Mihael VII. Duka

Izvor: Wikipedija
Jump to navigation Jump to search
Portret cara Mihaela VII. Duke na stražnjoj strani krune sv. Stjepana

Mihael VII. Duka, (grč. Μιχαήλ Ζ΄ Δούκας), s nadimkom Parapinaces (u značenju "manje od četvrtine", odnosilo se na pad vrijednosti novca za njegove vladavine) (Carigrad, oko 1050. - ?, 1090.) bizantski car svega jednu godinu od 1056. do 1071. do 1078. godine. U vrijeme njegove vladavine Bizantsko Carstvo doživjelo je teritorijalno osipanje i gospodarsko slabljenje, pad vrijednosti novca, porast cijena i vojne pobune.[1]

Bio je najstariji sin bizantskog cara Konstantina X. Duke (1059.-1067.) te njegov suvladar od 1059. godine. Poslije očeve smrti vladao je isprva s poočimom Romanom IV. Diogenom, a samostalno je zavladao tek kada je Roman IV. svrgnut s prijestolja, nakon poraza u bitki kod Manzikerta 1071. godine, iako je i kao samostalan vladar i dalje bio pod utjecajem drugih, osobito Mihaela Psela i strica Ivana Duke. Pokazao se neodlučnim u rješavanju goručih problema zbog čega se pod pritiskom vojskovođe Nikefora Brijenija i stratega anatolijske teme Nikefora III. Botanijata odrekao carske vlasti 1078. godine i povukao u samostan. Netom prije smrti postao je biskupom Efeza.[2]

Izvori[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Mihael VII. Duka
Mihael VII. Duka
Dinastija Duka
Rođ. c. 1050. Umr. c. 1090.
Vladarske titule
Prethodnik
Roman IV. Diogen
bizantski car
22. svibnja 1067. – 24. ožujka 1078.
Nasljednik
Nikefor III. Botanijat


Crown of Saint Edward.svgP vip.svg Nedovršeni članak Mihael VII. Duka koji govori o vladaru treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.