Zabranjeno pušenje

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Zabranjeno pušenje
Osnivanje 1981.
Žanr/ovi Rock, Punk-rock, Punk
Djelatno razdoblje 1981. - danas
Članovi (članice)
Sejo Sexon
Toni Lović
Robert Boldižar
Branko Trajkov
Dejan Orešković
DJ Pavo
Bivši članovi
Nenad Janković
Zenit Džozić
Mladen Mitić
Dražen Janković
Ognjen Gajić
Mustafa Čengić
Zoran Degan
Elvis J. Kurtović
Darko Poljak
Darko Ostojić
Jadranko Džihan
Muhamed Adas
Mustafa Čengić
Mladen Mitić
Faris Arapović
Ognjen Gajić
Predrag Kovačević
Predrag Rakić
Emir Kusturica
Dragomir Herendić
Predrag Bobić

Zabranjeno pušenje je bosanskohercegovački rock bend, osnovan početkom osamdesetih godina 20. stoljeća u Sarajevu. Grupa je bila blisko povezana sa kulturnim pokretom Novi primitivizam i sudjelovala je u radijskoj i televizijskoj satiričnoj emisiji Top lista nadrealista. Tijekom osamdesetih godina Zabranjeno pušenje je bila jedna od najznačajnijih glazbenih pojava na prostoru nekadašnje Jugoslavije, imali su izuzetno posjećene koncerte i prodali su na stotine tisuća ploča.

Povijest sastava[uredi VE | uredi]

Prethodnica[uredi VE | uredi]

Godine 1978. dvojica srednjoškolaca, Davor Sučić – Sejo Sexon i Nenad Janković – Nele Karajlić osnivaju "Pseudo Blues Band", čija se aktivnost zadržala na snimanju psihodeličnih kompozicija u kućnoj produkciji. Grupa nije imala živih nastupa niti službenih izdanja. 1980. godine priključuje im se Zenit Đozić i grupa mijenja ime u "Pseudo Blues Band Zabranjeno Pušenje". S vremenom, ime benda Pseudoblues bend su promijenili u Pseudobluz bend Zabranjeno Pušenje, nakon čega je igrom slučaja "višak" Pseudoblues band otpao i tako je bend dobio svoje ime, Zabranjeno Pušenje.

1980-ih[uredi VE | uredi]

Zabranjeno Pušenje nastalo je 1980. godine kao klasičan "garage" band sastavljen od učenika sarajevske II gimnazije, koji su živjeli u danas već legendarnoj ulici Fuada Midžića, u kvartu Koševo.

Grupu su sačinjavali tadašnji srednjoškolci i prijatelji iz ulice: Nenad Janković - Dr. Nele Karajlić (klavijature), Davor Sučić - Sejo Sexon (gitara), Zenit Đozić - Fu-Do (bubnjevi), Mladen Mitić - Munja (bas gitara), mlađi brat Nenada Jnkovića Dražen Janković - Seid Little Karajlić (klavijature), Ognjen Gajić (saksofon, flauta), Mustafa Čengić – Muče (solo gitara) i Zoran Degan – Poka (sinthesizer), a grupom je od samog početka surađivao i Mirko Srdić - Elvis J. Kurtović, koji je imao i vlastiti bend. Grupa je nekoliko godina djelovala kao demo bend na sarajevskoj klupskoj sceni, koja je tada bila u nastanku. Grupa u tom periodu nije imala stalnu postavu.

Nasuprot, ali donekle i pod utjecajem raspostranjenog punka i novog vala, Zabranjeno pušenje je stvorilo osoben garažni rock zvuk s primjesama folka, često sadržavši inovativnu produkciju i pričanje kompleksnih priča, ponekad čak i tamna predskazanja onoga što će se devedesetih godina i dogoditi - rata na prostoru bivše SFRJ. Slično punku i novom valu, tekstovi pjesama novog primitivizma bili su utemeljeni u svakodnevlju, bili su direktni i otvoreni. Jedna od značajnih osobina new primitivs tekstova je i kreativno uplitanje iskrivljenih i donekle preinačenih riječi podrijetlom iz turskog, perzijskog i engleskog jezika, te opscenih riječi, koje su prenošene u tekstove na način na koji su se koristile u sarajevskom čaršijskom žargonu. Pored Zabranjenog pušenja značajni sudionici umjetničkog pokreta Novi primitivizam bili su i grupe Elvis J. Kurtović & his Meteors, Kongres, Bombaj štampa i Crvena Jabuka (u svojoj početnoj fazi).

