Aranjuez
| Aranjuez | |
|---|---|
| Real Sitio y Villa de Aranjuez | |
 Panorama grada s Kraljevskom palačom i Arenom | |
| Država |  Španjolska |
| Autonomna zajednica |  Zajednica Madrida |
| Pokrajina | Las Vegas |
| Vlast | |
| • Gradonačelnik | María José Martínez de la Fuente (2011.-) (Parti Popularie) |
| Površina | |
| • Ukupna | 189.1 km² |
| Visina | 494 m |
| Koordinate | 40°02′N 3°36′W / 40.033°N 3.600°W |
| Stanovništvo (2024.) | |
| • Entitet | 62.292[1] (309,74 stanovnika/km²) |
| Vremenska zona | Srednjeeuropsko vrijeme (UTC+1) |
| • Ljeto (DST) | Srednjeeuropsko ljetno vrijeme (UTC+2) |
| Poštanski broj | 28300 i 28312 |
| Stranica | www.aranjuez.es |
 | |
 Položaj Aranjueza u Španjolskoj i autonomnoj zajednici Madrid | |
Aranjuez je grad koji se nalazi 48 km južno od Madrida, zajednica Madrida, na lijevoj obali ušća rijeke Tagus u rijeku Jarama, 48 km od Toleda. Gradske četvrti su: Centro, Vergel, Olivas, Las Aves, Nuevo Aranjuez, Foso, Moreras i La Montaña. Od 2024. godine, općina ima registrirano stanovništvo od 62.292 stanovnika.[1]
Aranjuez je postao jedan od kraljevskih posjeda Španjolske krune 1560. godine, za vrijeme vladavine Filipa II. Do 1752. godine, samo su članovi kraljevske obitelji i plemstvo smjeli živjeti u gradu. Kulturni krajolik Aranjueza je upisan na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Europi od 2001. godine kao „entitet složenih odnosa: između prirode i ljudske aktivnosti, između vijugavih vodotoka i geometrijskog krajobraznog dizajna, između ruralnog i urbanog, između šumskog krajolika i delikatno modulirane arhitekture njegovih palačnih zgrada”.[2]
Aranjuez svoje ime, prema većini, duguje baskijskoj riječi "Arantza" u značenju glog, dok prema drugima ime potječe od latinskog naziva Ara Jovis ili Ara Iovia, što bi značilo Jupiterov oltar.
God. 1178., ovo područje je osvojio Vojni red sv. Jakova, a katolički vladari (supružnici Izabela I. Kastiljska i Ferdinand I. Aragonski) su ga u 16. stoljeću pretvorili u Kraljevsku rezidenciju. Izgradnjom palače za vrijeme Filipa II. postao je proljetnom rezidencijom španjolskih vladara. Ferdinand VI., španjolski kralj, je u 18. stoljeću potaknuo izgradnju grada uz palaču, u kojoj je do tada boravak bio dozvoljen samo kraljevskoj obitelji. God. 1808., upravo je ustanak u gradu Aranjuezu natjerao kralja Karla IV. da abdicira u korist svoga brata, Ferdinanda VII.
Željeznica je doprjela do Aranjueza 1851. godine, što je bila tek druga u Španjolskoj nakon trase Barcelona-Mataró (1848.). Aranjuez je dobio titulu grada (vile) 1899. godine.[3]
Tijekom Španjolskog građanskog rata 1936.-1939., Aranjuez je ostao pod republikanskom kontrolom do kraja sukoba, postavši sjedište 9. divizije Španjolske republikanske vojske. Važne bitke rata, poput bitke kod Seseñe i bitke kod Jarame, odigrale su se nedaleko od Aranjueza.[4] Nakon što ga je zauzela pobunjenička frakcija, u Aranjuezu je 1939. godine bio aktivan frankistički koncentracijski logor.
God. 1939., skladatelj Joaquín Rodrigo je skladao Concierto de Aranjuez kojim je proslavio ovo mjesto širom svijeta.
Nakon upisa Kulturnog krajolika Aranjueza na UNESCO-ov popis svjetske baštine, turizam je u naglom porastu, a 2005. godine izgrađen je veliki kasino.
