Naglasak starogrčkog jezika

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Naglasak starogrčkog jezika sličan je hrvatskom jer razlikuje duljinu i ton naglašena samoglasnika.

Tipovi i položaj[uredi | uredi kôd]

Tip[uredi | uredi kôd]

Postoje tri naglaska: akut (oštri), cirkumfleks (zavinuti) i gravis (teški).[1]

Akut[uredi | uredi kôd]

Akut je imao uzlazan ton i mogao se nalaziti i na dugim i na kratkim samoglasnicima. Označavao se oznakom ◌́ poviše samoglasnika. Mogao se nalaziti na svakom od posljednjih triju slogova i time je bio najpokretniji naglasak.

Riječ Položaj naglaska Prijevod Ime po položaju
ναός prvi od kraja hram oksitona
πέτρα drugi od kraja kamen paroksitona
τείχισμα treći od kraja zid, tvrđava proparoksitona

Cirkumfleks[uredi | uredi kôd]

Cirkumfleks se najprije uzdizao, a potom spuštao. Pojavljivao se samo na dugim samoglasnicima u jednom od posljednjih dvaju slogova. Obilježavao se dijakritičkim znakom ◌̃.

Riječ Položaj naglaska Prijevod Ime po položaju
παῖς prvi od kraja dijete perispomena
εἶρος drugi od kraja vuna properispomena

Gravis[uredi | uredi kôd]

Gravis je bio pozicijska varijanta akuta. Naime, ako iza riječi naglašene oštrim naglaskom na posljednjem slogu dolazi bilo što što nije interpunkcija ili pauza (to jest dolazi druga riječ), akut prelazi u gravis koji se izgovarao uzlazno, ali uzlazio je ponešto blaže od akuta. Označavao se dijakritičkim znakom ◌̀.[2]

Riječi Prijevod
ὁ νας ἐν τῷ βουνῷ hram na brdu

Položaj[uredi | uredi kôd]

Ovdje je tablica s dopuštenim položajem svih naglasaka s obzirom na broj slogova i duljinu samoglasnika za akut:[1]

3. od kraja 2. od kraja
  1. od kraja
Naziv
◌̄́ oksitona
◌̆́
◌̄́ ◌̄ paroksitona
◌̆́ ◌̆
◌̆́ ◌̄
◌̆́ ◌̆ proparoksitona
◌̄́ ◌̆

Ova je tablica za cirkumfleks:[1]

2. od kraja
  1. od kraja
Naziv
◌̄̃ perispomena
◌̄̃ ◌̆ properispomena

Baritona je općeniti naziv za sve riječi koje nisu naglašene na zadnjem slogu.

Iznimke[uredi | uredi kôd]

  • Skupovi suglasnika [kʰs] i [pʰs] (slova ξ i ψ) na kraju riječi i iza kratkih samoglasnika ne dopuštaju oštrom naglasku stajanje na trećem slogu od kraja. Ipak, zavinuti može stajati na pretposljednjem.
  • Riječi koje naizgled djeluju protiv pravila nastale su srastanjem (obično glavne riječi i enklitike).

Prilikom dodavanja sufiksa[uredi | uredi kôd]

U sklonidbi i sprezanju postoje dva općenita pravila:

» U deklinaciji što duže, u konjugaciji što dalje. «

Gramatika grčkoga jezika, Zdeslav Dukat

U deklinaciji naglasak nastoji stajati što duže na istome mjestu i istoga tipa kao u osnovi. Međutim, ako opća pravila o naglašavanju to ne dopuštaju, naglasak se pomiče ka kraju riječi samo onoliko koliko je to najmanje moguće i vraća se izvorno mjesto čim to opća pravila dopuste.[2]

Padež Jednina Dvojina Množina
Nominativ ὁ, ἡ ἄνθρωπος τὼ ἀνθρώπω οἱ, αἱ ἄνθρωποι
Genitiv τοῦ, τῆς ἀνθρώπου τοῖν ἀνθρώποιν τῶν ἀνθρώπων
Dativ τῷ, τῇ ἀνθρώπῳ τοῖν ἀνθρώποιν τοῖς, ταῖς ἀνθρώποις
Akuzativ τὸν, τὴν ἄνθρωπον τὼ ἀνθρώπω τοὺς, τᾱ̀ς ἀνθρώπους
Vokativ ἄνθρωπε ἀνθρώπω ἄνθρωποι

U konjugaciji se naglasak nastoji odmaknuti što je dalje moguće od kraja k početku riječi.

