Fonologija novogrčkog jezika
Fonologija modernoga grčkog jezika obuhvaća njegove glasove i načine na koje oni utječu jedni na druge. Vrlo se malo promjena dogodilo u novogrčkome u zadnjih tisućinjak godina, ali prije toga mnoge su ga promjene odvojile od antičkoga grčkog sustava glasova: redukcija broja samoglasnika, nastanak mnogih frikativa i gubitak staroga naglasnog sustava.
Ovdje je prikazana fonologija modernoga standarda, postoje mnoge razlike između njega i raznih dijalekata te drugih inačica grčkoga.
Povijesni razvoj[uredi | uredi kôd]
Neke važnije promjene od vremena starogrčkoga jesu:
- prijelaz bezvučnih aspiranata u bezvučne frikative: /pʰ/ /tʰ/ /kʰ/ > /f/ /θ/ /x/
- promjena zvučnih ploziva u zvučne frikative: /b/ /d/ /g/ > /v/ /ð/ /ɣ/
- pojednostavljenje sustava monoftonga i diftonga:
- /ɛː/ /y(ː)/ /eː/ /oi̯/ > /i/
- /ai̯/ > /ɛ/
- /au̯/ > /av/ ili /af/
- /eu̯/ > /ɛv/ ili /ɛf/[1]
- zamjena tonskoga naglasnog sustava dinamičkim.
Ove se promjene ne pokazuju u modernome pravopisu (uz iznimku naglasnih).
Samoglasnici[uredi | uredi kôd]
Moderni grčki ima jednostavan sustav pet samoglasnika sličan onome hrvatskome:
| Prednji | Srednji | Stražnji | |
|---|---|---|---|
| zatvoreni | i | u | |
| poluzatvoreni | e | o | |
| otvoreni | a |
Glasovi /e/ i /o/ pravi su poluzatvoreni [e̞] i [o̞], dakle ponešto viši od uobičajenih /e/ i /o/, a /a/ jest [ɐ], to jest centraliziraniji od uobičajenoga /a/.[2] Za razliku od hrvatskoga, grčki ne razlikuje duljine samoglasnika.
Samoglasnici su neznatno duži kada su naglašeni.[3]
Nenaglašeno /i/ u dodiru s drugim samoglasnicima izgovara se slično /j/ (/mia/ > [mja], μια) ili pak uzrokuje palatalizaciju (/εlia/ > [εˈlʲa], ελιά).
Dvoglasi i digrafi[uredi | uredi kôd]
Moderni je grčki antičke dvoglase izgubio, ali novi su nastali. Posljedica je toga da se mnogi samoglasnici mogu zapisati kao dva grafema (digrafi):
Razlika između antičkih dvoglasa koji su danas jednostavni vokali i novih vokala u dodiru i dvoglasa pokazuje se dijerezom: παϊδάκια (/paiðaca/) ima dvoglas, ali παιδάκια (/peˈðaca/) ima jednostavan samoglasnik koji se zapisuje kao dva. Dijereza nije potrebna kad je dvoglasu naglasak označen na prvome slogu (jer se inače naglasak označuije na drugome od dvaju samoglasnika): γάιδαρος se izgovara s dvoglasom /ai/, a ne samoglasnikom /e/.
Vrijedi dakle:
- ako je dvoglas naglašen, onda je prvi samoglasnik označen za naglasak, a drugi ne prima dijerezu
- ako dvoglas nije naglašen, dijereza je potrebna samo ako dvoglas izgleda kao neki od digrafa kojim se zapisuju jednostavni samoglasnici.[4]
Dvije se oznake mogu i kombinirati: ταΐζω (/taˈizo/).
