Portal:Europa/Izdvojeni grad
2012.[uredi kôd]
Rujan
.jpg)
Bruxelles (fr.) ili Brussel (niz.) glavni je i najveći grad Kraljevine Belgije. Na nacionalnoj razini Bruxelles je glavni grad Francuske zajednice u Belgiji, te Flamanske zajednice i regije, kao i regije glavnoga grada. Na međunarodnoj razini grad je jedan od sjedišta Europske unije i mnogih njezinih institucija, NATO-a, Zapadnoeuropske unije i mnogih drugih međunarodnih organizacija.
Iako je povijesno nizozemski bio jezik grada, danas većina stanovnika Bruxellesa govori francuski kao materinski jezik. Oba ova jezika imaju službeni status u Briselskoj regiji.
Sam naziv „Bruxelles“ tj. „Brussel“ se službeno gledajući može odnositi na Regiju glavnoga grada Bruxellesa ili na Grad Bruxelles koji je jedna od općina unutar te regije. U aglomerizacijskom području Bruxellesa, koji uz regiju glavnoga grada uključuje i 103 okolne općine, živi oko 2,7 milijuna stanovnika.
Listopad
Bratislava, glavni je i s otprilike 460.000 stanovnika najveći grad Slovačke i sjedište Bratislavske pokrajine. Udaljena je samo 60 km od Beča, a prije Prvog svjetskog rata njegovo je predgrađe bilo povezano s Bratislavom električnim tramvajem. S obzirom na međusobnu udaljenost, Beč i Bratislava su najbliži glavni gradovi u Europi. Granice grada gotovo dosežu državne granice s Austrijom (4 km) i Mađarskom (13 km).
Na istočnoj obali Dunava nalazi se znamenita povijesna jezgra, a na zapadnoj se smjestio moderni dio grada. Nekada poznat kao njemački Pressburg, mađarski Pozsony ili hrvatski Požun oduvijek je bio jedno od kulturnih središta Srednje Europe. Kao središte višestoljetne povijesti bio je raskrižje brojnih kultura i trgovinskih putova. Danas je najvažnije industrijsko i kulturno središte Slovačke.
Kao središte višestoljetne kulture Bratislava obiluje brojnim kulturno povijesnim građevinama koje su većinom smještene u starom dijelu grada koje je glavno mjesto bogatih kulturnih događanja tijekom cijele godine.
Studeni
Vukovar je grad i najveća hrvatska riječna luka na Dunavu, u hrvatskom dijelu Srijema. On je i upravno, prosvjetno, gospodarsko i kulturno središte Vukovarsko-srijemske županije. Drugi je po veličini u županiji s oko 31.670 stanovnika (popis 2001.). Smješten je na ušću rijeke Vuke u Dunav, 19 km istočno od Vinkovaca i 36 km jugoistočno od Osijeka. Ekonomija je bazirana na poljoprivredi, trgovini, vinogradarstvu, prehrambenoj i tekstilnoj industriji, industriji građevinskog materijala, industriji obuće i turizmu.
Osamostaljenjem Hrvatske 1991. godine došlo je do otvorene agresije Srbije na Vukovar i Hrvatsku. Nakon što je većina srpskog stanovništva pobjegla iz grada, počela je bitka za Vukovar, u kojoj su hrvatske snage gotovo tri mjeseca branile grad od mnogo brojnijeg i moćnijeg neprijatelja. Prekomjerno granatiranje je sravnilo grad sa zemljom. Nakon pada grada 18. studenog 1991. okupatori su počinili mnoga ubojstva i ratne zločine nad hrvatskim stanovništvom. Prema procjenama, u agresiji na Vukovar JNA i srpske paravojne postrojbe ubile su najmanje 1739 osoba. Grad je vraćen u sastav Republike Hrvatske mirnom reintegrirano Podunavlja 15. siječnja 1998. godine. Otad se mnogo radi na obnovi grada i povratku svih stanovnika, te se oživljavaju kulturni i drugi vidovi gradskog života.
