Tomizam

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Tomizam je oblik teološkog i filozofskog razmišljanja koje potiče od Tome Akvinskog, kojim su se posebno koristili dominikanci, i koji je imao jak utjecaj unutar Katoličke Crkve, čak i tijekom 19. stoljeća. Učilište za tomizam otvoreno je 1538. godine u Santo Domingu.[1] Nastavak tomističkog razmišljanja u 20. stoljeću naziva se često novotomizam i analitički tomizam. Moderni tomizam je važan izvor za demokršćanstvo.

Tomizam ujedinjuje grčku i kršćansku teologiju.

Tomistička razmišljanja[uredi VE | uredi]

  1. Filozofski realizam: Čovjek se sastoji iz dva dijela – tijela i duše. Duša je jedinstvena za svaku osobu.
  2. Moralni objektivizam: Nešto može biti moralno ispravno ili pogrešno – ne zbog Božije volje – već zbog Njegove inteligencije i bitka. Moralni objektivizam isključuje moralni subjektivizam.
  3. Teleologija: Svemirom upravlja nešto što je izvan svemira.
  4. Slobodna volja: Ljudski um upravlja voljom, i zato se i on može pozvati na odgovornost.
  5. Uloga osjeta: Osjeti su pasivni primatelji. Um pak može, uz pomoć volje, upravljati što i na koji način, dobivamo od osjetila.
  6. Empirizam: Ništa ne može postojati u umu, ako to osjeti prvo nisu doživjeli.
  7. Subjektivni temelj duše: U ljudskoj duši, postoji subjektivni temelj za sve znanje.
  8. Besmrtnost: Ljudska duša je po prirodi besmrtna.

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Mirjana Polić-Bobić - Rađanje hispanskoameričkog svijeta, Naklada LJEVAK d.o.o., Zagreb 2007., str. 102.