Dorsko narječje

Izvor: Wikipedija
Jump to navigation Jump to search
Raspodjela grčkih narječja u 5. i 4. st. pr. Kr.[1]
Zapadna grupa:

██ dorsko

██ sjeverozapadno dorsko

██ ahejsko dorsko

Središnja grupa:

██ eolsko

██ arkadociparsko

Istočna grupa:

██ atičko

██ jonsko

Dorsko grčko narječje jest skupina dijalekata starogrčkoga jezika kojima se govorilo od 8. do 2. st. pr. Kr. na južnom i istočnom Peloponezu, Kreti, Rodosu, te u obalnim grčkim kolonijama u dijelu Male Azije, Italiji, Siciliji, Epiru i Makedoniji. Zajedno s blisko srodnim sjeverozapadnim i ahejskim narječjima tvori zapadnu grupu starogrčkih narječja. U vrijeme helenizma, unutar Ahejskoga saveza razvila se ahejska dorska koine sa značajkama svojstvenima brojnim dorskim dijalektima, što je zadržalo proširenje atičko-jonske koine na Peloponez do 2. st. pr. Kr. Današnji cakonski jezik ima obilježja dorskih narječja i smatra se njihovim jedinim živućim nasljednikom.

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Roger D. Woodard (2008), "Greek dialects", in: The Ancient Languages of Europe, ed. R. D. Woodard, Cambridge: Cambridge University Press, p. 51.


P linguistics.svg Nedovršeni članak Dorsko narječje koji govori o jeziku treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.