.jpg)
.jpg)
Kraljevska palača u Aranjuezu (španjolski: Palacio Real de Aranjuez) je rezidencija španjolskih kraljeva koja je otvorena za javnost. Građevinu su u stilu talijanske renesanse dizajnirali Juan Bautista de Toledo i Juan de Herrera, graditelji El Escoriala (Madrid) i Archivo de Indiasa u Sevilli. Njen jedinstveno dizajniran kulturni krajolik s geometrijskim francuskim parkovima, fontanama, šumama i delikatnom arhitekturom, postala je UNESCO-ova svjetska baština u Španjoskoj kao primjer tristogodišnjeg apsolutističkog oblikovanja pejzaža u duhu prosvjetiteljstva. Naime, tristo godina kraljevske pažnje prema razvoju i brizi za ovaj krajolik izrazile su evoluciju koncepata od humanizma i političke centralizacije, do karakteristika poput onih koje se nalaze u njegovom baroknom vrtu francuskog stila iz 18. stoljeća, do urbanog načina života koji se razvio uz znanosti o aklimatizaciji biljaka i stočarstvu tijekom prosvjetiteljstva.[2]
Prvo proširenje Kraljevske palače, uz južnu obalu rijeke Tajo, bila je Kraljevska crkva San Antonio, koju je sagradio Filip IV. Španjolski za javnu i ceremonijalnu kraljevsku upotrebu. Nalazi se na južnom kraju trga Plaza San Antonio, popularno poznatog kao Mariblanca (moguće zato što je to bila aluzija na ženski kip fontane na drugom kraju, koji je zapravo Venera kipara Juana Reyne iz 1762.).
Pored same palače kulturni krajolik obuhvaća raznolike elemente koji čine različite zone: povijesne povrtnjake, avenije i šumarke s drvoredom (Legamarejo, Picotajo, El Rebollo), ukrasne vrtove (Prinčev, Otočni, Parterni, Kraljevski i Izabelin II. vrt) te povijesnu gradsku jezgru iz 18. stoljeća. Konceptualna kombinacija ovih zona uključuje i vodeni krajolik (rijeke, ribnjake, brane i jarke), poljoprivredni krajolik (voćnjaci i rasadnici, stočarske farme i livade), ugodan krajolik za razonodu (ukrasni vrtovi), uređeni krajolik (geometrija ulica i trgova koji oblikuju prirodni teren) i izgrađeni krajolik (palača, planirani grad, ceste i poljoprivredne zgrade).
Plaza de Toros, arena za borbu bikova, jedna od najranijih u Španjolskoj, je izgrađena 1760. godine po nalogu kralja Karla IV., a obnovljenu građevinu otvorila je njegova supruga, Maria Luisa iz Parme, 14. svibnja 1797. Imala je kapacitet od 9000 gledatelja u vrijeme kada je stanovništvo, prema tadašnjem popisu, bilo samo 4226 stanovnika.
Kraljevska palača noću
Vrt Kraljevića
Kineski paviljoni u Vrtu kraljevića
Hram na ruskom brdu (Templete de la Montaña Rusa)
Kaskade kastanjeta (Cascada de las Castañuelas)
Fontana Mariblanca
Bavarska palača Sivlela
Crkva sv. Antuna
Palača Deleite, danas starački dom
Glavna gospodarska grana grada je oduvijek bio turizam koji je samo od 2001. do 2004. godine porastao za 22%. U njegovoj plodnoj okolici uzgajaju se: pšenica, šparoge, jagode, vinova loza i dinje. Od insudtrije u gradu se nalaze tvornice deterđenata (Level Brothers), računala (Indra) i elektro materijala (Bosch), foto materijala (Agfa), farmacijskih proizvoda, boja i bijelila, te prerada šečera i ulja. Većinom su smještene uz željezničku postaju ili industrijski park “Gonzalo Chacón”, na jugu grada.
- 1 2 Državni statistički institut, 13. prosinca 2024., Općinski registar Španjolske 2024. (šp.) Pristupljeno 12. studenoga 2025.
- 1 2 UNESCO-ov opis zaštićenog spomenika Aranjuez (engl.) Pristupljeno 12. studenoga 2025.