Prva snimka koju su napravili je bila Penzioneri na more idu zimi na Radio Sarajevu 1981. godine. Snimka nije uvrštena ni na jedan njihov album, niti na njihove kompilacije, tako da je pjesma na neko vrijeme pala u zaborav. Nova verzija pjesme objavljena je tek 1999. godine na albumu Agent tajne sile.

Prvi album Zabranjeno pušenje objavljuje 1984. godine pod naslovom "Das ist Walter", u izdanju Jugotona. Album je sublimirao energiju i želje cijele generacije mladih u bivšoj Jugoslaviji i imao je nekoliko značajnih hitova («Anarhija all over Baščaršija», «Selena», «Kino Prvi maj», «Zenica Blues», «Put u središte rudnika Kreka-Banovići»). Početni tiraž albuma bio je 3.000 primjeraka, a prodan je u preko 100.000 kopija te je do danas rekord (33 puta premašen prvi tiraž). Grupi se na snimanju albuma pridružio bubnjar Predrag Rakić – Šeki Gayton.

Iste godine kreću na promotivnu turneju, na kojoj su diljem nekadašnje države održali šezdeset koncerata. Već ma ovom albumu, propratnoj turneji i skečevima iz Top liste nadrealista povremeno su izazivali kontroverze i probleme s vlastima zbog njihove, obično blage i simpatične, no ipak otvorene i direktne kritike socijalističkog sistema, te zbog navike da se bave pitanjima koja su u to vrijeme smatrana osjetljivim.

Tijekom te turneje dogodio se i jedan nesporazum koji će grupi na neko vrijeme zagorčati život. Na koncertu održanom u 27. listopada 1987. u Rijeci pokvarilo se pojačalo marke Marshall, što je pjevač grupe Nenad Janković prokomentirao riječima: «Crko Maršal. Mislim na pojačalo.» No vlasti su ovaj naizgled bezazlen događaj okarakterizirale kao vrijeđanje lika i djela pokojnog predsjednika Tita i tekovina socijalizma. Radio i televizijske stanice skinule su s repertoara pjesme grupe, prestala se emitirati Top lista nadrealista, a preostali koncerti su otkazani. Slučaj postaje zanimljiv i državnoj bezbjednosti te počinje serija informativnih razgovora i montiranih procesa. Situaciju spašavaju neki vodeći intelektualci liberalnih nazora koji dižu svoj glas u obranu grupe i afera se stišava bez zatvorskih kazni.

Naredni, dvostruki album "Dok čekaš sabah sa šejtanom" (Jugoton, 1985.), dočekan je od strane medija bojkotom. I pored toga što je bio kvalitetniji od prethodnog, te je dobio pozitivne kritike i velike simpatije javnosti, nije bio uspješan kao prethodni. Album su obliježile pjesme «Dok čekaš sabah sa šejtanom», «Djevojčice kojima miriše koža, «Lutka sa naslovne strane», «Nedjelja kad je otišao Hase», «Sanjao sam noćas da te imam», «Stanje šoka» i «Kažu mi da novog frajera imaš».

Na promotivnu turneju sjenku je bacio veliki strah organizatora, te pretjerano prisustvo policije na koncertima. Premda su imali nekoliko kvalitetnih koncerata pred desetinama tisuća posjetitelja (između ostalog i na Poljudu i u Domu Sportova), turneja se neuspješno završila, što je rezultiralo odlaskom Mitića, Rakića i Čengića. Ostatku grupe, koji je radio na novom albumu, priključio se bubnjar Faris Arapović, gitarist Predrag Kovačević – Kowalsky, a kao basist priključio se režiser Emir Kusturica, koji je već tada za sobom imao Zlatnu palmu s filmskog festivala u Cannesu, za film «Otac na službenom putu». Album je izdan pod naslovom "Pozdrav iz zemlje Safari" 1987. godine, u izdanju sarajevskog Diskotona. Objavljen je u manje-više integralnoj verziji. Jedinu primjedbu Diskotonovi cenzori imali su na naslov pjesme «Naš prijedlog za Pjesmu Eurovizije», čiji je naslov izmijenjen u «Dan Republike», i ta je pjesma postala jednim od najvećih hitova grupe. Pored ove pjesme, značajne su još i «Balada o Pišonji i Žugi», «Hadžija ili bos», «Manijak» i «Posljednja oaza (U lošoj formi sam)», «Srce, ruke i lopata».

