Ante Gotovina

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Ante Gotovina
Ante Gotovina
Ante Gotovina
Opći životopisni podatci
Datum rođenja 12. listopada 1955.
Mjesto rođenja Tkon, Zadar, Hrvatska
Nacionalnost Hrvat
Supruga Dunja Zloić Gotovina
Opis vojnoga službovanja
Godine u službi 1973. - 1978. Legija stranaca
1991. - 2000. Hrvatska vojska
Čin Caporal-chef.png caporal-chef[1] (Legija stranaca)
General pukovnik.jpg General pukovnik (HV)
Ratovi Domovinski rat
Važnije bitke Operacija Maslenica
Operacija Ljeto '95.
Operacija Oluja
Operacija Maestral
Vojska Flag of France.svg Legija stranaca
Flag of Croatia.svg Hrvatska vojska
Zapovijedao HVO Livno
Zborno područje Split
Odlikovanja Red kneza Domagoja
Red bana Jelačića
Red hrvatskog trolista
Red hrvatskog križa

Ante Gotovina (Tkon[2] na otoku Pašmanu,[3] 12. listopada 1955.), umirovljeni general Hrvatske vojske.

Životopis[uredi VE | uredi]

Ante Gotovina jedan je od istaknutih sudionika rata u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini od 1991. do 1995. Zbog prijetnje izručenju Međunarodnom sudu u Haagu zbog optužbi za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti počinjene tijekom operacije "Oluja", godine 2001. bježi iz Hrvatske. Uhićen i izručen sudu u Haagu.

Gotovinin otac Milan bio je dalmatinski ribar. Gotovinina majka Ana izgubila je život 4. ožujka 1959., štiteći djecu od eksplozije mine kojom se u blizini kuće lomio kamen. Obitelj se iz Pašmana preselila u Pakoštane, a brigu o djeci preuzela je teta Marija Miočev.[4] Sa 17 godina postao pripadnik Legije stranaca. Služio je u 2. padobranskoj pukovniji.[4] Sudjelovao je u vojnim operacijama u Čadu, a u Gvatemali je obučavao pripadnike paravojnih postrojbi koji su se borili u građanskom ratu. Djelovao je i u drugim državama Južne Amerike. 1983. godine zadesila ga je teška tropska bolest nedaleko od rijeke Montagua, a ono što mu je spasilo život bilo je žvakanje listova koke.[5] Nakon petogodišnjeg staža u francuskoj vojsci stekao francusko državljanstvo.

Uloga u Domovinskom ratu[uredi VE | uredi]

Generali Ivan Korade, Rahim Ademi, Ante Gotovina i ministar obrane Gojko Šušak s predsjednikom Franjom Tuđmanom na Kninskoj tvrđavi nakon operacije Oluje.

Stupivši u kontakt s hrvatskim iseljenicima u Argentini, Gotovina (koji je u međuvremenu izgubio svaki kontakt s domovinom) doznaje za proglašenje hrvatske samostalnosti te se vraća u Hrvatsku u lipnju 1991., odmah stupivši u Zbor narodne garde. Sudjeluje u teškim borbama u Zapadnoj Slavoniji (Novska, Nova Gradiška) u sastavu 1. gardijske brigade, prvo kao branitelj, a zatim kao zapovjednik. Nakon ranjavanja i oporavka, nakratko pukovnik Gotovina odlazi za zapovjednika HVO Livno. Od 1992. do 1996. kao brigadir obnaša dužnost zapovjednika Zbornog područja Split, a nakon toga je glavni inspektor obrane. Ante Gotovina je dao veliki doprinos u ustrojavanju dočasničkog obučnog središta u Šepurinama pokraj Zadra. Brzo je vojno napredovao, te je u činu brigadira bio jednim (uz Janka Bobetka i Antu Rosu) od glavnih zapovjednika u operaciji Maslenica, a kao general-pukovnik organizira i vodi više ključnih vojnih operacija: obranu Livna i Tomislavgrada od postrojbi Mladićeve Vojske RS, dugotrajni puzeći rat u kojem je tijekom desetak mjeseci lomljena srpska obrana u Livanjskom polju, obroncima Dinare i Šatora, osvajanje Glamoča i Bosanskog Grahova, te opkoljavanje Knina što je stvorilo preduvjete za brzo i uspješno izvršenje operacije Oluja. Nakon toga, Gotovina je u drugoj polovici 1995. glavni zapovjednik združenih snaga HV i HVO u operaciji Maestral, kada je potpuno razbijena vojska bosanskih Srba, a hrvatske snage su došle na udaljenost 23 kilometra od Banja Luke.

