Prijeđi na sadržaj

Sirakuza

Koordinate: 37°05′N 15°17′E / 37.083°N 15.283°E / 37.083; 15.283
Izvor: Wikipedija
Sirakuza
Sarausa
Regija:Sicilija
Pokrajina:Siracusa (SR)
Koordinate:37°05′N 15°17′E / 37.083°N 15.283°E / 37.083; 15.283
Visina:17 m
Površina:204,08 km2
Stanovništvo:123,361 (31. ožujka 2012.)
Gustoća stanovništva:604,47 stan./km2
Poštanski broj:96100
Pozivni broj:0931
ISTAT-broj:1754
Svetac zaštitnik:Sveta Lucija
Sirakuza na zemljovidu Italije
Sirakuza
Sirakuza
Sirakuza na zemljovidu Italije
Službena stranica:comune.siracusa.it

Sirakuza (talijanski Siracusa, sicilijanski Sarausa, grčki Συρακοῦσαι, latinski Syracusae) je antički grad na istočnoj obali talijanskog otoka Sicilija i glavni grad pokrajine Sirakuze. Trgovačko središte za poljoprivredne proizvode (maslinovo ulje i agrumi), te proizvodnju soli i vina. Također značajno ribarsko mjesto te turističko središte s arheološkim muzejom. Sirakuza ima umjerenu mediteransku klimu s blagim vlažnim zimama i vrelim, suhim ljetima.

Ciceron je ovaj grad opisao kao "od svih, najveći i najljepši grčki grad". Drevna jezgra Sirakuze je danas na UNESCO-ovom popisu Svjetske baštine.

Kako je Sirakuza i nastala kao kolonija Grka iz Korinta, grad prijatelj mu je Korint iz Grčke.


Povijest

[uredi | uredi kôd]
Sumrak u luci Sirakuze

Arheološka istraživanja otkrila su tragove ljudskog djelovanja na području Sirakuze koji datiraju još u 14. stoljeće pr. Kr. Stari dio grada na otoku Ortigia osnovali Korinćani 734. pr. Kr., tjerajući njene bivše stanovnike prema planinskim dijelovima otoka. Syracusa je ime po obližnjem plodnom močvarnom području Syako. Korinćani su mnogo pažnje pridavali političkom i ekonomskom razvoju Sirakuze, te širenju njezinih granica, što je, kroz period od 70 godina rezultiralo stvaranjem triju novih kolonija: Akrai, 664. pr. Kr. (današnji Palazzolo Acreide), 643. pr. Kr. Casmene i koloniju Camarina 598. pr. Kr., koja se nalazila na sjevernoj obali otoka. Poznata je i po obrambenim spravama koje je konstruirao Arhimed, najveći fizičar i jedan od najuglednijih matematičara staroga vijeka. Sirakuza obiluje arheološkim ostatcima iz doba stare Grčke.

Bizantinci ga osvajaju 535. nakon čega postaje glavni grad Sicilije. Pod vlašću Arapa od 878. do Normanskog osvajanja 1085. godine. U srednjem vijeku gubi značenje, a teško je stradao u potresu 1693. godine. Za vrijeme Drugog svjetskog rata od 1943. godine grad je bio pod britanskom okupacijom.

Znamenitosti

[uredi | uredi kôd]
Katakombe ispod crkve sv. Lucije iz oko 230. god.
Sirakuza i Nekropola Pantalica
Svjetska baština – UNESCO
}}
Država Italija
Godina uvrštenja2005. (29. zasjedanje)
VrstaKulturno dobro
Mjeriloii, iii, iv, vi
Ugroženost—
PoveznicaUNESCO:1200
Koordinate37°04′09″N 15°17′15″E / 37.0692°N 15.2875°E / 37.0692; 15.2875 (WD)
Sirakuza na zemljovidu Italije
Sirakuza
Sirakuza

U Sirakuzi se nalaze znamenita Normanska katedrala, dvorac, gotičke palače Bellomo i Parisio (13. – 15. st.), Montalto (14. st.), fontana Fonte Aretusa, te antički spomenici: Apolonov hram (565. pr. Kr.), grčki hram i kazalište (5. st. pr. Kr.), citadela (4. st. pr. Kr.), oltar Hijerona II. (3. st. pr. Kr.), rimski amfiteatar (2. st.) i katakombe.

