Zoran Milanović

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Zoran Milanović
Zoran Milanović
10. predsjednik Vlade Republike Hrvatske
trenutačno
u službi od
23. prosinca 2011.
Predsjednik Ivo Josipović
Prethodnik Jadranka Kosor
2. predsjednik SDP-a
trenutačno
u službi od
2. lipnja 2007.
Prethodnik  Ivica Račan
Rođenje 30. listopada 1966.
Supruga Sanja Musić-Milanović
Disambig.svg Ovo je glavno značenje pojma Zoran Milanović. Za glazbenika, pogledajte Zoran Milanović (basist).

Zoran Milanović (Zagreb, 30. listopada 1966.), hrvatski političar, pravnik, drugi predsjednik SDP-a, predsjednik dvanaeste Vlade Republike Hrvatske.

Raniji život[uredi VE | uredi]

Otac Stipe rodom je iz Glavica kod Sinja, a majka Gina rodom iz Senja. Odrastao je na Trnju, a zatim na Črnomercu. Pohađao je srednju školu „Centar za upravu i pravosuđe” (danas I. gimnazija u Zagrebu). Diplomirao je pravo na Pravnom fakultetu u Zagrebu kao izvrstan student. Za vrijeme studiranja dobiva Rektorovu nagradu i sudjeluje na studentskom natjecanju iz međunarodnog javnog prava „Telders” u Haagu. Prema vlastitom priznanju, u mladosti je bio buntovan i sklon tučnjavi.[1]

Zapošljava se najprije na Trgovačkom sudu u Zagrebu, a zatim, 1993. godine u Ministarstvu vanjskih poslova, gdje ga na posao prima Ivan Šimonović. Godinu dana kasnije odlazi u mirovnu misiju OESS-a u ratni Azerbajdžan, u okupirani Gorski Karabah gdje boravi 45 dana. Savjetnikom u hrvatskoj misiji pri Europskoj uniji i NATO-u u Bruxellesu postaje 1996. godine, gdje dvije godine kasnije završava poslijediplomski studij europskoga i komparativnoga prava na flamanskom Sveučilištu u Bruxellesu. Nakon toga, 1999., vraća se u Ministarstvo vanjskih poslova.

Politička karijera[uredi VE | uredi]

Početci u SDP-u[uredi VE | uredi]

Godine 1999. učlanjuje se u SDP. Nakon pobjede koalicije prevođene SDP-om na izborima 2000. godine, povjerena mu je komunikacija s NATO-om. Tri godine kasnije postaje pomoćnik ministra vanjskih poslova Tonina Picule. Nakon pobjede HDZ-a na izborima 2003. odlazi s mjesta pomoćnika.

Godine 2004. izabran je u Glavni odbor SDP-a, a dvije godine kasnije nakratko postaje glasnogovornink SDP-a. Početkom mjeseca rujna 2006. godine izabran je za koordinatora rada SDP-a u četvrtoj izbornoj jedinici.

Predsjednik stranke[uredi VE | uredi]

Kukuriku koalicija 5. kolovoza 2011. u Kninu; Silvano Hrelja (HSU), Radimir Čačić (HNS), Zoran Milanović (SDP), Ivan Jakovčić (IDS)
Milanović na predstavljanju Vlade

Nakon smrti Ivice Račana, na sjednici Glavnoga odbora 21. travnja prvi najavljuje kandidaturu za predsjednika stranke. Objava kandidature dočekana je ovacijama. [2] Prevladavajuće mišljenje u osvit izborne konvencije bilo je kako Račan, u tekstu svoje ostavke neposredno pred smrt, sintagmom o 'novim snagama' zapravo daje podršku Milanoviću u kandidaturi za predsjednika. [3] Na 10. izvanrednoj izbornoj konvenciji Milanović je u drugom krugu pobjedio Željku Antunović sa 150 glasova prednosti i time postao drugi predsjednik SDP-a u povijesti.

Zahvaljujući njegovom izboru, rejting SDP-a u istraživanjima je doživio rast, te su mnogi analitičari predviđali lijevoj opciji s Ljubom Jurčićem kao premijerskim kandidatom[4] uvjerljivu pobjedu na predstojećim parlamentarnim izborima. Međutim, HDZ pobjeđuje na izborima u zimu 2007. godine, što su neki komentatori pripisali nedostatku iskustva kod Milanovića.

