Ivan Fisher

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Ivan Fisher na slici Hansa Holbeina mlađeg

Sveti Ivan (John) Fisher (Beverley, Yorkshire, o. 19. listopada 1459./1469.London, 22. lipnja 1535.)[1] engleski rimokatolički biskup i kardinal, mučenik

Životopis[uredi VE | uredi]

Ivan Fisher rođen je vjerojatno 1469. g., u Beverleyju, Grofovija Yorkshire, kao prvo od četvero djece trgovca Roberta Fishera. Otac mu je umro 1477. g. Svršivši gimnaziju u rodnom kraju, mlad i sposoban Ivan Fisher pošao je na Sveučilište Cambridge. Postigao je godine 1491. akademski stupanj magistra filozofije. Imao je tada tek 22-ije godine i s posebnim je papinim dopuštenjem zaređen za prezbitera. Nastavio je studij te je 1501. godine postigao doktorat iz teologije. Godine 1504. imenovan je kancelarom Sveučilišta Cambridge i biskupom Rochestera, Kent. Do kraja života je ostao čovjek duha i znanosti te imao velike duhovne i duševne potrebe, kojima je nastojao udovoljiti molitvom, razmatranjem i studijem.

Branio je prava kraljice Katarine za vrijeme rastave od kralja Henrika VIII. Nakon što je u ožujku 1534. posebnim državnim zakonom poništena ženidba Henrika i Katarine i legalizirana njegova "ženidba" s Anne Boleyn, 13. travnja iste godine biskup Ivan Fisher i dotadašnji lord kancelar Toma More odbili su prihvatiti takvu odluku, jer se sukobljava s papinim ovlastima. Zatvoreni su u čuvenu londonsku tvrđavu Tower, tadašnji zatvor. Fisher je tad već bio ozbiljno bolestan. Za vrijeme boravka u zatvoru, 20. svibnja 1535. papa Pavao III. imenovao je Fishera kardinalom, što je razbjesnilo kralja. Prema zakonskim proglasima o odvajanju engleske Crkve od Rima i vrhovnoj ovlasti kralja u crkvenim pitanjima s kraja 1534., svako protivljenje kraljevoj premoći nad papom u teološkim, duhovnim i moralnim pitanjima smatrano je izdajom. Fisher je više puta pozivan pred nadleštva da se izjasni o kraljevim ovlastima u crkvenim pitanjima, ali je to odbijao. Konačno ga jer vrhovni tužitelj Richard Rich u jednom razgovoru doveo na "tanak led" i prijevarom iz njega izmamio tvrdnju da kralj ne može biti na čelu engleske Crkve. Na temelju te izjave je optužen i osuđen za veleizdaju, 17. lipnja 1535., te je pogubljen.

Također pogledajte[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]