Normanska katedrala

[uredi | uredi kôd]

Katedralu je izgradio biskup Zosimo u 7. stoljeću na temeljima velikog Ateninog hrama (5. st. prije Krista), na otoku Ortigije. To je bio dorski hram sa šest stupova na kraćim stranama i 14 na dužim, koji se još mogu vidjeti uključeni u zidove današnje crkve. Unutrašnjost crkve ima glavni brod i dva bočna. Svod je iz normanskih vremena, kao i mozaici u apsidi. Fasadu je obnovio Andrea Palma od 1725. – 1753., s dvostrukim redom korintskih stupova, i skulpturama Ignazia Marabittija. Najzanimljiviji dijelovi unutrašnjosti su krstionica s mramornim bazenom (12. – 13. st.), srebrni kip sv. Lucije Pietra Rizza (1599.), ciborij Luigija Vanvitellija i a kip "Gospe Snježne" (Madonna della Neve) iz 1512. godine (Antonello Gagini).

Grčko Kazalište

[uredi | uredi kôd]

Dao ga je izgraditi Hijeron II., na mjestu prethodno izgrađenog kazališta čija se povijest povezuje s prvim grčkim tragičarom Eshilom (Aeschylus). U tom su kazalištu premijerno prikazane Eshilove tragedije Perzija i 476. pr. Kr. Etna, napisane da bi slavile osnutak Etne Hijerona I. U rimsko doba kazalište je bilo prilagođeno za održavanje cirkuskih predstava i vojnih igara s brodovima, koje su uključivale ispunjavanje jednog dijela kazališta vodom. Za vrijeme vladavine Karla V., stari kameni blokovi iz kazališta, amfiteatra i oltara Hijerona II. su uklonjeni i iskorišteni za gradnju obrambenih zidova na otoku Ortigia, i zbog toga, nažalost, uništeni.

Dionizijeva špilja

[uredi | uredi kôd]

Doslovni prijevod imena ove špilje bilo bi "Dionizijevo uho", zato što je otvor na njenom ulazu u obliku uha. Ovu špilju, dugačku 65 i visoku 23 metra, prvi put je tako prozvao Michelangelo Merisi (Caravaggio), kada je 1586. godine s arheologom Vincenzom Mirabela posjetio Sirakuzu i ovo mjesto. Prema legendi, Dioniz, Grčki bog zaštitnik vina, koji je uveseljavao ljude i bogove, stvorio je tu špilju i koristio ju kao zatvor, gdje je zbog iznimne akustike same špilje mogao prisluškivati zatvorenike.

Rimski amfiteatar

[uredi | uredi kôd]

Izgrađen je negdje oko 4. – 3. stoljeća pr. Kr., i jedan je od najvećih među kasno rimskim amfiteatrima u Cataniji, Pompejima i Poli. Eliptičnog je tlocrta, površine od 140×119 m.

  • Katedrala u Sirakuzi
    Katedrala u Sirakuzi
  • Katedralni trg u Sirakuzi
    Katedralni trg u Sirakuzi
  • Arhimedov trg u Sirakuzi
    Arhimedov trg u Sirakuzi
  • Grčko kazalište
    Grčko kazalište
  • Dionizijeva špilja
    Dionizijeva špilja
  • Rimski amfitertar
    Rimski amfitertar

Bilješke

[uredi | uredi kôd]