Uslijedila je promotivna turneja od 87 koncerata diljem bivše Jugoslavije. Turneja je bila najmasovnija i najuspješnija turneja do tada, izbacila je grupu u sam zenit popularnosti. Zabranjeno pušenje je tada stalo rame uz rame s velikanima kao što su Azra, Bijelo dugme, Prljavo kazalište i Parni valjak. U siječnju 1988. grupa je dobila Zlatnu ploču za prodanih 100.000 primjeraka.

Posljednji predratni album "Male priče o velikoj ljubavi" objavljuju u listopadu 1988., opet u izdanju Diskotona. Pred snimanje albuma iz grupe su otišli Kusturica i Dražen Janković, a na njihovo mjesto došli su basist Darko Ostojić – Minka i klavijaturist Jadranko Džihan,a kao gosti na albumu se pojavljuju : Muhamed Adaš (violina na "straži pored Prizrena" i Tamara Štrelof (Katarinin glas u "piccola stiria de grande amore" ). U pojedinim pjesmama («Straža pored Prizrena», «Kanjon Drine» i «Zvijedzda nad Balkanom», koje su i najznačajnije pjesme s ovog albuma) već se osjećala negativna atmosfera skorog raspada države i ratne tragedije koja je početkom devedesetih uslijedila. Pored tri navedene pjesme, značajne su još i pjesme «Pišonja i Žuga u paklu droge» i «Guzonjin sin». Album je imao osrednji uspjeh.

Godine 1989. grupa je s ponovno uspostavljenom Top listom nadrealista i Bombaj štampom krenula na svoju posljednju predratnu turneju. Prema ideji Davora Sučića, nastupi su koncipirani kao spoj rock koncerta i kazališne predstave. Premda su u pjesmama realno sagledali stanje u kojem se zemlja tada našla, na ovoj turneji uporno su pokušavali odagnati zlo koje je lebdjelo u zraku (tako je pred koncerte, propraćen burnim ovacijama prisutne publike, Nenad Janković na binu izlazio s raširenom jugoslavenskom zastavom u rukama, pokušavajući uz glazbu i skečeve i na taj način održati na okupu ono što se već tada nezaustavljivo razdvojilo). Na ovoj turneji održali su oko 60 koncerata pred sveukupno više od 200.000 posjetitelja. Nestabilna politička situacija vezana za raspad bivše Jugoslavije negativno se odrazila i na Zabranjeno pušenje. Zbog različitih pogleda na politički angažman, ali i na koncepciju rada grupe, dolazi do razlaza između Sučića i Jankovića, što je u konačnici rezultiralo prestankom rada. Ubrzo nakon početka rata u Bosni i Hercegovini Nenad Janković se s upravo zasnovanom obitelji presjelio u Beograd, gdje je osnovao bend Nele Karajlić & Zabranjeno pušenje, koji nije imao uspjeha i ubrzo se ugasio. Davor Sučić je ostao u Sarajevu i s jednim dijelom predratne ekipe radio je ratne epizode Top liste nadrealista, pokušavajući tako svojim sugrađanima olakšati teške dane opsade.

Obnova rada[uredi VE | uredi]

Godine 1996. Davor Sučić i Mirko Srdić obnovili su rad Zabranjenog pušenja. Kao najavu ponovnog rada grupa je objavila kompilaciju "Nikad robom, vazda taxijem (Best of 1)" (1996.).