- ↑ Aranjuez, declarado "lugar de excepcional valor universal", Expansión, 19. kolovoza 2015.(šp.) Pristupljeno 12. studenoga 2025.
- ↑ Jesús Martín Alonso i Mª Lourdes López Martínez, "El mirador: trincheras de la guerra civil en Aranjuez" (PDF), La Linde (4), 2015., str. 147.–164.
 |
Zajednički poslužitelj ima još građe o temi Aranjuez |
- Kraljevska palača u Aranjuezu, službene stranice svjetske baštine (engl.)
- Aranjuez - fotografije
 | Kulturna baština (44) | Sveučilište i povijesna župa Alcalá de Henares (1998.) • Alhambra, Generalife i Albayzin u Granadi (1984.) • Špilja Altamira i paleolitička špiljska umjetnost sjeverne Španjolske (1985.) • Nalazište dolmena u Antequeri (2016.) • Mudéjar arhitektura u Aragonu (1986.) • Kulturni krajolik Aranjuez (2001.) • Arheološki lokalitet Atapuerca (2000.) • Stari grad Ávila s crkvama izvan zidina (extra muros) (1985.) • Palau de la Música Catalana i Hospital de Sant Pau u Barceloni (1997.) • Biskajski most (2006.) • Katedrala u Burgosu (1984.) • Stari grad Cáceres (1986.) • Povijesno središte Córdobe (1984.) • Zidine povijesnog grada Cuenca (1996.) • Zasad palmi (Palmeral) u Elcheu (2000.) • El Escorial (1984.) • Paleolitska umjetnost Foz Côa i Siega Verde 1) (1998.) • Djela Antonia Gaudija (1984.) • Herkulov toranj (2009.) • Las Médulas (1997.) • Llotja de la Seda (Postaja za razmjenu svile) u Valenciji (1996.) • Rimske zidine Luga (2000.) • Kalifatski grad Medina Azahara (2018.) • Arheološki kompleks Mérida (1993.) • Spomenici Kraljevine Asturije u Oviedu i okolici (1985.) • Paseo del Prado i Buen Retiro, krajolik umjetnosti i znanosti (2021.) • Put Svetog Jakova 2) (1993.) • Samostan Poblet (1991.) • Risco Caído i svete planine kulturnog krajolika Gran Canaria (2019.) • Stari grad Salamanca (1988.) • San Cristóbal de La Laguna (1999.) • Samostani San Millán Yuso i Suso (1997.) • Kraljevski samostan Santa Maria de Guadalupe (1993.) • Stari grad Santiago de Compostela (1985.) • Stari grad Segovia s akveduktom (1985.) • Kulturni krajolik gorja Serra de Tramontana (2011.) • Katedrala, Alcázar i Archivo de Indias u Sevilli (1987.) • Špiljska umjetnost iberijskog mediteranskog bazena (1998.) • Talajotska Menorca (2023.) • Arheološki kompleks Tàrraco (2000.) • Stari grad Toledo (1986.) • Renesansni spomenički kompleksi Úbeda i Baeza (2003.) • Katalonske romaničke crkve doline Vall de Boi (2000.) | |
|---|---|---|---|
| Prirodna baština (4) | |||
| Mješovita baština (2) | |||
| Nematerijalna svjetska baština (13) | Misterij Elxa (2008.) • Flamenko (2010.) • Katalonski ljudski tornjevi (2010.) • Festival Falles u Valenciji (2016.) • Festival la Mare de Déu de la Salut u Algemesí (2011.) • Mediteranska prehrana3) (2010.) • Festival Petum u Bergi (2008.) • Festival otvorenih dvorišta u Córdobi (2012.) • Festivali vatre ljetnog suncostaja na Pirenejima (2015.) • Sibilina pjesma na Majorci (2010.) • Zviždući jezik Silbo Gomero s kanarskog otoka La Gomera (2009.) • Sokolarstvo5) (2010.) • Sudovi za navodnjavanje sredozemne obale (2009.) | ||
|
1) Zajedno s Portugalom 2) Zajedno s Francuskom 3) Zajednička svjetska baština Cipra, Grčke, Hrvatske, Italije, Španjolske, Maroka i Portugala 4) Zajednička svjetska baština 12 zemalja 5) Nematerijalna svjetska baština više zemalja | |||