Prosinac
Reykjavik (isl. Reykjavík) je glavni, a ujedno i najveći grad Republike Island. Osnovao ga je 870. norveški Viking Ingólfur Arnarson (ponekad zvan Björnólfsson) izgradivši farmu, te mu dao ime Reykjavík odnosno "dimni zaljev" po bijeloj pari tj. dimu koji se dizao iz toplih izvora (isl. að reykja - pušiti (se); vík - zaljev). Reykjavik je jedan od najčišćih gradova na svijetu jer koristi obnovljive izvore energije. Svaki dan geotermalna energija iz podzemlja se koristi za stvaranje električne energije i topline 95% svih zgrada u gradu.
Smješten je na jugozapadnoj obali otoka, a njegova geografska širina 64°08' ga čini najsjevernijim svjetskim glavnim gradom jedne suverene države. Sa svojih 118.326 (2010.) stanovnika čini trećinu populacije Islanđana, a s okolnim naseljima ima i više od 200.000 stanovnika što pak čini oko 60% stanovništva države. Istaknutije znamenitosti su zgrada islandskog parlamenta (Alþingishúsið), luteranska katedrala Hallgrímskirkja, te jezerce Tjörnin u samom centru grada i spremište tople vode s rotirajućom kupolom - Perlan na brdašcu Öskjuhlíð.
2013.[uredi kôd]
Siječanj
Veljača
Ožujak
Travanj
Svibanj
Lipanj
Srpanj
Kolovoz
Rujan
Listopad
Studeni
Prosinac
Reykjavik (isl. Reykjavík) je glavni, a ujedno i najveći grad Republike Island. Osnovao ga je 870. norveški Viking Ingólfur Arnarson (ponekad zvan Björnólfsson) izgradivši farmu, te mu dao ime Reykjavík odnosno "dimni zaljev" po bijeloj pari tj. dimu koji se dizao iz toplih izvora (isl. að reykja - pušiti (se); vík - zaljev). Reykjavik je jedan od najčišćih gradova na svijetu jer koristi obnovljive izvore energije. Svaki dan geotermalna energija iz podzemlja se koristi za stvaranje električne energije i topline 95% svih zgrada u gradu.
Smješten je na jugozapadnoj obali otoka, a njegova geografska širina 64°08' ga čini najsjevernijim svjetskim glavnim gradom jedne suverene države. Sa svojih 118.326 (2010.) stanovnika čini trećinu populacije Islanđana, a s okolnim naseljima ima i više od 200.000 stanovnika što pak čini oko 60% stanovništva države. Istaknutije znamenitosti su zgrada islandskog parlamenta (Alþingishúsið), luteranska katedrala Hallgrímskirkja, te jezerce Tjörnin u samom centru grada i spremište tople vode s rotirajućom kupolom - Perlan na brdašcu Öskjuhlíð.
2014.[uredi kôd]
Siječanj
2023.[uredi kôd]
Kolovoz
Rujan
.jpg)
Grad je podijeljen na tri dijela: ville (grad), rimskoga podrijetla, diže se na desnoj obali Saône; nouvelle ville (novi grad) sa suvremenijim četvrtima na lijevoj obali Rhône; ville centrale (središnji grad) na poluotoku kojeg tvore dvije rijeke.
Listopad
Krakov (polj.: Kraków, češki: Krakov, franc.: Cracovie, njem.: Krakau, lat.: Cracovia, litvanski: Krokuva, ukr.: Краків, jidiš: Kroke) je grad u južnoj Poljskoj. Bivši (1038. – 1596.) glavni grad Poljske. Važan kulturni, gospodarski, komunikacijski i turistički centar. Grad leži na obalama rijeke Visle, jedan je od najstarijih i drugi po veličini grad u Poljskoj. U Krakovu živi 760 000 stanovnika (podjednak broj stanovnika ima i Zagreb). Krakov je i prijestolnica Malopoljskog (Małopolskiego) vojvodstva, grad sa statusom kotara (powiat), kao i sjedište Krakovskog kotara (powiat krakowski).
