Prijeđi na sadržaj

Grčki alfabet

Uredi poveznice
Izvor: Wikipedija
Povijest alfabeta

srednje brončano doba 19. – 15. st. pr. Kr.

meroitičko 3. st. pr. Kr.
Genealogija

Grčki alfabet najstarije je pismo koje se danas još upotrebljava.[1] Rabi se za označavanje kutova u matematici. Ima 24 slova. Njime su pisana velika djela starine, od Platona i Aristotela do biblijskog Novog zavjeta. Nastaje u prvoj četvrtini 8. st. prije Krista i razvio se od feničkog pisma pri čemu su Grci od Feničana preuzeli znak i zvuk za dvadeset dva slova, dok su ih još šest s vremenom sami stvorili prilagođavajući fenički sustav pisanja svome jeziku.

Tablica grčkog alfabeta

[uredi | uredi kôd]

Izgovor je prikazan transkripcijom i transliteracijom u međunarodnu fonetsku abecedu.

Slovo Ime Glas Latinička transkripcija Feničko slovo
starogrčko novogrčko starogrčki novogrčki starogrčki novogrčki
Α α ἄλφα άλφα alfa [a] [aː] [a] a a Alef alef
Β β βῆτα βήτα beta [b] [v] b v Beth bet
Γ γ γάμμα γάμμα gama [g] [ʝ], [ɣ] g gh, g Gimel gimel
Δ δ δέλτα δέλτα delta [d] [ð] d dh, d Daleth dalet
Ε ε εἶ, ἒ ψιλόν έψιλον epsilon [e] [e̞] e e He he
Ζ ζ ζῆτα ζήτα zeta [zd], [zː] [z] z z Zayin zajin
Η η ἦτα ήτα eta [ɛː] ([h]) [i] e, ē i Heth het
Θ θ θῆτα θήτα theta [tʰ] [θ] th th Teth tet
Ι ι ἰῶτα ιώτα jota [i], [iː] [i], [j] i, ī i Yodh jod
Κ κ κάππα κάππα kapa [k] [k], [c] k k Kaf kaf
Λ λ λάβδα, λάμβδα λάμδα lambda [l] [l] l l Lamedh lamed
Μ μ μῦ μι mi [m] [m] m m Mem mem
Ν ν νῦ νι ni [n] [n] n n Nun nun
Ξ ξ ξεῖ, ξῖ ξι ksi [ks] [ks] ks ks Samekh sameh
Ο ο οὖ, ὂ μικρόν όμικρον omikron [o] [o̞] o, ŏ o Ayin ajin
Π π πεῖ, πῖ πι pi [p] [p] p p Pe pe
Ρ ρ ῥῶ ρω ro [r], [r̥] [ɾ] r r Res reš
Σ σ, ς σῖγμα σίγμα sigma [s] [s] s s Sin šin
Τ τ ταῦ ταυ tau [t] [t] t t Taw tav
Υ υ ὗ, ὓ ψιλόν ύψιλον ipsilon [u], [y], [yː] [i] u, y y Waw vav
Φ φ φεῖ, φῖ φι fi [pʰ] [f] ph, f f
Χ χ χεῖ, χῖ χι hi [kʰ], [ks] [ç], [x] kh, ks h
Ψ ψ ψεῖ, ψῖ ψι psi [ps] [ps] ps ps
Ω ω ὦ, ὦ μέγα ωμέγα omega [ɔː] [o̞] o, ō o Ayin ajin

Znamenke

[uredi | uredi kôd]
Slovo Feničko slovo Ime Latinička transkripcija Glas
latinica starogrčko novogrčko
Ϛ ϛ[2] vav vav stigma ― στίγμα st [st]
Ϙ ϙ,[3] Ϟ ϟ[4] kof kof kopa ϙόππα κόππα k [k]
Ͳ ͳ,[5] Ϡ ϡ[6] cade cade sampi ― σαμπῖ ss [sː], [ks], [ts]

Arhajsko

[uredi | uredi kôd]
Slovo Feničko slovo Ime Latinička transkripcija Glas
latinica starogrčko novogrčko
Ϝ ϝ,[7] Ͷ ͷ[8] vav vav digama ϝαῦ δίγαμμα w [w]
Ͱ ͱ[9] het het heta ἧτα ήτα h [h]
Ϻ ϻ[10] cade cade san ϻάν σάν s [s]
Ϸ ϸ[11] cade cade šo ― ― sh [ʃ]

Pravopis

[uredi | uredi kôd]
Podrobniji članak o temi: Grčki pravopis

Starogrčki

[uredi | uredi kôd]

U antičkom grčkom postojale su mnogobrojne oznake kojima su se označavali naglasci, spiritus i hijat samoglasnika.

Spiritus dobivaju samoglasnici i ρ na početku riječi, primjerice ὑγρός 'mokar'. Postoje dvije vrste spiritusa: spiritus asper (oštri hak) i spiritus lenis (tihi hak). Spiritus asper (◌̔) izgovara se kao /h/, primjerice Ἑωσφόρος, dok se spiritus lenis (◌̓) uopće ne izgovara, na primjer αἰνέω. Početno ρ uvijek ima spiritus asper, na primjer ῥάχῐς. Spiritus se stavlja na malo i veliko slovo. Kod dvoglasa samo drugi vokal dobiva spiritus.

Postoje tri naglaska: akut (◌́), cirkumfleks (◌̃) i gravis (◌̀). Samo se akut i cirkumfleks pojavljuju na prvome slogu. Naglasci se na samoglasnicima i dvoglasima bilježe jednako kao i hakovi. Stavljaju se na malo i veliko slovo, a kod dvoglasa drugi vokal dobiva oznaku naglaska.