Optužnica, uhićenje i suđenje[uredi VE | uredi]

Ante Gotovina u odori HV-a

Odmah nakon Oluje Haški sud je započeo istragu o zločinima napravljenima za vrijeme i nakon ratnih operacija. Tužilaštvo se, između ostalog, zainteresiralo i za Antu Gotovinu od kojeg je 1998. godine zatražilo službeni iskaz. Međutim, iako je Gotovina bio spreman na razgovor, hrvatski politički vrh mu to nije odobrio. Razlog zbog kojeg Gotovina, pa ni jedan drugi časnik osim generala Čermaka, nije razgovarao sa haaškim istražiteljima je odluka Vlade RH da se ide u pravni spor oko nadležnosti Haaga nad vojno redarstvenim operacijama Bljesak i Oluja. Dok je trajao taj spor, nije bilo potrebe da ijedan hrvatski časnik razgovara s njima.

Promjenom vlasti u siječnju 2000., dolazi do antagoniziranja novouspostavljene šesteročlane koalicije i novoga predsjednika Mesića s jedne strane, te poražene stranke HDZ-a i određenog broja najviših hrvatskih časnika, napose onih koji nisu imali simpatija za vlast liberalne provenijencije. Zbog otvorenoga pisma nekolicine hrvatskih najviših časnika u kojemu je oštro kritizirana politika nove vlasti, a kojeg je supotpisao,[6] Gotovinu je ondašnji predsjednik RH Stjepan Mesić prisilno umirovio 29. rujna 2000. godine zajedno sa još šest visokih časnika Hrvatske vojske.[7]

Glasine koje su kolale neko vrijeme pokazale su se istinitima: Međunarodni sud za ratne zločine na području bivše Jugoslavije u Haagu podigao je 2001. optužnicu protiv Ante Gotovine[3] (kasnije donekle izmijenjena)[8] optužujući ga za planiranje etničkoga čišćenja i ratne zločine. Gotovina je odbio primiti optužnicu te je od podizanja optužnice do uhićenja bio u bijegu na nepoznatom prebivalištu. Obje su hrvatske koalicijske vlasti, i ona predvođena SDP-om (2000.-2004.), i ona predvođena HDZ-om (2004.-2011.), priznavajući legitimitet Haaškoga suda, pozivali Gotovinu da se preda. U međuvremenu, glavna haaška tužiteljica Carla del Ponte je u više navrata optuživala državni vrh RH da namjerno skriva (ili podupire skrivanje) Ante Gotovine i sufinancira njegov bijeg. Carla del Ponte je optuživala je i katoličko svećenstvo u Hrvatskoj i BiH da ga skriva u svojim samostanima. Tražila je od Vatikana da zbog tog kazni svećenstvo, što je Sveta Stolica odbila. Carla del Ponte je zbog tog kritizirala i samog papu Benedikta XVI.[9][10] Joaquin Navarro-Valls , glasnogovornik Svete Stolice, izjavio je da je nadbiskup Giovanni Lajolo , ministar vanjskih poslova Vatikana, odbio pomoći jer mu Carla del Ponte nije pružila nijedan dokaz za svoje tvrdnje.[11] Vodstvo Katoličke crkve u Hrvatskoj se razljutilo na tvrdnje Carle del Ponte.

Nakon višegodišnjeg skrivanja Gotovina je uhićen na Kanarskim otocima (Španjolska) 7. prosinca 2005.[12] Nekoliko dana prije samoga uhićenja, stigao je na Tenerife u pratnji australskog Hrvata Joze Grgića 'Jablana'. Kada su se navečer spustili u restoran hotela Bitácora u kojem je general tih dana prebivao, u 21:10 prišlo im je 8 službenika španjolske policije i uhitilo ih. Grgić je nakon nekoliko sati pušten, a Gotovina je prebačen u španjolski zatvor Soto del Real, 40-ak km od Madrida.

Za prijavu u hotelu Bitácora koristio je putovnicu na ime Kristijan Horvat za kojega se već navodno znalo kako je jedan od njegovih lažnih identiteta, te je upravo ta činjenica bila ključna za generalovo uhićenje. Gotovina je u trenutku uhićenja uza se imao 12.000 € gotovine.

