Prijeđi na sadržaj

Rumin (rijeka)

Koordinate: 43°46′23″N 16°38′42″E / 43.773000°N 16.645034°E / 43.773000; 16.645034
Izvor: Wikipedija
Rumin
rijeka
Pogled s mosta na rijeku u selu Rumin
Položaj
Države Hrvatska
NaseljaRumin
Fizikalne osobine
Duljina2 km
Plovna od – donije plovna
Tok rijeke
Ušćejugoistočno od Rumina
 • Koord.43°46′23″N 16°38′42″E / 43.773000°N 16.645034°E / 43.773000; 16.645034
SlijevJadranski
Ulijeva se uCetinu
Rumin na zemljovidu Splitsko-dalmatinske županije
ušće
ušće
Rumin na zemljovidu Splitsko-dalmatinske županije
Zemljovid

Rumin je rječica u Sinjskom polju, lijeva pritoka Cetine.

Izvire u dva vrela, Mali Rumin i Rumin Vrilo (koje napaja Veliki Rumin), u selu Rumin, u općini Hrvace. Rječica je duga samo oko 2 km, ali je jedan od najbujnijih pritoka Cetine.

Mali Rumin u proljeće presuši, dok Veliki Rumin, koji izvire ispod klisure zvane Greda, nikad ne presušuje.[1] Na mjestu gdje rječica izlazi iz kanjona i ulazi u nizinu, nalazi se srušena mlinica, kao tipičan primjer lokalne pučke arhitekture. Sam izvor Rumin Vrilo je vrlo teško dostupan i do njega se stiže petnaestominutnim hodom iz zaseoka Bajagić.[2]

Flora i fauna

[uredi | uredi kôd]

Na strmim litica kanjona koj okružuje gornji tok ove rječice živi velik broj ptičjih vrsta, poput gavrana (Corvus corax), vjetruše (Falco tinnunculus) i ušare (Bubo bubo). Na krševitim padinama podno litica gnijezdi se sivkasta bjeloguza (Oenanthe oenanthe) i jarebica kamenjarka (Alectoris graeca), a u nizini po polju i oranicama boravi trčka (Perdix perdix), prepelica (Coturnix coturnix) i kukmasta ševa (Galerida cristata). U vrbama uz Rumin nalazimo loptasta gnijezda sjenice dugorepe (Aegithalos caudatus), a na hrastovima košarasta gnijezda vuge (Oriolus oriolus). Na hrastu se hrani i veliki dijetao (Dendrocopos major), a vodi divlja patka (Anas platyrhynchos).[1]

Brojni su i sisavci, pa oko rijeke nalazimo ježa (Erinaceus concolor), lisicu (Vulpes vulpes), zeca (Lepus europaeus), kunu bjelicu (Martes foina) te jazavca (Meles meles). Od zmija, tu je najčešće poskok (Vipera ammodytes), a od guštera krška gušterica (Podarcis melisellensis).[1]

Velik je i broj endemskih riba, poput cetinske uklive (Telestes ukliva), riječnog zubatca (Salmo dentex), podbile (Chondrostoma phoxinus), oštrulje (Aulopyge huegelii), cetinskog vijuna (Cobitis dalmatina) i ilirskog klena (Squalius illyricus).[1]

Biljni se pokrov mijenja od bilja vodotoka do petrofilnih vrsta na liticama koje okružuju Rumin, tako da imamo cijeli raspon – od vodenog biljha u samom Ruminu preko biljaka travnjaka poput vriska (Satureja montana), ive (Teucrium montanum), dubčca (Teucrium chamaedrys), smilja (helichrysum italicum), kadulje (salvia officinalis) i dr. pa sve do listopadnog grmlja i drveća te bora.[1]

Zaštićeni krajobraz

[uredi | uredi kôd]

Godine 2000., područje oko Malog i Velikog Rumina, ukupne površini od 33,5 ha, proglašen je značajnim krajobrazom.[1]

Izvori

[uredi | uredi kôd]

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]