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
 Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Sirakuza
v • u
Svjetska baština u Italiji
Kulturna dobra (53)
Agrigento (Dolina hramova) (1997.) • Akvileja (1998.) • Amalfijska obala (1997.) • Arapsko-Normanski Palermo i katedralne crkve u Cefalù i Monrealeu (2015.) • Bazilika Svetog Franje Asiškog i povijesno staro središte Asiza (2000.) • Portici Bolonje (2021.) • Botanički vrt u Padovi (1997.) • Brežuljci prošeka Coneglianoa i Valdobbiadenea (2019.) • Caserta (Palača u Caserti, Vanvitellijev akvadukt, San Leucio) (1997.) • Castel del Monte (1996.) • Etruščanske nekropole Banditaccia i Monterozzi (2004.) • Cilento i Vallo di Diano (Paestum, Velia, samostan u Paduli) (1998.) • Cinque Terre, Portovenere i otoci (Palmaria, Tino i Tinetto) (1997.) • Crespi d'Adda (1995.) • Ferrara (1995.) • Povijesno središte Firence (1982.) • La Strade Nuove i kompleks Palazzi dei Rolli u Genovi (2006.) • Hadrijanova vila (1999.) • Ivrea, industrijski grad 20. stoljeća (2018.) • Langobardska središta u Italiji (Cividale del Friuli, Brescia, Castelseprio, Spoletu, Campello sul Clitunno, Benevento, Monte Sant'Angelo) (2011.) • Mantova i Sabbioneta (2008.) • Sassi i park crkava u stijenama Matere )1993.) • Medici vile i vrtovi (2013.) • Mletačke utvrde od 15. do 17. stoljeća: Stato da Terra i zapadni Stato da Mar (2017.) • Torre Civica, Piazza Grande i Katedrala u Modeni (1997.) • Povijesno središte Napulja (1995.) • Padovanski ciklus fresaka iz 14. stoljeća (2021.) • Povijesno središte Pienze (1996.) • Katedralni trg u Pisi (1987.) • Pompeji, Herkulanej i Oplontis (Torre Annunziata) (1997.) • Prapovijesne naseobine sojenica oko Alpa2) (2011.) • Raetinska pruga1) (2008.) • Ranokršćanski spomenici u Ravenni (Mauzolej Gale Placidije, Neonova krstionica, Arijanska krstionica, Nadbiskupska kapelica u Raveni, Nova bazilika Svetog Apolinarija, Teodorikov mauzolej, Bazilika svetog Vitalea i Bazilika Svetog Apolinarija u Classi) (1996.) • Rezidencije Savojske dinastije (1997.) • Povijesno staro središte Rima uključujući Baziliku sv. Petra izvan zidina 1) (1980.) • Sacri Monti (2003.) • San Gimignano (1990.) • Siena (1995.) • Sirakuza i Pantalica (2005.) • Su Nuraxi (1997.) • Crkva Svete Marije Milostive u Milanu (1980.) • Villa d'Este (2001.) • Trulli Alberobella (1996.) • Urbino(1998.) • Crteži doline Val Camonica (1979.) • Kasnobarokni gradovi visoravni Val di Noto (Caltagirone, Catania, Militello in Val di Catania, Modica, Noto, Palazzolo Acreide, Ragusa, Scicli) (2002.) • Val d'Orcia (2004.) • Venecija i njezina laguna (1987.) • Verona • Vicenza i Paladijeve vile • Villa del Casale (1997.) • Vinogradarski krajolik Pijemonta: Langhe-Roero i Monferrato (2014.) • Veliki lječilišni gradovi Europe (Montecatini Terme) (2021.)
Talijanska zastava
Prirodna dobra (5)
Bukove prašume u Karpatima i drugim područjima Europe2) (2017.) • Dolomiti (2009.) • Etna (2013.) • Liparski otoci (2000.) • Monte San Giorgio3) (2003.)
Nematerijalna
svjetska baština (9)
Sardinijsko pastoralno pjevanje Canto a tenore (2009.) • Mediteranska prehrana5) (2010.) • Tradicionalno sicilijansko lutkarsko kazalište Opera dei Pupi (2008.) • Tradicionalna izrada violina u Cremoni (2012.) • Napuljski Pizzaiuolo (2017.) • Proslave procesija velikih struktura na ramenima (2013.) • Tradicionalni račvasti uzgoj loze zajednice na otoku Pantelleria (2014.) • Transhumanca (2019)6) • Praksa opernog pjevanja u Italiji (2023.)

1) Zajednička svjetska baština Italije i Vatikana   2) Zajednička svjetska baština 13 europskih zemalja [1]  3) Zajednička svjetska baština Italije i Švicarske  4) Zajedno s pet ostalih alpskih zemalja   5) Zajednička svjetska baština Cipra, Grčke, Hrvatske, Italije, Španjolske, Maroka i Portugala  6) Zajedno s više zemalja 

Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Sirakuza&oldid=7011174"