Okosnicu obnovljene grupe, uz Sučića (koji je novi pjevač grupe) i Srdića, činili su članovi pratećeg benda ratne Top liste nadrealista: Đani Pervan, Dušan Vranić i Samir Ćeramida. Ova postava realizirala je prvi poslijeratni album Zabranjenog Pušenja "Fildžan viška", koji je 1997. objavio zagrebački Dallas Records. Pjesme po zvuku predstavljaju nastavak onoga što je Zabranjeno pušenje radilo u osamdesetim godinama. Tekstovi odišu nostalgiju za prohujalim vremenima, i bave se izmijenjenom situacijom u gradu. Najznačajnije pjesme su «Fildžan viška», «Možeš imat' moje tijelo», «Pismo Evisu» i «Test za Dženet».

Album je imao izuzetan uspjeh i grupa je u sastavu Davor Sučić, Mirko Srdić, Predrag Bobić, Zoran Stojanović, Nedžad Podžić, Marin Gradac, Bruno Urlić i Branko Trajkov, a povremeno i Samir Ćeramida i Đani Pervan, krenula na uspješnu turneju po Bosni i Herceovini i Republici Hrvatskoj. Na toj turneji realiziran je i prvi uživo album "Hapsi sve!", snimljen 17. listopada. 1997. u Domu Sportova. Jedna od posebnosti albuma je što je ovo prvi diskografski uradak Zabranjenog pušenja na kojem se nalaze hitovi iz osamdesetih u izvedbi Davora Sučića, koji je inače autor tih pjesama. Album je objavljen 1998. Iste godine objavili su i kompilaciju "Srce, ruke i lopata (Best of 2)".

Nekako u isto vrijeme kada Sučić i Srdić obnavljaju rad grupe, paraleno s njima Nenad Janković u Beogradu okuplja vlastiti bend kojem također daje naziv Zabranjeno pušenje. U bendu se od starih članova Zabranjenog pušenja nalazi i njegov mlađi brat Dražen, koji sada koristi pseudonim Drale. Ova grupa 1997. godine obajvljuje album "Ja nisam odavle", koji je objavio beogradski nakladnik Komuna. Iste godine imali su turneju po tadašnjoj SR Jugoslaviji, na kojoj su uz pjesme s ovog albuma izvodili i stare pjesme Zabranjenog pušenja. U to vrijeme, da bi ih lakše razlikovali, mediji su bend koji su obnovili Sučić i Srdić nazivali «sarajevsko-zagrebačkom varijantom Zabranjenog pušenja», a bend koji je osnovao Janković «beogradskom varijantom Zabranjenog pušenja». No, budući da Nenad Janković nije bio nositelj autorskih prava na ime Zabranjeno pušenje, kao ni na pjesme Zabranjenog pušenja iz osamdesetih godina, njegov bend 1998. mijenja ime u The No Smoking Orchestra. Album «Ja nisam odavle» ne može se, s obzirom na nelegalnu uporabu naziva grupe, smatrati dijelom diskografije Zabranjenog pušenja, nego je svrsishodnije pridružiti ga diskografiji grupe The No smoking Orchestra, koja je nakon tog objavila još tri albuma.

Drugi poslijeratni studijski album Zabranjenog pušenja "Agent tajne sile" pojavio se 1999. u izdanju TLN – Europa, nakladničke kuće čiji su vlasnici članovi benda. Najznačajnija pjesma s albuma je «Yugo 45», koja je zauzela vodeća mjesta na top ljestvicama u Hrvatskoj i BiH. Pored ove, još se izdvajaju pjesme «Pos'o, kuća, birtija» i «Pupoljak». Grupa je odmah po izlasku albuma krenula na promotivnu turneju u sastavu: Davor Sučić, Marin Gradac - Mako, Mirko Srdić, Predrag Bobić, Bruno Urlić, Dragomir Herendić i Branko Trajkov. Uskoro međutim, naporni ritam turneje uzima danak i grupu napuštaju Srdić i Gradac.

