vjernika, a time i teška za pastoralno upravljanje. Nadbiskup [[Alojzije Stepinac|Stepinac]] je [[1930-ih]] pokrenuo pitanje osnivanja novih biskupija u Varaždinu i Požegi, ali ni tadašnje političke prilike nisu bile povoljne za Katoličku crkvu. Nove su biskupije utemeljene tek [[1997]]. godine, nakon što je uspostavljena samostalna hrvatska država. U planu je također obnavljanje drevne Sisačke biskupije, te uspostava posebne Slavonske metropolije sa sjedištem u Đakovu koje se ostvarilo na dan [[18. lipnja]] [[2008.]] godine kada je apostolski nuncij u [[Hrvatska|RH]] Mario Roberto Cassari objavio odluku [[Papa|pape]] [[Benedikt XVI.|Benedikta XVI.]] o uspostavljanju [[Đakovačko-osječka nadbiskupija|Đakovačko-osječke nadbiskupije]] i obnove [[Srijemska biskupija|Srijemske biskupije]].
26

uređivanja

Navigacijski izbornik