Godine 2008. pobjeđuje Davorka Vidovića i Dragana Kovačevića u borbi za mjesto predsjednika SDP-a, te nastavlja svoj mandat. Nakon što 2011. godine Kukuriku koalicija predvođena SDP-om pobjeđuje na parlamentarnim izborima, Zoran Milanović postaje i predsjednik hrvatske vlade.[5]

Vanjski odnosi[uredi VE | uredi]

Bosna i Hercegovina[uredi VE | uredi]

Odnos Hrvatske prema Bosni i Hercegovini u vrijeme Milanovićevog mandata se znatno promijenio. Za razliku od prethodnih vlasti, Milanovićeva Vlada je dala značajnu podršku Hrvatima u BiH. Prethodne vlasti u Hrvatskoj, naročito nakon smrti Franje Tuđmana nisu pokazivale interes za položaj Hrvata u BiH. Štoviše, bivši predsjednik Stjepan Mesić se sukobio s hrvatskim političarima u BiH, a istodobno gradio prijateljske odnose s bošnjačkim političarima. Milanovićeva politika prema BiH ocijenjena je kao "najsuvislija i najbolja politika prema BiH" za Hrvate "unatrag dva desetljeća". Javno je izrazio zanimanje Hrvatske za stanje u Bosni i Hercegovini i položaj Hrvata kao konstitutivnog naroda.[6]

Simbolično, nakon što mu je Sabor potvrdio drugi uzastopni mandat, Milanović je za prvi posjet odabrao BiH, odnosno grad Mostar, i to u vrijeme velikih nereda u veljači 2014. koje su izazivali bošnjački prosvjednici, što je umalo rezultiralo međunacionalnim sukobom u gradu. Štoviše, nije posjetio Sarajevo kao glavni grad, što je izazvalo kritike među bošnjačkim političarima i javnim osobama. Poslije Mostara posjetio je Vitez i Široki Brijeg. Sarajevo je odabrao kao posljednju destinaciju prije napuštanja zemlje. Time je postao prvi hrvatski premijer koji je posjetio Hrvate u BiH nakon više od dvadeset godina. Milanovićevu posjetu Mostaru pohvalio je i vođa oporbe Tomislav Karamarko.[6]

Milanović je pristaša olakšavanja puta Bosni i Hercegovini za ulazak u Europsku uniju te je kritizirao zahtjev europskih političara da BiH mora mijenjati Ustav kao uvjet za status kandidata. Milanović je izrazio konzervativan stav glede implementacije presude Sejdić-Finci Međunarodnog suda za ljudska prava na bosanskohercegovački Ustav, koji onemogućava pripadnicima nacionalnih manjina da budu birani na neke dužnosti izvršne vlasti. Kritizirao je stavove onih koji tvrde da su promjene Ustava uvjet bez kojega se ne može, navodeći da je Bosna i Hercegovina s takvim ustavom primljena u Vijeće Europe i da od tada nije niti jednom mijenjan, napominjući da, ako je u trenutku ulaska BiH u Vijeće Europe Ustav bio u skladu s dokumentima Vijeća Europe, "onda je valjda i danas". Zahtjeve za promjenom nazvao je "politički i pravno nepoštenima" zbog njihovog retroaktivnog karaktera, ali i neprincipijelnima, jer slične ustave imaju Cipar i Belgija, koje su već članice Europske unije.[7] Primjerice, Ustav Cipra navodi da predsjednik može biti samo Grk.[8] Milanović je naveo da uz takve uvjete, Bosna i Hercegovina nikada ne će biti članicom Europske unije, naglasivši da je daytonski Ustav zaustavio rat u toj zemlji. Podržao je ulazak cijele regije u Europsku uniju, dajući Bosni i Hercegovini prioritet, "ne samo radi Hrvata u BiH, ali jako puno i zbog Hvata koji imaju putem hrvatskog i europsko državljanstvo".[7]

Privatan život[uredi VE | uredi]

Od 1994. u braku je sa Sanjom Musić-Milanović s kojom ima dva sina - Antu i Marka. Govori engleski, ruski i francuski.

Logotip Wikicitata
Na stranicama Wikicitata postoji zbirka osobnih ili citata o temi: Zoran Milanović
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Zoran Milanović

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. http://dalje.com/hr-hrvatska/biografija--zoran-milanovic/49361
  2. http://www.jutarnji.hr/uspon-milanovica--racan-ga-doveo-u-sredisnjicu-sdp-a--sanader-primio-u-mvp/177008/
  3. http://dalje.com/hr-hrvatska/zoran-milanovic-novi-predsjednik-sdp-a/49247
  4. Vladimir Gligorov, ur., Sándor Richter, ur., High growth continues, with risks of overheating on the horizon, WIIW research reports no. 341 : Special issue on economic prospects for Central, East and Southeast Europe, Verein Wiener Institut für Internationale Wirtschaftsvergleiche, Beč, 2007., str. 101.
    Wikicitati „Only recently Zoran Milanović was elected new president of the Social Democrats, succeeding long-time leader Ivica Račan, who died in April this year. However, for the upcoming elections Ljubo Jurčić, a former minister of economy, will be the top candidate for prime minister.”
    (2007., str. 101.)
  5. Zoran Milanovic, Biografije, Večernji list (pristupljeno 12. veljače 2014.)
  6. 6,0 6,1 Zoran Milanović je 
državnik sa suvislom 
politikom prema BiH. Večernji list, 15. veljače 2014. Pristupljeno 3. prosinca 2014.
  7. 7,0 7,1 Treba dopustiti da Hrvati biraju svog člana Predsjedništva BiH. Večernji list, 8. lipnja 2014. Pristupljeno 3. prosinca 2014.
  8. The Constitution of the Republic of Cyprus (na engleskom). Predsjedništvo Republike Cipar. Pristupljeno 3. prosinca 2014.