Medijsko naslađivanje hrvatskih medija, velikim dijelom u vlasništvu inozemnih osoba, došla je do razine ludila. Tekstovi su bili dreka u kojoj su se pisci redaka natjecali tko će više pohvaliti srednjovjekovni lov na čovjeka kojemu teška krivnja uopće nije bila dokazana, što se nakon 7 godina dokazalo. Pojedini pisci i spikeri koristili su još tijekom optužbe i lova (do danas nekažnjeno) izraz "ratni zločinac" i "ratni zločini", ne rabivši atribut osumnjičenika i navodnosti. Servilni ushit i neumjerenost u podilaženju progoniteljima Hrvata prelazila je kod nekih u veleizdajničko ponašanje, dok su hrvatske novine koje su razborito pratile i domoljubno razmišljale bile izložene medijskom bullingu. Za uhićenje Gotovine, francuski ministar Philippe Douste Blazy izjavio je to "dobra vijest za Balkan i europski kontinent", glavni tajnik NATO-a Jaap de Hoop Scheffer da je to "dobra vijest za svijet", a hrvatski mediji ovako: Jutarnji list popratio je naslovima Najbolja vijest za Republiku Hrvatsku, Nećemo dopustiti ulične nemire (intervju sa Sanaderom), Vjesnik Vjerodostojnost nema alternative i Akcijski plan završen, obveze ostaju, Novi list Sanader nije izdajnik, a ni Gotovina nije svetac.[13]

Gotovina je 9. prosinca prebačen u UN-ov zatvor u Scheveningenu (Nizozemska), gdje je smješten i čekao početak suđenja.

11. ožujka 2008. godine na Haškom sudu počelo je suđenje Anti Gotovini, Mladenu Markaču i Ivanu Čermaku. Na svojim prvim pojavljivanjima pred Haškim sudom izjasnili su se da se ne osjećaju krivima.

Haški sud je nepravomoćnom odlukom u prvostupanjskom procesu 15. travnja 2011. proglasio krivim Antu Gotovinu kao sudionika udruženog zločinačkog pothvata, kriv je za djela progona, deportacije, pljačke, razaranja, ubojstva, nečovječna djela i okrutno postupanje, a sud ga je oslobodio odgovornosti za prisilno premještanje. Određena mu je kazna od 24 godine zatvora.[14]

Dana 16. studenog 2012. general Gotovina je drugostupanjskom (pravomoćnom) presudom oslobođen optužbi i pušten na slobodu.

Politika Europske unije[uredi VE | uredi]

Gotovinin bijeg je često bio predmet političkog spora budući da je njegovo neizručenje Sudu tumačeno kao nesuradnja Hrvatske sa Haaškim sudom i predstavljalo prepreku za pregovore Hrvatske oko ulaska u EU.

Opća predodžba Gotovininog uhićenja bila je da se smatralo kako je Europska unija uvjetovala političko-ekonomsku integraciju Hrvatske u EU uhićenjem generala. Od Hrvatske se tražila pozitivna ocjena od strane tadašnje glavne tužiteljice Carle del Ponte o punoj suradnji sa Haškim sudom.[15] Del Ponte je 2004. godine Vijeću sigurnosti UN-a podnijela izvješće o punoj suradnji Hrvatske sa sudom kazavši između ostalog: "Hrvatske vlasti u ovom trenutku u potpunosti surađuju sa mojim uredom."[16] Bez obzira na to Velika Britanija, Nizozemska i neke skandinavske zemlje su izričito postavljale Gotovinino uhićenje kao uvjet za nastavak pregovora.[17]

Reakcija hrvatske javnosti[uredi VE | uredi]

Hrvatska je javnost otpočetka bila naklonjena odbjeglom generalu i protivila se izručenju. Anketa iz ožujka 2005. godine o odgodi početka pregovora s EU pokazala je da samo 7% građana smatra kako je Gotovina stvarni krivac odgode. Što se tiče generalova mogućeg izručenja, 56% je bilo protiv, a 28% za.[18]

Mjesec dana nakon uhićenja napravljena je nova anketa. 61% građana je izjavilo da je generalovo uhićenje loša vijest, a samo 14% da je dobra. Dakle, hrvatska je javnost na vijest o uhićenju reagirala posve drukčije nego hrvatska vlast. Jednak postotak, njih 61%, smatralo je da optužnica nije utemeljena, a 50% da će suđenje u Haagu biti pristrano i neobjektivno.[19]

Komisija Hrvatske biskupske konferencije Iustitia et Pax je na sjednici pod predsjedanjem sisačkog biskupa Vlade Košića 24. ožujka 2011. pozvala katolike u Hrvatskoj neka se postom i molitvom sljedeća tri petka u travnju, 1., 8. i 15. mole za pravednu presudu hrvatskim generalima u Haagu (koja je izrečena 15. travnja 2011.), a potanku izjavu o Haaškom tribunalu o kojem je zasjedala je najavila za 12. travnja. [20]

