Liparski otoci
|
Liparski otoci (Isole Eolie) |
|
|---|---|
 Svjetska baština - UNESCO |
|
 |
|
 Italija |
|
| Godina uvrštenja: | 2000. (24. zasjedanje) |
| Vrsta: | Prirodno dobro |
| Mjerilo: | viii |
| Ugroženost: | ne |
| Poveznica: | UNESCO |
Liparski otoci (Eolsko otočje, Liparsko otočje, Lipari) je grupa otoka vulkanskog porijekla u Tirenskom moru, sjeveroistočno od Sicilije. Teritorialno pripada Republici Italiji. Sastoji se od deset što većih što manjih otoka, ukupne površine 121,6 km², od kojih je sedam nastanjeno: Alicudi (najzapadniji i najmlađi), Filicudi, Lipari (najveći površine od 376 km²), Panarea (najmanji površine tek 34 km²), Salina, Stromboli i Vulcano (najjužniji s 12.500 stanovnika).
Talijansko ime potječe od grčke legende po kojoj je ovo otočje bilo dom grčkog boga vjetra Eola[1]. Prema grčkoj legendi Eolsko je otočje bilo i dom boga Vulkana kao i divova Kiklopa.
Današnji izgled Liparskog otočja je proizvod vulkanske aktivnosti od više od 260 000 godina (kvartar). Lava se na ovom mjestu uzdigla 3.600 metara s dna mora, o čemu svjedoči nekoliko podvodnih vulkana kao što su: Magnani, Vavilov, Marsili, Palinuro, i dva neimenovana. Vulkani Liparskog otočja su predmet proučavanja geologa posljednjih 200 godina, tijekom čega su znanstvenici prisustvovali dvjema erupcijama (Vulcano i Stromboli), te su znanstveni nalazi iz ovog područja nezamjenjivo obogatili znanost vulkanologije.
Zbog toga je Liparsko otočje upisano kao UNESCO-va svjetska baština u Italiji 2000. godine, ali njegovom statusu prijeti nezatvaranje kamenoloma pumice, te novogradnja četiri luke u blizini grada Liparija[2].
Iako su vode koje ga dijele od Sicilije duboke tek 200-tinjak metara, izgleda da živi svijet Liparskog otočja nikada nije imao vezu s ovim velikim otokom. Vegetacija je tipična za Sredozemlje, a od 900 vrsta biljaka četiri su endemske vrste. Uglavnom dominira kultivirani krajolik stepa i napuštenih maslinika i vinograda. Najzanimljivija je fauna u koju se ubrajaju mnoge kontinentalne vrste ptica za koje je ovo najjužnija točka rasprostiranja. Od 40 ptičjih vrsta, čak 10 ih je kritično ugroženih vrsta. Od sisavaca tu obitava 7 vrsta šišmiša od kojih je jedna endemska (Eliomys quercinus leparensis). Tu je i 7 vrsta reptila, te 15 endemskih vrsta beskralježnjaka.
Liparsko otočje je danas najpoznatije po brojnim termalnim vrelima i aktivnom vulkanu na otoku Stromboli. Glavna grana privrede je turizam.
-
Satilitski snimak Eolskog otočja Lipari i Vulcano -
Vulcano s opservatorija na Lipariju -
Erupcija Strombolija 2004. god. -
Dattilo (Panarea) -
Mali otok Strombolicchio sa svjetionikom
.jpg)
Izvori [uredi]
- ↑ Mike Dixon-Kennedy, Encyclopedia of Greco-Roman mythology, str. 15. ISBN 1-57607-094-8.
- ↑ Eddyburg.it - Le Eolie fuori dai siti Unesco (tal.) Preuzeto 11. ožujka 2012.
- Richard Stillwell, ur., Aeoliae Insulae (Lipari Islands), Messina, Sicily, Princeton Encyclopedia of Classical Sites, 1976.
Vanjske poveznice [uredi]
- Eolski otoci na zemljopis.com
- Stomboli na puturist.com
- Umjereni potres u vodama sicilijanskih Eolskih otoka
