Noto

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Noto
Città di Noto
Map of comune of Noto (province of Syracuse, region Sicily, Italy).svg
Općina
Položaj općine u Italiji
Regija: Sicilija
Pokrajina: Sirakuza (SR)
Koordinate: 36°53′N 15°05′E / 36.883°N 15.083°E / 36.883; 15.083Koordinate: 36°53′N 15°05′E / 36.883°N 15.083°E / 36.883; 15.083
Visina: 152 m
Površina: 551,12 km²
Stanovništvo: 24,131 (30. prosinca 2012.)
Gustoća stanovništva: 43,79 stan./km²
Poštanski broj: 96017
Pozivni broj: 0931
ISTAT-broj: 089013
Svetac zaštitnik: Sveti Konrad
Noto na karti Italija
Noto
Noto
Noto (Italija)
Službena stranica: comune.noto.sr.it

Noto (sicilijanski: Nuotu; latinski: Neetum i Netum) je grad u Italiji, na otoku i administrativnoj regiji Sicilija, središte istoimene općine u pokrajini Sirakuza. Noto se nalazi u podnožju planine Iblea i po njemu je nazvana visoravan Val di Noto.

Panorama Nota
Pogled s kampanila katedrale na grad

Barokno središte Nota je, zajedno sa sedam drugih baroknih gradova u dolini Val di Noto koji su obnovljeni nakon potresa 1693. godine, 2002. godine upisano na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Europi kao primjer "vrhunca i završnog procvata baroka u Europi".

Povijest[uredi VE | uredi]

Barokna gradska vijećnica u Notu

Stariji grad, Noto Antica, koji se nalzi 8 km sjeverno na planini Alveria, su osnovali Sikuli (skupina Italika) i pripadao je Magni Graeciji. Prema grčkim mitovima ovdje je pristao Dedal u bijegu, ali i Heraklo nakon obavljenog sedmog zadatka. Tijekom Prvog punskog rata taj grad je 263. pr. Kr. pripao Rimljanima. God. 866. osvajaju je Arapi koji ga čine glavnim gradom jedne od tri oblasti (Vellum) Emirata Sicilije.

Nakon pobune Sicilijanaca protiv Anžuvinaca, Petar III. Aragonski se u Cataniji okrunio za kralja Sicilije 1282. godine. Sicilija postaje dijelom Aragonskog kraljevstva u ranom 15. stoljeću. U 16. i 17. stoljeću u gradu su djelovale brojne važne osobe kao što je Giovanni Aurispa i arhitekt Matteo Carnelivari, te je kralj Ferdinand III. Aragonski gradu dodijelio titulu civitas ingeniosa ("genijalni grad"). Slijedeće stoljeće grad se gradi i širi izvan gradskih granica, no 1693. godine potres je gotovo uništio cijeli grad. Poslije ovih katastrofa grad je obnovio u broknom planu arhitekt Giovanni Battista Landolina. Djela mnogih baroknih arhitekata od lokalnog tufa, koji je pod sunčevim svjetlom boje meda, su mu osigurala naslov "Kamenog vrta".

Gospodarstvo grada se ipak nije nikada potpuno obnovilo i 1817. godine izgubio je naslov središta pokrajine, a 1844. dobio je biskupiju. U svibnju 1860. Giuseppe Garibaldi je Siciliju pripojio Kraljevini Italiji pripojenjem pokrajine Noto.

Znamenitosti[uredi VE | uredi]

Kasnobarokni gradovi visoravni Val di Noto

Flag of UNESCO.svg Svjetska baština - UNESCO
Kasnobarokni gradovi visoravni Val di Noto
Flag of Italy.svg Italija
Godina uvrštenja: 2002. (26. zasjedanje)
Vrsta: Kulturno dobro
Mjerilo: i, ii, iv, v
Ugroženost: ne
Poveznica: UNESCO
  • Duždevu palaču (Ducezio Palace), današnju gradsku vijećnicu, izgradio je Vincenzo Sinatra, a oslikao u neoklasicističkom stilu Antonio Mazza.
  • U gradu su izgrađene još dvije znamenite palače, Palača Astuto i Palača Villadorata iz 1733. godine.
  • Katedrala sv. Nikole (San Nicolò di Mira) je dovršena 1776. godine, a 1996. godine su se neki njeni dijelovi iznenada srušili i još uvijek nisu obnovljeni.
  • Samostan Santa Chiara iz 1735. godine dizajnirao je Rosario Gagliardi u ovalnom tlocrtu čiju unutrašnjost dijeli dvanaest stupova. U njoj se nalazi "Gospa s Djetetom" iz 16. stoljeća (Antonello Gagini).
  • Od četrdesetak crkava u Notu najznamenitije su: Crkva sv. Karla Borromea, Crkva sv. Dominika (San Domenico, arhitekt Rosario Gagliardi), San Francesco all'Immacolata, Santissimo Crocifisso, i dr.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Ostali projekti[uredi VE | uredi]

Commons-logo.svg U Wikimedijinu spremniku nalazi se članak na temu: Noto
Commons-logo.svg U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Noto