Leopold Mandić

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Leopold Bogdan Mandić
Tijelo svetog Leopolda Mandića u Župi sv. Leopolda Bogdana Mandića u zagrebačkoj Dubravi 2016. godine.
Tijelo svetog Leopolda Mandića u Župi sv. Leopolda Bogdana Mandića u zagrebačkoj Dubravi 2016. godine.
Rođen 12. svibnja 1866.
Herceg-Novi
Preminuo 30. srpnja 1942.
Padova
Beatificiran 2. svibnja 1976.
Kanoniziran 16. listopada 1983.
Spomendan 12. svibnja

Sveti Leopold Mandić (Herceg-Novi, Boka Kotorska, 12. svibnja 1866. - Padova, 30. srpnja 1942.), drugi kanonizirani hrvatski, svetac Rimokatoličke Crkve, svećenik, kapucin, poznati ispovjednik, promicatelj jedinstva kršćana.

Životopis[uredi VE | uredi]

Mladost i obrazovanje[uredi VE | uredi]

Crkva svetog Leopolda Mandića u Herceg Novom.

Preci su mu podrijetlom iz Zakučca (Omiš), zaselak Mandići. Naime, njegov pradjed Nikola je došao u Herceg Novi gdje se i oženio. Na krštenju je dobio ime Bogdan, a po ulasku u kapucine promijenio ga je u Leopold. Bio je dvanaesto dijete u obitelji Mandić. Njegovi roditelji bili su vjerni kršćani, Hrvati. Dobri otac pratio je svako jutro malog Bogdana u crkvu na svetu misu i pričest, što je tada bilo nešto posve neobično. U duboko kršćanskom obiteljskom ozračju Bogdan je od malena učio mnogo moliti. Rodbina i znanci zvali su ga "naš Bogdo", a bio je visok samo 135 cm.

Njegova dobrostojeća obitelj nije uspjela sačuvati blagostanje. Druge će u sličnim prilikama znati tješiti iz vlastitog iskustva. Tako je jednog osiromašenog očajnika ovako tješio u ispovjedaonici: “Razumijem vaš žalosni položaj, jer i moja je obitelj nekoć bila bogata. No izgubila je sve svoje imanje i dobra, te zapala u bijedu. I vi ste slično iskusili pa stoga razumijem vašu žalost.”

Živeći u Herceg-Novom među pravoslavcima, Bogdan je veoma rano upoznao i iskusio žalosnu činjenicu rastavljenosti kršćanske braće. Zato je još kao dječak govorio: “Dobro, ja ću se posvetiti spasenju tolikih siromašnih i nesretnih ljudi. Postat ću njihov misionar”. Promatrajući nesebično djelovanje kapucina u svom rodnom gradu, koje su cijenili i pravoslavci, Bogdan je mislio, da će svoj misionarski naum najbolje ostvariti ako stupi u njihov red. Roditelji su se složili s njegovim izborom zvanja, premda im je rastanak s njime bio veoma težak.

Franjevac kapucin[uredi VE | uredi]

U dobi od 16 godina polazi na nauke u sjemenište u Udinama u sjevernoj Italiji. Na dan 20. rujna 1890., kardinal Domenico Agostini ga je zaredio za svećenika. Nakon kratkog boravka u Zadru, Kopru i na Rijeci, po volji svojih poglavara bio je konačno određen za Padovu. Shvatio je na koji će način vršiti svoj ekumenski apostolat te uskliknuo: “Odsada pa ubuduće svaka duša koja bude tražila moju službu bit će moj Istok.” Kao dugogodišnji neumorni ispovjednik on će sve svoje molitve, žrtve, napore prinositi na veliku nakanu: “Da svi budu jedno!” Stalno je molio Boga, da se pravoslavni i katolici ne sukobljavaju, nego da se sve bolje slažu.

Početkom Prvog svjetskom rata nije htio primiti talijansko državljanstvo pa je kao stranac iz neprijateljske države morao u koncentracijski logor. Obrazložio je to riječima: “Krv nije voda!” Imao je izvanrednu sposobnost razumijevanja onih koji su mu se povjeravali i sposobnost pomaganja u zamršenim tjeskobama. Prije smrti otac Leopold je prorekao da će kapucinski samostan u Padovi biti razrušen od bombi. Ipak, kod te strašne ratne katastrofe njegova ispovjedaonica osta pošteđena da bude trajan znak njegova pomiriteljskoga apostolata.

Štovanje[uredi VE | uredi]

Kanonizacija[uredi VE | uredi]

Svetište Sv. Leopolda Mandića u Padovi
Kip sv. Leopolda Bogdana Mandića, Rijeka

Kad je otac Leopold 30. srpnja 1942. umro u Padovi, njegov pogreb bio je već njegova proslava na zemlji, predigra onoga što će se dogoditi kasnije kad bude svečano proglašen blaženim i svetim. Bio je pokopan na gradskom groblju u Padovi, odakle je, 1963. godine, njegovo tijelo preneseno u kapucinsku samostansku crkvu sv. Križa. Leopolda iz Herceg-Novog proglasio je papa Ivan Pavao II. svetim 16. listopada 1983. Spomendan mu je 12. svibnja. Brojni hodočasnici, koji sa svih strana dolaze na njegov grob, dotiču se s poštovanjem i njegove drage ispovjedaonice u kojoj je zaslužio nebo, u kojoj je vršio svoje ekumensko poslanje.

"Ljudima prijatelj"[uredi VE | uredi]

Centar za promicanje i štovanje svetog Leopolda Mandića Hrvatske kapucinske provincije od 1971. godine u Đakovu izdaje Ljudima prijatelj - glasnik svetoga Leopolda Mandića. Časopis izlazi četiri puta godišnje i posvećen je promicanju štovanja Leopolda Mandića. Godine 1992. objavljena je knjiga Spisi svetoga Leopolda Bogdana Mandića.

Jubilej godine milosrđa 2016.[uredi VE | uredi]

Pos­mrtni ostaci Sv. Leopolda Mandića i Sv. Pija iz Pietrelcine bili su izloženi jav­nom što­va­nju u bazilici Svetog Petra u Rimu od 3. do 11. veljače 2016. Ova dva sveca izabrani su kao zaštitnici izvan­redne Svete godine Milosrđa, te je nji­hovo cje­lo­vito živ­lje­nje krš­ćan­ske vjere, svje­do­če­nje Božjeg milo­srđa i ljubavi, te neumorno slu­že­nje braći po sakra­mentu pomi­re­nja stav­ljeno kao pri­mjer i nadah­nuće vjer­ni­cima cje­lo­kupne Crkve.[1]

Izvori[uredi VE | uredi]

Bilješke i literatura

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Ostali projekti
Commons-logo.svg U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Leopold Mandić
Wikisource-logo.svg Wikizvor ima izvorni tekst na temu: Devetnica sv. Leopoldu Bogdanu Mandiću
Wikiquote-logo.svg Na stranicama Wikicitata postoji zbirka osobnih ili citata o temi: Leopold Bogdan Mandić
Mrežna mjesta