Povijesna gradska jezgra (Krakovsko staro mjesto) uvrštena je od 1978. u UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Europi kao prvo mjesto uopće u svijetu koje je uvršteno na tu listu.
Studeni
Bern (alemanski: Bärn, francuski: Berne [bɛʀn], talijanski: Berna [ˈbɛrna], retoromanski: Berna [ˈbɛrnə], bernski njemački: Bärn [b̥æːrn]), smješten na obalama rijeke Aare, je od 1848. godine savezni švicarski glavni grad.
Bern je političko i upravno središte Švicarske (Bundesstadt), prijestolnica kantona Bern koji je drugi po broju stanovnika u Švicarskoj, te sjedište federalnih tijela i brojnih međunarodnih organizacija. Bern je u prosincu 2009. godine imao 123.466 stanovnika po čemu je peti u Švicarskoj, ali njegova aglomeracija s 43 općine ima 349.000 stanovnika,
Službeni jezik je njemački, ali stanovnici većinom uz njemački rabe i bernski dijalekt alemanskog njemačkog.
U povijesnom središtu čuvaju se ostaci srednjovjekovnoga podrijetla uz lijepe palače iz 16. i 17. stoljeća. Zahvaljujući industrijskom razvoju grad se proširio; izgrađene su nove gradske četvrti sa stambenim zonama i mnogo zelenila,u kojima se nalaze razni muzeji, federalna knjižnica i gradski opservatorij. God. 1983., povijesno središte Berna je upisano na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Europi.
Prosinac
Patras (dimotiki grčki jezik: Πάτρα, klasični grčki jezik: Πάτραι) je treći Grčki grad po veličini, sjedište prefekture Ahaja.
Grad se nalazi na sjeveru Peloponeza, 215 kilometara zapadno od glavnog grada Atene. Grad je podignut na podnožju planine Panahaikon i dominira Patraskim zaljevom.
Grad Patras, s prigradskim naseljima (metropolitanski Patras) ima 222 460 stanovnika. Prvi tragovi grada sežu čak do 4000 godina pr. Kr. Za Rimljana grad je postao regionalni centar istočnog Mediterana. U ranom kršćanstvu Patras je bio mjesto mučeništva Svetog Andrije. Patras u Grčkoj zovu Vratima zapada, jer je prometno i trgovačko čvorište prema Italiji i ostaloj zapadnoj Europi. Grad je dobio ime po mitskom junaku Patreasu, potomku mitskog Lakademnona, osnivača Sparte.
Patras se nalazi 215 km zapadno od Atene, 134 km zapadno od Korinta i 144 km sjeverozapadno od Tripolija. Grad Patras se nalazi u krajnjem sjevernom dijelu poluotoka Peloponez, na mjestu gde se ovaj poluotok najviše približio kopnenom dijelu Grčke u zaljevu Patras, pored tjesnaca Rio-Antirio (7 km). Od tog tjesnaca dalje nalazi se Korintski zaljev. Obalni pojas Patrasa nije širok, već se gotovo odmah iza mora uzdižu padine planine Panahaiko (1.926 m). Zbog toga je grad smješten u dvije razine povezane stubama.
2024.[uredi kôd]
Siječanj
Bukurešt (rumunjski: Bucureşti) je glavni i najveći grad Rumunjske. Grad je 2007. godine imao 1.931.838 stanovnika, a administrativno područje imalo je 2.600.000 stanovnika. Godine 1931. grad je imao samo 638.000 stanovnika; brzi rast doveo je do nestašice stambenih objekata. Manje je poznato da je Bukurešt utemeljio vlaški knez Vlad III. Drakula.
Rijeka Dâmboviţa dijeli Bukurešt na dva dijela, a adminstrativno je podijeljen na šest dijelova, dok okolni ruralni dio čini sedmi. Površina administrativnog područja je oko 300 km². Nadmorska visina iznosi 88 metara, a grad je udaljen 265 km od Crnog mora i 65 kilometara od Dunava.
