Derviš i smrt
Ovo je glavno značenje pojma Derviš i smrt. Za film napisan po romanu pogledajte Derviš i smrt (film).Derviš i smrt
| |
|---|---|
 Korice bosanskog izdanja romana Derviš i smrt iz 2014. godine | |
| Autor | Meša Selimović |
| Država |  Bosna i Hercegovina
|
| Jezik | srpskohrvatski jezik |
| Vrsta djela | roman |
| Rod (stil, žanr) |
psihološki roman |
| Datum (godina) izdanja |
1966. |
| Vrijeme (mjesto) nastanka |
Sarajevo |
| Broj stranica | 418 |
| Vrijeme radnje | Osmanska Bosna |
| Glavni lik(ovi) | Ahmed Nurudin |
| Teme | Potraga za životnim smislom |
Derviš i smrt roman je bosanskohercegovačkog književnika Meše Selimovića, objavljen 1966. godine; uglavnom se smatra njegovim najuspješnijim djelom. Godine 1972. je po njemu snimljena televizijska serija, a dvije godine kasnije i film.
Derviš i smrt po vrsti je psihološki i filozofski roman, pun introspekcija glavnog lika, kojima on traži smisao života. Roman se sastoji od šesnaest zaglavlja, a podijeljen je na dva dijela – prvi dio romana sastoji se od devet zaglavlja, a drugi od preostalih sedam zaglavlja. Svako poglavlje započinje ajetom – ulomkom iz Kur'ana, koji najavljuje temu poglavlja. Zadnje poglavlje započinje istim ajetom kao i prvo poglavlje, čime se ostvaruje ciklička struktura romana, gdje je završetak ujedno i početak.
Glavni lik romana je sredovječni derviš (pripadnik muslimanskog vjerskog reda) Ahmed Nurudin, upravitelj jedne tekije (derviški samostan) u osmanskoj Bosni. Promjene u njegov skroman i miran život unosi vijest da mu je brat uhićen iz političkih razloga. Pokušavajući pomoći bratu sam se suočava s vlašću i društvom pri čemu biva potresen njegov dotadašnji svjetonazor i način života.
Većinu života živio je okružen zidovima tekije, izoliran od svijeta, vjerujući u dobrotu i pravednost ljudi, ali u pokušaju da oslobodi brata. Njegovo se viđenje svijeta mijenja i on saznaje da svijet nije onakav kakvim ga je on smatrao. Shvaća da se i on promijenio, da je postao nesiguran i nesretan te da je poljuljano sve ono u što je vjerovao. Muče ga brojna pitanja i sjećanja na prošla vremena koja pokušava potisnuti jer ga podsjećaju na mnogobrojne propuštene prilike u životu, zbog kojih žali. Želi opet postići svoj unutarnji mir pa traga za srećom i smislom svojeg života. Ta potraga za životnim smislom ujedno je i tema romana.
Na kraju romana pripovjedač zaključi da je svaki čovjek na gubitku, jer se životni smisao ne može ostvariti. Cijeli roman alegorija je suđenja na kojem je glavni lik i sudac i tužitelj i okrivljenik koji pokušava dati svjedočanstvo, ali i biti iskren i pošten prema samome sebi.[1]
Osim psihološke problematike, u romanu su izražena i mnoga filozofska pitanja vezana uz ljudski život, društvo i politiku, a također je izložena i analiza društvenog i političkog stanja u Bosni za vrijeme Osmanskog Carstva. Sličnu tematiku ima i Selimovićev roman Tvrđava objavljen 1970. godine.
Krajem 1944., malo nakon oslobođenja Tuzle, grad je bio izlijepljen šapirografiranim plakatima, na kojima je pisalo da je Šefkija Selimović osuđen na smrt strijeljanjem, jer je iz magazina GUND-a (Glavne uprave narodnih dobara) uzeo krevet, ormar, stolicu i još neke sitnice. U objavi piše da je presuda takva zato što je okrivljeni iz poznate partizanske obitelji. Šefkija Selimović nije bio kriv, to su znali svi: stvari je javno posudio, jer mu se žena trebala vratiti iz koncentracijskog logora, a kuća mu je bila opljačkana.