Pojednostavljeno se moderan sustav može prikazati ovom tablicom gdje su jednostavni vokali predstavljeni digrafima u kurzivu, a dvoglasi podebljani:
| Slovo/slova | Izgovor | Primjer |
|---|---|---|
| Samoglasnici | ||
| α | [a] | βάρκα [ˈvarka] |
| αυ | [av] | αύριο [ˈavrio] |
| [af] | αυτοκίνητο [aftoˈkʲinito] | |
| άι, άη, αϊ, αϋ | [ai] | τσάι [tsai]
Δανάη [ðaˈnai] αϋπνία [aiˈpnia] παϊδάκι [paiˈðaʲkʲi] |
| ε
αι, αί |
[e] | μέρα [ˈmeɾa]
γυναίκα [ʝiˈneka] |
| ευ | [ev] | Εύβοια [ˈevia]
παρασκευή [paraskʲeˈvi] |
| [ef] | ευχαριστώ [efxariˈsto] | |
| έι, εϊ | [ei] | θεϊκός [θeiˈkos]
κέικ [ˈkʲeik] |
| ει, η, ι
οι, υ, υι |
[i] | παράνοια, [paˈrania]
υγιεινή [iʝiiˈni] υιοθετώ, [ioθeˈto] |
| [j] | αδειάζω [aˈðjazo]
πιάνο [ˈpjano] | |
| ηυ (katarevusa) | [if] | διηύθηνα [ðiˈifθina] |
| ο, ω | [o] | πρώτος [ˈprotos] |
| όι, οϊ | [oi] | κορόιδο [koˈroiðo]
οϊμωγή [oimoˈʝi] |
| ου | [u] | λουλούδι, [luˈluði] |
| [w] | ουίσκι, [ˈwiski] | |
Suglasnici[uredi | uredi kôd]
Suglasnički sustav ima tri skupine glasova o čijoj se fonemičnosti stručnjaci ne mogu usuglasiti: zvučni plozivi, palatalni glasovi i alveolarne afrikate.
Ovdje je sustav bez palatala i afrikata koji se uglavnom smatraju alofoničnima, bezvučni glasovi u stupcu su s oznakom bez., a zvučni u stupcu oznake zv.:
| bilabijalni | labiodentalni | dentalni | alveolarni | velarni | ||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
| bez. | zv. | bez. | zv. | bez. | zv. | bez. | zv. | bez. | zv. | |
| Ploziv | p | b | t | d | k | g | ||||
| Frikativ | f | v | θ | ð | s | z | x | ɣ | ||
| Nazal | m | n | ||||||||
| Dotačnik | ɾ | |||||||||
| Aproksimant | l | |||||||||
Zapisuju se ovako:
| Slovo/slova | Izgovor | Primjer |
|---|---|---|
| [m] | μ | μήτρα [ˈmitra] |
| [b] | μπ | μπαίνω [ˈbeno] |
| [p] | π | παπάς [paˈpas] |
| [v] | β | βορράς [voˈras] |
| [f] | φ | φέρνω [ˈferno] |
| [n] | ν | Κίνα [ˈkʲina] |
| [d] | ντ | ντύνω [ˈdino] |
| [t] | τ | τέτανος [ˈtetanos] |
| [ð] | δ | δουλειά [ðuˈlʲa] |
| [θ] | θ | θύμα [ˈθima] |
| [k] | κ | κάτι, [ˈkati] |
| [ɣ] | γ | γάλα [ˈɣala] |
| [x] | χ | χαρά [xaˈra] |
| [l] | λ | λέξη [ˈlεksi] |
| [ɾ] | ρ | ρύζι [ˈɾizi] |
| [s] | σ (-ς) | συστήμα [siˈstima] |
| [z] | ζ | καζάνι [kaˈzani] |
| [ps] | ψ | ψυχή [psiˈçi] |
| [ks] | ξ | εν τάξει [εnˈdaksi] |
Zvučni plozivi[uredi | uredi kôd]
Zvučni su plozivi prenazalizirani više ili manje ovisno o kontekstu, a ponekad uopće ne. Nazalni dio, kada je prisutan, ne produljuje ploziv, stoga je prenazalizaciju najbolje prikazati ovako: [ᵐb ⁿd ᵑɡ] ili [m͡b, n͡d, ŋ͡ɡ], ovisno o duljini nazalnoga dijela.[2] Na početku riječi i pred /r/ i /l/ rijetko su prenazalizirani, to jest izgovaraju se kao obični [b, d, g]. Zbog ovoga Grci teško razlikuju zvučne plozive, bezvučne plozive pred kojima se nalaze nazali i zvučne plozive s nazalima pred njima, primjerice /d/, /nt/ i /nd/ koji se svi zapisuju kao ντ u grčkome.