Bukurešt je poznat i kao Balkanski Pariz; kroz grad prolaze dva velika bulevara, a velik dio zgrada izgradili su strani arhitekti, najčešće Francuzi i Talijani. Rumunjski arhitekti razvili su stil sličan francuskom, a razlog tomu je što se većina imućnijih Rumunja prije dolaska komunizma školovala u Francuskoj. Nakon dolaska komunista na vlast sve se više grade zgrade strogog izgleda koje je bilo lakše i jeftinije izgraditi, ali je Bukurešt i dalje ostao grad parkova i lijepe arhitekture. Klima je u Bukureštu jako oštra, ovaj kraj nema proljeća i jeseni; zime su hladne s jakim vjetrovima, a ljeta su vruća i suha.
Tragovi naseljenosti sežu u kameno doba, ali grad je zapravo osnovan 1479. Najpoznatije su građevine Palača parlamenta (nakon Pentagona druga najveća zgrada na svijetu – 270 x 270 x 89 m), Palača Pravde, Pantheon, Athenaum, Narodna banka, Predsjednička palača, Glavna sveučilišna knjižnica, Kraljevski dvorac i mnoge druge (uključujući i preko 100 muzeja).
Veljača
Córdoba je glavni grad istoimene pokrajine u Andaluziji na rijeci Guadalquiviru, južna Španjolska. U gradu je razvijena tekstilna i metaloprerađivačka industrija, strojogradnja, te izrada ukrasnih predmeta u zlatu i srebru. Od 1984. godine, stari dio grada upisan je na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Europi.
Grad su osnovali Kartažani u 2. stoljeću pr. Kr. Rimljani su ga osvojili 152. pr. Kr. i nazvali Corduba. Tijekom velike seobe naroda u njemu privremeno žive Vandali početkom 6. stoljeća, a od 544. – 571. dio je Bizantskog Carstva. Godine 572. osvajaju ga Vizigoti, te grad postupno gubi na važnosti sve do 711. godine kada ga osvajaju Arapi. Oni ga čine sjedištem Córdobskog kalifata (756. – 1035.) i jednim od najvažnijih i najbogatijih središta islamske kulture i umjetnosti toga doba. Oko 1000. godine Córdoba je bio jedan od najvećih gradova na svijetu s oko pola milijuna stanovnika. U gradu su, pored većinskog muslimanskog stanovništva, živjeli i kršćani i židovi. Nakon propasti kalifata (1031.) osnovana je neovisna republika (taifa) Córdoba koju je 1069. godine osvojio Abad III., vladar Seville. Od 1091. godine pripada Almoravidima koje su u 12. stoljeću zamijenili Almohadi. Dolaskom pod vlast Kastilije 1236. godine grad nazaduje u odnosu na Toledo i Madrid. Grad je dokrajčila kuga oko 1600. godine, te se broj stanovnika početkom 18. stoljeća sveo na tek oko 20 000. Od 1808. – 1813. bio je pod francuskom vlašću, a tijekom Španjolskog građanskog rata od 1936. godine uporište je pristaša generala Franca.
Grad je čuveno turističko središte. Córdoba je do danas sačuvala karakterističnu maursku urbanu arhitekturu (na desnoj obali Guadalquivira) s brojnim građevinama sačuvanim iz doba arapske vlasti. Velika Abd-al-Rahmanova džamija (Abdurahmanova džamija), građena od 785. g. do 10. st. (od 16. st. katedrala La Mezquita), jedan je od najveličanstvenijih spomenika islamske umjetnosti. Arkade na 869 stupova dijele unutrašnjost u 19 udužnih i 33 poprečna broda. Od 1984. na UNESCO-ovom popisu mjesta svjetske baštine.
Veljača
Espoo je drugi po veličini grad u Finskoj. Smješten je u južnom dijelu zemlje na obali Finskog zaljeva. Zajedno s Helsinkijom, Vantaaom i Kauniainenm čini metropolsko područje Velikog Helsinkija.
