Prijeđi na sadržaj

Manijski dijalekt

Izvor: Wikipedija
moderna grčka narječja, staroatenski i manijski označeni su paralelnim crtama

Manijski dijalekt novogrčkoga jezika pripada manijsko-kargeškoj skupini dijalekata,[1] a zadržao je neka arhaična obilježja po kojima se odvaja od drugih inačica. Njime govore Manijci na poluotoku Mani u Grčkoj.

Antički glas /y/ (u pismu ⟨υ⟩) u većini je modernih inačica prešao u /i/, ali u manijskom je u /u/, primjerice /'ksulo/ u usporedbi sa standardnim /'ksilo/ 'drvo'. Ovo obilježje dijeli s cakonskim i sa staroatenskim. Smatra se da je ovo obilježje nekoć bilo prisutno na puno većem području, ali potisnuto je prodorom arvanitskoga jezika u kasnome srednjem vijeku.

Drugo je obilježje palatalizacija velara, to jest /k, ɡ, x, ɣ/ glase [, ] ili [ɕ, ʑ] pred /i/, /e/ ili /j/. Prisutna je u mnogim južnim narječjima, posebno kretskome.[2]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Glottolog 4.6 - Maniot Greek. glottolog.org. Pristupljeno 16. srpnja 2022.
  2. Modern Greek dialects: A preliminary classification, Peter Trudgill Fribourg University, Journal of Greek Linguistics 4, 2003., 45. – 64., ©John Benjamins Publishing Company