Frikativi[uredi | uredi kôd]
Sibilanti /s/ i /z/ izgovaraju se kao [s̠] i [z̠], to jest jezik se položi između hrvatskog /s/ i /z/ te /ʃ/ i /ʒ/ (š i ž u pismu).
Afrikate[uredi | uredi kôd]
Afrikate [t͡s] i [d͡z] mnogi lingvisti smatraju tek skupovima dvaju suglasnika, a ne pravim fonemima. Izgovaraju se slično hrvatskome c i dz u nadzor.
Primjeri su u grčkome τσάι [ˈtsai] i τζατζίκι [dzaˈdzikʲi].
Palatalizacija[uredi | uredi kôd]
Grčki velari /k, ɡ, x, ɣ/ obvezatno se palataliziraju pred prednjim /e/ i /i/, a pred /a, o, u/ palatalizacija se samo događa kada između velara i samoglansika dolazi nenaglašeno /i/.
Glasovi /k/ i /g/ u palataliziranome obliku prikazuju se kao [c] i [ɟ] ili [kʲ] i [gʲ]. Frikativi /x/ i /ɣ/ postaju [ç] i [ʝ].
Također, palataliziraju se i /l/ i /n/: postaju [ʎ] i [ɲ].
Nazali[uredi | uredi kôd]
Nazalni se glasovi asimiliraju po mjestu tvorbe pred opstruentima, posebno je važno to da se pred velarima slovo gama (γ), u ovoj situaciji zvana agma, rabi za prikazivanje nazala (isto vrijedi za palatale, ali oni ovdje nisu posebno navedeni):
| Slovo/slova | Izgovor | Položaj | Primjer |
|---|---|---|---|
| μ | [m] | inače | μήτρα [ˈmitra] |
| [ɱ] | pred [f] i [v] | αμφιβολία [aɱfivoˈlia]
έμβολο [ˈeɱvolo] | |
| ν | [n] | inače | Κίνα [ˈkʲina] |
| [m] | na kraju riječi pred riječima koje počinju s μ, π, μπ ili ψ | δεν πειράζει [ðembiˈrazi] | |
| [ɱ] | na kraju riječi pred β ili φ | στην Φινλανδία [stiɱfinlanˈðia] | |
| [ŋ] | na kraju riječi pred γκ, κ ili ξ | στην Κίνα [stiŋˈgʲina] | |
| γγ | [g] ili [ŋg] | αγγούρι [aˈguri] ili [aŋˈguri]
συγγνώμη [siɣˈnomi] | |
| γκ | [g] ili [ŋg] | αγκώνας [aˈgonas] i [aŋˈgonas] | |
| γχ | [ŋx] | σύγχρονος [ˈsiŋxronos] | |
Dotačnik[uredi | uredi kôd]
Rotični glas u grčkome prototipično je dotičnik [ɾ], a obično je vibrant u skupovima suglasnika [r], to jest uz suglasnike se izgovara kao u hrvatskome, a inače kraće.
