Liparski otoci

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Liparski otoci (Isole Eolie)

Flag of UNESCO.svg Svjetska baštinaUNESCO
Liparski otoci (Isole Eolie)
Flag of Italy.svg Italija
Godina uvrštenja: 2000. (24. zasjedanje)
Vrsta: Prirodno dobro
Mjerilo: viii
Ugroženost: ne
Poveznica: http://whc.unesco.org/en/list/908 UNESCO

Liparski otoci (Eolsko otočje, Liparsko otočje, Lipari) je grupa otoka vulkanskog porijekla u Tirenskom moru, sjeveroistočno od Sicilije. Teritorialno pripada Republici Italiji. Sastoji se od deset što većih što manjih otoka, ukupne površine 121,6 km², od kojih je sedam nastanjeno: Alicudi (najzapadniji i najmlađi), Filicudi, Lipari (najveći površine od 376 km²), Panarea (najmanji površine tek 34 km²), Salina, Stromboli i Vulcano (najjužniji s 12.500 stanovnika).

Eolsko otočje gledano s Vulcana (Lipari u sredini, Salina lijevo i Panarea desno
Magnify-clip.png
Eolsko otočje gledano s Vulcana (Lipari u sredini, Salina lijevo i Panarea desno

Talijansko ime potječe od grčke legende po kojoj je ovo otočje bilo dom grčkog boga vjetra Eola[1]. Prema grčkoj legendi Eolsko je otočje bilo i dom boga Vulkana kao i divova Kiklopa.

Današnji izgled Liparskog otočja je proizvod vulkanske aktivnosti od više od 260 000 godina (kvartar). Lava se na ovom mjestu uzdigla 3.600 metara s dna mora, o čemu svjedoči nekoliko podvodnih vulkana kao što su: Magnani, Vavilov, Marsili, Palinuro, i dva neimenovana. Vulkani Liparskog otočja su predmet proučavanja geologa posljednjih 200 godina, tijekom čega su znanstvenici prisustvovali dvjema erupcijama (Vulcano i Stromboli), te su znanstveni nalazi iz ovog područja nezamjenjivo obogatili znanost vulkanologije.

Zbog toga je Liparsko otočje upisano kao UNESCO-va svjetska baština u Italiji 2000. godine, ali njegovom statusu prijeti nezatvaranje kamenoloma pumice, te novogradnja četiri luke u blizini grada Liparija[2].

Iako su vode koje ga dijele od Sicilije duboke tek 200-tinjak metara, izgleda da živi svijet Liparskog otočja nikada nije imao vezu s ovim velikim otokom. Vegetacija je tipična za Sredozemlje, a od 900 vrsta biljaka četiri su endemske vrste. Uglavnom dominira kultivirani krajolik stepa i napuštenih maslinika i vinograda. Najzanimljivija je fauna u koju se ubrajaju mnoge kontinentalne vrste ptica za koje je ovo najjužnija točka rasprostiranja. Od 40 ptičjih vrsta, čak 10 ih je kritično ugroženih vrsta. Od sisavaca tu obitava 7 vrsta šišmiša od kojih je jedna endemska (Eliomys quercinus leparensis). Tu je i 7 vrsta reptila, te 15 endemskih vrsta beskralježnjaka.

Sicilijansko otočje

Liparsko otočje je danas najpoznatije po brojnim termalnim vrelima i aktivnom vulkanu na otoku Stromboli. Glavna grana privrede je turizam.

Izvori[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Liparski otoci
  1. Mike Dixon-Kennedy, Encyclopedia of Greco-Roman mythology, str. 15. ISBN 1-57607-094-8.
  2. Eddyburg.it - Le Eolie fuori dai siti Unesco (tal.) Preuzeto 11. ožujka 2012.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]