Nakon nepravomoćne presude, prema istraživanju lijevo liberalnog Jutarnjeg lista, čak 95,4% Hrvata smatralo je haašku presudu nepravednom, a tek 1,1% anketiranih presudu je smatralo pravednom. "Nikada, u dvadeset godina istraživanja javnog mišljenja, u neovisnoj Hrvatskoj niti o jednom značajnijem političkom pitanju nije postignut potpuniji konsenzus. Naime, više od 88% ispitanika smatra se osobno povrijeđenim presudama protiv Markača i Gotovine: taj je osjećaj vrlo vjerojatno nastao ne samo zbog visine presuda nego i zbog obrazloženja presuda, koje uistinu jest potpuno neprihvatljivo. Naposljetku, gotovo 90% Hrvata Antu Gotovinu danas smatra herojem. Kada je prije pet i pol godina uhićen, taj je broj bio znatno manji, što dodatno govori o utjecaju Orieve odluke na političku volju i masovno raspoloženje u Hrvatskoj. Presudu Alphonsea Oriea, osobito njezin dio o udruženom zločinačkom pothvatu, svi su hrvatski građani doživjeli ne samo kao duboku nepravdu nego i kao nepošteni napad na osobni identitet." [21]

Oslobađajuća presuda 16. studenoga 2012.[uredi VE | uredi]

General Gotovina i predsjednik Tuđman na Kninskoj tvrđavi, 6. kolovoza 1995. godine

U studenome 2012. Haaški sud donio je oslobađajuću presudu generalima Anti Gotovini i Mladenu Markaču. Nakon 7 godina sudskoga pritvora (M. Markač 4 godine) isti dan su izašli na ulice Haaga kao slobodni ljudi i vratili se u Hrvatsku. Vijest je u Hrvatskoj popraćena s oduševljenjem. Na Trgu bana Josipa Jelačića okupilo se preko 100 tisuća branitelja i građana Republike Hrvatske kako bi dočekali oslobođene hrvatske generale.

Gotovina je 18. studenog dao intervju srbijanskim novinama Kurir u kojima je pozvao Srbe izbjegle nakon Oluje na povratak u Hrvatsku.[22][23] Većina medija po Srbiji, kao i predsjednik Nikolić,[24][25] to je ocijenila kao ruganje stradalim i izbjeglim Srbima.[26]

Ante Gotovina je 23. studenog proglašen počasnim građaninom Splita,[27] 26. studenog počasnim građaninom Zadra,[28] a 2. prosinca, zajedno s generalom Markačem, proglašen je počasnim građaninom Osijeka.[29] Počasnim građaninom Dubrovnika proglašen je 28. siječnja,[30] a počasnim članom Viteškog alkarskog društva i građaninom Sinja, 4. kolovoza 2013.[31]

Dužnosti, činovi i odličja[uredi VE | uredi]

Činovi[uredi VE | uredi]

Odličja, medalje i pohvale[uredi VE | uredi]

Vidi još[uredi VE | uredi]

  • Ratnik, romansirana biografija Ante Gotovine
  • Što smo mu učinili, knjiga o generalu Gotovini i presudi Haaškog suda njemu i generalu Markaču iz pera novinara Nenada Ivankovića.
  • "General pukovnik Ante Gotovina", Mladen Pavković, 2011. i 2012.