Godine 2001. Zabranjeno pušenje je izdalo možda najuspješniji album poslijeratne sarajevske rock scene, "Bog vozi Mercedes". Album je sniman 2000. u Olimpijskom Centru Bjelolasica, u vlastitoj produkciji članova grupe. Grupi se u međuvremenu priključuje novi član, udaraljkaš Jimi Rasta, čiji neobuzdani duh veterana svjetske rock scene (na Jamaici surađivao s imenima poput Dave Stewarta i Erica Claptona) vlada trenucima rada i opuštanja grupe u studiju. Album je imao i dosta atraktivnih gostiju, među kojima je najznačajniji šansonjer Ibrica Jusić. S albuma se izdvajaju pjesme «Počasna salva», a do vrha top ljestvica su se penjale i pjesme «Lijepa Alma», «Karabaja» i «Arizona Drim». Album je prodan u tiražu od 35.000 primjeraka i propraćen je turnejom od 250 koncerata. Izuzetan odjek albuma i uspješna turneja rezultirali su serijom koncerata održanih 2002. u SAD i Kanadi (duž istočne obale). Atmosfera izuzetno nadahnutih američkih koncerata ostaje zabilježena na albumu "Live in St. Louis" koji je objavljen 2004. S ovog albuma, uzet je audio zapis za nikada prije ostvareni video spot starog hita «Zenica Blues», koji je prvotno objavljen na albumu «Das ist Walter». Ovaj spot je, inače, snimljen u potpuno autentičnoj atmosferi prostora, i uz podršku čuvara i štićenika KP Doma Zenica. Ova dva albuma, donijela su Zabranjenom pušenju 4 Davorina, najvišeg muzičkog priznanja u BiH.

Koncert u povodu 25 godina postojanja Zabranjenog pušenja održan je 23. srpnja 2003. pred sarajevskom dvoranom Vijećnica, u sklopu manifestacije «Baščaršijske noći». Koncert je posjetilo 15.000 ljudi, i to je jedna od najznačajnijih glazbenih manifestacija u poslijeratnom Sarajevu.

Dvostrukom albumu Hodi da ti čiko nešto da" (2006.) prethodio je singl "Nema više", čiji je autor ugledni bosanskohercegovački književnik Nenad Veličković. Pjesma, pored toga što je najavljivala novi album grupe, poslužila je i kao tema za film «Nafaka», režisera Jasmina Durakovića. Prije snimanja albuma došlo je do reorganizacije Zabranjenog pušenja: grupu su napustili Jimi Rasta, Bruno Urlić i Dragomir Herendić, a pridružili su joj se violinist i klavijaturist Robert Boldižar, gitarist Toni Lović i klavijaturist Paul Kempf. Na ovom albumu gostovao je ugledni hrvatski kantautor Arsen Dedić.

Članovi grupe[uredi VE | uredi]

Zabranjeno pušenje je imalo vrlo burnu povijest i vrlo često je dolazilo do personalih promjena. Danas ova grupa više ne okuplja ekipu iz jednog sarajevskog kvarta, već je većina postave podrijetlom iz Hrvatske (Lović, Orešković i Kempf su rodom iz Slavonskog Broda, Trajkov je rodom iz Zagreba, a Boldižar rodom iz Osijeka). Jedini koji je ostao iz osnivačke postave u grupi, a ujedno i jedini sarajlija je frontmen Davor Sučić.

Sadašnja postava[uredi VE | uredi]

Poznatiji bivši članovi[uredi VE | uredi]

Diskografija[uredi VE | uredi]

Studijski albumi[uredi VE | uredi]

  1. Das ist Walter, Jugoton, 1984.
  2. Dok čekaš sabah sa šejtanom, Jugoton, 1985.
  3. Pozdrav iz zemlje Safari, Diskoton, 1987.
  4. Male priče o velikoj ljubavi, Diskoton, 1988.
  5. Fildžan viška, Dallas Records, 1997.
  6. Agent tajne sile, TLN Europa 1999.
  7. Bog vozi Mercedes, Menart, 2001.
  8. Hodi da ti čiko nešto da!, Civitas, 2006.
  9. Muzej Revolucije, Croatia Records, 2009.

Uživo albumi[uredi VE | uredi]

  1. Hapsi sve!, Croatia Records, 1998.
  2. Live in St. Louis, Menart, 2004.

Kompilacije[uredi VE | uredi]

  1. Nikad robom, vazda taksijem (Best of 1), TLN Europa, 1996.
  2. Srce, ruke i lopata (Best of 2), TLN Europa, 1998.
  3. The Ultimate Collection, Croatia Records, 2009.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]