Nestorijanstvo

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno s Nestorijanci)
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Nestorijanstvo ili nestorijanizam je kršćansko učenje o Isusovoj dualnosti, tj. da je Isus postojao kao dvije odvojene osobe - Isus čovjek i Isus Sin Božji. Ovo učenje se pripisuje Nestoru, Patrijarhu Konstantinopolskom (c. 386-451). Na Ekumenskom saboru u Efesu, 431., ovo učenje je proglašeno heretičkim, a sukob oko ovog gledišta je doveo do nestorijanskog raskola, pri kojem se Asirska istočna crkva odvojila od Bizantske crkve.

Nestorijanstvo kao kršćanska hereza je nastalo u ranoj kršćanskoj Crkvi, u 5. stoljeću, kao pokušaj tumačenja otjelotvorenja (inkarnacije) božanske Riječi (Logosa), koje je drugo lice Svetog Trojstva, tj. Isus Krist kao čovjek. Nestorijanstvo tvrdi da su Isusova ljudska i božanska priroda odvojene i da postoje dvije osobe, Isus kao čovjek i Isus kao Božja Riječ koja živi u čovjeku.

Doktrina je poznata i po tome što se Mariji, Isusovoj majci zanjekalo da je rodila Boga, nego samo Isusa čovjeka- Nestorije je bio protiv korištenja pojma bogorodice (Theotokos) i predlagao korištenje pojma roditeljice Krista (Christotokos).

Doktrinski ju se može vidjeti vidjeti kao čistu suprotnost monofizitizmu koji je nastao kao reakcija na njega.

Dok nestorijanizam drži da su se u Kristu labavo objedinile dvije naravi, božanska i čovječja, monofizitizam drži da je Isus imao samo jednu narav, njegovo čovječanstvo prevladano božanskim, "poput žlice meda u oceanu mora".

Kratka definicija nestorijanske kristologije bi bila sročena kao; Isus Krist, koji nije identičan Sinu, ali je osobno sjedinjen s njim, koji živi u njemu, jedna je narav i jedna priroda; ljudska. Odvojena, ali povezana s božanskim. Protivnici te doktrine su optuživali Nestorija za "Usvajateljstvo", odnosno pogled u kojem Svemogući Bog usvaja čovjeka Isusa Krista, rođena kao čovjeka, ne kao Boga, no kasnije ga uzdiže na "božanski nivo", posvaja ga jedna Božanska osoba.

U odnosu na sukob nestorijanske i monofizitske doktrine, riječ je bila i u suparništvu dviju škola, jedne iz Antiohije i druge (monofizitske) iz Aleksandrije.

Problemima je pridonosila i izmješanost jezika, jer su se u raspravama koristili aramejski, (staro)grčki i latinski, na kojima svi pojmovi nisu jednakog značenja.

Povijest[uredi VE | uredi]

Do sukoba u kršćanstvu oko pitanja nestorijanstva došlo je ubrzo nakon Efeškog sabora, jednog od sedam prvih ekumenskih sabora Crkve. S obzirom da su Nestorijevci izgubili na saboru, utočište su našli u Sasandskom Perzijskom carstvu, koje je poticalo daljnje dogmatske razlike između "rimskih" i "perzijskih" kršćana. U egzilu su se Nestorijevci okrenuli misionarstvu i preobratili na svoju vjeru velik dio Srednje Azije, sve do Mongolije.
Unatoč početnom uspjehu, Nestorijevski misionarski pothvat je doživio obrat. David J. Bosch primjećuje; "Do kraja četrnaestog stoljeća, Nestorijanska i druge crkve - koje su svojevremeno iscrtavale krajolik cijele Središnje, pa čak i djelove Istočne Azije - bile su samo izbrisane. Izolirani džepovi tog oblika kršćanstva preživjeli su samo u Indiji. Vjerski pobjednici na ogromnom srednjoazijskom misijskom polju Nestorijanaca bili su islam i budizam".[1]



  1. Bosch, David (1991). Transforming Mission: Paradigm Shifts in Theology of Mission, Orbis Books ISBN 978-1-60833-146-8