Šefkija Selimović bio je Mešin brat, ali on bratu nije mogao pomoći. Postojao je i treći brat, Teufik Selimović, visoki dužnosnik OZNE, koji bratu, kao pravovjeran komunist, nije želio pomoći. Štožer korpusa je nakon toga naredio Šefkijino je te 1944. godine strijeljan.[2] Grob mu nikada nije pronađen. Smrt rođenog brata ostaviće veliku traumu na Mešu Selimovića i snažno utjecati na nastanak djela Derviš i smrt. U svojoj autobiografskoj knjizi Sjećanja Meša Selimović je zapisao:
»Ja sam znao da je nevin, ni sudije nisu tvrdile drukčije. Šofer nije smio da mi kaže gdje je sahranjen, pa ni danas ne znam gdje mu je grob. Taj nevjerovatan, slijepi, maloumni čin bio je prekretnica u životu svih članova moje porodice: svi smo osjetili da su se desile stvari koje nikad nismo mogli očekivati. I nije riječ o smrti nekog od nas, na to smo bili spremni, sedmero nas je bilo u revoluciji, već o tako užasnoj nepravdi, bez razloga i bez smisla...« »Mi smo ničiji. Uvijek smo na nekoj međi, uvijek nečiji miraz. Vjekovima mi se tražimo i prepoznajemo, uskoro nećemo znati ko smo. Živimo na razmeđu svjetova, na granici naroda, uvijek krivi nekome. Na nama se lome talasi istorije kao na grebenu. Otrgnuti smo, a neprihvaćeni. Ko rukavac što ga je bujica odvojila od majke pa nema više ni toka, ni ušća, suviše malen da bude jezero, suviše velik da ga zemlja upije. Drugi nam čine čast da idemo pod njihovom zastavom jer svoju nemamo. Mame nas kad smo potrebni a odbacuju kad odslužimo. Nesreća je što smo zavoljeli ovu svoju mrtvaju i nećemo iz nje, a sve se plaća pa i ova ljubav. Svako misli da će nadmudriti sve ostale i u tome je naša nesreća. Kakvi su ljudi Bosanci? To su najzamršeniji ljudi na svijetu, ni s kim se istorija nije tako pošalila kao sa Bosnom. Juče smo bili ono što danas želimo da zaboravimo, a nismo postali ni nešto drugo. S nejasnim osjećajem stida zbog krivice i otpadništva, nećemo da gledamo unazada, a nemamo kad da gledamo unaprijed. Zar smo mi slučajno tako pretjerano meki i surovi, raznježeni i tvrdi. Zar se slučajno zaklanjamo za ljubav kao jedinu izvjesnost u ovoj neodređenosti, zašto? Zato što nam nije svejedno. A kad nam nije svejedno znači da smo pošteni. A kad smo pošteni, svaka čast našoj ludosti!« »Smrt je jekin, sigurno saznanje, jedino za šta znamo da će nas stići. Izuzetka nema, ni iznenađenja, svi putevi vode do nje, sve što činimo to je priprema, za nju, priprema čim zakmečimo udarivši čelom o pod, uvijek je bliže, nikad dalje. Pa, ako je jekin, zašto se čudimo kad dođe. Ako je ovaj život kratak prolazak što traje samo čas, ili dan, zašto se borimo da ga produžimo dan ili čas. Zemaljski je život varljiv, vječnost je bolja.«- ↑ Derviš i smrt. lektire.hr. 5. kolovoza 2017. Pristupljeno 30. prosinca 2020.
- ↑ Meša Selimović - ateist koji se usrdno molio. jutarnji.hr. 5. kolovoza 2017. Pristupljeno 30. prosinca 2020.
- Derviš i smrt (TV serija) u internetskoj bazi filmova IMDb-a
- Derviš i smrt (film) u internetskoj bazi filmova IMDb-a
| ||||||||||||||||