jednina dvojina množina
1. 2. 3. 2. 3. 1. 2. 3.
aktiv indikativ λῡ́ω λῡ́εις λῡ́ει λῡ́ετον λῡ́ετον λῡ́ομεν λῡ́ετε λῡ́ουσῐ(ν)
konjunktiv λῡ́ω λῡ́ῃς λῡ́ῃ λῡ́ητον λῡ́ητον λῡ́ωμεν λῡ́ητε λῡ́ωσῐ(ν)
optativ λῡ́οιμῐ λῡ́οις λῡ́οι λῡ́οιτον λῡοίτην λῡ́οιμεν λῡ́οιτε λῡ́οιεν
imperativ λῦε λῡέτω λῡ́ετον λῡέτων λῡ́ετε λῡόντων
mediopasiv indikativ λῡ́ομαι λῡ́ῃ,

λῡ́ει

λῡ́εται λῡ́εσθον λῡ́εσθον λῡόμεθᾰ λῡ́εσθε λῡ́ονται
konjunktiv λῡ́ωμαι λῡ́ῃ λῡ́ηται λῡ́ησθον λῡ́ησθον λῡώμεθᾰ λῡ́ησθε λῡ́ωνται
optativ λῡοίμην λῡ́οιο λῡ́οιτο λῡ́οισθον λῡοίσθην λῡοίμεθᾰ λῡ́οισθε λῡ́οιντο
imperativ λῡ́ου λῡέσθω λῡ́εσθον λῡέσθων λῡ́εσθε λῡέσθων
aktiv mediopasiv
infinitiv λῡ́ειν λῡ́εσθαι
particip m. λῡ́ων λῡόμενος
f. λῡ́ουσᾰ λῡομένη
n. λῦον λῡόμενον

U aoristu se naglasak ovoga glagola prebacuje na augment u prvome licu jednine i kad god može: λῡσᾰ.

Klitike[uredi | uredi kôd]

Klitike su riječi koje nemaju vlastitog naglaska. Postoje proklitike koje dolaze ispred riječi s naglaskom, a postoje i enklitike koje dolaze iza riječi s naglaskom.[3]

Proklitike su:

Proklitike se naslanjaju na riječ za sobom i čini s njom jednu naglasnu cjelinu (u izgovoru se ponaša kao jedna riječ). Kada se iza njih nađe enklitika, dobivaju naglasak, pa to često dovodi do stapanja obiju riječi u jednu. Negacija dobiva naglasak ako je zadnja riječ u rečenici.

Enklitike[uredi | uredi kôd]

Enklitika čini naglasnu cjelinu s riječi koja dolazi ispred nje. Ima ih nešto više od proklitika, a uključuju nenaglašene oblike kosih padeža jednine osobnih zamjenica, neodređenu zamjenicu u svim oblicima (osim ἄττα), neodređeni zamjenički prilozi, dvosložni oblici indikativa prezenta glagola 'biti' i 'kazati', neke čestice i druge riječi.

Budući da dolaze iza riječi, za njih vrijede pravila o naglašavanju riječi.

  • Ako prethodna riječ ima naglasak najdulje od kraja što je moguće naglasak enklitike dolazi na posljednji slog glavne riječi, pa tako ta riječ ima dva naglaska, što je jedina iznimka. Na primjer, ἄνθρωπός τις.
  • Ako prethodna riječ ima oštri naglasak na pretposljednjem slogu, onda jednosložna enklitika gubi naglasak, a dvosložna ga zadržava, dakle ne događa se ništa.
  • Ako prethodna riječ ima ili zavinuti ili oštri naglaska na zadnjem slogu, enklitika svoj gubi, a oštri ne slabi u teški.[2]

Enklitika naglasak ipak zadržava kada je na početku riječi, iza elizije ili ako je na njoj sila govora. Ako više enklitika slijedi jedna za drugom, svaka stavlja svoj naglasak na prethodnu. Proklitike dobivaju oštri naglasak od enklitika.

Pravopis[uredi | uredi kôd]

Naglasci se na samoglasnicima i dvoglasima bilježe jednako kao i hakovi. Naglasak se stavlja na malo i veliko slovo. Kod dvoglasa drugi vokal dobiva oznaku naglaska.

Kada su naglasak i hak na istom slovu, akut se bilježi desno od haka, a cirkumfleks iznad njega. Primjerice, τος.

Ako su na istom slovu naglasak i trema, naglasak se piše između točkica treme. Primjerice, Ἀΐδης.

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. a b c Martinić-Jerčić, Zdravka; Matković, Dubravka; Gjurašin, Mislav. 2021. PROMETEJ ΛΟΓΟΣ. Školska knjiga. Zagreb. ISBN 978-953-0-22445-2
  2. a b c Dukat, Zdeslav. 1990. Gramatika grčkoga jezika 2. izd izdanje. Školska knjiga. Zagreb. ISBN 86-03-99563-X. OCLC 439745473
  3. Muke po enklitikama. Integra. 18. ožujka 2019. Pristupljeno 29. travnja 2022.