Ostale promjene[uredi | uredi kôd]
Sandhi promjene glasovne su promjene koje se događaju kada dva glasa dođu u dodir, osim nekih već spomenutih ovdje su još neke:
- nazali uzrokuju ozvučenje i preko granica riječi:
Čestice δεν i μην te akuzativni oblici zamjenica i članova τον i την ponašaju se kao dio riječi koja slijedi, tako da se τον πατέρα ('oca') izgovara kao [to(m)baˈtera], to jest kao da je riječ o skupu μπ unutar jedne riječi.[5] Primjeri su navedeni i u gornjoj tablici: στην Κίνα [stiŋˈgʲina], a moguće je da se i skupovi glasova /ps/ i /ks/ koji se zapisuju ψ i ξ: στην ψυχή [stim bziˈçi].
- glas /s/ postaje /z/ pred zvučnim suglasnicima:
Primjer je ο γιος μου ('moj sin'), izgovara se [o'jozmu].
Naglasak[uredi | uredi kôd]
Naglašeni se slog u novogrčkome izgovara glasnije od ostalih, radi se o dinamičkome naglasku poput onoga engleskoga ili njemačkog.
U grčkome naglasak može padati na bilo koji od zadnja tri sloga, a može razlikovati značenja riječi: νόμος 'zakon' i νομός 'okrug'. Pogrešno stavljen naglasak može jako smetati u razumijevanju.
Deklinacije i konjugacije utječu na položaj naglaska, tako ga aorist miče što bliže početku riječi: κάνω 'činim' i έκανα 'učinih'. jezik ima i puno klitika (riječi koje nemaju vlasititi naglasak pa se naslanjaju na okolne riječi, to jest dijele naglasak s njima, one koje se naslanjaju na riječi koje slijede za njima zovu se proklitike ili prednaglasnice, a one koje se naslanjaju na riječi pred njima zovu se enklitike ili zanaglasnice). Takvi su primjerice nenaglašeni oblici osobnih zamjenica ili prijedlozi.[5]
Ako riječ ima naglasak na onome što je njoj treći slog od kraja, a za njom slijede klitike, dodaje se dodatan naglasak dva sloga dalje: φέρνοντάς το μου 'meni to donoseći' ili τα πράγματά μου 'moje stvari'.
Završetak riječi[uredi | uredi kôd]
Sve riječi grčkoga podrijetla završavaju glasovima -ν i -ς ili samoglasnikom. Riječi koje su iz antičkoga posuđene u moderni grčki mogu završavati i na -ρ, -ξ ili -ψ, ove se najčešće pojavljuju u učenim i službenim krugovima, ali neke su i često upotrebljavane: εναλλάξ 'naizmjence'. Nadalje, prijedlozi u modernome jeziku mogu imati razne završetke: prijedlog εξ 'iz' pred suglasnicima glasi εκ.
Posuđenice mogu imati bilo koji glas na kraju: τρακ 'trema', σνίτσελ 'odrezak, šnicl' ili τσιπς 'čips'. Onomatopeje i uzvici također su izuzeti: οχ! 'oh, ah' ili γαβ! 'vau-vau'.
Povezani članci[uredi | uredi kôd]
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Zachariou, Philemon. 2020. Reading and pronouncing biblical Greek: historical pronounciation versus Erasmian. Wipf & Stock. Eugene, Oregon. ISBN 978-1-7252-5448-0
- ↑ a b Arvaniti, Amalia. 2007. Greek PhoneticsThe State of the Art. Journal of Greek Linguistics. 8 (1): 97–208. doi:10.1075/jgl.8.08arv. ISSN 1566-5844
- ↑ Arvaniti, Amalia. Prosinac 1999. Standard Modern Greek. Journal of the International Phonetic Association (engleski). 29 (2): 167–172. doi:10.1017/S0025100300006538. ISSN 0025-1003
- ↑ Accent Marks denoting Stress in Greek, and Other Diacritics. www.foundalis.com. Pristupljeno 18. rujna 2023.
- ↑ a b Joseph, Brian D.; Philippakē-Warburton, Eirēnē. 1989. Modern Greek Reprinted izdanje. Routlege. London. ISBN 978-0-415-03685-6
| |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
