Razlika između inačica stranice »Katolički bogoslovni fakultet u Zagrebu«

Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
zaglavlje
(zaglavlje)
'''Katolički bogoslovni fakultet''' [[Sveučilište u Zagrebu|Sveučilišta u Zagrebu]] slijedi razvoj filozofsko-teoloških studija koje je prije sedam i pol stoljeća u glavnom gradu Hrvatske[[Zagreb]]u pokrenuo zagrebački biskup [[Stjepan II. Babonić]] (1227.-1247).
 
== Povijest ==
Jedan od njegovih nasljednika, blaženi [[Augustin Kažotić]] (1303-1322), osnovao je katedralnu školu s odsjecima »slobodnih umijeća« i teologije s naglaskom na studiju svetopisamskih, patrističkih i skolastičkih tekstova.
 
Jedan od njegovih nasljednika, blaženi [[Augustin Kažotić]] (1303.-1322.), osnovao je katedralnu školu s odsjecima »slobodnih umijeća« i teologije s naglaskom na studiju svetopisamskih, patrističkih i skolastičkih tekstova.
Poslijetridentsko sjemenište Jurja Draškovića (1563-1578) s humanističkom školom i isusovački kolegij (1633) na Gradecu, uz obilnu novčanu potporu biskupa Franje Erghelya (1628-1637) i kanonika Nikole Dijaneševića, velikog prepošta Zagrebačkoga kaptola, vode k uspostavi Akademije (1662. godine), koju car i kralj [[Leopold I.]] posebnom poveljom 23. rujna 1669. upisuje u generalne studije zemalja habsburške krune s pripadnim sveučilišnim pravima i povlasticama. Carsku povelju 3. studenoga 1671. ratificirao je Hrvatski sabor »salvis tamen iuribus et libertatibus Regni in suo vigore permanentibus«. Program iz 1673. godine predviđa teoretski i praktični dio studija na katedrama filozofije, dogmatske i moralne teologije, uz koje se postupno organiziraju katedre kanonskoga prava (1726/27), kontroverzistike (1747/48), biblijskih jezika, crkvene povijesti i govorništva (1757/58).
 
Poslijetridentsko sjemenište Jurja Draškovića (1563.-1578.) s humanističkom školom i isusovački kolegij (1633.) na Gradecu[[Gradec]]u, uz obilnu novčanu potporu biskupa Franje Erghelya (1628.-1637.) i kanonika Nikole Dijaneševića, velikog prepošta Zagrebačkoga kaptola, vode k uspostavi Akademije (1662. godine), koju car i kralj [[Leopold I.]] posebnom poveljom 23. rujna 1669. upisuje u generalne studije zemalja habsburške krune s pripadnim sveučilišnim pravima i povlasticama. Carsku povelju 3. studenoga 1671. ratificirao je Hrvatski sabor »salvis tamen iuribus et libertatibus Regni in suo vigore permanentibus«. Program iz 1673. godine predviđa teoretski i praktični dio studija na katedrama filozofije, dogmatske i moralne teologije, uz koje se postupno organiziraju katedre kanonskoga prava (1726./27.), kontroverzistike (1747./48.), biblijskih jezika, crkvene povijesti i govorništva (1757/58).
Poslije ukinuća isusovačkoga reda (1773) carica i kraljica [[Marija Terezija]], preustrojila je zagrebački generalni studij u "Kraljevsku akademiju znanosti" s tri fakulteta: filozofskim, bogoslovnim i pravnim.
 
Poslije ukinuća isusovačkoga reda (1773.) carica i kraljica [[Marija Terezija]], preustrojila je zagrebački generalni studij u "Kraljevsku akademiju znanosti" s tri fakulteta: filozofskim, bogoslovnim i pravnim.
 
Od 1784. Bogoslovski fakultet djeluje u okviru Zagrebačkoga sjemeništa na Kaptolu, u kojem, uz postojeći teološki, nadbiskup Juraj Haulik 1853. otvara i dvogodišnji filozofski studij.
 
Na sjednici Hrvatskoga sabora, održanoj 11. ožujka 1869., izglasan je zakonski članak »ob utemeljenju sveučilišta u glavnom gradu Zagrebu« kojim se »Vladi zemaljskoj nalaže, da učini shodne korake, da se nadbiskupski licej zagrebački preustroji u fakultet teologijski«. »Prilozima cijelog naroda hrvatskoga« u Zagrebu je 1874. godine osnovano moderno Hrvatsko sveučilište, koje po ustrojnom zakonu od 5. siječnja iste godine i po otpisu cara [[Franjo Josip I.|Franje Josipa I.]] tri mjeseca poslije (5. IV. 1874) »ima otvoriti potpuni (četverogodišnji) bogoslovni fakultet«.
 
Pokretač osnivanja Hrvatskoga sveučilišta u Zagrebu bio je biskup [[Josip Juraj Strossmayer]], a njegov je prvi rektor bio svećenik [[Matija Mesić]], profesor hrvatske povijesti na Pravnomu fakultetu.
Odlučnim zauzimanjem dekana Rimokatoličkoga bogoslovnog fakulteta prof. dr. [[Vilim Keilbach|Vilima Keilbacha]], svesrdnom podrškom biskupa hrvatskog jezičnog područja, Rimokatolički bogoslovni fakultet nastavio je djelovati punih trideset i osam godina, na temelju povijesnoga i stečenoga prava, isključivo kao crkvena visokoškolska ustanova.
 
Godine 1990., nakon demokratskih promjena, tadašnje Izvršno vijeće [[Sabor Republike Hrvatske|Sabora Republike Hrvatske]], proglasilo je ništavnim rješenje Vlade NRH iz 1952. godine. Tim rješenjem svi akti Rimokatoličkoga bogoslovnog fakulteta (diplome, imenovanja profesora i sl.) koji su od 1952. do 1990. vrijedili samo pro foro ecclesiastico, postali su valjanima također pro foro civili, sa svim posljedicama na građanskom području.
 
Tijekom četiri zadnja desetljeća 20. stoljeća na fakultetu su osnovana četiri znanstveno-nastavna instituta te su s njim u širem smislu povezani kao posebni odsjeci. Tako preko njih fakultet ostvaruje neke od svojih ciljeva. Danas fakultet obuhvaća kao područni studij Teologiju u Rijeci.

Navigacijski izbornik