Prvi stanovnici na ovo područje stigli su prije oko 9000 godina. Stalno naselje osnovano je u 12. i 13. stoljeću. Kraljevska cesta koja prolazi kroz Espoo na putu iz Stockholma preko Turkua na Viipuri datira iz 13. stoljeća. Najstarija sačuvana zgrada u Espoou, katedrala potječe iz 1480. Godine 1920., Espoo je samo ruralna općina s oko 9000 stanovnika, od kojih je 70 % govorilo švedski jezik. Poljoprivreda je glavni izvor prihoda, s 75% stanovništva što žive od poljoprivrede. Kauniainen je odvojen od Espooa 1920, te je stekao gradska prava iste godine kao i Espoo 1972.
Grad se počinje strelovito razvijati 1940-ih i 50-ih. Ubrzo se razvio iz ruralne općine u potpunosti razvijeni industrijski grad, gradska prava dobiva 1972. Zbog svoje blizine Helsinkija, postao je popularan među ljudima koji rade u glavnom gradu. U pedeset godina od 1950. do 2000. broj stanovnika je porastao s 22.000 na 210.000. Od 1945, većina ljudi u Espoou bili su finskog govornog područja. Godine 2006., govornici švedskog jezika čine tek 9 % od ukupnog stanovništva. Rast broj stanovnika i dalje se nastavlja, ali sporijim tempom.
Veljača
_(cropped).jpg)
Lisabon (portugalski: Lisboa; IPA [liʒˈboɐ]) je glavni i s 505.526 stanovnika na svojem administrativnom području površine 84,8 km², najveći grad Portugala. Šire urbanizirano područje grada, površine 958 km², s 2,4 milijuna stanovnika, 12. je najnaseljenije gradsko područje u Europskoj uniji. Oko 2.831,000 stanovnika živi u Metropolitanskoj zoni Lisabona (Área Metropolitana de Lisboa, AML), što je oko 27% ukupnog stanovništva Portugala, dok 3,34 milijuna ljudi živi u široj aglomeraciji Lisabonske metropolitanske regije koja uključuje i gradove Leiriu i Setúbal. Lisabon je najzapadniji veliki i glavni grad u Europi. Smješten je na zapadu Pirinejskog poluotoka na Atlantskom oceanu i ušću rijeke Tejo.
Kao istaknuto središte financija, trgovine, medija, industrije zabave, umjetnosti, međunarodnog prometa, obrazovanja i turizma, Lisabon se smatra "Alfa gradom". Jedan je od najvećih ekonomskih centara na kontinentu, s rastućim financijskim središtem i drugom najvećom kontejnerskom lukom na europskoj atlantskoj obali,nmeđunarodnom zračnom lukom s prometom 13 milijuna putnika godišnje, mrežom autocesta, čvorištem željeznica velikih brzina (Alfa Pendular) koja povezuje veće gradove u Portugalu te će od 2013. biti povezana sa španjolskom željeznicom velikih brzina. Lisabon je prema časopisu Monocle 25. najugodniji grad za život u svijetu i šesti najposjećeniji grad u južnoj Europi nakon Rima, Barcelone, Madrida, Atene i Milana s oko dva milijuna turista godišnje. Lisabonska regija najbogatija je regija u Portugalu, s BDP PPP od 26 100 eura per capita (4,7% više u odnosu na GDP PPP per capita Europske unije). Također, lisabonsko metropolitansko područje deseto je najbogatije u Europi prema BDP-u s 98 milijardi eura ili 34 850 po glavi stanovnika, što je 40 % više u odnosu na prosjek BDP-a po glavi stanovnika Europske unije. Grad zauzima 32. mjesto među gradovima s najvećom bruto zaradom u svijetu. Većina sjedišta multinacionalnih tvrtki u zemlji smještena su u zoni Lisabona koji je na devetom mjestu u svijetu po broju održavanja međunarodnih konferencija. Osim toga, grad je i političko središte zemlje, sjedište vlade i šefa države, također i središte okruga Lisabona i Lisabonske regije.