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 Dočasnički čin Legije stranaca. Dodjeljuje se u pješaštvu. Vojnik koji dobije ovaj čin ne može dobivati više činove. Časnički činovi dodjeljuju se samo francuskim vojnicima. U sustavu činova hrvatske vojske ovaj čin je najbliži glavnom razvodniku (http://www.vojska.net/hrv/zivotopis/g/gotovina/ante/), ili skupniku. Čin narednika u francuskoj vojsci je sergent d'état-major
  2. Odgovor Roberti F. putem e-maila odgovorne osobe sa službenih stranica Ante Gotovine
  3. 3,0 3,1 Indictment against Ante Gotovina, Case No: IT-01-45-I (engleski). International Criminal Tribunal for the former Yugoslavia (21. svibnja 2001.). Preuzeto 14. lipnja 2010.
  4. 4,0 4,1 http://www.vojska.net/hrv/zivotopis/g/gotovina/ante/
  5. Ante Gotovina, Biografije, Večernji list (pristupljeno 17. travnja 2014.)
  6. Slobodna Dalmacija Ne sudite Domovinskom ratu, 29. rujna 2000.
  7. Slobodna Dalmacija Mesić umirovio sedam generala, 30. rujna 2000.
  8. Amended Indictment against Ante Gotovina, Case No. IT-01-45 (engleski). International Criminal Tribunal for the former Yugoslavia (19. veljače 2004.). Preuzeto 14. lipnja 2010.
  9. http://ljubuski.net/5969-wikileaks-carla-del-ponte-kritizirala-papu-jer-stiti-hercegovacke-franjevce
  10. http://www.index.hr/vijesti/clanak/carla-del-ponte-se-naljutila-na-vatikan-gotovina-moze-papi-a-ja-ne-mogu/549556.aspx
  11. http://www.ezilon.com/information/article_10014.shtml
  12. Croatian fugitive general seized (engleski). BBC News (8. prosinca 2005.). Preuzeto 14. lipnja 2010.
  13. Nenad Piskač: Haaški Božići. Hrvatsko slovo, petak, 21. prosinca 2007., str. 5
  14. http://www.icty.org/x/cases/gotovina/cis/en/cis_gotovina_al_en.pdf
  15. http://www.caausa.org/vijesti/GOTOVINA%20NE%20MORA%20BITI%20IZRU%C4%8CEN.html :"Naravno, rezultat pune suradnje jest da imamo indikaciju o mjestu gdje se nalazi Ante Gotovina, a najbolje rješenje bilo bi da Gotovina bude izručen. Međutim, izručenje Gotovine nije uvjet koji postavljamo Hrvatskoj, uvjet je puna suradnja s nama." 9. rujna 2005.
  16. http://www.icty.org/sid/8404 "The Croatian authorities are at this point in time fully co-operating with my office." Obraćanje Carle Del Ponte 29. lipnja 2004.
  17. http://www.nytimes.com/2005/03/09/world/europe/09iht-croatia.html?_r=0
  18. http://www.bbc.co.uk/croatian/news/story/2005/03/050317_eu_public.shtml
  19. http://www.puls.hr/artman/uploads/press_gotovina_v1.doc
  20. IKA Priopćenje Komisije HBK Iustitia et pax, 24. ožujka 2011., preuzeto 8. travnja 2011.
  21. EKSKLUZIVNO Samo 23% Hrvata za ulazak u EU! Čak 95% smatra presudu nepravednom 16. travnja 2011., preuzeto 10. veljače 2012.
  22. http://www.kurir-info.rs/gotovina-ekskluzivno-srbi-vratite-se-u-hrvatsku-clanak-515720
  23. http://www.soundset.hr/vijesti/hrvatska/gotovina-za-kurir-srbi-se-trebaju-vratiti-hrvatska-je-njihova-zemlja
  24. http://www.jutarnji.hr/nikolic-o-gotovininom-pozivu-srbima-da-se-vrate---sto-bi-htio--da-se-okupe-pa-da-ih-opet-protjera-i-pobije--/1068776/
  25. http://www.ipress.hr/svijet/nikolic-o-pozivu-gotovine-srbima-sto-hoce-da-se-okupe-pa-da-ih-pobije-24991.html
  26. http://www.rtl.hr/vijesti/novosti/566306/srbi-tvrde-gotovina-nam-se-narugao/
  27. http://www.hrt.hr/index.php?id=471&tx_ttnews[tt_news]=190734&cHash=23b896b2f8
  28. http://www.aerosvijet.com/index.php?option=com_content&view=article&id=3174:krila-oluje-pozdravila-poasnog-graanina-zadra-antu-gotovinu&catid=1:hrvatska
  29. http://dnevnik.hr/vijesti/hrvatska/generali-markac-i-gotovina-pocasni-gradzani-osijeka.html
  30. http://www.seebiz.eu/ante-gotovina-pocasni-gradanin-dubrovnika/ar-55640/
  31. http://dalje.com/hr-hrvatska/ante-gotovina-pocasni-clan-vad-a-i-pocasni-gradjanin-sinja/478390
  32. narodne-novine.nn.hr pristupljeno 30. lipnja 2009.

Web stranice[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Ostali projekti[uredi VE | uredi]

Commons-logo.svg U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Ante Gotovina
Wikisource-logo.svg Wikizvor ima izvorni tekst na temu: Ante Gotovina - optužnica
Wikiquote-logo.svg Na stranicama Wikicitata postoji zbirka osobnih ili citata o temi: Ante Gotovina
Wikisource-logo.svg Wikizvor ima izvorni tekst na temu: Zahtjev 555 hrvatskih uglednika Vladi RH u slučaju Gotovina