Zagrebačka nadbiskupija: razlika između inačica

Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
bez sažetka
No edit summary
No edit summary
Višestoljetna problematika uzdignuća zagrebačke biskupije na čast nadbiskupije našla se opet na dnevnom redu u doba intenziviranog procesa hrvatskog narodnog preporoda. Stvar je u svoje ruke uzeo [[Hrvatski sabor]], kojim je predsjedao zagrebački biskup [[Juraj Haulik]] u časti banskog namjesnika. Nakon toga, [[1850.]] godine ban [[Josip Jelačić]] urgirao je u Beču, u međuvremenu su [[1848.]] prekinuti odnosi kraljevina Hrvatske i Ugarske, i molio da se zagrebačka biskupija uzvisi na čast nadbiskupije i metropolije. Konačno je [[12. kolovoza]] [[1850.]] godine sam kralj [[Franjo Josip I.]] potpisao odredbu kojom se zagrebačka biskupija uzvisuje na čast nadbiskupije za hrvatsko-slavonsku crkvenu pokrajinu. Zbog dugotrajnog otpora ostrogonskog i kaločkog nadbiskupa i Sveta je Stolica odgađala konačno rješenje dvije godine.
 
Zahvaljujući ponovnoj urgenciji bana Jelačića i ustrajnom nastojanju bečke vlade te konačnom zauzimanju papinskog nuncija u Beču, nadbiskupa i kardinala Mihalja Viale-Prela, sve je riješio papa [[Pio IX.]]. koji je [[11. prosinca]] [[1852.]] objavio svečanu bulu Ubi primum placuit. Tom se papinskom bulom ustanovljuje i određuje da se zagrebačka biskupija podigne na nadbiskupiju, a da grad [[Zagreb]], odnosno [[Zagrebačka katedrala|crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije]] bude metropolitanskom crkvom nove nadbiskupije i njezinim sjedištem, a njezinom predstavniku nadbiskupu pripao bi palij, križ i sve časti povezane uz taj naslov. Ta se nadbiskupija osniva kao samostalna hrvatsko-slavonska crkvena pokrajina. Novoj metropoliji podređene su biskupije koje su do sada sa zagrebačkom spadale pod kaločku metropoliju. Prema tome, zagrebačkoj su nadbiskupiji podređene [[bosansko-srijemska biskupija]] (đakovačka), [[senjsko-modruška biskupija]] i [[križevačka biskupija]] (grkokatolička). Prema idućoj odredbi Svete Stolice, papinski nuncij kardinal Viale-Prela svečano je [[8. svibnja]] [[1853.]] godine u zagrebačkoj katedrali ustoličio prvoga zagrebačkog nadbiskupa Jurja Haulika. Hrvatski se narod u crkvenom pogledu potpuno oslobodio mađarskog utjecaja, a bio je to i korak prema potpunoj samostalnosti Hrvatske i njezinoj teritorijalnoj cjelovitosti.
 
U [[20. stoljeće|20. stoljeću]] javilo se pitanje podjele nadbiskupije koja je postala prevelika površinom i brojem vjernika, a time i teška za pastoralno upravljanje. Nadbiskup [[Alojzije Stepinac|Stepinac]] je [[1930-ih]] pokrenuo pitanje osnivanja novih biskupija u Varaždinu i Požegi, ali ni tadašnje političke prilike nisu bile povoljne za Katoličku crkvu. Nove su biskupije utemeljene tek [[1997]]. godine, nakon što je uspostavljena samostalna hrvatska država. U planu je također obnavljanje drevne Sisačke biskupije, te uspostava posebne Slavonske metropolije sa sjedištem u Đakovu koje se ostvarilo na dan [[18. lipnja]] [[2008.]] godine kada je apostolski nuncij u [[Hrvatska|RH]] Mario Roberto Cassari objavio odluku [[Papa|pape]] [[Benedikt XVI.|Benedikta XVI.]] o uspostavljanju [[Đakovačko-osječka nadbiskupija|Đakovačko-osječke nadbiskupije]] i obnove [[Srijemska biskupija|Srijemske biskupije]].
26

uređivanja

Navigacijski izbornik