Hijat se označavao dijerezom (◌̈). Ona označava da se dva samoglasnika jedan uz drugi izgovaraju odvojeno, a ne kao dvoglas.

Kada su naglasak i hak na istome slovu, akut se bilježi desno od haka, a cirkumfleks iznad njega, primjerice Ὦτος. Ako su na istom slovu naglasak i trema, naglasak se piše između točkica treme. Primjer je Ἀΐδης.[12]

Novogrčki

[uredi | uredi kôd]

Moderni grčki ima samo oznaku za naglasak (◌́) i za hijat ili dvoglas (◌̈). Dijereza danas označava ili hijat ili dvoglas jer su se antički dvoglasi izgubili i postali jednostavni samoglasnici iako se još uvijek zapisuju kao dvoglasi, to jest riječ je o digrafima koji označavaju jednostavne samoglasnike: παϊδάκια (/paiðaca/) ima dvoglas, ali παιδάκια (/peˈðaca/) ima jednostavan samoglasnik koji se zapisuje kao dva. Dijereza nije potrebna kad je dvoglasu naglasak označen na prvome slogu: γάιδαρος se izgovara s dvoglasom /ai/, a ne samoglasnikom /e/. Naglasak slijedi ista pravila kao i u politonskom pismu antičkog grčkog pa se u digrafa postavlja na drugi samoglasnik, ali, kao što se vidi iz prethodnoga primjera, ako je riječ o dvoglasu, ide na prvi.

Pravila su dakle:

  • ako je dvoglas naglašen, onda je prvi samoglasnik označen za naglasak, a drugi ne prima dijerezu
  • ako dvoglas nije naglašen, dijereza je potrebna samo ako dvoglas izgleda kao neki od digrafa.[13]

Dvije se oznake mogu i kombinirati: ταΐζω (/taˈizo/).

Iako nije riječ o dijakritičkom znaku, zarez može također razlikovati dvije ili više riječi: ό,τι ('što god') i ότι ('da' (veznik)).[14]

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
Zajednički poslužitelj ima stranicu o temi grčki alfabet

Bilješke

[uredi | uredi kôd]
  1. ↑ Coulmas, Florian. 1996. The Blackwell Encyclopedia of Writing Systems. Blackwell Publishers Ltd.. Oxford. ISBN 0-631-21481-X (en)
  2. ↑ Stigma, Nick Nicholas' Home Page (en)
  3. ↑ Koppa, Nick Nicholas' Home Page (en)
  4. ↑ Numeric Koppa, Nick Nicholas' Home Page (en)
  5. ↑ Sampi, Nick Nicholas' Home Page (en)
  6. ↑ Numeric Sampi, Nick Nicholas' Home Page (en)
  7. ↑ Digamma, Nick Nicholas' Home Page (en)
  8. ↑ Pamphylian Digamma, Nick Nicholas' Home Page (en)
  9. ↑ Heta, Nick Nicholas' Home Page (en)
  10. ↑ San, Nick Nicholas' Home Page (en)
  11. ↑ Sho, Nick Nicholas' Home Page (en)
  12. ↑ Dukat, Zdeslav. 1990. Gramatika grčkoga jezika. 2. izd izdanje. Školska knjiga. Zagreb. ISBN 86-03-99563-X. OCLC 439745473
  13. ↑ Accent Marks denoting Stress in Greek, and Other Diacritics. www.foundalis.com. Pristupljeno 7. svibnja 2022.
  14. ↑ Punctuation. archive.ph. 6. kolovoza 2012. Inačica izvorne stranice arhivirana 6. kolovoza 2012. Pristupljeno 7. svibnja 2022. Navedeno je više parametara |deadurl= i |url-status= (pomoć)

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  • (en), R. Elsie, « en:Albanian Literature in Greek Script: the Eighteenth and Early Nineteenth-Century Orthodox Tradition in Albanian Writing », en en:Byzantine and Modern Greek Studies, vol. 15, n° 20, Birmingham, 1991, PDF  Arhivirana inačica izvorne stranice od 28. travnja 2020. (Wayback Machine).
  • (en), N. e A. Humez, en:Alpha to omega: the life & times of the Greek alphabet, ed. Godine, Boston, 1981, (ISBN 0-87923-377-X).
  • (en), L. Hamilton Jeffery, en:The local scripts of archaic Greece: a study of the origin of the Greek alphabet and its development from the eighth to the fifth centuries B.C., ed. Clarendon Press, Oxford, 1990, (ISBN 978-0198140610).
  • (en), M. S. Makratis (ed.), en:Greek letters: from tablets to pixels, ed. Oak Knoll Press, 1996, (ISBN 978-1884718274).
  • (en), H. Hansen e G. Quinn, en:Greek: An Intensive Course, ed. Fordham University Press, 1992, (ISBN 978-0823216635).
  • (en), B. B. Powell, en:Homer and the Origin of the Greek Alphabet, ed. Cambridge University Press, 1996, (ISBN 978-0521589079).
  • (en), M. S. Makratis, en:Character codes for Greek: Problems and modern solutions, 1996.
  • Zdravka Martinić-Jerčić, Dubravka Matković: PROMETEJ: udžbenik grčkog jezika za 1.i 2. godinu učenja (ISBN 978-953-0-50510-0)
Članak Grčki alfabet koji govori o pismu je mrva. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Grčki_alfabet&oldid=7186695"