Lokrijski dijalekt

Lokrijski grčki dijalekt jest dijalekt antičkog grčkog iz Lokride u Središnjoj Grčkoj. Riječ je o dijalektu sjeverozapadnoga dorskog narječja. Lokri su bili podijeljeni u dva plemena: ozolske i opuntske Lokre, pa se i njihov jezik može tako podijeliti. Oba je dijalekta opisao Wilhelm Dittenberger, urednik projekta Inscriptiones Graecae.^[2]

Ozolski lokrijski[uredi | uredi kôd]

Dativ množine treće deklinacije glasi -οις (-ois) umjesto -σι(ν) (-si(n)) što je obilježje sjeverozapadnog narječja, primjerice μειόνοις meíonois — μείοσι meíosi
Asimilacija kape u prijedlogu ἐκ (ek) s prvim suglasnikom sljedeće riječi, primjerice ἐλ λιμένος e(l) limenos — ἐκ λιμένος ek limenos
Prijedlog κατά (kata) traži genitiv umjesto akuzativa, κατὰ μελίττης katá melíttēs — κατὰ μελίττην katá melíttēn

Dativ množine treće deklinacije završava na -εσσι (-essi) umjesto ozolskog -οις (-ois), riječ je o obilježju eolskog koje se može vidjeti i u fokidskom dijalektu, primjerice Κεφαλλάνεσσι Kephallánessi — Κεφαλλάνοις Kephallánois
Infinitiv na -εν (-en) umjesto -ειν (-ein), primjerice ἀναγράφεν anagráphen — ἀναγράφειν anagráphei
Patronimi nastaju po imenu koje definiraju, to je eolska osobina, primjerice Δαναΐς Νικοτελεία Danaií Nikoteleía — Δαναΐς Νικοτέλους Danaís Nikotélous
Kao i u ozolskom, prijedlog κατά (kata) traži genitiv

↑ Roger D. Woodard (2008), "Greek dialects", in: The Ancient Languages of Europe, ed. R. D. Woodard, Cambridge: Cambridge University Press, p. 51.
↑ Inscriptiones Graecae Septentrionalis, Pars I Inscriptiones Phocidis, Locridis, Aetoliae, Acarnaniae, Insularum maris Ionii, Berolini, 1897, IG. IX, I